REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] A 5
Poslovni broj: Us I-864/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupane po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na nasljedstva i darove, 13. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništavanja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/23-01/39, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-16/2018-01/17, URBROJ: 513-07-08-03-2023-33 od 23. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-16/2018-01/17, URBROJ: 513-07-08-03-2023-33 od 23. svibnja 2023., tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na nasljedstva i darove u iznosu od 300.084,91 EUR, na koju je razrezan porez na nasljedstva i darove po stopi od 4% u iznosu od 12.003,40 EUR/90.439,62 kn.
2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-16/23-01/39, URBROJ: 513-04-24-2 od 30. travnja 2024., odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana.
3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da je prvostupanjsko tijelo u prvostupanjskom rješenju počinilo povredu pravila postupka time što nije poštovalo jedno od temeljnih načela upravnog postupka - načelo utvrđivanja materijalne istine. U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo, a poslije i tuženik da su propustili utvrditi da je tužiteljica **.**.2017. sa sada pok. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji ugovor da je solemniziran od strane javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski iz Krka dana 27. listopada 2017. godine pod brojem: OV-9904/17. Štoviše tuženik i prvostupanjsko tijelo da su daljnje propustili utvrditi i pravnu kvalifikaciju predmetnog ugovora kao dvostranoobveznog i naplatnog ugovora, pri čemu su prvostupanjsko tijelo, a potom i tuženik odbivši žalbu tužiteljice, počinili povredu pravila postupka obzirom da je materijalna istina ostala neutvrđena, te je pogrešno primijenjen pravni propis. Materijalna istina je u konkretnom slučaju i pogrešno utvrđena obzirom da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pogrešno utvrdili da je tužiteljica stekla novčani iznos od 305.712,82 EUR temeljem darovanja, a što da je u cijelosti netočno. Obzirom da je tužiteljica tijekom upravnog postupka dostavila isključivo ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je sasvim nejasan zaključak prvostupanjskog tijela i tuženika da je tužiteljica stekla novčani iznos na temelju darovanja. Navodi da je tužiteljica preuzela obvezu doživotno uzdržavati sada pok. CR te mu pružiti svu potrebnu skrb i njegu, dok je CR zauzvrat na tužiteljicu prenio sljedeću imovinu: nekretninu označenu kao 8. suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), stan 2/II, u prizemlju zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 682 m2, površine 42,00 m2, koji se sastoji od: dnevnog boravka i kuhinje, sobe, kupaonice i loggie, te parkirno mjesto označeno oznakom 2, površine 10,00 m2, kao sporedni dio nekretnine, u etažnom elaboratu sve označeno tamno žutom – roza bojom, upisana u [broj poduloška], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], osobni automobil marke Opel, model „Mokka“ registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:
W0LJC7RLXEB625586; svu ostalu imovinu – nekretnine koje se eventualno naknadno utvrde kao njegovo knjižno ili izvanknjižno vlasništvo, pokretnine, poslovni udjeli, novčana sredstva u gotovini ili na računu kod banaka u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Obzirom na navedeno, da je razvidno da tužiteljica nije obveznik poreza na nasljedstva i darove obzirom da predmetnu imovinu nije stekla besplatno. Tuženik da je kao porezno tijelo bilo dužno svoju tvrdnju da je tužiteljica stekla novčani iznos temeljem darovanja utemeljiti na dokazima, te s jednakom pažnjom utvrđivati i one činjenice koje idu u prilog tužiteljici, a što da u konkretnom slučaju nije učinjeno zbog čega je osporavano rješenje tuženika nezakonito. Sukladno odredbi članka 5. stavak 1 Zakona o lokalnim porezima (Narodne novine br. 115/2016, 101/2017), obveznici poreza na nasljedstva i darove su fizičke i pravne osobe koje na području Republike Hrvatske naslijede, prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove. Budući da je tužiteljica predmetnu imovinu stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ista da se ne može smatrati obveznikom poreza na nasljedstva i darove obzirom da je ugovor o doživotnom uzdržavanju naplatan pravni posao. Tuženik da ponavlja grešku prvostupanjskog tijela kada u cijelosti pogrešno utvrđuje da “nema osnove za stajalište da je predmetni iznos stekla temeljem navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju” a bez da predmetni navod potkrijepi bilo kakvim dokazima. Sukladno odredbi članka 579. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Već iz same zakonske odredbe da je razvidno kako se ne radi o pravnom poslu bez naknade, kao što je primjerice darovanje, već o dvostranoobveznom, naplatnom pravnom poslu. Obzirom da su i prvostupanjsko tijelo i tuženik propustili pravilno kvalificirati predmetni ugovor, tuženik je pogrešno primijenio pravni propis na temelju kojeg se rješava ova stvar, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. U sporu je održana rasprava 16. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i smatra kako nije točno utvrđeno činjenično stanje, da su rješenja nezakonita i predlaže da se ista ponište.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U konkretnom slučaju se radi o ponovljenom postupku nakon što je ovaj Sud presudom pod poslovnim brojem: Us I-961/2022-6 od 17. listopada 2022., poništio rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/20-01/98, URBROJ: 513-04- 22-2 od 31. svibnja 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-16/18-01/17, URBROJ: 513-07-08-03- 2020-26 od 25. kolovoza 2020., sa napomenom da je tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, te da je dužan ocijeniti sve istaknute prigovore tužiteljice kao i iznijeti valjane razloge za svoju odluku.
10. Odredbom članka 4. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj: 115/16, dalje: Zakon) propisano je da se porez na nasljedstva i darove plaća na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine, ako je pojedinačna tržišna vrijednost pokretnina veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze (stavak 1.). Porez na nasljedstva i darove ne plaća se ako se na naslijeđeni ili darovani gotov novac, novčane tražbine, vrijednosne papire (vrijednosnice) te pokretnine plaća neki drugi porez prema posebnom propisu (stavak 2.).
11. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona, propisano je da su obveznici poreza na nasljedstva i darove fizičke i pravne osobe koje na području Republike Hrvatske naslijede, prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove.
12. Odredbom članka 6. Zakona, propisano je da osnovicu poreza na nasljedstva i darove čini iznos gotova novca te tržišna vrijednost novčanih tražbina i vrijednosnih papira (vrijednosnica), kao i pokretnina na dan utvrđivanja porezne obveze, nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez (stavak 1.). Osnovicu poreza na nasljedstva i darove iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje nadležno porezno tijelo (stavak 2.).
13. Odredbom članka 7. Zakona, propisano je da obveza plaćanja poreza na nasljedstva i darove nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili odluke javnopravnog tijela ili suda ili u trenutku primitka dara (stavak 1.). Dar se smatra primljenim u trenutku potpisa ugovora o darovanju, a ako nije sklopljen pisani ugovor o darovanju, u trenutku primitka dara (stavak 2.).
14. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužiteljica, kao davateljica uzdržavanja, sklopila 27. listopada 2017. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa OR, kao primatelju uzdržavanja, kojim OR daje tužiteljici u vlasništvo svoju imovinu navedenu u članku 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i svu ostalu imovinu koja se u trenutku njegove smrti zatekne kao njegovo vlasništvo (nekretnine, pokretnine, poslovni udjeli, novčana sredstva i dr.).
15. Odredbom članka 579. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
16. Točan je navod tužitelja da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju dvostrano obvezujući ugovor, obzirom da njegovim sklapanjem nastaju obveze i na jednoj i na drugoj strani, te da se očito radio o naplatnom pravnom poslu, što proizlazi i iz članka 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim u konkretnom slučaju radi se o novčanim sredstvima koja su prenesena na tužiteljicu još za života OR.
17. Naime, tijekom upravnog postupka je utvrđeno da je temeljem dopisa Privredne banke Zagreb d. d. od 21. srpnja 2020. i 29. srpnja 2020., utvrđeno da je devizna štednja broj 20509815360 u iznosu od 305.720,00 eura, zatvorena 13. lipnja 2018. po nalogu vlasnika računa OR, koja sredstva su sa devizne štednje prenesena na devizni račun vlasnika računa OR, a potom su istog dana (13. lipnja 2018. u 08:34:04) isplaćena u gotovini na šalteru Privredne banke, Poslovnice [adresa], AR.
18. Primatelj uzdržavanja OR preminuo je 13. lipnja 2018. u 14,40 sati, a devizni depozit je također zatvoren 13. lipnja 2018. tako da je na dan smrti ostavitelja depozit iznosio 5,81 euro. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica gore navedeni novčani iznosu u eurima dobila na dar, neposredno prije smrti primatelja uzdržavanja, u kojem trenutku se još uvijek ne konzumira Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji iznos podliježe plaćanju poreza na nasljedstva i darove sukladno gore citiranim odredbama Zakona.
19. Stoga, ovaj Sud zaključuje da su javnopravna tijela u potpunosti postupila po primjedbama i uputama Suda, pa ostali navodi tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih zakonskih, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.
20. Stoga, sve razloge koje navodi tuženik prihvaća i ovaj Sud slijedom čega su osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocjenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.
21. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.
U Rijeci 13. siječnja 2025.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, dipl.iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI
-tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5
