REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VUKOVARU
Vukovar, Županijska 31
OIB: 69370038985
Pp-404/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Ankici Sabo, na prijedlog više sudske savjetnice Romane Ćosić, uz sudjelovanje zapisničarke Mirele Samardžić, rješavajući u prekršajnom postupku o prigovoru I-okrivljene pravne osobe GOSTIMIROVIĆ d.o.o. Negoslavci i II-okrivljenika odgovorne osobe AE iz [adresa], protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Osijek, Ispostava u Vinkovcima, broj: Klasa: 336-02/23-01/1784, Ur.broj: 443-02-01-19-23-4 od 8. ožujka 2023., zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), nakon završene glavne i javne rasprave dana 10. siječnja 2024., u odsutnosti tužitelja i okrivljenika, a u prisutnosti branitelja I-okrivljenika AEE, odvjetnice iz [adresa] i u prisutnosti branitelja II-okrivljenika JE, odvjetnika iz [adresa], dana **.**.2025. javno objavio i presudio,
Temeljem članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona
r i j e š i o j e
I O B U S T A V LJ A S E postupak protiv I-okrivljene pravne osobe "GOSTIMIROVIĆ" d.o.o. za ugostiteljstvo, trgovinu i cestovni prijevoz, sa sjedištem u [adresa], OIB: 31178255547, MBS: [matični broj subjekta], prekršajno nekažnjavana, jer je pravna osoba prestala postojati.
II Temeljem članka 140. stavka 2. u vezi članka 140. stavka 1. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
p r e s u d i o j e
II-okrivljenik AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prekršajno nekažnjavan, kao direktor i odgovorna osoba,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
III da bi u razdoblju od dana 1. - 31. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta P.J. caffe bar STEFANI, Negoslavci, Nerandžića 28 koji posluje u sastavu trgovačkog društva GOSTlMIROVIĆ d.o.o., [adresa], prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju su koristili u odnosu prema potrošačima na način da su:
- za ugostiteljske usluge koje pružaju
1. Naziv ugostiteljske usluge: Kava šalica- redovita MPC u kunama 7,00kn,
redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 0.93€ na dan 31.12.2022 (Cjenik
od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.00 EUR i kunama 7,54kn nakon
dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do 31.1.2023.g.,
(Cjenik od 1.1.2023.g); razliku u MPC 0,07€ što čini postotak povećanja od
7,22%. (1,0-0.97):0.97x100). Redovita MPC u eurima 0.93 EUR i kunama
7,00kn od dana 1. veljače 2023.g.
2. Naziv ugostiteljske usluge: Pivo karlovačko 0,50 l - redovita MPC u kunama
14,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.86€ na dan 31.12.2022
(Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 2.00 EUR i kunama 15,07kn
nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do
31.1.2023.g., (Cjenik od 1.1.2023.g); razliku u MPC 0,14€ što čini postotak
povećanja od 7,53%. Redovita MPC u eurima 1.80 EUR i kunama 13,56kn od
dana 1. veljače 2023.g.
3. Naziv ugostiteljske usluge: Voda Studena limun 0,25 l - redovita MPC u
kunama 10,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.33€ na dan
31.12.2022 (Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.40 EUR i
kunama 10,55kn nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana I. siječnja
2023. pa do 31.1.2023 .g., (Cjenik od 1.1.2023 .g); razliku u MPC 0,07€ što čini
postotak povećanja od 5,26%. Redovita MPC u eurima 1.30 EUR i kunama
9,79kn od dana 1. veljače 2023.g.
4. Naziv ugostiteljske usluge: Čaj šalica- redovita MPC u kunama 9,00kn,
redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.19€ na dan 31.12.2022 (Cjenik
od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.20 EUR i kunama 9,04kn nakon
dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do 31.1.2023.g.,
(Cjenik od 1.1.2023 .g); razliku u MPC 0,01 € što čini postotak povećanja od
0,84%. Redovita MPC u eurima 1.19 EUR i kunama 8,97kn od dana 1. veljače
2023.
5. Naziv ugostiteljske usluge: Vino graševina 1,00 l - redovita MPC u kunama
70,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 9.30€ na dan 31.12.2022
(Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 10.00 EUR i kunama 75,34kn
nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do
31.1.2023.g., (Cjenik od 1.1.2023.g); razliku u MPC 0,7€ što čini postotak
povećanja od 7,53%. Redovita MPC u eurima 9.30 EUR i kunama 70,00kn od
dana 1. veljače 2023.
6. Naziv ugostiteljske usluge: bezalkoholno piće Fanta 0,25 l - redovita MPC
u kunama 13,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.73€ na dan
31.12.2022 (Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.80 EUR i
kunama 13,56kn nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja
2023. pa do 31.1.2023 .g., (Cjenik od 1.1.2023 .g); razliku u MPC 0,07€ što čini
postotak povećanja od 4,05%. Redovita MPC u eurima 1.70 EUR i kunama
12,81kn od dana 1. veljače 2023.
7. Naziv ugostiteljske usluge: bezalkoholno piće ledeni čaj 0,25 l - redovita
MPC u kunama 12,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.59€ na dan 31.12.2022 (Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.70 EUR i kunama 12,81 kn nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja
2023. pa do 31.1.2023.g., (Cjenik od 1.1.2023.g); razliku u MPC 0,11 € što čini
postotak povećanja od 6,92%. Redovita MPC u eurima 1.59 EUR i kunama
11,98kn od dana 1. veljače 2023.
8. Naziv ugostiteljske usluge: jako alkoholno piće pelinkovac 0,03 1- redovita
MPC u kunama 8,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.06€ na
dan 31.12.2022 (Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.20 EUR i
kunama 9,04kn nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do 31.1.2023.g., (Cjenik od 1.1.202:3.g); razliku u MPC 0,01€ što čini
postotak povećanja od 13,21%. Redovita MPC u eurima 1.00 EUR i kunama
7,53kn od dana 1. veljače 2023.
9. Naziv ugostiteljske usluge: jako alkoholno piće jegermeister 0,03 l -
redovita MPC u kunama 12,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja
1.59€ na dan 31.12.2022 (Cjenik od 31. 12.2022.g); redovita MPC u eurima 2.00
EUR i kunama 15,09kn nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1.
siječnja 2023. pa do 31. 1.2023.g., (Cjenik od 1. 1.2023.g); razliku u MPC 0,41€
što čini postotak povećanja od 25,79%. Redovita MPC u eurima 1.59 EUR i
kunama 11,98kn od dana 1. veljače 2023.
10. Naziv ugostiteljske usluge: kuhano vino 0,21 - redovita MPC u kunama
12,00kn, redovita cijena u eurima nakon zaokruživanja 1.59€ na dan 31.12.2022
(Cjenik od 31.12.2022.g); redovita MPC u eurima 1.60 EUR i kunama 12,06kn
nakon dana 31. prosinca 2022. odnosno od dana 1. siječnja 2023. pa do
31.1.2023.g., (Cjenik od 1.1.2023 .g); razliku u MPC 0,01 € što čini postotak
povećanja od 0,63%. Redovita MPC u eurima 1.59 EUR i kunama 11,98kn od
dana 1. veljače 2023.
neopravdano povećali maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine pri čemu su doveli potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga
IV dakIe, da bi se okrivljenici koristili nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom,
V pa da bi time postupili suprotno odredbi članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača za pravnu osobu, te članka 149. stavka 2. istog Zakona za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
VI Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Ispostava u Vinkovcima, izdao je prekršajni nalog pod brojem: Klasa: 336-02/23-01/1784, Ur.broj: 443-02-01-19-23-4 od 8. ožujka 2023., protiv I-okrivljene pravne osobe Gostimirović d.o.o. i II-okrivljenika odgovorne osobe AE zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. točke 49. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenici su uložili pravodoban prigovor, pa je sud rješenjem isti stavio izvan snage, i proveo redovan prekršajni postupak, postupajući sa prekršajnim nalogom kao sa optužnim prijedlogom.
3. U pisanoj obrani koju su po braniteljima dostavili sudu okrivljenici su se izjasnili kako se ne smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret.
1. U pisanoj obrani I-okrivljenik u bitnome navodi da mu se prekršajnim nalogom stavlja na teret da se koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, a što ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Naime, točno je da je I. okrivljenik pojedinim artiklima podigao cijene, no isključivo iz razloga rasta troškova poslovanja, odnosno povećanja plaća radnicima, kao i troškova prilikom nabave robe, stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela da se l-okrivljenik koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, odnosno da je neopravdano povećao maloprodajnu cijenu kontroliranih proizvoda.
2. U pisanoj obrani II-okrivljenik u bitnome navodi da mu se prekršajnim nalogom stavlja na teret da se koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, a što ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Naime, točno je da je II. okrivljenik kao direktor I. okrivljenika pojedinim artiklima podigao cijene, no isključivo iz razloga rasta troškova poslovanja, odnosno povećanja plaća radnicima, kao i troškova prilikom nabave robe, stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela da se Il-okrivljenik koristio nepoštenom odnosno agresivnom poslovnom praksom, odnosno da je neopravdano povećao maloprodajnu cijenu kontroliranih proizvoda. Prekršajnim nalogom se Il-okrivljeniku stavlja na teret postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno, nepoštena odnosno agresivna poslovna praksa zabranjena odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38., čl. 39. točka 3. Zakona o zaštiti potrošača. Međutim, niti jednom od spomenutih zakonskih odredbi, povećanje maloprodajnih cijena, samo za sebe, nije propisano kao oblik nepoštene ili zavaravajuće ili agresivne poslovne prakse. Također niti jedna od spomenutih zakonskih odredbi, ne uređuje "neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31.12.2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 01.01.2023. kao službene valute", kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Terminologija „ neopravdano povećanje cijene", te "nepovoljniji financijski položaj" proizilazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH, a koji Zakon se također treba primijeniti u konkretnom predmetu. Naime, Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH u čl.6. propisana su temeljna načela uvođenja eura. U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti, te načelo transparentnosti i informiranosti. Sukladno odredbi čl. 7. st. 2. istog Zakona preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi se bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona. Zbog preračunavanja iz čl. 7. st. 1. Zakona potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona zabranjena je poslovnim subjektima (...) pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Dakle, nije svako povećanje maloprodajne cijene protivno načelima propisanim Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u RH, već samo povećanje maloprodajne cijene bez opravdanog razloga. U konkretnom slučaju Il-okrivljenik nije neznatno povećao cijene pića u svom ugostiteljskom objektu iz neopravdanih razloga nego je to učinio iz opravdanih razloga, odnosno zbog rasta troškova poslovanja, povećanja plaća radnicima, kao i troškova prilikom nabave robe. Također, u prekršajnom nalogu nije činjenično opisana na koju konkretno okolnost se odnosi zavaravajuća poslovna praksa II. okrivljenog, niti je povećanje maloprodajnih cijena od 01.01.2023. na način opisan u prekršajnom nalogu podveden pod bilo koju od okolnosti pa tako ni pod okolnost iz čl. 35. st. 2. t. 4. Zakona o zaštiti potrošača, niti je obrazložena u čemu se sastoji zavaravajuće postupanje lI-okrivljenika, odnosno iz kojeg bi razloga takvo postupanje II-okrivljenika moglo utjecati na ponašanje i odluke potrošača. Kao što je već rečeno, navedene dvojne djene bile su iskazane u cjeniku I-okrivljene pravne osobe pa su potrošači imali mogućnosti, prije odabira usluge, upoznati se s cijenom pića, pri čemu su potrošači imali mogućnost neometano odabrati drugog pružatelja ugostiteljskih usluga koje pruža I. okrivljena pravna osoba. Samo na području njenog rada postoji još nekoliko ugostiteljskih objekata, a II. okrivljenik nije ničim utjecao na izbor potrošača pri odabiru ugostiteljskog objekta. Naime, u činjeničnom opisu prekršajnog naloga uopće nije činjenično opisana na koji bi način od strane II. okrivljenika eventualno bili korišteni u odnosu s klijentima uznemiravanje, prisila, sila ili prijetnja ili nedopušteni utjecaj, a što su nužne sastavnice agresivne poslovne prakse. II. okrivljeni posebno ističe da se uvođenje eura kao službene valute u RH ne može podvesti pod „nesretne ili druge okolnosti". Iz čl. 39. st. 1. t. 3. ZZP-a, a na koji se tužitelj poziva u prekršajnom nalogu, temeljem kojih treba ocijeniti je li od strane Il-okrivljenika u poslovnoj praksi korištena agresivna poslovna praksa uznemiravanjem, prisilom, silom ili prijetnjom ili nedopuštenim utjecajem. Naime, kao što je Il-okrivljenik već naveo, informacije o cijeni pića bile su iskazane na cjeniku na jasan način u euru i kuni, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn. Tim informacijama je svaki potrošač mogao pristupiti neometano uvidom u cjenik okrivljenika u prostorijama I. okrivljenika. Iz činjeničnog opisa u prekršajnom nalogu ne proizilazi da je okrivljenik prema potrošačima koristio bilo kakav oblik uznemiravanja, prisile, sile ili prijetnje ili nedopuštenog utjecaja, a koje bi mogle utjecati na neometan izbor i odluku pri korištenju i plaćanju usluga okrivljenika. Pogrešno prvostupanjska tijelo navodi kako je II-okrivljenik obavljao nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu budući da se u radnjama Il-okrivljenika ne ogleda poslovna praksa opisana u čl. 34. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. II. okrivljenik nije postupao suprotno zahtjevima profesionalne pažnje, te nije bitno utjecao na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena, a ponajmanje da je obavljao agresivnu poslovnu praksu iz čl. 38. Zakona o zaštiti potrošača budući da se nije koristio uznemiravanjem, prisilom, prijetnjom niti nepoštenim utjecajem, te da je umanjio slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. U uslužnim djelatnostima ne može postojati agresivna poslovna praksa budući da se u tim djelatnostima ne može oduzeti potrošaču pravo izbora, odnosno ne postoji način da se istoga prisili na korištenje usluge. Nepoštena praksa postoji u industriji, ali ne i u uslužnoj djelatnosti. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela kako su u radnjama II. okrivljenika stečena sva obilježja prekršaja iz čl. 149. st. 1. t. 49. Zakona o zaštiti potrošača. Obzirom na sve navedeno, ne može se smatrati da je Il-okrivljenikovo podizanje maloprodajnih cijena nakon 01. 01. 2023. agresivna poslovna praksa, s obzirom na sastavnice agresivne poslovne prakse (nesretne ili druge okolnosti na strani potrošača, te uznemiravanje, prisila, uključujući fizičku silu ili prijetnju, te nedopušten utjecaj) obzirom da to ne proizilazi niti iz jednog dokaza prekršajnom nalogu. Stoga II. okrivljenik predlaže da ga sud oslobodi od optužbe temeljem odredbe čl. 182. st. 1. t. 1. Prekršajnog zakona jer djelo koje se II-okrivljeniku stavlja na teret po propisu nije prekršaj.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: cjenik caffe bara Stefani (list 8 spisa), JOPPD obrasci od 11. siječnja 2023. (list 10-16 spisa), račun od 22. prosinca 2022. (list 17 spisa), račun od 17. studenog 2022. (list 18 spisa), račun od 11. studenog 2022. (list 19 spisa), račun od 30. studenog 2022. (list 20 spisa), zapisnik Državnog inspektorata od 1. veljače 2023. (list 50-60 spisa), računi caffe bara Stefani (list 61 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije za I-okrivljenika od 22. ožujka 2023., izvadak iz prekršajne evidencije za II-okrivljenika od 22. ožujka 2023. (list 71-74) i izvadak iz sudskog registra za I-okrivljenika od 3. siječnja 2025. (list 96-97 spisa).
3. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije za I i II-okrivljenika sud je utvrdio da okrivljenici u zadnje tri godine nisu prekršajno kažnjavani zbog istovrsnih prekršaja.
5. Člankom 149. stavkom 1. točkom 49. Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 200.000,00 kuna kazniti za prekršaj trgovac - pravna osoba ako: se koristi praksom koja je nepoštena u smislu članaka 34. do 40. ovoga Zakona, dok je člankom 149. stavkom 2. istog Zakona, propisano da će se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 15.000,00 kuna.
6. U odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu Gostimirović d.o.o., bespredmetna je obrana okrivljenika, obzirom da je izvršenim uvidom u izvadak iz sudskog registra od 3. siječnja 2025. utvrđeno je da je pravna osoba Gostimirović d.o.o. brisana iz sudskog registra 27. listopada 2023. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-23/6700-5. Budući da je pravna osoba prestala postojati, u odnosu na I-okrivljenu pravnu osobu doneseno je rješenje o obustavi postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona.
7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu sve provedene materijalne dokaze, koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, obzirom tijekom postupka njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje, u ovom postupku nije sporno da je II-okrivljenik u kritično vrijeme u ugostiteljskom objektu "Stefani" koji je poslovao u sastavu trgovačkog društva "Gostimirović" d.o.o. povećao maloprodajne cijene, ali je sporno ostvaruje li okrivljenik načinom postupanja koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret obilježja prekršaja iz članaka 33., 34., 35., 38. i 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača kažnjivog po članku 149. stavka 2. u vezi članka 149. stavka 1. točke 49. istog Zakona.
8. Naime, okrivljenicima se u bitnom optužnim prijedlogom stavlja na teret da bi u razdoblju od dana 1. - 31. siječnja 2023. godine u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta P.J. caffe bar STEFANI, [adresa] koji posluje u sastavu trgovačkog društva GOSTlMIROVIĆ d.o.o., [adresa], prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristili nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, u daljnjem tekstu ZZP), koju su koristili u odnosu prema potrošačima prilikom pružanja ugostiteljskih usluga koristio nepošteno odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama čl. 33., čl. 34., čl. 35., čl. 38. i čl. 39. t. 3. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno da je neopravdano povećao maloprodajne cijene nakon 31. prosinca 2022. godine, pri čemu je doveo potrošače u nepovoljniji financijski položaj, koristeći uvođenje eura dana 1. siječnja 2023. godine kao službene valute te okolnosti u kojima se potrošači nalaze, a koje okolnosti su bitno utjecale na odluku potrošača pri kupnji ugostiteljskih usluga
9. Člankom 33. Zakona o zaštiti potrošača propisano je: „Nepoštena poslovna praksa je zabranjena.“, dok se slijedećim člankom 34. navedenog Zakona definira pojam nepoštene poslovne prakse, a koji glasi: „(1) Poslovna praksa je nepoštena: ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena. (2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača. (3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno. (4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra: zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.
10. Nadalje, članak 35. navedenog Zakona propisuje sljedeće: (1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. (2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu: 1. postojanje ili priroda proizvoda, 2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu, 3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda, 4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu, 5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka, 6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja, 7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke, 8. rizici kojima potrošač može biti izložen. (3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje: 1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu, 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja, 3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.
11. Člankom 38. navedenog Zakona propisano je kada se poslovna praksa smatra agresivnom, pa tako isti glasi: “Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja korištenjem uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, u bitnoj mjeri umanjuje ili je vjerojatno da će umanjiti slobodu izbora ili postupanja prosječnog potrošača u vezi s proizvodom te ga time navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.“, dok je u članku 39. točki 3. propisano: „Prilikom odlučivanja o tome je li u poslovnoj praksi korišteno uznemiravanje, prisila, uključujući silu ili prijetnju ili nedopušten utjecaj, vodit će se računa o tome je li trgovac iskorištavao nesretne ili druge okolnosti u kojima se potrošač nalazio, a koje su bile tolikog značenja da su umanjile sposobnost potrošača da razumno rasuđuje, a trgovac je bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.“
12. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i to da je zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, odnosno konkretne radnje okrivljenika, moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, odnosno u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
13. Prema sadržaju činjeničnog opisa prekršajnog djela koji se okrivljeniku optužnim prijedlogom stavlja na teret, tužitelj navodi kako je okrivljenik koristio nepoštenu odnosno agresivnu poslovnu praksu zabranjenu odredbama članaka 33., 34., 35., 38. i 39. točke 3. Zakona o zaštiti potrošača. Kako je to naprijed navedeno, odredbe navedenih članaka se odnose kako na agresivnu poslovnu praksu (članci 38. i 39. Zakona o zaštiti potrošača) tako i na zavaravajuću poslovnu praksu (članak 35. Zakona o zaštiti potrošača), ali vodeći se sadržajem činjeničnog opisa prekršajnog djela, sud zaključuje kako iz optužnog prijedloga jasno proizlazi kako tužitelj okrivljenika tereti samo za nepoštenu, odnosno agresivnu poslovnu praksu.
14. Imajući u vidu činjenični opis prekršajnog djela iz optužnog prijedloga, ovaj sud zaključuje kako tužitelj nije činjenično opisao na koju konkretnu okolnost iz prethodno citiranih zakonskih odredbi se odnosi nepoštena, odnosno agresivna poslovna praksa, niti je konkretizirao u čemu se zapravo sastoji agresivno postupanje trgovca, odnosno ovdje okrivljenika. Dakle, iz činjeničnog opisa ne proizlazi na koji način je postupanje okrivljenika ili koje su to okolnosti i na koji način su te okolnosti narušile prosuđivanje potrošača na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o kupnji koju inače potrošač ne bi donio, kao što iz činjeničnog opisa ne proizlazi niti činjenica da je trgovac bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača o kupnji proizvoda. Sud nadalje smatra da se u konkretnom slučaju povećanje maloprodajnih cijena na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, odnosno da je do povećanja maloprodajnih cijena došlo zbog povećanja nabavnih cijena robe, a što se nikako ne može podvesti pod naprijed citirane zakonske odredbe koje zabranjuju agresivnu poslovnu praksu. Naime, ovo jer agresivna poslovna praksa sukladno Zakonu o zaštiti potrošača podrazumijeva korištenje uznemiravanja, prisile, uključujući fizičku silu ili prijetnju te nedopušten utjecaj, kao i iskorištavanje nesretnih ili drugih okolnosti u kojima se potrošač nalazio, što su dakle konstitutivna obilježja navedenog prekršaja i tužitelj ih je bio dužan jasno navesti u činjeničnom opisu prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, a nijedan od navedenih konstitutivnih obilježja ne proizlazi iz činjeničnog opisa.
15. Naposljetku, kako je to naprijed navedeno niti jednom od spomenutih zakonskih odredaba, povećanje maloprodajnih cijena, nije propisano kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse, a isto ako niti jedna od spomenutih zakonskih odredbi, ne uređuje “neopravdano povećanje maloprodajnih cijena nakon 31.12.2022. uz dovođenje potrošača u nepovoljniji financijski položaj, korištenjem uvođenja eura 1.1.2023. kao službene valute”, kao oblik nepoštene ili agresivne poslovne prakse. Međutim, terminologija “neopravdano povećanje cijena” te “nepovoljniji financijski položaj” proizlazi iz općih načela propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22). Člankom 6. spomenutog Zakona propisana su temeljna načela uvođenja eura, pa isti glasi: „U postupku uvođenja eura primjenjuju se: načelo zaštite potrošača, načelo zabrane neopravdanog povećanja cijena, načelo neprekidnosti pravnih instrumenata, načelo učinkovitosti i ekonomičnosti te načelo transparentnosti i informiranosti.“ Sukladno načelu zaštite potrošača u članku 7. stavku 1. spomenutog Zakona propisano je da se preračunavanje cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti provodi bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona, a u stavku 2. istog članka, jasno je navedeno kako zbog preračunavanja iz stavka 1. potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. Sukladno članku 8. spomenutog Zakona, zabranjeno je poslovnim subjektima, kreditnoj instituciji, kreditnoj uniji, instituciji za platni promet, instituciji za elektronički novac, drugom vjerovniku sukladno propisu kojim se uređuje potrošačko kreditiranje, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, pružatelju financijskih usluga i tijelu javne vlasti pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdanog razloga. Međutim, navedeni Zakon u vezi s neopravdanim povećanjem cijena, koje bi dakle, bilo protivno zakonskim načelima, ne uređuje i prekršajnopravnu odgovornost, odnosno navedeni Zakon ne sadrži kažnjivu odredbu u slučaju postupanja protivno načelima, pa tako ovaj sud tijekom dokaznog postupka nije niti utvrđivao opravdanost povećanja maloprodajnih cijena, a svakako imajući u vidu da ovlašteni tužitelj nije činjenični opis prekršaja doveo u izravnu vezu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj već isključivo sa Zakonom o zaštiti potrošača.
16. Slijedom navedenog, sud je našao da u činjeničnom opisu prekršaja koji se prekršajnim nalogom okrivljeniku stavlja na teret, nisu ispunjeni konstitutivni elementi bića prekršajnog djela iz članka 149. stavka 1. točke 49. Zakona o zaštiti potrošača, u svezi sa stavkom 2. istog Zakona, te je sud okrivljenika sukladno članku 182. točki 1. Prekršajnog zakona oslobodio optužbe za navedeni prekršaj.
17. Obzirom je sud II-okrivljenika oslobodio optužbe, odnosno obustavio postupak protiv I-okrivljene pravne osobe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
18. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja riješeno je kao u izreci ove presude.
U Vukovaru 13. siječnja 2025.
Sudac
Ankica Sabo, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu uložiti žalbu Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu, u roku od 8 dana po primitku ove presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dva istovjetna primjerka, putem ovoga Suda, bez plaćanja sudske pristojbe.
DOSTAVITI:
1. Tužitelju
2. II-okrivljeniku
3. Braniteljima I i II-okrivljenika
4. Spis