Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Poslovni broj: P Ob-167/2024-13

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

U  I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107 po sutkinji toga suda Nataši Ljuba- Čobanov u pravnoj stvari tužiteljice ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zdravko Baburak, odvjetnik iz Zagreba protiv 1. tuženog UR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623,kojeg zastupa punomoćnica DR, dipl. pravnica- zaposlenica, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon zaključene glavne nejavne rasprave održane dana 19. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice tužiteljice osobno, njezinog punomoćnika, 1. tuženika i punomoćnice 2. tuženika, dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ĆR OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. CR, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1954. iz [adresa], živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 29. kolovoza 1997. pa sve do smrti CR dana **.**.2014.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured u Sisku OIB 84397956623

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Dana 1. kolovoza 2024. sudu je dostavljen prijedlog koji je zaprimljen na sudski spis. Prijedlog je podnijela ĆR ( nastavno: tužiteljica) te iz istog proizlazi da traži da sud donese rješenje kojim će se utvrditi izvanbračna zajednica, jer ima pravni interes radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza pok. VR. Prijedlog je zaprimljen na parnični upisnik kao tužba pod gornjom poslovnom oznakom( jer sud nije vezan nazivom podneska) te je nastavno postupljeno primjenom pravila parničnog postupka, jer je ovaj sud zauzeo stajalište da se isto ima rješavati u parnici. Prijedlog, odnosno tužba vraćena je na ispravak i dopunu rješenjem ovog suda od 22. kolovoza 2024.

2. Po konačnom proširenju i uređenju tužbe tužiteljica podnosi tužbu protiv univerzalnog pravnog slijednika pok. CR i to 1. tuženika UR ( nastavno:1. tuženik) ali i protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( nastavno: 2. tuženik). 1. tuženika naznačava kao tuženika kao jedinog univerzalnog pravnog slijednika iza pokojnog CR koji je njegov brat. U tužbi i nastavku postupka tužiteljica navodi da su ona i pokojni CR zasnovali izvanbračnu zajednicu 29. kolovoza 1997.g. te da je ista trajala sve do njegove smrti dana 19. kolovoza 2014.g., da su kupili zajednički stan, a da je činjenicu izvanbračne zajednice priznao i sam pokojni CR izjavom koju je dao dana 24. 4. 1998. pred javnim bilježnikom. Iako je ostavinski postupak proveden u predmet Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici po povjereniku suda javnom bilježniku pod poslovnom oznakom O-308/2014 u kojem je upravo tužiteljica proglašena nasljednicom kao izvanbračna supruga ostavitelja, za ostvarivanje prava na ostavinsku imovinu potrebno je istu dokazati u sudskom postupku, s čim u svezi je upućena od 2. tuženika to svojstvo dokazati pa stoga tužiteljica predlaže da sud donese odluku kojom će se utvrditi da je između nje i pok. CR postojala izvanbračna zajednica koja je trajala 29. kolovoza 1997. pa sve do smrti CR dana **.**.2014. Potražuje trošak parničnog postupka.

3. 1. tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio činjenice navedene u tužbi tužiteljice te se nije protivio da sud donese odluku kako to predlaže tužiteljica.

4. 2. tuženik ističe protivljenje da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice, traži tužiteljica dokaže postojanje iste a nakon provedenog dokaznog postupka predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice. Ne potražuje trošak parničnog postupka.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Rješenje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured u [adresa] po KLASA:UP/I 140-03/23- 01/03108520666 broj spisa:6682 od 11.09.2023., Rješenje o nasljeđivanju Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po povjereniku suda javni bilježnik iz Hrvatske Kostajnice PR, predmetu Posl.br. O-308/2014 UPP/OS- 274/2014 od 05.07.2016 godine i Rješenje o ispravku od10.11.2016.g. , Ugovor broj 2917 od 29.08.1997 godine, Izjava CR od 24.04.1998.g., izvršen je uvid u Izvadak iz matice rođenih MU Dvor od 11. 10. 2023., i 28. 8. 2014., Izvadak iz matice umrlih Matičnog ureda Dvor od 28. 8. 2014, Uvjerenje o prebivalištu Postaje granične policije Dvor od 17. 10. 2024., ispis iz podataka Jedinstvenog registra osoba RH ( MUP) od 19. 12. 2024., saslušani su svjedoci ČR, ŽR i BR , te su saslušani tužiteljica i 1. tuženik.

6. Uvidom u Rješenje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Područni ured u [adresa] po KLASA:UP/I 140-03/23-01/03108520666 broj spisa:6682 od 11.09.2023. utvrđeno je da je tužiteljica podnijela zahtjev 2. tuženiku radi priznanja prava na obiteljsku mirovinu i isplatu dijela obiteljske mirovine iza pok. CR, te da je postupak prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja utvrđivanja bračne zajednice kod suda.

7. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po povjereniku suda javnoj bilježnici iz Hrvatske Kostajnice PR posl.br. O-308/2014 UPP/OS-274/2014 od 05.07.2016 godine i Rješenje o ispravku od 10.11.2016.g. vidljivo je da tužiteljica proglašena zakonskom nasljednicom iza pok. CR kao njegova izvanbračna supruga.

8. Iz Ugovora broj 2917 od 29.08.1997. sud je utvrdio da su tužiteljica CR, oboje sa istim adresama u [adresa], Hrvatskog proljeća BB, u svojstvu kupca kupili stan na trećem katu broj 3. na kojem postoji stanarsko pravo a nalazi se u zgradi na adresi [adresa], te da se obvezuju da će u vremenu od 28 godina otplatiti cijenu stana u mjesečnim obrocima.

9. Uvidom u Izjavu Kesić CR od 24.04.1998.g. razvidno je da je isti toga dana potpisao izjavu kojom izjavljuje da živi u izvanbračnoj zajednici sa tužiteljicom , a kao dokaz potreban za otkup stana u [adresa]

10. Iz Izvatka iz matice rođenih MU Dvor od 11. 10. 2023., i 28. 8. 2014. vidljivo je da nije upisno i zabilježeno da su niti tužiteljica niti CR imali bračnu zajednicu.

11. Izvatka iz matice umrlih Matičnog ureda Dvor od 28. 8. 2014. vidi se da je CR sa adresom prebivališta i stanovanja u [adresa] umro dana **.**.2014.

12. Iz Uvjerenje o prebivalištu Postaje granične policije Dvor od 17. 10. 2024. utvrđeno je da je tužiteljica imala prebivalište od 12. 12. 1984. do 7. 11. 2005. u [adresa], od 7. 11. 2005. do 21. 9. 2020 u Dvoru Hrvatskog proljeća I. odvojak 4, a iz ispisa iz podataka Jedinstvenog registra osoba RH ( MUP) od 19. 12. 2024. da je i CR

13. Svjedok ČR u iskazu je izjavila da od 1967. godine poznaje i tužiteljicu i pok. CR, jer je njihova susjeda koja živi u neposrednoj blizini. Poznato joj je da su oni prvo bili par nekoliko godina a onda su počeli i zajedno živjeti na adresi u [adresa], Hrvatskog proljeća, otprilike 10.g. prije početka rata. Rekla je da su u kontinuitetu živjeli zajedno u istom stanu sve do njegove smrti što joj je poznati jer ih je viđala svaki dan i dolazila često k njima. Zna da je tužiteljica organizirala sahranu pok. CR.

14. Svjedok ŽR u bitnome je izjavio da poznajem tužiteljicu i pok. CR dugi niz godina jer su zajedno odrasli, išli su u školu zajedno, družili se u mladosti i radili zajedno, te su mu bili susjedi koji su stanovali u istoj zgradi sa stanom koji je preko puta njegovog, često su bili u kontaktu, išli su zajedno na izlete, igrali su zajedno nogomet, a CR smatra prijateljem. Zato je bio siguran kod opisa međusobnih odnosa tužiteljice i pok. CR, pa kako je svjedok u braku te kada je usporedio soje odnose u braku i njihove odnose rekao je da su i tužiteljica i CR jedno drugome bili muž i žena, jer su imali odnose i sadržaj zajednice kakav imaju osobe koje su u braku. Dalje je rekao da su on i CR kao zaposlenici iste firme gotovo istovremeno dobili na raspolaganje i korištenje stanove u istoj zgradi, pa je tako on uselio u taj stan 1.1.1981. , a nekoliko dana i ranije i CR i tužiteljica, tada su se oni uselili. Zaključio je da su tako živjeli su u istoj zgradi na istoj adresi sve do njegove smrti. Ne zna tko je organizirao sahranu pok. CR, no izrazio se tako što je rekao da je sigurno to učinila tužiteljica .

15. Svjedok BR u svom iskazu u bitnome je izjavio da poznajem obitelj i CR i tužiteljice cijeli svoj život, jer su svi iz [adresa] i zajedno su se tamo rodili, odrastali, radili , živjeli i družili se, te su bili prijatelji. Poznato mu je da su se oni spojili još kao gimnazijalci, te su bili cura i dečko , a onda su nastavili živjeli zajedno cijeli život, a on nije niti znao da oni zapravo nisu bili vjenčani. Opisao je odnose između njih rekavši da nema razlike u njihovim odnosima s odnosima ljudi koji imaju sklopljen brak jer su oni imali dobar odnos, uzajamno poštivanje, ekonomsku zajednicu i dr. Zna da su se uselili u stan u [adresa] u kojeg su kupili 1980. i tamo su živjeli cijelo vrijeme osim što je kratko u trajanju od tri ili šest mjeseci CR otišao u Srbiju, ali se i vratio, ali to ni u kojem smislu nije utjecalo na kvalitetu njihovih izvanbračnih odnosa.

16. Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu u bitnome iskazala da je njihova veza započela u gimnaziji i da su nekoliko godina imali emotivnu vezu, a ona je nastavljena na način da su počeli živjeti zajedno u stanu koji je CR dobio u [adresa] i tamo su živjeli zajedno do kraja njegovog života. Zajednički život započeli su 1980. u istom tom stanu, puno prije nego im se otvorila mogućnost 1997. da stan otkupe. Povodom VRA Oluje CR otišao kod brata u Srbiju gdje je živio godinu dana, no čim su se stvorili uvjeti on se vratio, a istaknula je da to nije značio prekid izvanbračne zajednice. U toj zajednici nisu imali djece. Nikada nisu razmišljali o tome da bi trebali sklopiti formalni brak, jer im je bilo dovoljno da su zajedno, a rekla je da je njihov zajednički život bio je u svemu jednak kao da su muž i žena. Zajedno su donosili odluke, stjecali nekretnine i pokretnine prihodima od rada, odlazili na izlete i radili sve zajedno. CR je umro 2014. od nesretnog slučaja i sahranjen je u [adresa] na katoličkom groblju pored njezinih roditelja, napravljen je spomenik svima koji su sahranjeni u tom grobnom mjestu, a i njezino grobno mjesto se nalazi pored njega. Cijela sahrana je krenula iz njezine roditeljske kuće, ona je stajala pored rake kao ožalošćena , te je uz pomoć obitelji ona snosila trošak sahrane. Dalje je objasnila da se tek početkom 2024. omogućilo izvanbračnim supružnicima da ima se prizna pravo na dio obiteljske imovine pred HZMO, pa ranije nije ponosila tužbu ili prijedlog za utvrđenje iste.

17. 1.tuženik je prilikom svog saslušanja u bitnom potvrdio sve činjenice koje su iznosili svjedoci i tužiteljica. Dodao je samo da se je njegov brat u kolovozu 1995. otišao iz RH povodom VRA Oluje i boravio zajedno s njim u unajmljenom stanu u [adresa], te da se vratio u travnju 1996. i nastavio živjeti u [adresa].

18. Analizirajući svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je zaključio da tužiteljica osnovano tvrdi da je bila u izvanbračnog zajednici s pok. CR. Pasivna legitimacije 1. tuženika je osnovana. Utvrđeno je da pokojni CR imao roditelje koji su pokojni te da je 1. tuženik jedini pravni slijednik u svojstvu brata ostavitelja. U odnosu na 2. tuženika zahtjev je odbijen zbog promašene pasivne legitimacije.

19. Naime, analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je odlučio kao u izreci.

20. Prije svega valja objasniti da je ovaj sud zauzeo stajalište da se o ovom pravnom pitanju ima rješavati u parničnom postupku, pa je unatoč nazivanju podneska kojeg je podnijela sudu smatrao da je tužiteljica podnijela tužbu i postupak je vođen primjenom pravila parničnog postupka. Budući da je riječ o utvrđivanju izvanbračne zajednice, dakle o statusnom predmetu, provođenje postupka po pravilima parničnog postupka i donošenje presude ima jaču pravnu sigurnost, te za stranku nema nepovoljnih učinaka provođenjem istog. U konkretnom slučaju temeljem postavljenog zahtjeva ne može se isključiti da bi tužiteljica utvrđujuću odluku koristila jedino za ostvarivanje prava na mirovinu, pa isto govori u prilog zaključku da je jedini primjereni postupak parnični postupak. S obzirom da je sud dužan po podnesenom zahtjevu stranaka postupati, a u slučaju pogrešnog naziva podneska kojim se pokreće postupak zaprimiti isti na odgovarajući upisnik. Bez obzira na propisivanje vrste sudskog postupka po Zakonu o mirovinskom osiguranju ( Narodne Novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22: nastavno: ZOMO) ovaj sud napominje kao jedino bitno da je sud vezan podnesenim zahtjevom u kojem je zatraženo od suda da se utvrdi izvanbračna zajednica, dakle da se utvrdi statusno pitanje između dvije fizičke osobe. Pravni učinci sudske odluke kojom se utvrđuje izvanbračna zajednica nadilaze pravni interes kojeg sada parcijalno iznosi tužiteljica u svom prijedlogu, jer sudska odluka ima pravni učinak na nasljedna, porezna, imovinska i druga prava. Ako se uzme u obzir da statusno pitanje postojanja izvanbračne zajednice ima brojne pravne učinke, onda propisivanje vrste sudskog postupka zakonom koji omogućuje ostvarivanje samo jednog od brojnih prava članova izvanbračne zajednice postaje sekundarno, te ne vezuje sud. Konačno, ovaj sud pronalazi razlog da se postupak utvrđivanja izvanbračne zajednice treba započeti tužbom i voditi kao parnični postupak jer je u odredbi članka 369. stavak 1. Obiteljskog zakona (Narodne Novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, nastavno: Obz) jasno propisano da se parnični postupak radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji pokreće tužbom. Uzimajući u obzir potrebu izjednačavanja položaja bračnih i izvanbračnih drugova, te izbjegavanja diskriminacije po tom pitanju, ukazuje se na analognu primjenu citirane odredbe, pa se stoga se i u slučaju utvrđivanja izvanbračne zajednice treba pristupiti na jednak način. Osim toga, po Pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH Iv-148/2018 od 15. lipnja 2018. o takvom statusnom pitanju ne može se odlučivati u izvanparničnom postupku, a pogrešno bi se moglo tumačiti da se isto ne odnosi na postupke u kojima stranka ima pravni interes za isto radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, već samo ako ima druge pravne interese. Ovaj sud smatra da bi Vrhovni sud u svom Pravnom shvaćanju takav izuzetak naznačio, što nije učinio.

21. Tužiteljica ima pravni interes u ostvarivanju prava na obiteljsku mirovinu koji traži odredba čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – nastavno ZPP) pa je opravdano donošenje deklaratorne presude.

22. U konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba članka 11. Obiteljskog zakona ( Narodne novine br. 103/15,98/2019,47/2020 nastavno: ObZ ) kojom je propisano da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, te izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi bračnih drugova. Iako je nedvojbeno utvrđeno da je izvanbračna zajednica trajala u vrijeme važenja ranijeg zakona, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 551. stavak 1. Obz-a koja kao prijelazna i završna odredba navodi da se odredbe ovog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovog zakona.

23. Iz dokaza s kojim je sud raspolagao u ovom parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

- da je niti tužiteljica niti pokojni CR nisu bili u braku s drugim osobama - da su tužiteljica i pok. CR živjeli na istoj adresi zajedno od najmanje od 1997. pa sve do njegove smrti 19. kolovoza 2014..

- da u njihovoj zajednici nisu rođena djeca

- da je životna zajednica započela najmanje od 1997. i kontinuitetu je trajala do smrti pok. CR dana **.**.2014.,

- da privremeni odlazak u [adresa] CR povodom VRA Oluje koji je trajao manje od godine dana nije imao karakter prekida izvanbračne zajednice

- da su tužiteljica i CR imali životnu, ekonomsku, intimnu i emocionalnu zajednicu

24. Takvo utvrđenje sud je stekao temeljem dokaznog postupka u kojem su svi dokazi upućivali na istinitost činjenica koje je tužiteljica navela u tužbi. Sud nije imao razloga posumnjati u istinitost iskazivanja svjedoka, kao i same tužiteljice. Svi saslušani na sudu govorili su o činjenicama na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, a njihov iskaz bio jasan, siguran, detaljan, uvjerljiv i u međusobnoj usklađenosti s ostalim dokazima.

25. Međutim, tužiteljica je promašila pasivnu legitimaciju u pogledu 2. tuženika u ovom sporu, te je zbog toga sud odlučio odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika. Naime, javnopravno tijelo u statusnom sporu ne može biti stranka u postupku, jer se u takvom postupku ne odlučuje o pravima i interesima naznačenih tuženika. O tome postoji recentna sudska praksa viših sudova ( npr. rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev 1639/18-2 od 2. veljače 2022.g., rješenje Županijskog suda u Zadru broj 20 Gž Ob-1/2022-2 od 7. srpnja 2022.g., odluke Županijskog suda u Rijeci Gž Ob- 109/24 i Gž Ob-132/24 i brojna druga). U statusnom predmetu samo primjenom odredaba Obz-a procjenjuje se pitanje postojanja ili ne postojanja zajednice neoženjenog muškarca i neudane žene. Na temelju odluke o statusnom pitanju u zasebnom upravnom postupku pojedina javnopravna tijela mogu odlučivati da li uz postojanje uvjeta koji su propisani specijalnim zakonima stranke ostvaruju kakva prava iz domene njihovih nadležnosti. Stoga, sudjelovanje javnopravnih tijela u sudskom postupku može biti relevantno samo u kontekstu dokazivanja pravnog interesa za vođenje sudskog postupka. Međutim, javnopravna tijela, pa tako i ovdje naznačeni 2. tuženik nije pasivno legitimiran. Pravilno pasivno legitimirani tuženici mogu biti samo pravni slijednici umrlog izvanbračnog druga. Status izvanbračne zajednice ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje provodi određeni upravni postupak, već se status izvanbračne zajednice i eventualna prava koja iz toga stranka ima utvrđuju u odnosu na osobe koje imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla. Dakle, radi se o sporu između fizičkih osoba, jer se u takvom postupku ne odlučuje se o pravima i interesima HZMO .

26. Provedenim dokaznim postupkom , a cijeneći izjave nepristranih svjedoka koji su usklađeni sa tvrdnjama tužiteljice iz njezinog iskaza, te materijalnih dokaza koje je tužiteljica dostavila sudu, sud je utvrdio da su doista tužiteljica i pokojni CR imali izvanbračnu zajednicu kako je definira članak 11. Obz-a , te da je ista trajala najmanje od 1997. pa nadalje kontinuirano do smrti izvanbračnog druga.

27. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka primjenom članka 366. Obz-a, jer je u toj odredbi navedeno da u statusnim sporovima sud o troškovima postupka odlučuje slobodno, uzimajući u obzir okolnosti slučaja i ishod postupka. U ovom slučaju sud smatra da je primjerena i pravična odluka da svaka stranka snosi svoj trošak, jer 1.tuženik nije osporavao tužbeni zahtjev tužiteljice, a sudjelovanje 2. tuženika u odnosu na koje je sud odbio tužbeni zahtjev nije utjecalo na troškove ovog postupka.

28. Slijedom svega gore navedenog donesena je odluka kao u presudi.

U Sisku,13. siječnja 2025.

Sutkinja

Nataša Ljuba-Čobanov

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DN-a

1.Tužiteljica ĆR, po punomoćniku ĆR, odvjetniku Iz [adresa]

2. 1. tuženik UR

3. 2. tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje,Područni ured Sisak