REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj K-359/2021-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Jasmini Sabađija, uz sudjelovanje zapisničara Dijane Borovec, u kaznenom predmetu protiv optuženog GŽ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 14. lipnja 2021., broj KO-DO-223/2021, nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 2. prosinca 2024., u prisutnosti optuženog GŽ, branitelja optuženika odvjetnika Zlatka Samoblića, te zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu TŽ, **.**.2024. objavio je, a 2. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi GŽ, [osobni identifikacijski broj], sin G i T, rođene H, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, djelatnik, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, trenutačno se nalazi u Kaznionici u Glini, vode se drugi kazneni postupci, osuđivan

kriv je

što je:

- točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca siječnja 2021., a najkasnije do 29. siječnja 2021., u Zagrebu, Dr. Luje Naletilića 1, dok se nalazio u istražnom zatvoru, u nakani da ustraši bivšu izvanbračnu suprugu HŽ, rekao bratu imenovane IŽ: „izaći ću kad-tad, ubit ću tvoju sestru, pa svog sina GŽ, presudit ću nakon toga i sebi, jer meni života nema bez njih ili ću samo tu kuravu i dijete, pa neka znam zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću izaći živ kad-tad, a ona i dijete iz groba nikada“, koje riječi je VŽ prenio HŽ a koje riječi i ponašanje su kod oštećene izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i život njihovog zajedničkog malodobnog djeteta

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će usmrtiti nju i njoj blisku osobu, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi GŽ se

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine

III. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državnog odvjetništva u Novom Zagrebu je 14. lipnja 2021., podnijelo uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog GŽ stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Sud je izmijenio činjenični opis na način da je u odnosu na vrijeme počinjenja djela precizirao da je isto počinjeno najkasnije do 29. siječnja 2021., budući da iz iskaza svjedoka VŽ proizlazi da je iz istražnog zatvora pušten 29. siječnja 2021. Ocjena je ovog suda da učinjenom izmjenom optužba nije prekoračena (upravo suprotno razdoblje inkriminiranog vremena počinjenja djela je smanjeno), niti je povrijeđen identitet optužbe.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe, optuženi GŽ se očitovao da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su dokumentacija Centra za socijalnu skrb Zagreb-podružnica Maksimir (list 39-254 spisa), zapisnici o ispitivanju svjedoka HŽ od 14. ožujka 2022. i 21. svibnja 2021., zapisnici o ispitivanju svjedoka VŽ od 14. ožujka 2022. i 21. svibnja 2021., dopis Zatvora u Zagrebu od 30. ožujka 2023., (list 371 spisa), ispitan je svjedok FŽ, te su pročitani izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika, a potom je ispitan optuženik.

3.1. Sud je na temelju članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita AŽ, budući da tijekom postupka nije bilo moguće utvrditi gdje se navedeni svjedok nalazi. Naime, u odnosu na ovog svjedoka, sud je nalagao terenske provjere adrese, kao i raspisao objavu i to 23. ožujka 2023., međutim unatoč navedenom sud nije mogao utvrditi stvarnu adresu navedenog svjedoka. Naime, nakon što je sa jedine poznate adrese u Zagrebu, Potok 14, naloženo dovođenje AŽ, dovedbeni nalog je bio nerealiziran, a djelatnici II PP Zagreb su sudu dostavili pisano izvješće od 21. prosinca 2023. u kojem je navedeno da na kucanje i zvonjenje na ulazna vrata stana I, kod kojeg je svjedok prijavljen, nitko nije otvarao, dok je u razgovoru sa stanarom utvrđeno da u tom stanu nitko ne stanuje i da taj stan nekoliko puta mjesečno dođe obići NN osoba. Nadalje, iz izvješća proizlazi da su policijski službenici utvrdili da se svjedok AŽ vodi prijavljen na adresi [adresa], a radi se o adresi Zavoda za socijalni rad Zagreb, Područni ured Susedgrad, kojeg je Zavod prijavio na svoju adresu jer ga vode kao skrbnika u svojim evidencijama, dok je provjerom putem nadležnog Centra za socijalnu skrb utvrđeno da je isti beskućnik, da je na adresi centra prijavljen radi ostvarenja prava na jednokratnu pomoć, a u centar ne dolazi i nemaju saznanja gdje se isti nalazi. Iz navedenog proizlazi da bi se ispitivanjem navedenog svjedoka odlučne činjenice, a uvažavanjem proteka vremena od događaja o kojem je svjedoka predloženo ispitati i okolnosti o kojima je predložen iskazivati, samo možebitno mogle utvrditi i to s velikim poteškoćama.

4. Optuženi GŽ, je u obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka naveo da VŽ laže i da je ovu prijavu protiv njega neosnovano podnio jer je na njega bio ljut. Naime, VŽ je saznao da je on protiv njega podnio prijavu Centru za socijalnu skrb zbog maltretiranja njegove djece. HŽ boluje od šizofrenije i sumanutih ideja i njezin otac može potvrditi da je on od strane HŽ prijavljen zbog jedne riječi. HŽ je svakog muža strpala u zatvor, pa i svoga oca. Do sada je osuđen na ukupno 15 godina zatvora za kaznena djela koja nije počinio, a za koja ga je HŽ lažno prijavila, a radi se o kaznenim djelima silovanja i prijetnje, za koja je i osuđen iako nije kriv. FŽ također ne govori istinu jer se on svega sjeća. Što se tiče VŽ želi reći da ga je on zvao svaki dan na prozor da pričaju, a tada je on i telefonskim putem komunicirao s HŽ i sve je bilo u redu. On je u zatvoru totalno potonuo, više ne izlazi na šetnje i krivo mu je što je osuđen za kaznena djela koja nije počinio. Krađe za koje je osuđivan je i bio priznao i za to se i danas kaje. Dignuo je ruke od svega i potpuno mu je svejedno hoće li biti osuđen ili ne, te jedino još može ponoviti da nije HŽ prijetio kao što ju nije niti silovao, a niti joj ranije prijetio i pita se dokada će biti osuđivan za jednu te istu prijetnju. Odgovarajući na pitanja naveo je da on bilo što od ovoga što piše u optužnici za HŽ i dijete nije izgovorio. On se s IŽ nikada nije susreo na šetnji jer to nije bilo niti moguće s obzirom na odjel na kojem je VŽ bio.

4.1. Na temelju članka 435. ZKP/08 reproducirana je obrana optuženika iznesena prilikom prvog ispitivanja u kojoj je optuženik između ostalog naveo da je sa IŽ komunicirao u dva ili tri navrata dok su obojica bili u zatvoru u Remetincu i da mu je VŽ rekao da je HŽ izbacio iz kuće van i da je HŽ otišla u Špansko kod sestre, a sa HŽ je zadnji put kontaktirao to jutro kada ga je prijavila. Nakon reproduciranja obrane optuženik je naveo da je to njegova obrana i da je točno sve što je i ranije iskazivao. Smatra da je HŽ njega prijavila jer je obrađena od strane policije kada je on sa jednom ukradenom Diners karticom HŽ na račun položio 500,00 kuna. Tada je HŽ odvedena u Petrovu na ispitivanje i tamo je obrađena od strane policije da ga prijavi za silovanje. Za tu krađu nije odgovarao ali eto odgovarao je za silovanje kojeg nije bilo.

5. Svjedok VŽ, je u svom iskazu od 21. svibnja 2021., koji je uz suglasnost stranaka pročitan u bitnome naveo da se u istražnom zatvoru u Zagrebu nalazio oko tri tjedna do 29. siječnja 2021., s time da se točnog datuma zaprimanja u zatvor ne sjeća. Nakon otprilike deset dana od dolaska u zatvor, za vrijeme šetnje sreo je GŽ koji mu se obratio i rekao mu "Kako si tako bezobrazan, di su moje stvari, ti si uzeo moje stvari, gdje su sad?", a na što mu je on odgovorio da nema njegove stvari i da ne zna o čemu priča. Nakon toga ga je GŽ tražio da svjedoči u njegovu korist na sudu, a u postupku koji se vodio po prijavi njegove sestre, a Elvisove izvanbračne supruge HŽ. Tada je GŽ odgovorio da se u odnose između njega i sestre HŽ neće miješati, neka sami rješavaju svoje stvari i da ga ostave na miru. Nakon par dana za vrijeme šetnje, opet je sreo GŽ koji ga je nastavio maltretirati i tražiti da svjedoči u njegovu korist, odnosno da na sudu kaže kako je njegova sestra sve izmislila i da to nije bilo tako kako je ona prijavila. Opet mu je rekao da se ne želi miješati, da je to njihova stvar, nakon čega mu je GŽ rekao "Vidjet ćeš da ćeš se miješati kad-tad ili neće biti dobro za tebe.", a kada mu je ponovio da ga ostavi na miru, GŽ mu je rekao "Poruči sestri da ću izaći kad-tad, da ću prvo ubiti nju pa sina, presudit ću nakon toga i sebi jer meni života nema bez njih, ili ću samo tu kuravu i dijete, pa nek znam zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću živ izići kad-tad, a ona i dijete iz groba nikad, što je to ležanja deset godina". On je na to samo šutio, a potom mu je GŽ rekao da će ih jednog po jednog, misleći na njegovu familiju, rekao je "Svi ćete vi doći na red".

5.1. Ispitan na raspravi 14. ožujka 2022., svjedok VŽ je u svom iskazu, koji je također uz suglasnost stranaka pročitan naveo da se u navedeno vrijeme nalazio u Zatvoru u Zagrebu kao i optuženik, koji mu je u jednom od više razgovora, kroz prozor, a za vrijeme dok je on šetao u dvorištu, iz svoje sobe rekao nešto u smislu da se on ne čuje s njegovom sestrom, s kojom je prije bio u izvanbračnoj vezi, HŽ, te mu je govorio nešto oko djeteta da će ga uzeti k sebi kad izađe iz zatvora, a jednom prilikom mu je rekao da je njemu svejedno koliko će biti u zatvoru i nešto u smislu da će ubiti njegovu sestru kad izađe iz zatvora.

5.2. Na temelju članka 426. ZKP/08 svjedoku je čitanjem predočen iskaz od 21. svibnja 2021., a nakon predočavanja isti je naveo da mu je točno tim riječima GŽ prijetio i sve je bilo točno tako kako je iskazao tom prilikom, sad se toga prisjetio. Taj razgovor su čuli njih dvojica i Elvisovi prijatelji iz sobe. On je to ispričao svojoj sestri, to što je GŽ prijetio. Sa GŽ je tada bio u dobrim odnosima, nikada se nije miješao u odnos njega i svoje sestre. Kada je čuo Elvisove riječi, bio je s vanjske strane ćelije u dvorištu, a GŽ je, kada ga je zvao došao na prozor i nalazio se u ćeliji. Kada su to pričali i kada je GŽ prijetio na prozoru, uz njega je bio još jedan dečko koji je bio s njim u ćeliji. Taj dečko je stajao kraj GŽ i povremeno se uključivao u razgovor. Po dolasku u zatvor on se raspitivao gdje se GŽ nalazi, tražio ga je, te su mu drugi zatvorenici rekli gdje se on nalazi, u kojoj sobi, pa ga je zvao, jer su do tada bili u dobrim odnosima. GŽ je mogao vidjeti iz ćelije dvorište, dok on iz dvorišta nije mogao vidjeti tko je u sobi, već je to mogao vidjeti samo kad netko dođe do prozora. On i GŽ nikada nisu šetali zajedno u isto vrijeme. To što mu je GŽ rekao nije nigdje zapisao, niti je to prijavljivao u zatvoru, već je to rekao sestri kada je izašao iz zatvora. Pozvan pojasniti dio ranijeg iskaza u kojem je bio naveo da je za vrijeme šetnje sreo GŽ, naveo je da je pod time mislio da su razgovarali na način da je on bio u dvorištu, a GŽ u sobi. Razgovarali su preko prozora svaki put.

6. Svjedokinja HŽ je u svom iskazu od 21. svibnja 2021., a koji je uz suglasnost stranaka pročitan, u bitnome navela da su problemi između nje i njezina tadašnjeg izvanbračnog supruga GŽ nastali u studenom 2020. kada ga je prijavila za kaznena djela silovanja, protupravnog oduzimanja slobode i prijetnje, a povodom koje prijave je GŽ završio u istražnom zatvoru u kojem je u šetnji sreo njezina brata VŽ koji se također nalazio u istražnom zatvoru, a kojemu je prišao sa još par zatvorenika te mu rekao "Gdje su moje stvari?". Njezin brat je samo šutio, nakon čega mu je GŽ rekao "Izaći ću kad-tad, ubit ću tvoju sestru, pa svog sina GŽ, presudit ću nakon toga i sebi jer meni života nema bez njih ili ću samo tu kuravu i dijete, pa nek znam zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću živ izaći kad-tad, a ona i dijete iz groba nikad". Nakon što je VŽ izašao iz istražnog zatvora 29. siječnja 2021., došao je kući i sve joj to ispričao, a ona je nakon par dana nazvala Centar za socijalnu skrb Maksimir i sve im to ispričala, te je socijalna radnica rekla da će obavijestiti policiju i županijski sud koji vodi postupak za ranije prijavljena kaznena djela, s time da je i ona iz straha za svoj život otišla sama u policijsku postaju i prijavila kazneno djelo prijetnje. Brat joj je još rekao da je GŽ od njega tražio da na sudu bude svjedok protiv nje i da utječe na nju da povuče sve tužbe na sudu. Osim toga, GŽ je iz zatvora zvao i njezinog sina V koji ima šesnaest godina i pitao ga "Gdje ti je mama, vidiš što je napravila tvoja mama, pozdravi svog tatu, pozdravi F i veliki pozdrav tvojoj mami", nakon čega je poklopio slušalicu. Sin joj je od tog događaja bio u velikom strahu te ju je upozorio da se čuva misleći da je GŽ na slobodi.

6.1. U svom iskazu na raspravi 14. ožujka 2022., a koji je također uz suglasnost stranaka pročitan, svjedokinja HŽ je u bitnome navela da je sa optuženikom bila u izvanbračnoj vezi, da je optuženik bio u Zatvoru u Zagrebu jer je premlatio njezinog sina, a sa optuženikom ima jedno dijete. Sa optuženikom, a otkad je isti u zatvoru nije u izvanbračnoj vezi. Optuženik je u zatvoru od kada je napravio pokušaj teškog ubojstva nje i sina. Njezin brat je također u navedeno vrijeme bio u zatvoru, i kada je izašao iz zatvora rekao joj je da je GŽ preko njega prijetio i njoj i sinu, i da je rekao da će on izaći kad tad, da će ubiti nju i njihovog sina GŽ, da će sebi presuditi jer mu nema života bez njih, da će on izaći iz zatvora kad tad, a da ona i dijete neće iz groba izaći nikada. Dijete ima traume od tada, a bilo je staro samo tri godine kada ih je napao. Ima veliki strah i sada, ide kod psihologa. Čim joj je brat to ispričao, ona je to odmah prijavila policiji. Nakon toga optuženik joj više nije prijetio već je slao pisma po sestri da ne može živjeti bez nje i tako nešto, u tom smislu.

6.2. Na temelju članka 426. ZKP/08, svjedokinji je čitanjem predočen dio ranijeg iskaza u kojem je navela da su joj prenesene optuženikove riječi sadržaja "Izaći ću kad-tad, ubit ću tvoju sestru, pa svog sina GŽ, presudit ću nakon toga i sebi jer meni života nema bez njih, ili ću samo tu kuravu i dijete pa nek zna zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću živ izaći kad tad, a ona i dijete iz groba nikad", navela je da su to točne riječi koje joj je brat prenio da joj je tim riječima prijetio optuženik dok je bio u zatvoru. Kada joj je brat prenio te riječi bila je u strahu, a i sad je u strahu od optuženika. VŽ joj je rekao da je sreo optuženika za vrijeme šetnje, u zatvoru. Ona nije išla kod liječnika zbog tih riječi.

7. Svjedok FŽ je u svom iskazu naveo da mu je optuženik poznat iz viđenja, te dopušta mogućnost da je s njime bio zajedno u Zatvoru u Zagrebu u sobi. Odgovarajući na pitanja naveo je da se ne sjeća je li soba bila u prizemlju ili na katu zatvora, ne sjeća se niti tko je sve s njima bio u sobi, ne sjeća se niti je li optuženik ikada s ikim komunicirao preko ikakvog prozora, a za osobu imena VŽ nikad u životu nije čuo, te nema saznanja odnosno ne sjeća se da bi ikada čuo da optuženik bilo kome u bilo kojem kontekstu izgovara ikakve prijeteće riječi. Pojasnio je da je on bio fokusiran na sebe, drugi ljudi ga nisu zanimali i jedino što može ponoviti je da mu je optuženik samo poznat, pri čemu su u sobi bili zajedno davno, a on se ne sjeća što je bilo prošle godine, a kamoli prije tri godine. Ne sjeća se nikakvih detalja o životu optuženika, pojašnjavajući da je on bio redar i imao posla sa oko 500 do 600 zatvorenika i jednostavno se ne može ničega sjetiti. On na šetnju nije išao. Do dolaska u sobu u kojoj je boravio sa optuženikom je radio, a po dolasku u tu sobu više nije radio. Upitan od strane suda kako to da se tog detalja sjeća, dok se ničeg drugog ne sjeća, naveo je da je to zapamtio jer je u pravilu uvijek radio. On ne zna ništa o tome je li optuženik povodom ikakve prijetnje odvođen na ispitivanje niti mu je poznato da bi optuženik po povratku s tog ispitivanja s njima pričao za što ga se tereti, niti se on optuženiku ikada nudio da će mu biti svjedok za išta. Upitan kako u to može biti siguran kad je prethodno naveo da se ničega ne sjeća, naveo je da ima momenata kojih se sjeća. Siguran je da se nikada nije nudio za svjedoka o ičemu, pojašnjavajući da se on liječio u Jankomiru od raznih poremećaja i PTSP-a, nekad se sjeća svega, a nekada ničega.

8. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da je sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom jer stranke nisu osporavale vjerodostojnosti iste. Iskaze svjedoka VŽ i HŽ sud je ocijenio istinitima i vjerodostojnima jer su isti po ocjeni suda iskazivali uvjerljivo, međusobno suglasno i dosljedno, a manja odstupanja u njihovim iskazima sud pripisuje proteku vremena i notornoj činjenici da uslijed proteka vremena sjećanja prirodno blijede. Svjedok FŽ, a kako to proizlazi iz njegova iskaza nije imao ikakvih saznanja o spornim, a pa čak i o nespornim okolnostima predmetnog postupka. Obrana optuženika ocjenjena je istinitom isključivo u dijelu u kojem je iskazivao o nespornim okolnostima, dok je o spornim, a odlučnim okolnostima njegova obrana ocjenjena neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti iz razloga koji su dani nastavno.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

9.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik neutvrđenog dana tijekom mjeseca siječnja 2021. u Zagrebu, Dr. Luje Naletilića 1, dok se nalazio u istražnom zatvoru razgovarao sa IŽ. Navedeno osim što stranke nisu osporile, proizlazi i iz međusobno suglasnog iskaza VŽ i obrane GŽ, koji je u obrani izrijekom potvrdio da je sa VŽ u dva ili tri navrata, a dok su obojica bili u zatvoru u Remetincu komunicirao.

9.2. Međutim sporno je bilo je li optuženik VŽ u razgovoru rekao „izaći ću kad-tad, ubit ću tvoju sestru, pa svog sina GŽ, presudit ću nakon toga i sebi, jer meni života nema bez njih ili ću samo tu kuravu i dijete, pa neka znam zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću izaći živ kad-tad, a ona i dijete iz groba nikada“, kao i je li te riječi VŽ prenio HŽ te jesu li te riječi i ponašanje kod oštećene izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i život njihovog zajedničkog malodobnog djeteta.

9.3. Naime prethodno istaknute okolnosti su bile sporne jer je optuženik u svojoj obrani negirao da bi VŽ u ijednom od razgovora izrekao riječi koje mu se stavljaju na teret, u bitnome tvrdeći da ga VŽ lažno tereti revoltiran njegovom prijavom Centru za socijalnu skrb protiv VŽ za "malteretiranje njegove djece". Međutim, a kako je uvodno već istaknuto ocjena je ovog suda da je ovakva obrana optuženika neistinita i isključivo usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, osim što je sama po sebi neživotna i neuvjerljiva, ocjena je ovog suda da VŽ, iako brat žrtve HŽ, a s obzirom na situaciju u kojoj se optuženik tempore criminis nalazio nije imao motiva, primarno svojoj sestri lažno ispričati da joj je optuženik posredstvom njega prijetio, a potom niti lažno iskazivati na sudu. Naime, u postupku nije bilo sporno da se u inkriminirano vrijeme optuženik nalazio u istražnom zatvoru koji mu je bio određen u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio za znatno teža kaznena djela, također na štetu HŽ. Tako sam optuženik u svojoj obrani navodi da je tempore criminis imao postupak u tijeku za kaznena djela silovanja i prijetnje. Upravo ova okolnost po ocjeni suda isključuje, kako na strani VŽ tako i na strani HŽ postojanje ikakva, a osobito razumna razloga da optuženika neosnovano i dodatno terete za još jednu prijetnju. Čak štoviše, ta okolnost po ocjeni suda ukazuje na motive na strani optuženika da MŽ zaista i to na način kako mu se to stavlja na teret prijeti. Potonje i jeste u korelaciji sa iskazom VŽ koji je ustrajno i dosljedno u svojim iskazima tvrdio da je optuženik od njega tražio da utječe na ČŽ i njezin iskaz u tom drugom postupku, kao i da je prijeteće riječi optuženik izgovorio nakon što se odbio miješati u odnos optuženika i žrtve. U konačnici sadržaj iskaza svjedoka VŽ potvrđuje i sama HŽ koja, također dosljedno i ustrajno iskazuje da joj je brat (VŽ) ispričao da je optuženik od njega u zatvoru tražio da "na sudu bude svjedok protiv nje i da utječe na nju da povuče sve tužbe na sudu". Posljedično navedenom sud ocjenjuje istinitim i nastavni dio iskaza svjedoka VŽ da je optuženik, a kada mu je VŽ rekao da se u odnos njega i svoje sestre neće miješati izgovorio upravo inkriminirane riječi prijetećeg sadržaja, pri čemu u postupku suštinski i nije bilo sporno da je VŽ te riječi svojoj sestri prenio. Naime, da ih VŽ sestri nije prenio ista zasigurno ne bi niti podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika, a što nesporno jeste. Navedenom je za dodati da vjerodostojnost iskaza VŽ u dokaznom postupku nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Naime, sam optuženik potvrđuje da je sa VŽ komunicirao i to u dva do tri navrata, a što je u suglasju s iskazom samog PŽ koji je opisao dva razgovora sa optuženikom, pri čemu je precizirao da je do izgovaranja prijetećih riječi došlo u drugom razgovoru. Navedenom je za dodati i da je VŽ, iako iz teksta njegova prvog iskaza proizlazi da je optuženika sreo u šetnji (dakle da su zajedno šetali po zatvorskom dvorištu) pojasnio kako se komunikacija sa optuženikom odvijala. Tako je isti, iskazujući na raspravi, u slobodnom izlaganju odmah naveo da mu je optuženik "u jednom od više razgovora, kroz prozor, a za vrijeme dok je on šetao u dvorištu, iz svoje sobe rekao...". U citiranom dijelu iskaz svjedoka VŽ je u suglasnosti sa obranom optuženika koji izrijekom navodi da ga je VŽ zvao na prozor da pričaju. Stoga "odstupanje" u iskazima svjedoka VŽ u opisu mjesta i okolnosti ostvarenja komunikacije sa optuženikom sud pripisuje nepreciznom unošenju u zapisnik svjedokova prvog iskaza. Konačno, ocjena je ovog suda da istinitost ionako uvjerljivog iskaza svjedoka VŽ, samo dodatno potvrđuje okolnost da je VŽ svojoj sestri prenio sadržaj razgovora sa optuženikom i to upravo u onom sadržaju kako ga je i sam ispričao, a što zasigurno ne bi učinio da optuženik zaista nije prijetio njegovoj sestri. Stoga sud ocjenjuje istinitim i iskaz svjedokinje HŽ koja je ustrajno i dosljedno iskazivala da joj je brat, dakle upravo VŽ, a po izlasku na slobodu prenio optuženikove prijetnje riječima „izaći ću kad-tad, ubit ću tvoju sestru, pa svog sina GŽ, presudit ću nakon toga i sebi, jer meni života nema bez njih ili ću samo tu kuravu i dijete, pa neka znam zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću izaći živ kad-tad, a ona i dijete iz groba nikada“, kao i da se ona tih riječi ustrašila.

9.4. Nadalje, nema dvojbe da su riječi „izaći ću kad-tad, ubit ću tvoju sestru, pa svog sina GŽ, presudit ću nakon toga i sebi, jer meni života nema bez njih ili ću samo tu kuravu i dijete, pa neka znam zašto robijam, nije mi krivo, iz zatvora ću izaći živ kad-tad, a ona i dijete iz groba nikada“ objektivno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, pri čemu je za ostvarenje objektivnog obilježja predmetnog kaznenog djela potpuno neodlučno je li se osoba kojoj je takva prijetnja upućena zaista i ustrašila, već je jedino nužno da se radi o prijetnji objektivno pogodnoj da izazove strah, a što konkretna prijetnja i jeste. No unatoč navedenom sud nalazi dokazanim i da se HŽ navedenih prijetnji ustrašila, odnosno da se ustrašila i za sebe i za svoje dijete, dakle sebi blisku osobu. Naime, ista je navedeno izrijekom verbalizirala, a njezin iskaz je i u tom dijelu ocijenjen istinitim kraj činjenice da bi se životno svaka prosječna osoba takvih prijetećih riječi ustrašila.

9.5. Nadalje, ocjena je ovog suda da je optuženik oštećenoj na prethodno utvrđeni način prijetio upravo sa namjerom da ju ustraši i uznemiri, a što je i bio njegov cilj, pritom svjestan da takvim radnjama i riječima čini kazneno djelo, a upravo je to i htio, te je u svom cilju i uspio. Optuženik je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, njegova ubrojivost nije bila sporna, te ovdje ne postoji ijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud nalazi dokazanim da je optuženik postupao u sferi izravne namjere prvog stupnja. Time je po ocjeni ovoga suda optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje i to u odnosu na HŽ (svoju tadašnju izvanbračnu suprugu, s kojom nesporno ima zajedničko dijete) kao blisku osobu iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. Stoga je isti za navedeno kazneno djelo i proglašen krivim.

10. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio razmatranju vrste i mjere kazne i pri tome je imao na umu kriterije koje propisuje KZ/11, dakle svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11. Pritom je sud na optuženika primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela dakle Kazneni zakon (125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/1,), sukladno članku 3. stavak 4. KZ/11 jer Kazneni zakon (Narodne novine broj 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), a s obzirom na jednako propisane kazne nije blaži za počinitelja.

10.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

10.2. Olakotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

10.3. S druge strane otegotnim na strani optuženika sud je cijenio činjenicu njegove višestruke osuđivanosti. Naime, optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije unatrag dva desetljeća (prva osuda datira iz 2003.) pravomoćno osuđivan i to čak dvadeset i dva puta, od čega u pravilu za kaznena djela protiv imovine (krađe, teške krađe, razbojništvo, iznudu, prijevaru, računalnu prijevaru u pokušaju), ali i za kaznena djela prijetnje, napada na službenu osobu, izazivanje prometne nesreće, tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju (na štetu djeteta, presudom KZD-3/2021), te povredu djetetovih prava. Pritom su optuženiku osim uvjetnih kazni zatvora izricanje i višegodišnje bezuvjetne kazne zatvora koje evidentno nisu u odnosu na optuženika ostvarile svrhu specijalne prevencije i odvratile ga od počinjenja predmetnog kaznenog djela. Upravo suprotno, optuženik i to za trajanja kaznenog postupka za teže kazneno djelo od predmetnog i za vrijeme lišenja slobode čini ovo kazneno djelo. Sve navedeno ovome sudu ukazuje da činjenje i to širokog dijapazona kaznenih djela jednostavno predstavlja stil života optuženika, koji unatoč tome što mu je, a povrh niza uvjetnih osuda izrečeno u zbroju i ukupno 18 godina i 4 mjeseca zatvora, ne odustaje od činjenja kaznenih djela. Nadalje, sud je otegotnim cijenio i pobude iz kojih je predmetno kazneno djelo počinjeno. Naime, a kako je prethodno istaknuto optuženik je bio motiviran željom da utječe na žrtvu i njezin iskaz u drugom kaznenom postupku koji se protiv njega vodi, a time i na sam ishod tog kaznenog postupka.

10.4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, a osobito izostanak ikakvih olakotnih okolnosti na strani optuženika (okolnost da je isti otac djece mu nije cijenjena olakotnom kraj činjenice da je dva puta osuđivan za kaznena djela povrede djetetovih prava i to oba puta na kazne zatvora u trajanju po tri godine) kao i visinu kazne propisane kazne za kazneno djelo prijetnje, sud nalazi da je u konkretnom slučaju svrsishodno optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Naime, ocjena je ovog suda da se predloženom kaznom državnog odvjetnika u odnosu na osobu koja je osuđivana čak dvadeset i dva puta, od čega i za kaznena djela s elementima nasilja (iznuda, napad na službenu osobu, razbojništvo, teška tjelesna ozljeda u pokušaju), a osobito osobu koja je do sada u zbroju osuđena na ukupno osamnaest godina i četiri mjeseca bezuvjetnog zatvora i to za kaznena djela počinjena i prije i nakon predmetnog, ne može ostvariti svrha specijalne prevencije i da je za ostvarenje iste nužno znatno strože kažnjavanje od predloženog. Stoga sud primjerenim svim okolnostima na strani optuženika, a osobito stupnju krivnje optuženika koji je najviši jer je djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja ocjenjuje kaznu zatvora u trajanju tri godine. Naime, sud ocjenjuje da će se upravo takvom kaznom postići osim konačno specijalne i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna napokon utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo. Povrh navedenog optuženiku je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru prema podacima u spisu.

11. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 sud je optuženika koji je nezaposlen, bez ikakve imovine i primanja, te lišen slobode oslobodio obveze plaćanja troškova kaznenog postupka koje evidentno ne može podmiriti.

U Zagrebu, 4. prosinca 2024.

SUTKINJA:

Jasmina Sabađija

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, podneskom u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud drugog stupnja.