Poslovni broj: Pn-1525/23-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista LA, u pravnoj stvari tužiteljice BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Specijalna bolnica Sv. Katarina, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71e, OIB: 41170172944 kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Pradegan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužiteljice osobno, dana 13. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici Sv. Katarina, Ulica kneza Branimira 71e, 10 000 Zagreb, OIB: 41170172944 tužiteljici BA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.600,00 EUR-a/12.055,20 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 8. 6. 2023., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, zatim isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 2.328,83 EUR-a/17.546,57 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 04.08.2023.g. podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske štete po osnovi neimovinske i imovinske štete u iznosu od 3.928,83 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužiteljica kod tuženika operirana 9. 6. 2020., uslijed deformiteta palca oba stopala te je učinjen operacijski zahvat osteotomija po L na oba palca, odnosno na obje proksimalne falange. Osteosinteza je učinjena tzv. Klanfom, iako je uobičajena metoda koristiti vijak. Nakon obavljenog operativnog zahvata kod tužiteljice zaostaju poteškoće s lijevim stopalom u smislu estetski neprihvatljivog rezultata, bolova i nemogućnosti aktivnog savijanja palca. Nakon UZV pregleda tužiteljici je rečeno kako joj je tetiva ostala u ožiljku te da zbog toga ne može gibati palcem, kao i da je ta kretnja nebitna za svakodnevni život zbog čega joj je sugerirano da ne vrši novu operaciju. Međutim, na RTG snimci stopala, a nakon izvršene operacije, se uočava rezna ploština koja se nalazi previše proksimalno i ulazi u sam metatarzofalangelani zglob. Rezna ploština je smjera kao i ona koja je učinjena na pravom mjestu što upućuje na krivu orijentaciju operatera tijekom postupka, a koji je, vrlo je izgledno, najprije pogriješio, a potom napravio osteotomiju na dobrom mjestu. Stav je tužiteljice da cijeljenje ploštine u lošem položaju može biti razlog bolova. Sukladno navedenom, razumno je za pretpostaviti kako nije došlo do toga da je tetiva dugog savijača palca ostala zarobljena u ožiljku, nego da je presječena tijekom postupka. Takav čin presijecanja je morao biti prepoznat i zbrinut tijekom postupka, odnosno propuštanje toga predstavlja liječničku pogrešku jednako kao i činjenica da nije učinjena nikakva fiksacija krivo reseciranog dijela falange, tim više što je zahvaćena zglobna ploština. Spoznaja o gubitku mogućnosti aktivnog savijanja palca, a kao posljedica operacije tužiteljici prestavlja psihičku nelagodu. Naravno da se rezultati neuspješne operacije ogledaju i u estetski nezadovoljavajućem izgledu stopala tužiteljice. Medicinska skrb pružena tužiteljici nije učinjena sukladno pravilima liječničke struke i dobre kliničke prakse, odnosno izostala je potrebna pažnja koja je mogla i morala osigurati rano prepoznavanje zdravstvenog problema te pravilnu dijagnozu i medicinski postupak, a čime bi se izbjegle nastale posljedice po zdravlje tužiteljice. Sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženik odgovara tužiteljici za naknadu štete nastale predmetnim štetnim događajem, koju štetu su prouzročili zdravstveni djelatnici bolnice svojim postupanjem te napominje da se za liječničku grešku odgovara po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja predmnijeva (presumira), stoga pružatelj zdravstvene usluge mora dokazati da je u svemu postupljeno prema pravilima liječničke struke, odnosno da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome se, sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, predmnijeva najblaži oblik krivnje – obična nepažnja (culpa levis), odnosno kad zdravstveni djelatnik u svom radu ne upotrijebi onu pažnju koji bi upotrijebio osobito pažljiv čovjek (pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno pažnja dobrog domaćina – čl. 10. Zakona o obveznim odnosima). Kako tuženik odgovara za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, tužiteljica smatra kako nije sporna obveza tuženika za naknadu štete nastale predmetnim štetnim događajem. Isto tako, sukladno odredbama ZOO-a, tuženik za liječničku grešku odgovara po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja, a za postojanje odgovornosti dovoljno je postupanje djelatnika tuženika s običnom nepažnjom, što tužiteljica smatra da je u ovom štetnom događaju svakako slučaj (Odluka Ustavnog suda RH broj broj: U-III-3002/2005 od 21.11.2007.). Prema odredbama ZOO-a za greške u medicini odgovara se po principu subjektivne odgovornosti kod koje se krivnja pretpostavlja, stoga je na tuženiku teret dokazivanja da je liječenje tužiteljice izvedeno sukladno pravilima struke. Tužiteljica napominje kako za liječnike po prirodi stvari ne važi uvijek tzv. “standard izlječenja”, ali uvijek važi “standard postupanja” i upravo u slučaju povrede standarda postupanja postoji odštetna odgovornost liječnika, odnosno posljedično njegovog poslodavca. Tužiteljica tvrdi da su u konkretnoj situaciji liječnici tuženika povrijedili “standard postupanja”, obzirom da su, osim navedenih počinjenih liječničkih grešaka i propustili pravovremeno poduzeti sve potrebne dijagnostičke i/ili terapijske postupke, a zbog čega je došlo do pogoršanja zdravlja tužiteljice. Tužiteljica smatra da joj je greškom u liječenju zaposlenika tuženika povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, nastala joj je neimovinska šteta, a za što je odredbama Zakona o obveznim odnosima predviđena jedinstvena pravična novčana naknada. Uslijed propusta u liječenju, tužiteljica je trpjela nepotrebne fizičke bolove, smanjenje životne aktivnosti, naruženje i strah, sve kao posljedicu propusta u liječenju. S osnove pravične novčane naknade neimovinske štete, tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 1.600,00 EUR-a/12.055,20 kn. Kao posljedica nestručnog liječenja, tužiteljici su nastali materijalni izdaci s osnove troškova liječenja, kao i troškovi tuđe pomoći i njege. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna nakon operacije, obzirom da nije mogla samostalno obavljati svakodnevne životne aktivnosti. Imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege tužiteljica potražuje u iznosu od 46,00 EUR-a/346,59 kn. Tužiteljica je tuženiku platila izvršenu, ali nestručnu operaciju, kao i pregled anesteziologa. Imajući u vidu činjenicu da je operacija pogrešno izvedena, tužiteljica je stava da ima pravo tražiti povrat iznosa koji je plaćen tuženiku te s te osnove tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 2.282,83 EUR/17.200,00 kn. Tužiteljica po svim osnovama naknade štete ukupno potražuje iznos od 3.928,83 EUR-a/29.601,77 kuna. Tužiteljica se u mirnom postupku za naknadu štete obratila tuženiku koji je otklonjen kao neosnovan, slijedom čega tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan, uz naknadu pripadajućeg troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije. Uvodno, tuženik ne spori da je dana 09.06.2020 godine tužiteljica podvrgnuta operacijskom zahvatu, ali u odnosu na navode tužbe ističe da eventualne tegobe tužiteljice nisu posljedica propusta liječnika Specijalne bolnice Svete Katarine te da su liječnici i ostalo osoblje operacijski zahvat te sve mjere u svezi sa istim proveli u potpunosti u skladu s pravilima struke uz primjenu potrebne pažnje. Naime, iz medicinske dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu proizlazi da bilo kojim ili kakvim tegobama tužiteljice ne može biti uzrok nesavjesno liječenje, a kako na to ukazuje tužitelj, budući da je iz medicinske dokumentacije koja se odnosi na operacijski zahvat i postoperativni tijek je vidljivo da je isti proveden u skladu s pravilima struke. Dakle, tužiteljici je postavljena i potvrđena dijagnoza prirođenog značajnog deformiteta u području nožnog palca, a s tim u svezi objašnjene su joj mogućnosti i moguće komplikacije operacijskog liječenja, što potvrđuje i poseban informacijski pristanak. Operativno, deformitet je uspješno korigiran za 25 stupnjeva te fiksiran odgovarajućim osteosintetskim materijalom, a potom su stabilnost i stupanj korekcije praćeni radiološki te je utvrđeno uredno cijeljenje mjesta osteotomije i potpuno zadržavanje postignute korekcije. Uz ostalo, UZV kontrola nije ukazivala na presijecanje tetive nego inkorporiranje iste u ožiljku, što je redovita posljedica ovakvog operacijskog zahvata. Važno je napomenuti da su bolovi vezani uz zahvate ovakve vrste, ali i ovaj konkretan zahvat, u granicama očekivanih i kupirani propisanim analgeticima, a cijeljenje mekih česti i kostiju se odvijalo uobičajenom brzinom. Dakle, tužiteljici je na liječenju kod tuženika učinjena očekivana korekcija prirođenih deformiteta palca i time značajno poboljšao estetski izgled stopala. U skladu s navedenim tuženik se načelno ne protivi prijedlogu tužitelja da se provedu dokazi predloženi uz tužbu. Posebno, tuženik se ne protivi provesti, u smislu tužiteljevog prijedloga, dokaz medicinskim vještačenjem od strane vještaka odgovarajuće struke, ali za koje pridržava pravo predložiti okolnosti na koje bi se ovaj dokaz izveo, sve u smislu dokazivanja od strane tuženika da je postupao prema pravilima liječničke struke. Dakle, tuženik navodi da osporava navode tužiteljice o nestručnom liječenju, pa slijedom toga i štetnom događaju, a posljedično i nastaloj šteti, u bilo kojem pojavnom obliku (materijalnoj ili nematerijalnoj). Nije sporno da se tužitelj obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora te da je takav zahtjev kao neosnovan otklonjen. Zaključno, tuženik ističe da je tužiteljica operirana metodom koja je priznata u medicinskoj struci i liječena i praćena prema svim pravilima liječničke struke i dobre kliničke prakse. osporava Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku medicinske dokumentacije za tužiteljicu (list 6-12, 37-56 spisa), račun u vezi troška liječenja kod tuženika (list 13-14 spisa), odštetni zahtjev i odgovor na isti (list 15-18 spisa), informacijski pristanak tužiteljice od 09.06.2020.g. (list 31-32 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Dubravku Orliću koji je dana 14.03.2024.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, te je ujedno provedeno saslušanje imenovanog vještaka radi otklanjanja prigovora koje je istaknula tužiteljica. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Kako je između strankama sporna činjenica da li je tužiteljici tijekom liječenja deformiteta palca oba stopala kod tuženika poštivan standard liječenja odnosno da li je bilo propusta u liječenju tužiteljice te ukoliko jest da li je došlo do povrede prava osobnosti po kategorijama neimovinske štete i u čemu se ista sastoji, odnosno da li joj je nastala neimovinska i imovinska šteta po provedenom liječenju, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Dubravku Orliću.

5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Dubravka Orlića proizlazi utvrđenje da je prvo radiološko snimanje oba stopala tužiteljica vrši 13.svibnja 2020.god u Općoj bolnici Varaždin. Nema podatak tko bolesnicu upućuje na obradu. Prvi klinički pregled ortopeda tužiteljica je izvršila 15.svibnja 2020.g. te isti temeljem tegoba i nalaza oba stopala postavlja indikaciju za operacijska liječenja. Tužiteljica dio potrebnih laboratorijskih pretraga obavlja prije primitka, a dio u bolnici. U bolnici tuženika tužiteljica se nalazi na liječenju 2 dana, 09. I 10.06.2020.g., te se 09.06.2020.g. izvrše operacijski zahvati na oba stopala uz postoperacijsku radiološku kontrolu. Tužiteljica se osovljava uz korištenje dviju štaka i posebne ortopedske obuće uz izvođenja i učenja fizioterapijskih postupaka. Na drugom kontrolnom ortopedskom pregledu dana 22.06.2020.g.oko 3 tjedna od operacija, operater registrira uredne nalaze. Dana 10.07.2022.g. u Općoj bolnici Varaždin vrši se radiološka obrada oba stopala, a tužiteljica na trećem pregledu ortopeda govori kako osjeća otežano savijanje donjeg članka lijevog palca. Temeljem kliničkog pregleda ortoped savjetuje ultrazvučnu obradu za uvid u stanje tkiva tetiva mišića drugog savijača palca, koja se izvrši 14.07.2020.g., odnosno mjesec dana nakon operacija. Nalaz ultrazvuka ukazuje da nema oštećenja same tetive dugog savijača već je ista ukopana i pritisnuta u nabujalom i ožiljnom okolnom tkivu uz donje područje prve kosti donožja lijevog stopala. Tužiteljica je dana 17.07.2020.g. zatim vrši četvrti kontrolni pregled ortopeda koji temeljem kliničkog pregleda i ultrazvučnog nalaza savjetuje dalje konzervativno liječenje te kontrolni pregled za mjesec dana. Zadnji, peti kontrolni pregled tužiteljica je izvršila 11.09.2020.g., nalazi su bolji, savjetuju se ortopedski ulošci te kontrola prema potrebi. Stabilizacija zdravstvenog stanja tužiteljice nastupila je u studenom 2020.g. Treba naglasiti kako tijekom cijele 2021.g. tužiteljica nije imala niti jedan ortopedski pregled, što najsigurnije ukazuje na stanje oba palca. Sudskom spisu priložen je opis specijalističkog radiološkog nalaza Odjela za radiologiju Opće bolnice Varaždin izdat 08.08.2022.g. s datumom izrade nalaza 12.07.2022.g. U nalazu je opisano da su kontrolne snimke stopala obostrano bez bitnih promjena u odnosu na raniji nalaz. Ovaj dokument je jedini i zadnji pisani medicinski nalaz tužiteljice iza vremenskog razdoblja od oko 2 protekle godine tijekom kojih je ista bila aktivna u cijelosti i bez medicinskih pregleda specijaliste ortopedije. Tužiteljici je dakle 09.06.2020.g. izvršen i na lijevom i na desnom stopalu jedan od više postojećih uspješnijih operacijskih zahvata za ispravljanje deformiteta palca. Uz zahvat mogući su privremeno ili trajniji bolni odgovori operiranih osoba. Također se kao individualne komplikacije registriraju promjene umanjene pokretljivosti, te od strane kirurškog reza usporena cijeljenja kožne rane i bolnost ožiljka. Na osobni, individualni način tužiteljica je zadovoljna sa stanjem desnog palca, ali je i kraće vrijeme iza zahvata bila prolazno manje zadovoljna rezultatom liječenja lijevog stopala, najviše u odnosu na estetsko stanje istog. Treba podsjetiti kako je na kliničkom pregledu tužiteljice dana 27.02.2024.g. iza izvršenih operacijskih zahvata vještak registrirao pri hodu solidnu, unutar prihvaćenih granica i pasivnu i aktivnu funkcionalnost palca oba stopala. Današnji klinički objektivni nalazi tužiteljice ukazuju na bolju i prihvatljivu funkcionalnost kao i izgled oba palca, a to nepobitno dokazuje i proteklo vrijeme od oko dvije godine kroz koje je tužiteljica prema vlastitoj odluci bez specijalističkih ortopedskih i drugih medicinskih kontrola. To vrijedi bez obzira što je tužiteljica u Općoj bolnici Varaždin 12.07.2022.g. izvršila radiološku obradu oba stopala, nalaz izdat 08.08.2022.g., a isti ukazuje da su snimke oba stopala bez bitnih promjena u odnosu na raniji nalaz. O mogućoj komplikaciji s palcem lijevog stopala tužiteljica je bila informirana i upozorena prije zahvata. Temeljem dostupnih medicinskih nalaza i izvršenog kliničkog pregleda njegovo je mišljenje da je tužiteljici tijekom predmetnih operacijskih liječenja palca oba stopala od strane tuženika poštivan standard liječenja i nije bilo propusta u liječenju iste, već se u predmetnom slučaju radi o primjeru jedne od poznatijih komplikacija operacijskog liječenja.

6. Saslušan na ročištu održanom dana 06.12.2024.g. povodom prigovora tužiteljice, vještak Dubravko Orlić je iskazao da će u odnosu na podnesak tužiteljice od 25.10.2024. u kojem ima više primjedaba, raspraviti na postavljena pitanja pojedinačno. Navodi da je prikazana radiološka slika stopala lijevog tužiteljice na kojem se komentiraju rezovi presijecanja članka kosti te se govori da su isti krivi, tj. krivo postavljeni, a on ističe kako se na radiološkim nalazima vide konačni rezultati jer se tijekom samog operacijskog zahvata postavlja indikacija za određeno presijecanje kosti koje se napravi, ali se po napravljenom rezu konačno može intraoperacijski uočiti da li bi bilo potrebno na drugom mjestu još dodatno napraviti operacijski zahvat u smislu jednakog presijecanja. Jednostavnije govoreći, operater ima grubi plan što i kako presijecati, ali tijekom samog operacijskog zahvata po izvršenom presijecanju mogu se uočiti moguća poboljšanja sa još dodatnim jednim, dva ili tri operacijska presijecanja. Na priloženim radiološkim snimkama može se provjeriti da li je navedeni zahvat dao zadovoljavajući rezultat, a isto se i vidi na priloženim snimkama. U odnosu na ukazivanje kako na desnom palcu nema dodatnog reza kosti treba istaći da je to za očekivati jer je operater sa prvim rezom postigao zaželjeno poboljšanje. U odnosu na sljedeću primjedbu o glavnoj tetivi palca da je ona oštećena ili presječena, on je u vještačkom nalazu istakao da je tijekom kliničkog pregleda promatrana funkcija i održivost same tetive. Tetiva je u potpunosti uredno funkcionirala i nije bilo nikakvih zastoja u pogledu pokretljivosti palca. Ono što je registrirano iza operacije da je neko vrijeme da pokretljivost bila smanjena, odnosno da se pojavio odgovarajući otok u predjelu same tetive, što jeste nažalost jedna od mogućih komplikacija tijekom operacijskog zahvata. Obzirom na to da svaka osoba reagira na sebi svojstveni način potrebno je računati u izvjesnih osoba dolazi do prekomjernog bujanja podraženog tkiva, za razliku od osoba kod kojih se ne javljaju posebni problemi. Tetiva tužiteljica je bila funkcionalna, što je na kliničkom pregledu koji je bio u veljači ove godine, kada je vještak mogao utvrditi da tetiva funkcionira i da nije bila oštećena. Da je tetiva bila oštećena to vezivno tkivo same tetive bi reagiralo na način da se "zalijepila" sa novostvorenim vezivnim tkivom, što mora biti iza operacije i takva tetiva ne bi zadovoljavajući funkcionirala kasnije i nakon dužeg vremena, a on je naveo da je klinički tetiva testirana. Što se tiče primjedbe o produženoj brizi i liječenju govori nam vrlo jednostavno i pregled medicinskih postupaka i posjeta liječnicima iza operacijskih zahvata. Operacijski zahvat je izvršen u 06. mjesecu 2020., a već u 09. mjesecu 2020. tužiteljica ima zadnji klinički medicinski pregled. Da je funkcija predmetnog palca bila značajno oštećena, tužiteljica ne bi imala dugo vremensko razdoblje bez medicinskih pregleda ili kontrole. Na poseban upit tužitelja da je osteosinteza učinjena tzv. klanfom, iako je uobičajena metoda koristiti vijak, vještak iskazuje da bi u konkretnom području, to znači u području samoga palca postavljanje vijka bilo dodatno opterećenje za sam palac jer vijak ima završni dio, tj. glavu gdje se sa odvijačem mora ili fiksirati ili otpustiti. To znači masa stranog tijela odnosno vijka koja je izvan kosti bi bila veća i još više bi podraživala okolna normalna mekana tkiva. Iz tog razloga koriste se tz. klanfe, a to su metalni dijelovi, kao "žice" savijene u obliku slova U, gdje su krajevi zašiljeni, i jedan i drugi kraj i zatim se takva klanfa nabija i fiksira dijelove kosti u željenom položaju. Prema tome, standardno je upravo za palac da se gotovo podjednako koriste ili vijci, ili klanfe, međutim klanfe se, što je bliže zglobu, češće koriste i postavljaju ako zatreba. Osim toga, površina same klanfe je mnogo manja nego što je površina vijka, pa bi ta razlika u površini mogla dodatno opterećivati navedeni postupak. Na poseban upit tužitelja da je li operater poduzetim rezom na lijevom palcu tužiteljice zahvatio zglobnu ploštinu i je li učinjena fiksacija krivo reseciranog dijela falangi, vještak odgovara da gledajući radiološku snimku u jednom položaju ili drugom uvijek dobivamo sliku pravih odnosa, ali odnos koštanih ulomka trebalo bi prikazati u odgovarajućem smjeru. Iz prikaza i na radiološkim snimkama vidi se da rez ide do područja ispred zglobne površine, ali ne zahvaća zglobnu površinu jer da je rez napravljen kroz zglobnu površinu vidjeli bi da nije sukladnost između udubljenog i izbočenog zglobnog tijela. Jednostavno govoreći, na gornjoj slici od priloženih rentgentskih slika vidi se da su obje zglobne plohe između prve kosti donožja i članka palca jednako očuvane i jednakih silueta, što nedvojbeno govori da zglobna ploha nije zahvaćena. Usput, ali samo u smislu jednostavnijeg objašnjavanja operacijskog rezultata, treba istaći da bi postooperacijski klinički tijek bio apsolutno teži, duži i sa lošijim završetkom da je operater dirao, odnosno oštetio taj mali zglob palca. Na upit tužitelja da li je učinjena fiksacija krivo reseciranog dijela falangi, vještak je iskazao kako je isto netočno, odnosno pitanje govori o krivom presijecanju, a kao vještak ističe da operater tijekom operacijskog zahvata donosi konačnu odluku nakon prve osteotomije da li je potrebno napraviti i dodatnu osteotomiju. Koji puta operacijski zahvat može završiti samo sa jednim presijecanjem, a u nekih osoba završi i sa dva ili tri presijecanja kosti. Na posebno pitanje tužitelja da li je pokretljivost palca uredna, odnosno da li tetiva uredno funkcionira, vještak ističe da je pokretljivost palca i funkcija tetive održana, odnosno nije bila oštećena. U medicini postoji test kojim oni prvo kada gledamo palac jeste da isprobavaju da li tetiva funkcionira pritiskom na određeno mjesto kojim se, ako je tetiva očuvana, može dobiti pokret savijanja palca, a ako i kada je tetiva oštećena isti pokret se navedenim pritiskom ne postigne. U opisu kliničkog nalaza istaknuto je kako je navedeni test izveden i palac se pomicao. Na poseban upit tuženika, vještak ističe kako bi tužiteljica imala značajno velike, stalne i dugotrajne smetnje sa predmetnim palcem stopala u slučaju da je rez zahvatio zglobnu površinu.

7. Nalaz i mišljenje vještaka Dubravka Orlića, kao i njegovo usmeno očitovanje, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tužiteljice je odgovoreno na način koji u cijelosti prihvaća sud, slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog provođenje novog medicinskog vještačenja po drugoj osobi vještaka, smatrajući da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, uzevši pritom u obzir stav suda da je imenovani vještak otklonio sve prigovore tužiteljice, obrazloživši svoj nalaz stručno, detaljno, decidirano, jasno i to na lako shvatljiv način da ga razumiju i osobe koje nisu u medicinskoj struci.

8. Sud je pritom posebice uzeo u obzir da je imenovani vještak povodom prigovora tužiteljice da je osteosinteza učinjena tzv. Klanfom, iako je uobičajena metoda koristiti vijak, obrazložio da je standardno upravo za palac da se gotovo podjednako koriste ili vijci, ili klanfe, međutim klanfe se, što je bliže zglobu, češće koriste i postavljaju ako zatreba te da je površina same klanfe mnogo manja nego što je površina vijka, pa bi ta razlika u površini mogla dodatno opterećivati navedeni postupak da bi u konkretnom području, u području samoga palca postavljanje vijka bilo dodatno opterećenje za sam palac te bi masa stranog tijela odnosno vijka koja je izvan kosti bi bila veća i još više bi podraživala okolna normalna mekana tkiva te se iz navedenog razloga koriste klanfe. Vještak je također otklonio prigovore tužiteljice da je tetiva dugog savijača palca presječena tijekom postupka budući se na gornjoj slici od priloženih rentgentskih slika vidi se da su obje zglobne plohe između prve kosti donožja i članka palca jednako očuvane i jednakih silueta, što nedvojbeno govori da zglobna ploha nije zahvaćena te da bi postooperacijski klinički tijek bio apsolutno teži, duži i sa lošijim završetkom da je operater dirao, odnosno oštetio taj mali zglob palca. Vještak je otklonio i prigovor tužiteljice da pokretljivost palca nije uredna, odnosno da tetiva ne funkcionira uredno navodeći da je provedenim testom kod tužiteljice ustanovio da se palac pomicao, što znači da je tetiva očuvana (pritiskom na određeno mjesto kojim se, ako je tetiva očuvana, može dobiti pokret savijanja palca, a ako i kada je tetiva oštećena isti pokret se navedenim pritiskom ne postigne).

9. Imajući u vidu utvrđenje vještaka koje proizlazi iz njegovog nalaza i mišljenja da je u konkretnom slučaju tužiteljici tijekom predmetnih operacijskih liječenja palca oba stopala od strane tuženika poštivan standard liječenja i nije bilo propusta u liječenju iste, već se u predmetnom slučaju radi o primjeru jedne od poznatijih komplikacija operacijskog liječenja, te obzirom na nespornu činjenicu da je tužiteljica bila upoznata sa mogućim komplikacijama operacijskog liječenja prije samog operacijskog zahvata od strane tuženika (a koja je činjenica razvidna iz posebnog informacijskog pristanka od 09.06.2020.g. koji prileži listu 31-32 spisa), to je sud ocijenio kao neosnovan tužbeni zahtjev obzirom da tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke potrebne za dosudu naknade neimovinske i imovinske štete, budući da analizom provedenih dokaza nije utvrđeno nestručno liječenje na strani tuženika, pa posljedično niti štetna radnja, kao ni nastanak utužene štete. Shodno navedenom, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točci I izreke presude.

10. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 16.10.2023.g., 14.11.2023.g. i 06.12.2024.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak sastava podnesaka od 08.04.2024.g. i 28.11.2024.g., svaki od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, te na trošak sastava podneska od 09.11.2023.g. u visini od 25 bodova temeljem Tbr 8 toč. 3, što ukupno iznosi 625 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1,250,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.562,50 eura. Na tako određeni trošak tuženiku je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

11. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 09.11.2023.g. temeljem Tbr 8 toč. 1 obzirom mu je priznat za navedeni trošak Tbr 8 toč. 3 budući isti nije obrazloženi podnesak već je istim dostavio medicinsku dokumentaciju tužiteljice, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.

12. Kako je tužiteljica izgubila spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužiteljici putem pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 85,74 eura 2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 13. siječnja 2025. godine