REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-1461/2024-14
[adresa] T 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja TD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371878), Policijska uprava ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, Korenica, Ulica Pere Šnjarića 5, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se Odluka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko- senjske, Postaje granične policije Korenica, KLASA: UP/I-212-02/24-03/3586 od 10. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanom Odlukom tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, KLASA: UP/I-212-02/24- 03/3586 od 10. kolovoza 2024. odbijen je ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku pozivom na utvrđenje da je tužitelj osoba za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u SIS-u. Tužitelj je državljanin treće zemlje (Bosne i Hercegovine).
2. Osporavajući zakonitost citirane Odluke tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, KLASA: UP/I-212-02/24-03/3586od 10. kolovoza 2024. tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 6. rujna 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je tužitelju odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku preko graničnog prijelaza Ličko Petrovo selo, Izačići, 10. kolovoza 2024. označavanjem slova H tipskog rješenja i oznake X, s naznakom da se radi o osobi za koju je izdano upozorenje o zabrani ulaska u Schengenski informacijski sustav (u nastavku teksta SIS). U svezi s tim istaknuo je, da je tužitelj državljanin Bosne i Hercegovine, ali da još uvijek ima status stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, iako je po njegovom saznanju tijekom mjeseca prosinca 2023. podnesen od strane tuženika prijedlog za ukidanje tužitelju statusa stalnog boravka, o kojem još uvijek nije odlučeno te u momentu donošenja odluke tuženika ima status stalnog boravka u Republici Hrvatskoj, što dokazuje preslikom boravišne iskaznice, koja ima rok važenja do 23. rujna 2025. s adresom prebivališta u [adresa], a koji status je stekao osnovom odobrenih privremenih boravaka sa svrhom spajanja obitelji i to braka s hrvatskom državljankom PD, koji je sklopljen 21. prosinca 1999. u mjestu Zagreb. Napomenuo je, da su mu poznati razlozi radi kojih je evidentiran sa zabranom ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno da je u Republici Danskoj zatečen u nezakonitom radu i da ima zabranu ulasku u Republiku Dansku do početka 2025., no da nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku, u kojoj još uvijek ima odobren status stalnog boravka. Naveo je, da ima namjeru nakon okončanja i prestanka statusa stalnog boravka podnijeti novi zahtjev za rješavanje svog statusa u Republici Hrvatskoj, za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak, koji zahtjev će predati nadležnoj policijskoj postaji prema mjestu prebivališta svoje supruge. Naposljetku, tužitelj je dodao da ne predstavlja prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti jedne ili više država članica EU, niti predstavlja prijetnju javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima države članice te da mu je osporavanom Odlukom tuženika ograničeno pravo na slobodu kretanja i ulaska u Republiku Hrvatsku i onemogućava ga se u življenju sa suprugom koja je hrvatska državljanka. Stoga je tužitelj predložio da se oglasi ništavim, odnosno poništi osporavano rješenje tuženika, a podredno da se predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 30. rujna 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavane Odluke, navodeći da je 10. kolovoza 2024. u 10,23 sati na graničnom prijelazu Ličko Petrovo selo na ulazu u Republiku Hrvatsku, graničnoj kontroli pristupio tužitelj te je prilikom granične kontrole, odnosno uvidom u evidenciju SIS-u utvrđeno, da se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska i boravka (članak 24. i 25. SIS II Uredbe, zemlja raspisa Danska) te prilikom vršenja granične kontrole, kao niti prilikom uručenja rješenja o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku, tužitelj se nije pozvao na status u Republici Hrvatskoj, niti je dao istima boravišnu iskaznicu Republike Hrvatske, a niti na bilo koji način predstavio se kao osoba sa statusom u Republici Hrvatskoj te je policijska službenica donijela Odluku o odbijanju ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku. Istaknuo je, da tužitelj iako ima na snazi naprijed navedenu zabranu, može ući u Republiku Hrvatsku, uz predodžbu važeće boravišne iskaznice.
4. Tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu u podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 24. listopada 2024. u cijelosti ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, smatrajući da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno utvrđeno činjenično stanje i na takvo činjenično stanje da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
5. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 2. siječnja 2024. tužitelj je ispričao izostanak s niže zakazanog ročišta ustrajući pri tužbi i tužbenom zahtjevu.
6. U ovom upravnom sporu 9. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti službene osobe tuženika, a odsutnosti uredno pozvanog tužitelja pa je službenoj osobi tuženika u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je u predmetnom slučaju ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku odbijen po osnovi pod slovom H, jer se radi o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska u SIS. Riječ je o osnovi predviđenoj člankom 6. stavkom 1. točke H Uredbe EU 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodifikacija). Uz to, člankom 8. stavkom 3. točkom a. podtočkom VI. navedenog Zakonika propisano je, da državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama, između ostalog provjeri predstavlja li dotični državljanin treće zemlje opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose. Usto pravo na slobodu kretanja (članak 2. Protokola broj 4. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) obuhvaća pod točkom 1. slobodu kretanja i izbora boravišta na području države u kojoj se osoba zakonito nalazi te pod 2. slobodnu napuštanja zemlje.
8. Navedeno podrazumijeva pravo otići u onu zemlju u kojoj mu može biti dozvoljen ulazak (npr. Europski sud za ljudska prava, Napijalo protiv Hrvatske, zahtjev 66485/01, presuda od 13. lipnja 2022). Sloboda napuštanja zemlje postavlja ograničenja prema tijelima zemlje iz koje osoba želi izaći, (npr. u pogledu uskrate ili zapljene putovnice i dr.), a ne ograničenja prema tijelima zemlje u kojoj osoba želi ući.
9. Pravo na slobodu kretanja ne obuhvaća pravo na slobodu ulaska u druge države po vlastitom nahođenju. Štoviše zakonodavstvo Europske unije sadrži veći broj propisa čiji je cilj kontrola i ograničavanje ulaska državljana trećih zemlja na području Unije i njihovog boravka na tom području.
10. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio presliku boravišne iskaznice broj: [broj iskaznice] iz koje proizlazi da vrijedi do 23. rujna 2025., a izdana je u Zagrebu 23. rujna 2015.
11. Imajući u vidu navedeno, ovaj Sud je poništio osporavanu Odluku tuženika od 10. kolovoza 2024. i predmet vratio tuženiku na ponovan postupak, kako bi u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 151. i 152. ZUS-a), tuženik izvršio uvid u svoje evidencije te utvrdio je li u vrijeme donošenja osporavane Odluke od 10. kolovoza 2024., tužitelj imao navedenu važeću boravišnu iskaznicu kojom je imao reguliran status stalnog boravka u Republici Hrvatskoj. Ukoliko je tužitelj imao važeću boravišnu iskaznicu, nije bilo osnove za donošenje osporavane Odluke tuženika, jer kao što je sam tuženik u odgovoru na tužbu naveo, tužitelj uz predodžbu važeće boravišne iskaznice može ući u Republiku Hrvatsku, dakle potrebno je utvrditi da li je tužitelj u vrijeme donošenja osporavane Odluke imao važeću boravišnu iskaznicu, budući ovaj Sud iz preslike iste nije mogao s sigurnošću utvrditi je li ista bila važeća ili nije.
12. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao izreci ove presude.
U Rijeci 13. siječnja 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a).
Dostaviti:
- tužitelju putem opunomoćenice za primanje pismena ZD, [adresa]
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Postaji granične policije Korenica, Korenica, Ulica Pere Šnjarića 5
