REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-546/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice ČK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Lani Pinjuh, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB: 618178949378, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, uz sudjelovanje Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća, OIB:85584865987 iz Zagreba, Radnička cesta 82, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu isplatiti tužiteljici ČK iznos 5.773,44 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 5.176,19 eur od 2. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos 597,25 eur od 13. siječnja 2025. do isplate

te joj isplatiti i trošak postupka u iznosu 2.014,23 eur sa zateznom kamatom od 13. siječnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice ČK za isplatu iznosa 1.327,23 eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 2. ožujka 2018. oko 12,00 sati hodajući po Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, iz smjera tramvajskog stajališta prema zgradi Gradske štedionice u kojoj je smještena Zagrebačka banka d.d., pala zbog zaleđenog i neposutog pločnika na desnu stranu tijela te se ozlijedila. Tvrdi da joj je u pomoć priskočila ŽK, koja joj je pomogla da ustane, nakon čega se zbog bolova u desnom ramenu, ruci i kuku odmah uputila u najbližu Kliniku za traumatologiju, KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Tvrdi da je u štetnom događaju zadobila ozljede opisane u priležećoj med, dokumentaciji zbog kojih je najprije dugotrajno provodila preporučenu fizikalnu terapiju međutim, budući da se njezino zdravstveno stanje nije poboljšalo, 5. studenog 2018. hospitalizirana je u Klinici za traumatologiju i 7. studenog 2018. podvrgnuta operativnom zahvatu u području desnog ramena. Po otpustu s bolničkog liječenja 11. studenog 2018. opskrbljena je ortozom za rame te po zacjeljivanju rane i skidanju ortoze upućena na daljnju fizikalnu terapiju, međutim bolovi i ograničene kretnje u ramenu zaostale su svejedno, unatoč svim poduzetim mjerama liječenja. Zbog opisanog štetnog događaja tužiteljica na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupno potražuje iznos od 55.000,00 kn, a na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege koja joj je bila potrebna za vrijeme liječenja potražuje iznos 5.000,00 kn. Također u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje za troškove vezane uz liječenje, paušalni iznos 10.000,00 kn. Zatraženi iznos odnosi se na trošak prijevoza nužan za dolazak-odlazak tužiteljice na preporučenu fizikalnu terapiju iz mjesta stanovanja u [adresa], u KBC Sestre milosrdnice u Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, a koju je tužiteljica provodila u periodu od 23. travnja 2018. do 9. listopada 2019. Tvrdi da se pasivna legitimacija i odgovornost tuženika temelji na odredbama čl. 2., 3. st. 1. toč. 6., vezano za stavak 7. i čl. 16. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja (NN 36/95 do 36/15), a prema kojem su jedinice lokalne samouprave obavezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, među inim i održavati javne površine, naročito pješačke zone, trgove i javno prometne površine te propisati odredbe za pravovremeno uklanjanje snijega i leda s istih i s tim u vezi odredbe čl. 1., 2. i 97. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba 3/14, 16/14, 2/14, 25/15 i 6/17), budući da tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije očistio led s predmetne površine odmah po njegovom nastanku, a niti proveo odgovarajuće mjere kako bi spriječio nastanak poledice. Zahtjevom iz tužbe, a zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, predlaže obvezati tuženika na naknadu neimovinske i imovinske štete i to zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zbog naruženja, u ukupnom iznosu 55.000,00 kn sa zateznom kamatom od utuženja do isplate te potrebne tuđe pomoći i njege u iznosu 5.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate te obvezati tuženika i na isplatu troškova liječenje u iznosu 10.000,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor neurednosti tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPPa jer da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je propustila istaknuti relevantne činjenice odnosno precizirati relevantan činjenični supstrat u tužbi radi naknade štete, slijedom čega se ne može razmatrati ni relevantnost predloženih dokaza, kojima tužiteljica potkrjepljuje svoje tvrdnje, a visina tužbenog zahtjeva postavljena je paušalno. Tužiteljica je navela da je 2. ožujka 2018. oko 12 sati, hodajući po Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, iz smjera tramvajskog stajališta prema zgradi Gradske štedionice u kojoj je smještena Zagrebačka banka d.d., pala zbog zaleđenog i neposutog pločnika na desnu stranu tijela te se ozIjedila. Time je tužiteljica odredila smjer kretanja, a ne i mjesto štetnog događaja. Slijedom navedenog, tužiteljica nije jasno precizirala mjesto štetnog događaja, niti dinamiku štetnog događaja, slijedom čega je isto sporno, te se opravdano postavlja pitanje o istom. Mjesto štetnog događaja pravno je relevantna činjenica, a izostanak istog u tužbi radi naknade štete, čini navedenu tužbu neurednom u smislu odredbe čl. 109. ZPP. Tužiteljica iznosi tvrdnju da joj je priskočila u pomoć ŽK, koja joj je pomogla da ustane, nakon čega se tužiteljica zbog bolova u desnom ramenu, ruci i kuku odmah uputila u najbližu Kliniku za traumatologiju. Navedenu tvrdnju tužiteljica potkrepljuje prijavom ozljede na radu od 9. ožujka 2018., u kojoj nema evidentiranih podataka o očevidcu predmetnog štetnog događaja. Tužiteljica tvrdi da je u opisanoj nesreći zadobila ozljede dijagnosticirane kao: -contusio art. RC dex., -contusio art HS dex., -ozljeda tetive rotatorne manšete ramena, -ruptura partialis tend. m. supraspinati I.dex., -tenosivitis m. bicipitis brachii capitis longi I.dex., a navedeno dokazuje medicinskom dokumentacijom. Iz navedenih isprava ne proizlazi zaključak da je tužiteljica “zbog nesreće opisane u ad. 1. tužbe zadobila ozljede dijagnosticirane kako je to navedeno u ad. 2. tužbi. Posljedično tome pitanje je uzročne veze između “opisane nesreće” i ozljeda. Budući da tužiteljica tužbe navodi da je u “opisanoj nesreći zadobila ozljede”, tuženik ističe da za tužiteljičinu nesreću ne odgovara, kao što ne odgovara za slučaj koji pogađa tužiteljicu. Ako se uzme u obzir tvrdnja tužiteljice da se je zbog bolova u desnom ramenu, ruci i kuku odmah uputila u najbližu Kliniku za traumatologiju, a nije zatražila Hitnu pomoć, postavlja se pitanje postupanja tužiteljice nakon 2. ožujka 2018. U tom smislu postavlja se pitanje da li je tužiteljica svojim postupanjem doprinijela da joj se 9. ožujka 2018. utvrdi ozljeda tetive rotatorne manšete ramena kako je to opisano u povijesti bolesti od 9. ožujka 2018. Smatra da tvrdnja tužiteljice da je u opisanoj nesreći zadobila ozljede nisu potkrijepljene medicinskom dokumentacijom na koju se tužiteljica poziva. Tužiteljica opisuje štetnu radnju tuženika na način da “tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije očistio led s predmetne površine odmah po njegovom nastanku, a niti proveo odgovarajuće mjere kako bi spriječio nastanak poledice.” To implicira zahtjev za činidbu na nemoguće, jer logično nije moguće spriječiti nastanak poledice. Ne može se prihvatiti da štetna radnja kako ju je opisala tužiteljica u ad. 5. tužbe “tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja nije očistio led s predmetne površine odmah po njegovom nastanku, a niti proveo odgovarajuće mjere kako bi spriječio nastanak poledice” ima značaj protupravnog postupanja tuženika. Slijedom navedenog, tuženik osporava postojanje protupravnosti u vezi štetne radnje koju tužiteljica u ad. 5. tužbe stavlja tuženiku na teret. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica zbog štetnog događaja, zadobila naruženje, niti se to može dokazati medicinskim vještačenjem temeljem dostavljene medicinske dokumentacije. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te poriče odgovornost za predmetnu štetu. Upire da tužbi prileži prijava ozljede na radu od 8. ožujka 2018., a u medicinskoj dokumentaciji je istaknut tip ozljede: nesreća na radu. Iz prijave ozljede na radu razvidno je da je riječ o obrascu koji je naslovljen na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu pokreće poslodavac te prijavu ozljede na radu dostavlja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje koji u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13), ovjerava tiskanicu prijave ozljede na radu. Osiguranici osnovnog zdravstvenog osiguranja ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj priznate ozljede na radu u cijelosti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja Gore navedeno valja razumjeti kada se razmatra da tužiteljica potražuje i troškove vezane uz liječenje u paušalnom iznosu od 10.000,00 kn. Novčana naknada imovinske štete je egzaktna kategorija i predstavlja ekvivalent pretrpljene štete, slijedom čega nema mjesta postavljanja istog u paušalnom iznosu. Za ozljede na radu i u vezi rada odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti. Budući da je iz prijave ozljede na radu razvidno da su naznačeni podaci tužiteljice o predmetnoj šteti kao o ozljedi na radu, ta prijava upućuje na osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije. U vezi zahtjeva tužiteljice za naknadu neimovinske štete, tuženik ističe da je isti paušalno postavljen, a uzimajući u obzir opisan činjenični supstrat tužbe, tuženik ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja, odnosno njezinog doprinosa nastanku prijeporne štete te ističe prigovor zastare. Osporava i uzročno posljedičnu vezu između utužene štete i postupanja tuženika, a osporava postojanje i samog štetnog događaja, o kojem nema saznanja, a poglavito cijeneći činjenični supstrat tužbe kako je gore opisan. Tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je utuženi iznos po previsoko odmjeren. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti podredno, odbiti zahtjev te obvezati tužiteljcu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: prijavu o ozljedi na radu (list 5-8 i 88-91 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 9-43 i 121-187 spisa), potvrdu KBC-a Sestre Milosrdnice od 25. listopada 2019. (list 44 spisa), policu osiguranja i privitak polici odgovornosti broj 078700025249 (list 54-56 i 99-100 spisa), izvještaj Zagrebačkog holding d.o.o. Podružnica Čistoća od 24. rujna 2021. o radovima uz Dnevnike radova za dane 1. i 2. ožujka 2018. (list 61-77 i 104-118 spisa), potvrdu o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda (list 82-84spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. PK, kirurga (list 190-194 spisa), iskaz tužiteljice (list 220 spisa), iskaz svjedoka ŽK (list 228-229 spisa), iskaz svjedoka ŠK (list 258-259 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete, koji tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama iz koji bi proizlazilo da je 2. ožujka 2018., hodajući po Trgu bana Josipa Jelačića, pala zbog zaleđenog i neposutog pločnika te se se ozljedila, a uslijed čega da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje što da joj je prouzročilo neimovinsku i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom i troškovima liječenja.

6. Između stranaka su dakle, a obzirom na navode tuženika, sporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije tuženika, odgovornosti, uzročno posljedična veza te osnovanost i visina zahtjeva. Sporno je i pitanje zastare.

7. Podneskom od 7. rujna 2022. (lis 199-201 spisa) tužiteljica je po provedenom medicinskom vještačenju, zahtjev za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete visinom potraživala i to neimovinsku štetu u iznosu 39.000,00 kn, imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu 4.500,00 kn dok je zahtjev za isplatu troškova liječenja ostao neizmijenjen (10.000,00 kn). Podneskom od 9. veljače 2024. tužiteljica je novčane iznose iz podneska od 7. rujna 2022. iskazala u važećoj valuti eur.

8. U smislu odredbe čl. 211 ZPP, na prijedlog tuženika, o vođenju predmetnog postupka obaviješteni su Croatia osiguranje d.d., kao osiguratelj tuženika od izvanugovorne odgovornosti te Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća jer da je održavanje Trga bana Jelačića kritične zgode izvršeno u djelokrugu rada istog te su isti podnescima od 8. ožujka 2022. (Croatia osiguranje d.d. ) te 10. ožujka 2022. (Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća) prijavili miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika i u cijelosti se pridružili svim navodima i dokaznim prijedlozima tuženika. Podneskom od 22. ožujka 2024. umješač Croatia osiguranje d.d. je obavijestio sud kako više nema pravni interes sudjelovati u parnici jer da je u cijelosti iscrpljen agregatni limit po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

9. Radi utvrđenja činjenice nastanka štetnog događaja odnosno točnog mjesta nastanka štetnog događaja te uzroka nastanka istog, sud je cijenio priloženu med. dokumentaciju tužiteljice, izvršen je uvid u priloženu Prijavu o ozljedi na radu i Potvrdu Državnog hidrometeorološkog zavoda, saslušana je tužiteljica i svjedok ŽK te je izvršen uvid u priložene dnevnike rada čišćenja i saslušan je svjedok ĆK.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se dana štetnog događaja trebala naći sa gđom. ŽK te je, došavši tramvajem do Trga bana J. Jelačića, iz istog sišla i preko tračnica prošla na pločnik u namjeri kretanja prema Zagrebačkoj banci. Kada je već bila na pločniku, zbog zaleđenosti istog odjednom je pala na desnu stranu. Sjeća se da je padala i ledena kiša. Na nogama je imala zimske čizmice sa debelim đonom i većim ripnama. U rukama je imala samo osobnu torbicu. Navodi da je točna lokacija pada bila izvan tramvajske stanice, odnosno već prema Manduševcu. Nije bila gužva, odnosno moglo se normalno prolaziti. Navodi da je pala na otprilike udaljenosti 8 metara od Manduševca, a gledano prema Zagrebačkoj banci, a nakon što je dakle, prethodno prešla preko tramvajskih pruga i popela se na nogostup. Toga dana tužiteljica je na posao došla oko 5,15-5,20 sati. Nakon njezinog pada prišla joj je gđa ŽK koja joj je rekla da je vidjela njezin pad, ali da joj nije mogla prići te obzirom da je tužiteljicu desna strana odnosno rame desno i ruka, žarilo i boljelo ista joj je rekla da joj je najbolje da ode u Draškovićevu na hitnu, a što je tužiteljica i učinila jer je zaključila da se nešto dogodilo. Zatim je tramvajem, a u pratnji gđe ŽK otišla do Draškovićeve do traume. Tamo su ju obradili dobila je longetu i za tjedan dana je došla na kontrolu. Bila je na bolovanju od trećeg do jedanaestog mjeseca te godine u kojem razdoblju je obavila i operaciju te je i nakon toga bila na bolovanju još gotovo daljnjih godinu dana. Po ozljeđivanju pomoć i njegu su joj pružali sin i snaha, a pogotovo kada je bila povezana, kćer joj je ponekad dolazila pomoći, a pomoć se sastojala u oblačenju, svlačenju, vršenju higijene, sin ju je vozio na fizikalnu terapiju. Otprilike joj je tuđa pomoć trebala ukupno oko 2 mjeseca, u početku češće, a kasnije rjeđe. Tužiteljica je naime, toga dana otišla ranije s posla te je odmah po padu poslodavcu javila što se dogodilo i otvorila bolovanje te je čak i sama, a kada je nakon 7 dana od pada išla na kontrolu, ujedno u Jukićevu nosila i doznake. Tog 9. ožujka 2018. je ujedno podnijela prijavu ozljede na radu koja je prihvaćena. Sam pad dogodio se oko 11,30-12,00 sati. Tijekom bolovanja je imala stopostotnu naknadu plaće budući se radilo o ozljedi na radu. Na fizikalne terapije je ponekad znala odlaziti sama javnim prijevozom, ima ZET-ovu godišnju kartu za koju su joj rekli da ju ne mora vratiti dok je na bolovanju, plaćala je tako i prijevoz Čazmatransom. Ponekad ju je na terapije vozio sin, a i ponekad susjeda iz sela, tako da je prijevoz na terapije kombinirala kako je bilo moguće. Prijevoz od adrese prebivališta tužiteljice do [adresa] Čazmatransom u jednom smjeru je oko 30,00-31,00 kn. To je bila cijena 2018., a tužiteljica je provodila opsežnu fizikalnu terapiju. Ponekad je sinu i susjedi plaćala benzin radi prijevoza na terapiju, otprilike po 100,00 kn sigurno dva puta tjedno. Utvrđuje se da tužiteljica pokazuje sudu naruženje, a radi se o ožiljku cca 10 cm na desnom ramenu - zglobu svjetlije boje.

11. Iz iskaza svjedoka ŽK proizlazi da se je osobno vidjela pad tužiteljice koju inače poznaje preko 25 godina budući da je ista pospremala kod njezine mame. Toga dana su se trebale susresti na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i čekala je tužiteljicu stajavši kod Zagrebačke banke. Vidjela je tužiteljicu kako prolazi uz električne stupove koji su postavljeni od Jurišićeve do Ilice i vidjela je kako je ista, otprilike dva koraka od tih stupova, a u smjeru sjevera zapravo kod Manduševca dakle, na jugoistočnom dijelu Trga bana Jelačića pala kao pokošena. Sjeća se da je toga dana od jutra padala solika i da je pločnik bio klizav. Nije se zbog svoje sigurnosti odmah usudila prići tužiteljici, da i sama ne padne jer je vidjela da je ista otprilike pola minute ležala na pločniku, a zatim se ustala i krenula prema njoj. U prvi mah tužiteljica joj je rekla da ju je sram što je pala, ŽK uzela joj je osobnu torbu koju je imala na ruci, a kao joj je tužiteljica rekla da ju boli rame, istoj rekla da idu doktoru i krenule su prema Traumatološkoj bolnici. Tužiteljica je na nogama imala čizme i to je sigurno da je ista imala čizme jer joj je poznato da ista putuje svaki dan iz [adresa] gdje živi i vodila je uvijek računa o obući, osim osobne torbe ista nije ništa nosila u rukama. Sjeća se da je od padalina, osim solike, bilo i sitnog snijega te da je čak i snijeg "pršić" padao u trenutku kada je tužiteljica pala. Ne sjeća se da bi pločnik bio posipan.

12.Iz priložene prijave o ozljedi na radu (list 5-8 i 88-91 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica 9. ožujka 2018. prijavila poslodavcu da je 2. ožujka 2018., u vremenu 11.00- 11,59 u Zagrebu, Trg bana Jelačića zadobila ozljede više dijelova tijela, na putu s posla, a uzrok kojih da je neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad (sve podaci pod rubrikom C) podaci o ozljedi na radu). Iz prijave ujedno slijedi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje 10. svibnja 2018. priznao tužiteljici ozljedu na radu (podatak pod rubrikom H)).

13.Iz inicijalne med. dokumentacije tužiteljice - povijesti bolesti od 2. ožujka 2018. Klinike za traumatologiju u Draškovićevoj (list 9 spisa) proizlazi da se tužiteljica navedenog dana javila u navedenu zdravstvenu ustanovu i kao razlog dolaska navela pad na ledu i ozljeđivanje desnog ramena, desnog kuka, u 12,00 sati, idući s posla te joj je postavljena dijagnoza i određena terapija.

14. Iz Potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda sud je utvrdio da je prema podacima s glavne meteorološke postaje Zagreb- Grič na dan 2. ožujka 2018. u 14,00 sati bila naoblaka, vidljivost 3 km, temperatura -3,4 ˚ C, puhao je sjeverni vjetar jačine 2 Bf. U potvrdi su dani navedene terminske vrijednosti meteoroloških elementa i za 7 sati te 21 sat, ali sud navodi ove prethodno navedene, kao najbliže vremenu nastanka štetnog događaja (između 11,30 i 12,00 sati). Iz potvrde dalje slijedi da je maksimalna dnevna temperatura toga dana bila - 3,1 ˚C, minimalna -6,8 ˚ C, a na 5 cm visine temperatura zraka je bila -6,6 ˚ C. Vrijeme je bilo oblačno s prehladnom kišom, snijegom, zatim snijegom te sugradicom uz cjelodnevnu sumaglicu te je bilo malo manje hladno. Od atmosferskih pojava na dan 2. ožujka 2018., a u vrijeme nastanka štetnog događaja, odnosno najbliže vremenu nastanka štetnog događaja, zabilježeni su umjerena prehladna kiša, umjereni zrnati snijeg i slab snijeg. Ujedno su izmjerene vrijednosti dnevnih količina oborina na dan 2. ožujka 2018. - 3,1 mm oborina, 12 cm snijega te 5 cm novog snijega. Ovdje valja reći da, iako se podaci DHMZ-a o vremenskim prilikama na navedeni dan odnose na podatke dobivene s glavne meteorološke postaje Zagreb-Grič, životno je i logično da su slične vremenske prilike bile i na širem gradskom području na kojem se notorno nalazi i mjesto nastanka štetnog događaja (Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića). Navedena Potvrda je javna isprava u skladu sa odredbom čl. 230. st.1. ZPP i tuženik ničime nije osporio navode iz iste koje sud prihvaća kao istinite.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka ŽK i tužiteljice budući da su o mjestu pada (pločnik jugoistočnog dijela Trga bana Josipa Jelačića, kod Manduševca, a izvan tramvajske stanice) te razlozima pada - klizavost površine kojom se kretala tužiteljica, a zbog prethodnog padanja prehladne kiše i padanja snijega te o vrsti obuće koju je tužiteljica nosila prilikom pada ( zimske čizmice sa debelim đonom i ripnama) kao i o činjenici da tužiteljica nije ništa pritom nosila u rukama, osim osobne torbice - iskazivale suglasno, uvjerljivo, životno i logično, pri čemu je sud imao i u vidu da je svjedok ŽK osobno vidjela pad tužiteljice. Njihovi iskazi su i u pogledu atmosferskih prilika i u skladu su sa Potvrdom DHMZ-a. Osim toga iskaz tužiteljice u pogledu nastanka štetnog događaja je i u skladu sa navodima iz Potvrde prijave ozljede na radu te u skladu sa navodima iz inicijalne med. dokumentacije tužiteljice (povijesti bolesti od 2. ožujka 2018., list 9 spisa) sačinjene povodom prvog javljanja tužiteljice zdravstvenoj ustanovi gdje je također iskazivala o razlogu dolaska- pad na ledu. Osim toga, iz Potvrde DHMZ-a jasno slijedi objašnjenje da prehladna kiša, koja je kritičnog dana umjereno padala u razdoblju od 9,10-9,30 sati dakle, nešto prije nastanka štetnog događaja, predstavlja kišne kapljice s temperaturom ispod 0 ˚C, koje se pri dodiru s tlom ili predmetnima smrzavaju i prave poledicu. Kako iz Potvrde DHMZ-a slijedi i da je neto prije nastanka štetnog događaja padao i umjereni zrnati snijeg (vrlo male neprozirne bijele čestice leda koje padaju u vrlo malim količinama, a kad padnu na čvrstu podlogu- ne odskači niti se lome) te slab snijeg, zaključuje se da je, uslijed navedenog površina pločnika kojom se kretala tužiteljica doista bila klizava, uslijed zaleđenosti i time utjecala na sigurno kretanje pješaka, a konkretno bila razlog padu tužiteljice. Naime, čak i iz, po umješaču Zagrebački holding d.o.o. podružnica Čistoća, priloženom Izvještaju o izvršenim radovima na Trgu bana Josipa Jelačića (list 104 spisa) slijedi da je i navedena pravna osoba utvrdila da je u 1. smjeni dana 2. ožujka 2018. u vremenu 6,00 -14,00 sati padao snijeg i ledena kiša.

16. Iz priloženog Dnevnika rada Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Čistoća za dan 2. ožujka 2018. za prvu smjenu (list 69-70 spisa) te iskaza svjedoka ŠK, poslovođe i terenskog radnika toga dana, proizlazilo bi da je u prvoj smjeni, a koja prema iskazu svjedoka traje od 6-13,30 sati (tužiteljica je pala oko 12,00 sati) vršeno posipavanje i soljenje te je utrošeno 2.000,00 kn kemije i odvežen je snijeg sa trga (bana Jelačića) i bilo je nazočno ukupno 8 radnika te jedan stroj. Navedeno je da je vrijeme bilo- snijeg i ledena kiša te temperatura -7˚ C. Međutim, kada se navedeno dovede u vezu sa prihvaćenim iskazom tužiteljice i svjedoka ŽK o tome da je u vrijeme nastanka štetnog događaja padala ledena kiša, solika, a koje postojanje kojih padalina slijedi i iz Potvrde DHMZ-a, očito je da je prethodno padanje prehladne kiše i snijega stvorilo poledicu koja u vrijeme nastanka štetnog događaja nije bila uklonjena na taj način da se osigura siguran promet pješaka po navedenoj javnoprometnoj površini. Pritom valja reći da su iz dnevnika rada podaci o posipavanju i soljenju dani unutar razdoblja prve smjene, a time tuženik nije dokazao da bi, obzirom na vremenske uvjete tada, kritičnu površinu očistio od leda netom prije nastanka štetnog događaja (oko 12,00 sati ) odnosno da bi led i snijeg uklanjao odmah čim nastane, a obzirom na tada i dalje postojeće navedene padaline.

17. Kako je dakle, utvrđeno da je tužiteljica kritične zgode pala na pločniku Trga bana Josipa Jelačića, na ranije utvrđenom mjestu, uslijed klizavosti zbog zaleđenosti, a koji u skladu sa čl. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15 i 6/17- dalje u tekstu- Odluka) predstavlja javnoprometnu površinu, i to zbog neočišćenog leda na istom, uslijed čega je isti bio klizav, sud zaključuje kako tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, nije dokazao da bi kritične zgode postupio u skladu sa odredbama čl. 2 i čl. 3. st. 1. toč. 6. u vezi st. 7. Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15- dalje u tekstu ZKG), a u vezi čl. 97. st. 1. Odluke, odnosno nije sa istog, kritične zgode, uklonio kliski led niti je navedenu površinu posipao odgovarajućim materijalom kako bi spriječio njenu klizavost i time omogućio njeno nesmetano korištenje. Slijedom navedenog, tuženik je u smislu citiranih odredbi ZKG i Odluke, pasivno legitimiran u ovome postupku i odgovoran za nastanak štetnog događaja, a i temeljem odredbe čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), obzirom da isti nije osigurao predmetno mjesto za siguran i nesmetan prolazak pješaka, odnosno nije dokazao da bi za neredovito obavljanje svojih djelatnosti imao neki opravdan razlog. 18. Naime, odredbom čl. 97. st.1. Odluke propisano je da snijeg i led s javnih površina (koju nedvojbeno predstavlja pločnik trga na kojem je tužiteljica pala) uklanja fizička osoba, obrtnik ili pravna osoba kojoj je Grad (tuženik) povjerio uklanjanje snijega i leda. Snijeg se uklanja kad napada do visine 5 cm, a ako pada neprekidno, mora se uklanjati više puta. Led se s javnih površina uklanja čim nastane. Pritom valja dodati da se prenošenjem obveze uklanjanja snijega i leda sa javnih površina (na fizičku osobu obrtnika ili na pravnu osoba kojoj je Grad povjerio uklanjanje snijega i leda) konkretno Zagrebački holding d.o.o. podružnica Čistoća, temeljem odredbe čl. 97.st. 1 Odluke, tuženik nije oslobodio odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja obvezi iz Odluke.

19. Neosnovano je pozivanje umješača Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća na promašenu pasivnu legitimaciju tvrdnjom da su u skladu sa odredbom čl. 99. Odluke za uklanjanje snijega i leda s pločnika uz zgrade dužni voditi brigu vlasnici zgrade, odnosno fizička osoba obrtnik ili pravna osoba koja održava zgradu, a da se na Trgu bana Josipa Jelačića nalaze mnogi poslovni prostori i kiosci čiji su vlasnici dužni uklanjati snijeg i led s nogostupa. Navedeno stoga što je temeljem iskaza tužiteljice i svjedoka ŽK, utvrđeno da je mjesto pada tužiteljice dakle, jugoistočni dio Trga bana Josipa Jelačića, kod Manduševca, a izvan tramvajske stanice, čime se dakle ne radi o pločniku uz zgradu, već o nogostupu –pločniku trga kao javnoprometnoj površini za održavanje koje je odgovoran tuženik.

20. Kako je dakle, sud ocjenom iskaza tužiteljice i svjedoka ŽK utvrdio točno mjesto nastanka štetnog događaja, to sud nije po prijedlogu umješača Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Čistoća pribavljao službenim putem snimke nadzornih kamera od različitih pravnih osoba na listu 223 spisa (kako bi se utvrdilo točno mjesto pada tužiteljice). Navedeno tim više što umješač ničime nije dokazivao da te snimke, kada bi i bile potrebne za utvrđenje činjenice točnog mjesta pada tužiteljice, prethodno nije pokušao sam pribaviti, a u skladu sa odredbom čl. 233. ZPP.

21. Valja istaknuti kako na strani tužiteljice sud ne nalazi niti jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da bi ista u bilo kojem omjeru doprinjela nastanku štetnog događaja (čl. 1092. ZOO). Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista kritične zgode na nogama imala zimske čizme sa debelim đonom te ripnama te je nosila samo osobnu torbu. Sud smatra da se, u konkretnom slučaju, tužiteljica ponašala kao svaki prosječno pažljiv čovjek koji se pri korištenju javnoprometne površine u gradu ponaša sa povjerenjem u ispravnost, a u konkretnom slučaju i očišćenost od leda gradskih površina, čime sud nije pronašao niti jednu radnju tužiteljice koja bi dovela do nastanka štetnog događaja. Pritom, čak da se i uzme mogućnost svakodnevnog prolaženja tužiteljice navedenom lokacijom - isto nije od utjecaja na moguć doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u smislu poznavanja predmetne lokacije. To stoga što situacija kada je poznata lokacija neočišćena od leda koja onemogućuje sigurno kretanje i korištenje - poznatu lokaciju pretvara u lokaciju sa upitnom sigurnosti kretanja i korištenja. Tužiteljica se kritične zgode, ponašala u skladu sa odredbom čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14 i 64/15) i kao takva dužna je bila svakako prvenstveno pratiti promet pješaka na pločniku Trga bana Josipa Jelačića, a polazeći od toga da je dakle, predmetna površina kojom se kreće ispravna i sigurna za hod pješaka, a iz njenog iskaza ne proizlazi da bi se kritične zgode kretala na način neprimjeren vremenskim uvjetima.

22. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. PK, kirurga te utvrdio da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje desnog ramena, natučenje desnog ručnog zgloba i puknuće tetive mišića supraspinatusa desnog ramena. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane ortopeda. Učini se odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Postavi se podlaktična longeta. Preporučena simptomatska terapija. Na kontroli kirurga učinjen UZV gdje se vidi parcijalna ruptura tetive desnog mišića supraspinatusa. Učini se pregled fizijatra te provodi propisanu fizikalnu terapiju. Provedeni kontrolni pregledi ortopeda. U studenom 2018. zaprimljena na bolničko liječenje gdje je učinjena rekonstrukcija tetive desnog mišića supraspinatusa. Dalje provodi fizikalnu terapiju po fizijatru. Provedeni kontrolni pregledi ortopeda. Tužiteljica je u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje desnog ramena, natučenje desnog ručnog zgloba i puknuće tetive mišića supraspinatusa desnog ramena. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 11.

10. 2019. Postoji uzročna veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji mogla je zadobiti na način kako je opisano u činjeničnim navodima tužbe. Na pitanje od kakovog je utjecaja na tijek liječenja –prekid ambulante fizikalan terapije, a obzirom na nalaz fizikalnog pregleda od 07.01.2019. Tužiteljica iz objektivnih razloga nije mogla pohađati fizikalnu terapiju, provela je 3 fizikalne terapije nakon pregleda fizijatra 07.12.2018. Nakon toga je fizikalna terapija prekinuta radi objektivnih zdravstvenih razloga – bolesti herpes zostera. Obzirom na zadobivene ozljede te dužinu samog liječenja prekid fizikalne terapije od 20-tak dana u konačni nije utjecao na sam tijek liječenja tužiteljice. Trajanje i intenzitet bolova jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 75 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila natučenje desnog ramena, natučenje desnog ručnog zgloba i djelomično puknuće tetive mišića supraspinatusa desnog ramena. Navedena ozljeda desnog ramena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, koja se očitije u ograničenoj pokretljivosti desnog ramena, te povremenim bolovima u desnom ramenu kod dužeg rada desnom rukom, poglavito otežanom radu s rukom u visini ramenog zgloba, odnosno nemogućnosti rada s rukom iznad ramenog zgloba. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno, te još 60 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja. Opisani ožiljak predstavlja naruženja lakog stupnja koji je vidljiv kada tužiteljica ne nosi gornji dio odjeće kada je u donjem rublju ili kupaćem kostimu.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. PK jer je sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještak je u nalazu i mišljenju detaljno opisao ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, ocijenio je njeno zdravstveno stanje te je na temelju toga i dao ocjenu bolova, straha, trajnih posljedica, zaostalog naruženja i potrebe za tuđom pomoći i njegom.

24. Kraj prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika, neosnovano tuženik osporava uzročnu vezu između ozljeda tužiteljice i štetnog događaja. Navedeno stoga što je vještak kirurg temeljem kronološki povezane medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede natučenja desnog ramena, natučenja desnog ručnog zgloba i puknuća tetive mišića supraspinatusa desnog ramena, utvrdivši pri tome i posljedice koje je predmetnim ozljeđivanjem pretrpjela, to i iz razloga što je za eventualno utvrđenje uzročno posljedične veze ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i dinamike nastanka štetnog događaja, bilo potrebno predložiti provođenje kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja, a koji prijedlog tuženik tijekom postupka ne samo da nije niti predlagao, već u tom smislu nije niti istaknuo prigovor niti je argumentirano osporavao vjerodostojnost dostavljene medicinske dokumentacije.

25. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužitelj u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti te nastalo naruženje, a koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, zaostale trajne posljedice u omjeru 10% u kojem omjeru će tužiteljica, obzirom na godinu rođenja, još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, činjenicu da je zastalo naruženje lakog stupnja koji je vidljivo kada tužiteljica ne nosi gornji dio odjeće odnosno, kada je u donjem rublju ili kupaćem kostimu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka ( i u koje naruženje je i sud izvršio uvid na ročištu 10. ožujka 2023.), činjenice da je tužiteljica obavila preglede kod fizijatra, ortopeda, da je obavila RTG obradu, UZV ramena, operativni zahvat uz bolničko liječenje od 5. studenog do 11. studenog 2018. te je nosila adbukcijsku ortozu za rame, obavila je opsežnu fizikalnu terapiju, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 5.176,19 eur (39.000,00 kn) te je odlučeno kao u toč. I. izreke

26. Isto tako tužiteljici je, kako po proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika te njenog iskaza, bila potrebna tuđa nestručna pomoć za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir da je tužiteljica dešnjakinja, ukupno 150 sati tuđe nestručne pomoći. Tužiteljica je iskazivala da su joj pomoć i njegu pružali sin i snaha te kćer. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 4,00 eur po satu i koju sud u skladu sa odredbom čl. 223. ZPP nalazi primjerenom, to bi tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. ZOO, pripadala novčana naknada u visini 600,00 eur međutim, kako je ista potraživala iznos 597,25 eur po navedenoj osnovi, tako joj je isti u okviru zahtjeva i dosuđen kao osnovan (toč. I. izreke).

27. U odnosu na zahtjev za isplatu imovinske štete na ime troškova liječenja, a koje tužiteljica potražuje u paušalnom iznosu 1.327,27 eur (10.000,00 kn), a koji se prema činjeničnim navodima tužbe odnosi na trošak prijevoza nužan za dolazak/ odlazak na preporučenu fizikalnu terapiju iz mjesta stanovanja ([adresa]) u [adresa]- KBC Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u Draškovićevoj, valja treći da je sud uvidom u Potvrdu navedene zdravstvene ustanove od 25. listopada 2019. (list 44 spisa), kao javnu ispravu, utvrdio da je tužiteljica doista tijekom 2018. i 2019. u navedenim razdobljima obavljala fizikalnu terapiju, a kako to ujedno slijedi i iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika te iskaza tužiteljice. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na fizikalne terapije ponekad znala odlaziti sama javnim prijevozom, ima ZET-ovu godišnju kartu za koju su joj rekli da ju ne mora vratiti dok je na bolovanju, plaćala je tako i prijevoz Čazmatransom. Ponekad ju je na terapije vozio sin, a i ponekad susjeda iz sela, tako da je prijevoz na terapije kombinirala kako je bilo moguće. Prijevoz od adrese prebivališta do [adresa] Čazmatransom u jednom smjeru je oko 30,00-31,00 kn. To je bila cijena 2018. Ponekad je sinu i susjedi plaćala benzin radi prijevoza na terapiju, otprilike po 100,00 kn sigurno dva puta tjedno.

28. Sud zaključuje da je tužiteljica, obzirom na sve prethodno navedeno, imala troškove u vezi sa dolascima/odlascima u/iz Zagreb na fiziklanu terapiju koju je utvrđeno obavljala tijekom 2018. i 2019. u 14 navrata, sve u razdobljima kako to slijedi iz Potvrde Klinike za traumatologiju i fizikalnu medicinu, a uzveši u obzir da ista prebiva u [adresa]. Međutim, kako je ista iskazala da je imala godišnju kartu ZET-a (za prijevoz po Zagrebu) koju nije morala vratiti kada je bila na bolovanju te kada je iskazala da je cijena karte Čazmatransa u jednom smjeru do Zagreba bila 30,00 kn do 31,00 kn i da je to bila cijena 2018. te da je ponekad sinu i susjedi plaćala benzin radi prijevoza na terapiju, otprilike 100,00 kn sigurno dva puta tjedno, kraj takvog općenitog iskazivanja, a kraj izostanka bilo kakvog materijalnog dokaza, bilo o cijeni karte i koliko je puta ista i kada plaćena (uzevši u obzir broj odlaska na terapiju) te kraj izostanka bilo kakvog dokaza o cijeni karte Čazmatransa u 2019. te kraj izostanka bilo kakvog dokaza o plaćenom benzinu (tužiteljica navodi da je davala otprilike 100,00 kn sigurno dva puta tjednu sinu ili susjedi za prijvoz), sud iz ovakovog paušalnog iskazivanja tužiteljice doista nije mogao utvrditi visinu troškova prijevoza u vezi obavljanja fizikalne terapije, a imajući dakle u vidu da je isti paušalno postavljen i da je tuženik isti osporio. Stoga je taj dio zahtjeva, iako osnovan u osnovi, nedokazan visinom, u skladu sa odredbom čl. 219. st.1. u vezi čl. 221a ZPP kao neosnovan odbijen te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

29. Neosnovan je prigovor zastare potraživanja u odnosu na neimovinsku štetu. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. ZOO određeno je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je u st. 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva pet godina otkad je šteta nastala. Kako se štetni događaj dogodio 2. ožujka 2018. te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 2. ožujka 2021., to je evidentno da je ista podnesena unutar objektivnog roka pripisanog odredbom čl. 230. st. 2. ZOO. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 11. listopada 2019. to po ocjeni ovog suda u odnosu na neimovinsku štetu od navedenog dana počinje teći rok zastarijevanja propisan u odredbi čl. 230. st. 1. ZOO, a s obzirom da je tužiteljica tek toga dana mogla saznati opseg i visinu štete pa je, obzirom na dan utuženja, prigovor zastare neosnovan.

30. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete valja reći da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza takve štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta dospjela prije toga. Kako tužiteljica zateznu kamatu na neimovinsku štetu potražuje od utuženja, a na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu- od presuđenja, tako su joj iste kao osnovane i dosuđene.

31.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO. 32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tužiteljici razmjerno uspjehu u sporu 90,5 % imajući u vidu da je tužiteljica u osnovi zahtjeva uspjela u omjeru 100%, a u visini zahtjeva 81 %(181% / 2). Trošak postupka tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

32.1. Tužiteljici je priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podneska od 7. rujna 2022. 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), sastav podnesaka od 9. veljače 2024. i 19. srpnja 2024., svaki po 25 bodova (tbr.8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 10. veljače 2022., 10. ožujka 2023., 11. ožujka 2024. i 11. studenog 2024., svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 12. listopada 2023. i 24. svibnja 2024., svako po 25 bodova (tbr. 9/5 Tarife), ukupno 700 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 1.400,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (350,00 eur) te uz trošak pribave potvrde DHMZ-a (prema računu na listu 86 spisa) 53,09 eur, uplaćenu pristojbu na tužbu 69,68 eur, zatraženi trošak pristojbe na presudu 117,46 eur te uz uplaćeni trošak za sudsku dostavu 15,46 eur, sveukupno iznosi 2.005,69 eur. Taj trošak tužiteljici je dosuđen razmjerno uspjehu u sporu (90,5%) u iznosu 1.815,15 eur, a kojem je u cijelosti, kao nužan i neovisan u uspjehu u sporu, dosuđen i trošak uplaćenog predujma za vještačenje 199,08 eur, čime trošak tužiteljice konačno iznosi 2.014,23 eur.

33. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu 117,46 eur

- tuženiku

- umješaču