REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1928/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CM, [adresa], 21222 C, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Ljubičić i Vrdoljak u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, 10000 Zagreb, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupecu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 13. 11. 2019. godine sa svim dodacima i aneksima koji je tuženik dao tužiteljici dana 05. 04. 2022. godine, te koju je potvrdio svojom odlukom od dana 04. 05. 2022. godine te da radni odnos tužiteljice nije prestao, te je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.125,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 12. svibnja 2022. godine tužiteljica navodi da je tuženik dana 05. travnja 2022. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme dana 13.11.2019. sa svim dodacima i aneksima tom ugovoru, a na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju kojom da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Ističe se da je protiv navedene odluke tužiteljica pravovremeno izjavila zahtjev za zaštitu prava koji da je tuženik svojim očitovanjem od 04.05.2022. odbio. Predlaže se da sud donese odluku kojom da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužiteljici, a koji otkaz je tužiteljici dan odlukom tuženika od 05.04.2022. godine te se predlaže vratiti tužiteljicu na radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 15-20 spisa) navodi da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari, te da je istu potrebnu odbaciti. Nadalje, tuženik ističe da je dana 25.04.2022.godine zaprimio dokument zahtjev za zaštitu prava poslan od strane punomoćnika tužiteljice, ali do to što je isti tako naslovljen da ne znači da i predstavlja zahtjev za zaštitu prava radnika. U tom smislu tuženik prigovara da tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava nije ništa zahtijevala od poslodavca-tuženika, posebno ne ostvarenje svog prava već da je samo paušalno istakla da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu pa da na taj način se smatra da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika, a čime da nije ispunjen preduvjet koji propisuje Zakon o radu, a da bi radnik mogao uopće zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Također tuženik ističe da smatra da tužiteljičin fiktivni zahtjev za zaštitu prava predstavlja zloupotrebu prava i da tužiteljica nije imala stvarnu namjeru potencijalno ostvariti svoje pravo u mirnom postupku već da je išla sa namjerom pokretanja sudskog postupka i stvaranja nepotrebnih troškova. Nadalje se ističe da je tužiteljica temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 13.11.2019.godine bila zaposlena na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Sektoru prodaje, Službe za vanjske kanale prodaje, Odjelu agencijske prodaje Podružnice Split kao zasebne poslovne jedinice te se navodi da je ista bila jedini izvršitelj na tor radnom mjestu uključujući sve tri kategorije suradnika za vanjsku prodaju prema kategorizaciji iz Pravilnika o radu distributera osiguranja suradnika za vanjsku prodaju. Navodi se da su poslovi radnog mjesta suradnika za vanjsku prodaju prvenstveno usmjereni na razvijanje vanjske (agencijske) prodaje, te da uključuju poslove poput regrutiranja novih poslovnih partnera i traženje poslovnih prilika, te podrška partnerima te sklapanje novih i preuređenje postojećih osiguranja te zaprimanje, ispostavljanje ponuda i polica osiguranja, arhiviranje, pripremanje različitih evidencija i briga za drugu dokumentaciju na mjestu sklapanja osiguranja, prijem obrazaca za jednostavne promjene po policama svih vrsta osiguranja, obavljanje drugih zadataka po nalogu nadređenog u okviru radnog područja. Navodi se da podrška partnerima ne podrazumijeva da tužiteljica obavlja posao umjesto i za partnere posebno ne za neku vrstu nagrade ili provizije već da je tužiteljica trebala u sklopu svog radnog mjesta kod tuženika educirati partnere za samostalan rad. Ističe se da je tuženik kao poslodavac analizirao poslovne rezultate i utvrdio potrebu reorganizacije poslovanja u Podružnici Split radi racionalizacije poslovanja u toj Podružnici, a sve sa ciljem održavanja poslovne djelatnosti i postizanja veće učinkovitosti, te da je autonomno pravo poslodavca da proces organizacije rada uredi tako da postiže bolje poslovne rezultate. Tuženik ističe da je utvrdio da u Podružnici Split kroz duži vremenski periodu nije ostvaren razvoj vanjske prodaje pa da je opravdano donio odluku da nema potrebe za radnikom na radnom mjestu suradnika za vanjsku prodaju, a kojem da je osnovni radni zadatak razvijanje vanjske (agencijske) prodaje. Nadalje, tuženik navodi da stanje u Splitu kroz period 2020.godine i 2021.godine gotovo po niti jednom segmentu nije napredovalo, te da su novi partneri došli isključivo na inicijativu novog direktora Podružnice Split, a ne radom i zalaganjem tužiteljice kao jedinog izvršitelja na radnom mjestu suradnika za vanjsku prodaju. Također se ističe da uspoređujući promet vanjske prodaje za 2020. i 2021.godine je vidljivo da je rast premije svega 288.376,00 Kn, a da je to izrazito loše u tim parametrima jer da je to rast od otprilike samo 8% u odnosu na ukupnu premiju ostvarenu u 2020.godini. Nadalje, tuženik ističe da osim što da je utvrdio da je uslijed smanjenog opsega poslova i gubitka potrebe za radnikom na radnom mjestu suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split također utvrdio da određeni opseg poslova koje je obavljala tužiteljica mogu obavljati drugi radnici u istoj Podružnici i to oni koji su zaposleni na radnom mjestu administrativnih referenata kada se ukaže potreba za obavljanjem tih zadataka. Ističe se da se u opisu poslova administrativnog referenta nalaze između ostalog se nalaze sklapanje novih i izmjena postojećih osiguranja te zaprimanje, ispostavljanje ponuda i jednostavnijih polica životnih i neživotnih osiguranja, prijem obrazac za jednostavne promjene po policama svih vrsta osiguranja, prihvaćanje, savjetovanje, prikupljanje dokumentacije i usmjeravanje stranaka te davanje informacija u vezi s osiguranjima te predmetima u Triglav osiguranju d.d. za sve vrste osiguranja, sklapanje novih i preuređenje postojećih osiguranja te zaprimanje, ispostavljanje ponuda i polica životnih, zdravstvenih i neživotnih osiguranja, arhiviranje, pripremanje različitih evidencija i briga za drugu dokumentaciju na mjestu sklapanja osiguranja, prijem obrazaca za promjene po policama svih vrsta osiguranja. Navodi se da je iz opisa poslova evidentno da administrativni referenti u Podružnici Split mogu na adekvatan način zamijeniti tužiteljicu u slučajevima kada i ako se pokaže potreba za obavljanjem nekog od zadatka radnog mjesta suradnika za vanjsku prodaju. Tuženik kao poslodavac je utvrdio da obujam i učestalost tih poslova neće negativno utjecati na radni proces kod administrativnih referenata u Podružnici Split. Također je istaknuto da prilikom donošenja predmetne odluke o redovitom otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu je poslodavac vodio računa o tzv. socijalnim kriterijima (trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika), ali da se u konkretnom slučaju radilo o ukidanju radnog mjesta sa samo jednim izvršiteljem u sklopu Podružnice Split. Ističe se da je osim toga tuženik otkazni rok izračunao u skladu s čl. 121. Zakona o radu te da je tužiteljica kod tuženika u radnom odnosu provela neprekidno 6 godina), te da je otpremnina utvrđena u skladu s čl. 126. Zakona o radu. Navodi se da je prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu-poslovno uvjetovanom otkazu tuženik glavnom sindikalnom povjereniku (jer kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće) dostavio na savjetovanje nacrt odluke. Tuženik ističe da je donoseći odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici u cijelosti postupio u skladu sa odredbama Zakona o radu, te da je razloge za otkaz ugovora o radu na nedvojbeni način pisano obrazložio u odluci o redovnom otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 05.04.2022.godine, a koja odluka da je uručena tužiteljici 08.04.2022.godine.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za zaštitu prava (list 4- 5 spisa); očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu prava (list 6-7 spisa); odluke o redovnom otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanog otkaza od 05.04.2022.godine (list 8-11 spisa); ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika 13.11.2019.godine (list 26-28, list 102-104 spisa); Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine (list 29-39 spisa); preslik linka sa oglasom za radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju (m/ž) (list 91-92 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ČM (list 105-108 spisa); tužiteljice CM (list 108-110 spisa); svjedoka ĆM (list 138-141 spisa). Sudu su dostavljeni primjerci sudske prakse.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica bila radnica kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi i iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika 13.11.2019.godine (list 26-28, te list 102-104 spisa). Također nije sporno da je tuženik svojom odlukom od 05.04.2022.godine otkazao tužiteljici navedeni ugovor o radu i to odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a koja činjenica nesporno proizlazi i iz pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu-poslovno uvjetovanom otkazu od 05.04.2022.godine (list 8-9 spisa).

6. Među strankama je sporna činjenica da li je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, a koji otkaz je istoj dao svojom odlukom od 05.04.2022.godine te da li je u tom smislu osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice. Sporno je i da li je tužiteljica podnijela valjani zahtjev za zaštitu prava radnika.

7. U odnosu na sporno pitanje zahtjeva za zaštitu prava radnika ovaj sud je mišljenja da je tužiteljica u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika i sukladno tome tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. Naime, temeljem odredbe članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19-u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, te sukladno odredbi članka 133.stavka 2. Zakona o radu, ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Naposljetku, odredbom članka 133.stavka 3. istog Zakona je propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Tužiteljica smatra da je donošenjem tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 05.04.2022.godine povrijeđeno njeno pravo na rad na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, te je ista u tom smislu i podnijela tuženiku u zakonskom roku od 15 dana iz članka 133.stavka 1. ZR od dostave odluke kojom je povrijeđeno njeno pravo (odluke tuženika od otkazu ugovora o radu od 05.04.2022.godine) zahtjev za zaštitu prava radnika budući je ista navedeni zahtjev podnijela tuženiku dana 22.travnja 2022.godine, a odluku o redovitom otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu ista je preuzela 08.04.2022.godine. Navedene činjenice nedvojbeno proizlaze iz sadržaja pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovanom otkazu od 05.04.2022.godine (list 8-10 spisa). Tuženik se na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava radnika očitovao 25.travnja 2022.godine, a kad je zaprimio zahtjev za zaštitu prava radnika, a koja činjenica proizlazi iz pregledanog očitovanja tuženika (list 6-7 spisa). Iz sadržaja navedenog tuženikovog očitovanja na tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava radnika proizlazi da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice smatrajući da on sadržajno ne predstavlja zahtjev za zaštitu prava radnika, a koju činjenicu je isti isticao i u odgovoru na tužbu te navodeći da tužiteljica u tom zahtjevu nije zatražila ostvarenje nikakvog prava, te je ujedno odbio navedeni zahtjev tužiteljice smatrajući ga neosnovanim. Međutim, tuženikov prigovor da tužiteljičin zahtjev sadržajno ne predstavlja zahtjev za zaštitu prava radnika, a koji prigovor je sadržan i u odgovoru na tužbu i to iz razloga da tužiteljica nije tražila ostvarenje nikakvog prava nije osnovan budući je iz sadržaja tužiteljičinog zahtjeva za zaštitu prava jasno razvidno da ista osporava zakonitost tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu i samim time zahtjeva da se zaštiti njeno pravo na rad na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split. Ovo pravo tužiteljice je posebice vidljivo iz sadržaja odredbe članka 133.stavka 3. ZR-a budući je tom odredbom propisano da se zahtjev za zaštitu prava radnika ne mora podnijeti poslodavcu jedino u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Već je iz sadržaja te odredbe jasno da tužiteljica u svakom slučaju kad osporava zakonitost otkaza mora podnijeti zahtjev za zaštitu prava radnika, a što je ista pravovremeno i uradila. Obzirom da je tuženik svojim očitovanjem odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava radnika ista je u daljnjem roku od 15 dana od neudovoljenja njenom zahtjevu zatražila zaštitu pred ovim sudom budući je tužbu zbog nedopuštenosti odluke o otkazu podnijela dana 12.05.2022.godine, a čime ista nije prekludirana u svom pravu na podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

8. Iz pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu –poslovno uvjetovani otkaz od 05.04.2022.godine (list 8-10 spisa) proizlazi da je tužiteljici tom odlukom otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 13.11.2019.godine zajedno sa svim pripadajućim dodacima i aneksima na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju iz razloga što da je kod tuženika prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta (stručnog) suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da je tužiteljica u kontinuitetu u radnom odnosu sa tuženikom od 07.07.2015.godine na navedenom radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju. Tuženik navodi da je Pravilnikom o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. poslodavac razvrstao radno mjesto radnika u Sektor prodaje koji da je organiziran kroz osam Podružnica kao zasebnih poslovnih jedinica. Ističe se da tužiteljica obavlja poslove svog radnog mjesta i to radnog mjesta stručnog suradnika za vanjsku prodaju u sklopu Podružnice Split kao jedini izvršitelj. Navodi se da su Pravilnikom o radu distributera osiguranja suradnika za vanjsku prodaju kod poslodavca utvrđene tri kategorije suradnika za vanjsku prodaju i to prva kategorija: suradnik za vanjsku prodaju, druga kategorija: stručni suradnik za vanjsku prodaju te treća kategorija: samostalni stručni suradnik za vanjsku prodaju. Ističe se da je poslodavac analizirajući poslovne rezultate i financijska izvješća u svim Podružnicama utvrdio potrebu reorganizacije poslovanja u Podružnici Split radio racionalizacije poslovanja u toj Podružnici , a sa ciljem održanja poslovne djelatnosti i postizanja veće učinkovitosti. Ističe se da je poslodavac utvrdio kako da je usljed smanjenog opsega poslova u nemogućnosti održati radno mjesto sa jednim izvršiteljem , te da je analizirao i raspodjelu radnih zadataka između svih radnika koji obavljaju poslove svojih radnih mjesta u sklopu Podružnice Split. Navodi se da se odlučio za organizacijske promjene, a slijedom kojih da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split te da su poslovi tog radnog mjesta raspoređeni administrativnim referentima u toj Podružnici. Tuženik je nadalje istakao da je cilj navedene mjere reorganizacije da poslodavac osnaži svoju konkurentnost na tržištu, a slijedom čega da je isti bio prisiljen ukinuti radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, a za postojanjem kojeg da je radi organizacije poslovnog procesa i smanjenog opsega poslovanja prestala potreba. Također tuženik navodi da je autonomno pravo poslodavca da radni proces organizira na način da u danim uvjetima pronalazi načine za postizanje što boljih poslovnih rezultata u nepovoljnim uvjetima pa da je poslodavac radi racionalizacije svog poslovanja ukinuo radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, a za postojanjem kojeg da je radi organizacije poslovnog procesa i smanjenog opsega poslovanja prestala potreba. Tuženik navodi da je prilikom donošenja navedene odluke poslodavac sukladno odredbi članka 115.stavka 2. Zakona o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ali da se u konkretnom slučaju radi o ukidanju radnog mjesta sa samo jednim izvršiteljem u sklopu Podružnice Split. Također tuženik ističe da zbog navedenog nastavak radnog odnosa poslodavca s radnikom nije moguć, te da nije tužiteljicu moguće zaposliti ni na nekim drugim poslovima koji odgovaraju njenoj trenutačnoj stručnoj spremi, sposobnostima i znanju. U navedenom obrazloženju odluke o otkazu tuženik ističe i da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, ali da je sukladno odredbi članka 153.stavka 3. ZR-a Glavni sindikalni povjerenik izjavio da smatra da namjeravanom odlukom o otkazivanju ugovora o radu nisu pravilno primjenjene odredbe članka 90. i članka 91. Kolektivnog ugovora, a što da tuženik smatra neosnovanim. Iz navedene odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici je razvidno da je tužiteljica odluku o otkazu preuzela 08.travnja 2022.godine.

9. Iz pregledanog izvatka iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine, a koji je ovom sudu dostavljen u dokazne svrhe kao prilog pod rednim brojem 5. uz odgovor na tužbu proizlazi da kod tuženika još uvijek prema sadržaju ovog Pravilnika postoji i nije ukinuto radno mjesto na kojem je radila tužiteljica i radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u sektoru prodaje u organizacijskoj jedinici Službe za vanjske kanale prodaje. U opisu navedenog radnog mjesta se kao popis glavnih odgovornosti i aktivnosti navedenog radnog mjesta navodi: obavljanje poslova i zadataka iz djelokruga organizacijske jedinice, praćenje tržišta osiguranja, odgovornost za ispunjenje plana za koji je zadužen, reguliranje novih poslovnih partnera i traženje poslovnih prilika u skladu sa planom, podrška partnerima u suradnji sa Društvom, podrška partnerima u sklapanju poslova i razvoju prodajnih prilika sa potencijalnim osiguranicima. podrška partnerima u rješavanju reklamacija i pritužbi osiguranika, podrška partnerima u naplati premije, sklapanje novih i preuređenje postojećih osiguranja te zaprimanje, ispostavljanje ponuda i polica osiguranja, arhiviranje i pripremanje različitih evidencija i briga za drugu dokumentaciju na mjestu sklapanja osiguranja, prijem obrazaca za jednostavne promjene na policama svih vrsta osiguranja i to promjene koje ne iziskuju detaljno poznavanje cjenika i uvjeta osiguranja, praćenje i izrada ponuda javne nabave i centralne prodaje, obavljanje drugih zadataka po nalogu nadređenog u okviru radnog područja. U odnosu na radno mjesto administrativnog referenta – univerzalnog šalterskog radnika je vidljivo da opis radnog mjesta podrazumijeva manje složene zadatke od radnog mjesta stručnog suradnika za vanjsku prodaju, a na kojem je prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici radila tužiteljica budući ovo radno mjesto podrazumjeva isključivo izvršavanje radnih zadataka iz djelokruga poslova prodaje i podrške, te poslove vezano za životna osiguranja te police osiguranja, kao i kontrolu tih poslova, te poslove vezano za naknadu štete i poslove naplate. Prema opisu radnog mjesta administrativnog referenta – univerzalnog šalterskog radnika iz citiranog izvatka iz Pravilnika jasno proizlazi da posao administrativnog referenta-univerzalnog šalterskog radnika ne podrazumijeva i ne uključuje poslove praćenja tržišta osiguranja kao ni odgovornosti za ispunjenje plana kao ni traženje poslovnih prilika u skladu sa planom i novih poslovnih partnera kao i poslove podrške partnerima u sklapanju poslova i razvoju prodajnih prilika sa potencijalnim osiguranicima i slično. U navedenom smislu proizlazi da je posao stručnog suradnika za vanjsku prodaju kojeg je tužiteljica obavljala prije predmetnog otkazivanja ugovora o radu upotpunosti prema opisu radnog mjesta iz tuženikovog navedenog Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine drukčije mjesto od radnog mjesta administrativnog referenta –univerzalnog šalterskog radnika.

10. Iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tuženika i tužiteljice dana 13.11.2019.godine (list 26-28 spisa) je razvidno da je tim ugovorom ugovoreno da će tužiteljica kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta stručnog suradnika za vanjsku prodaju počevši od 01.12.2019.godine i to u Sektoru prodaje, Službi za vanjske kanale prodaje. Tužiteljici je člankom 3. ovog ugovora ugovore o da se obvezuje navedene poslove obaviti najmanje u obimu utvrđenim individualnim mjesečnim planom zaračunate bruto premije. Međutim, neispunjavanjem radne obveze tužiteljice sukladno ovom članku 3. ugovora o radu tužiteljice se ne smatra neispunjenje godišnjeg plana realizacije prodaje već ako tužiteljica kao radnik na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju tri kvartala, neovisno koja u tekućoj promatranoj godini ne ispuni individualni kvartalni plan (kumulativ tromjesečnih individualnih planova) zaračunate bruto premije ili ne ispunjava druge obveze sukladno članku 2. ugovora o radu.

11. Iz pregledanih podataka Triglav osiguranja d.d., prodajnog kanala, vanjske prodaje o realizaciji plana za Podružnice Split i Zadar za 2020 i 2021.godine (list 35 spisa) je razvidno da je realizacija Podružnice Split u smislu ostvarivanja plana u 2020.godine 3.345.240, a u 2021.godini 3.630.010, dok je u Podružnici Zadar ova realizacija u 2020.godini bila 105.583, a u 2021.godini 109.189, te je plan za 2021.godinu u Podružnici Zadar 0, a u Podružnici Split 3.924.034. Iz navedenog je razvidno da je plan Podružnice Split u 2020 i 2021.godini bio značajno veći od Podružnice Zadar, a samim time i realizacija tog plana. Tuženik nije tijekom postupka dostavio sudu nikakav dokument iz kojeg bi proizlazila realizacija plana prodaje za prvi kvartal 2022.godine, dakle realizaciju plana prodaje u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.

12. Iz pregledanog sadržaja portala ''Moj posao'' proizlazi (list 91/92) spisa proizlazi da je tuženik Triglav osiguranje d.d. 07.11.2022.godine (u roku od 6 mjeseci) od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a kojoj je predmetni ugovor o radu otkazan odlukom tuženika od 05.04.2022.godine raspisao natječaj za radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju u Splitu. Kao odgovornosti na ovom radnom mjestu se navode: praćenje tržišta osiguranja, regrutiranje novih poslovnih partnera i traženje poslovnih prilika u skladu sa planom, podrška partnerima u sklapanju poslova i razvoju prodajnih prilika te naplati premije, sklapanje novih i preuređenje postojećih osiguranja te zaprimanje, ispostavljanje ponuda i polica osiguranja, komunikacija sa strankama i vanjskim institucijama, odgovornost za ispunjenje plana kanala, administrativni poslovi i izvještavanje.

13. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČM (list 105-108 spisa) proizlazi da je on u trenutku poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bio direktor Podružnice Split, te da je u cjelokupnoj podružnici bilo zaposleno 52 djelatnika, dok da je u Odjelu vanjske prodaje kao voditelj za vanjsku prodaju u Podružnici Split bila zaposlena samo tužiteljica te da je tužiteljica bila nadređena drugim djelatnicima u Odjelu vanjske prodaje. U odnosu na činjenicu iz kojih je razloga tužiteljici poslovno otkazan ugovor o radu i to poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu isti navodi da je to bilo zbog prirode samog posla koje je ista obavljala budući više nije bilo potrebe za tim radnim mjestom, a da je tužiteljica prema opisu svog radnog mjesta obavljala suradnju s vanjskim partnerima i suradnja sa agencijama. Isti ističe da u roku od 6 mjeseci od davanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici tuženik nije nikog drugog zaposlio na njeno radno mjesto, te da radno mjesto suradnice za vanjsku prodaju u Podružnici Split nije bilo ukinuto i da je kao takvo ostalo postojati i u tuženikovom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta, ali da je zbog prirode poslova prestala potreba za radom tužiteljice. Nadalje, isti navodi da nije upoznat s činjenicom iz kojeg razloga tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu nije ponuđeno drugo radno mjesto odgovarajuće njenoj stručnoj spremi ali da koliko mu je poznato da je poslodavac vodio računa o obvezama uzdržavanja tužiteljice, njenom radnom stažu sukladno zakonu u trenutku otkazivanja ugovora o radu. Svjedok ističe da je dok je tužiteljica radila do trenutka otkazivanja ugovora o radu ista uredno primala plaću te da tuženik nije nikada bio u blokadi poslovanja te isti navodi da u samom odjelu u kojem je radila tužiteljica za vanjsku prodaju u Podružnici Split nije bilo reorganizacije poslovanja.U odnosu na radno mjesto tužiteljice, svjedok ističe da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu došlo do smanjenja opsega poslova iz razloga što da je smanjen broj vanjskih partnera s kojima je ista surađivala odnosno da se taj dio suradnje nije dogodio u planiranom broju, a sukladno poslovnom planu koji se utvrđuje na početku godine. U odnosu na općenito poslovanje tuženika u periodu koji je prethodio poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, svjedok navodi da je poslovanje na razini cijelog društva bilo u porastu, ali da je kako je već naveo da se radilo o smanjenog opsegu poslovanja u odjelu u kojem je radila tužiteljica na razini Podružnice Split. Također svjedok potvrđuje činjenicu da je tuženik prije nego je otkazao ugovor o radu tužiteljici proveo savjetovanje sa glavnim sindikalnim povjerenikom te da isti nije upoznat sa detaljima o tome kakvo je mišljenje dao glavni sindikalni povjerenik a vezano za namjeravanu odluku o otkazu tužiteljici.U odnosu na činjenicu na koji je način tužiteljici uručena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu isti navodi da je tužiteljica odluku o otkazu preuzela kod tuženika u firmi. Svjedok je istakao da je tužiteljici otkaz dan zbog organizacijskih razloga, a ne zbog osobnih razloga. Također je svjedok decidirano iskazao da tužiteljičino radno mjesto nije ukinuto, te da on nije upoznat s činjenicom vezanom za ukidanje radnih mjesta u drugim podružnicama. Svjedok je istakao da nije upoznat koliki je bio poslovni plan 2020.godine, a da se planovi i vrijednosti premija u poslovanju utvrđuju sukladno pravilniku na početku godine. Nadalje, svjedok potvrđuje u iskazu činjenicu da je 6 mjeseci o otkazivanju ugovora o radu tužiteljici raspisan natječaj za radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, te da je na to mjesto zaposlena gospođa SM. Također svjedok navodi da nije bilo usporednih radnika tužiteljici u Podružnici Split koji bi obavljali iste poslove kao tužiteljica. Svjedok ističe da u trenutku kad je tužiteljica dobila otkaz da u Podružnici Split nije bilo drugih odgovarajućih mjesta na koje bi se moglo zaposliti tužiteljicu. Također se navedeni svjedok nije mogao izjasniti o činjenici koliki je postotak od zadanog poslovnog cilja tužiteljica ostvarila u periodu koji je prethodio otkazivanju ugovora.

14. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 108-110 spisa) proizlazi da je točno da je ona sukladno ugovoru o radu zaključenom s tuženikom radila do otkazivanja ugovora o radu kao suradnica za vanjsku prodaju u Podružnici Split. Ista pojašnjava način organizacije rada tuženika u pogledu njenog radnog mjesta u Podružnici Split te ističe da su donošeni godišnji planovi o tome koliko je potrebno ostvariti premije na godišnjoj razini za svaku godinu te da se to utvrđivalo početkom godine pa da je ona trebala za 2021.g. ispuniti 3 milijuna kuna premije na svom radnom mjestu. Ista navodi da je inače poslovanje bilo takvo da je ona trebala dobiti otkaz samo u slučaju da je ispunila manje od 80% godišnjeg plana, a da to stoji i da je sadržano u njenom ugovoru o radu. Ista ističe da ona nije dobila nikad otkaz ugovora ranije upravo zato što je uvijek ostvarivala rezultate premije prema godišnjem utvrđenom planu te da je zadnje dvije godine prije otkazivanja ostvarila 95% godišnjeg plana u smislu premije koju je trebala ostvariti. Ista navodi da je njoj u 2021. godini predviđen dogovor o planu za iduću godinu u smislu ostvarivanja premije u iznosu od 3.600.000,00 kuna, te da se radilo o realnom iznosu na kojeg je pristala. Ističe da je ona u Podružnici Split na mjestu suradnice za vanjsku prodaju uglavnom radila s agencijama i vanjskim partnerima a da je 9. lipnja 2022. po poslovnom otkazanom ugovoru o radu zaposlena u HOK osiguranju u kojem da radi do danas.Tužiteljica pojašnjava da premda je ona pristala na dogovor vezano za premiju u spomenutom iznosu od 3.600.000,00 kuna koji je bio realan, da je njoj putem maila od strane poslodavca nakon toga, 3.2.2022. bila dostavljena ponuda za ispunjenje premije u vrijednosti od 4.500.000,00 a što da je ona smatrala nerealnim za postići pa da je vratila poslodavcu mail, u kojem je ukazala poslodavcu da prema prethodnog usmenom dogovoru s poslodavcem nije bilo tako dogovoreno te da je molila revidiranje tog iznosa i pronalaženje zajedničkog rješenja te da je poslodavac to izričito odbio. Navodi da je njoj 3.2.2022. spomenutim mailom bilo predviđeno ostvarenje plana od cca 4.500.000,00 kn, a čime da je njoj poslodavac povećao poslovni plan za 50% dok su njene kolege u istom poslovnom kanalu imali plan od 10-15%. Ističe da je radno mjesto suradnice za vanjsku prodaju na kratak period bilo ukinuto i to točno 6 mjeseci, a potom da je oglašeno ponovno radno mjesto suradnice za vanjsku prodaju 7.11.2022. i da se na tom mjestu zaposlila SM **.**.2023. dok da je ona osobno prije svega toga 5.4.2022. dobila otkaz, a navodi da joj je kod tuženika u njegovim prostorijama uručena odluka o otkazu 8.4.2022. Tužiteljica ističe da poslodavac nije razmatrao uvjete iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu te da prilikom otkazivanja ugovora o radu nije vodio računa o njenim obvezama uzdržavanja i godinama staža, već da je ona uslijed stresa zbog otkazivanja ugovora otvorila bolovanje, a da je po zatvaranju bolovanja od glavne sindikalne povjerenice ĐM saznala telefonskim putem da je dobila otkaz te da je ona osobno tada rekla povjerenici da nema namjeru nastaviti raditi za poslodavca ukoliko je poslodavac na takav način postupio. Ističe da je cijelo vrijeme trajanja rada kod tuženika uredno zaprimala plaću. U odnosu na činjenicu da li dok je ona radila kod tuženika prije otkazivanja da li je u Podružnici Split u pogledu njenog radnog mjesta došlo do reorganizacije samog rada u smislu promjene načina rada ili promjene radnih odjeljenja, ista je navela da nije došlo do takvih promjena. Navodi da su posljedice otkazivanja ugovora o radu nje kod tuženika izazvale toliki stres da je morala ići u liječnika zbog nastale alergije i gubitka glasa. Tužiteljica je istakla da poznaje gospođu SM od ranije jer da je surađivala sa agencijom u kojoj je ista radila te da je gospođa SM trebala ostvarivati plan od milijun i pol do dva milijuna kuna, i to znatno manje od nje dok je radila kod tuženika, a da je ista bila na nekih 20-30% od potrebe ostvarivanja godišnjeg plana, te da gospođa SM je i dalje na probnom radu te da misli da nije dobila ugovor na neodređeno vrijeme kod tuženika. Nadalje, tužiteljica ističe da je 2021.godine bilo dva nova partnera s tim da je od 1.12.2021. jedan partner ostvarivao plan od 600.000,00 kn a da je to bio odličan rezultat. U tom smislu ističe da je ona u navedenom trenutku 2021. dovela jednu agenciju Protections, a da je direktor u 2022. doveo dvije agencije: Super Agent i Biuk intermedyar, ali da se to pisalo njoj kao da ih je ona dovela te da te agencije nisu ništa ostvarile po pitanju premije. Ista napominje da ukoliko ona dovede neku agenciju neovisno koliki plan ostvaruje sama agencija da ona iduće godine vezano za tu agenciju ima najmanje 300.000,00 kn, a zbog čega da se njoj nerealno povećava automatski plan po pitanju premije za sljedeću godinu, a u minusu je za tu godinu što da mora nadoknaditi ako agencije nisu ništa ostvarile. Tužiteljica ističe da je ona za 2021.godinu potpisala plan, a za 2022.godine da nije potpisala plan jer da je plan bio nerealan, te navodi da je proširila postojeću suradnju u 2021.godini za otprilike milijun kuna u odnosu na 2020.godinu. U odnosu na činjenice koje je aktivnosti obavljala u 2021.godini po pitanju edukacije partnera za samostalan rad ista ističe da je slala mailove poslovnim partnerima o novim proizvodima, poskupljenjima te da ih je osobno educirala, obilazila agencije, obavještavala ih o svim promjenama, te ih učila kako napraviti policu osiguranja kroz sistem. Ističe da tuženik ima pomalo usporeni sistem vezano za kompjuterski rad kod otvaranja polica osiguranja pa da kad je bila u prostorijama Triglav osiguranja da je još donekle mogla otvarati police, ali da je agencijama s kojima surađuje gotovo bilo nemoguće otvoriti policu osiguranja. Ističe da je najmanje 3 puta tjedno obilazila agencije s kojima je surađivala te da im bila na raspolaganju 24 sata dnevno pa i tijekom vikenda, godišnjih odmora, bolovanja itd.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka BM (list 138-141 spisa) proizlazi da je on u sporno vrijeme kad je tužiteljici poslovno uvjetovano otkazan ugovor o radu radio na mjestu direktora Sektora prodaje sve zaključno do srpnja 2022. Isti navodi da je tužiteljica radila na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split. Ističe da je na radnom mjestu kao što je tužiteljičino posao bio organiziran na način da je svaka podružnica, a bilo ih je 8 podružnica, imala djelatnika za vanjsku prodaju te da je broj tih djelatnika ovisio o obimu posla. Isti ističe da je direktor podružnice u Splitu tijekom 2022. bio ČM te da je u 2022. g. plan vanjske prodaje svugdje bio velik osim u Podružnici Split gdje da je realizacija vanjske prodaje bila značajno manja. U tom smislu se ističe da se radi optimizacije troškova uslijed manje vanjske prodaje u Podružnici Split išlo za tim da se ukine to radno mjesto te da je ovo urađeno zajedno u dogovoru s kadrovskim odjelom. Ističe da su odluku o ukidanju radnog mjesta tužiteljice donijeli direktor podružnice u Splitu i direktor vanjske prodaje VM te da je naposljetku radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju bilo ukinuto. Svjedok ističe da su poslovni stručnog suradnika za vanjsku prodaju a po ukidanju ovog radnog mjesta bili prebačeni na administrativne referente koji su obavljali tekuće poslove u podružnici. Svjedok navodi da koliko mu je poznato da prije navedenog ukidanja radnog mjesta stručnog suradnika za vanjsku prodaju u podružnici Split nisu vršene nikakve promjene u samom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta, te da isti nije upoznat s činjenicom da li je u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta vidljivo da je ukinuto navedeno radno mjesto. Svjedok ističe da on nije upućen u problematiku savjetovanja, ali da zna indirektno da je savjetovanje sa sindikalnom povjerenicom provedeno prije poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Nadalje ističe da u odnosu na činjenicu da li je prije otkazivanja ugovora o radu poslodavac ispunio prema tužiteljici obveze koje proizlaze iz čl. 115. st. 2 Zakona o radu u smislu da je vodio računa o starosti tužiteljice, obvezama uzdržavanja i godinama radnog staža, isti navodi da je sve to u domeni kadrovske službe tuženika te ističe da nije upoznat s činjenicom iz prethodno navedenih razloga ni kako se očitovala sindikalna povjerenica na namjeravanu odluku o otkazu. Također svjedok ističe da je poslovno uvjetovani otkaz bio rezultat zajedničke suradnje budući je postojao plan o vanjskoj prodaji koji da je trebalo ostvariti te da se zaključilo da je realizacija vanjske prodaje premala da bi se imalo potrebe za radom djelatnika na mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split. U odnosu na činjenicu koliki je bio plan prodaje vezano za tužiteljicu i njeno radno mjesto 2020., 2021. i 2022. i da li je ista te planove ispunila ističe da mu ta činjenica nije poznata budući da nije navedeno analizirao te isti ističe da su sve ostale podružnice imale značajno veću realizaciju plana prodaje od Podružnice u Splitu. U odnosu na činjenicu da li je svjedoku poznat iti jedan financijski podatak o tome koliko je tužiteljica ostvarila planova ili nije ostvarila za 2020., 2021. i 2022. godinu, i za koliko je povećan plan za 2022. godinu i da li ga je potpisala tužiteljica svjedok navodi da mu ti podaci nisu poznati i spominje da mu je poznato da je na tom području bila jedina poznata agencija Primarius, a koja da je imala značajniju realizaciju. U odnosu na činjenicu da li su vršene ikakve detaljne analize poslovnih rezultata u Podružnici Split, a prije nego što je došlo do poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, isti ističe da to nije u njegovoj nadležnosti već se s tim bavila kadrovska služba i to gospođa CMN a koja da je bila voditeljica kadrovske službe. Svjedok također ističe da administrativni radnici koji su preuzeli poslove tužiteljice nemaju zadatak ostvarivanja plana, ali da se može reći da se realizacija postojeće agencije nije smanjila odlaskom tužiteljice. Svjedok je potvrdio činjenicu da je SM zaposlenica u osiguranju te je istakao da nije upoznat kakav je bio plan prodaje premija za SM u odnosu na isti takav plan za tužiteljicu u 2022.

16. Temeljem odredbe članka 115.stavka 1. stavak 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014- u daljnjem tekstu ZR-a) je propisano poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Nadalje, temeljem odredbe članka 115.stavka 2. ZR-a je propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Također je odredbom članka 115.stavka 5. ZR-a propisano da da poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika, a sukladno odredbi članka 115.stavka 6. ZR-a je propisano da ako u roku iz stavka 5. ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

17. Prvenstveno je potrebno istaći da se gospodarski razlozi za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu mogu odnositi isključivo na financijske poteškoće koje tuženik ima u poslovanju ili smanjenje prihoda i opsega posla, a zbog kojih bi poslodavac bio prisiljen smanjiti broj zaposlenika da bi se sačuvala održivost poslovanja, dok je u odnosu na organizacijske promjene kod poslodavca potrebno istaći da one same po sebi ne mogu biti opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu već organizacijske promjene mogu biti opravdani razlog za otkaz ugovora o radu samo ukoliko su dovele do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla. Organizacijski razlog za otkazivanje ugovora o radu uvijek podrazumijeva određenu promjenu organizacije poslovanja.Tužiteljica je u vrijeme poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu odlukom tuženika od 05.04.2022.godine, a što među strankama u ovom postupku nije sporno bila zaposlenica na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split. Ono što je ključna činjenica u predmetnoj pravnoj stvari je da tuženik nije ničim dokazao u predmetnom postupku postojanje ni gospodarskih ni organizacijskih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a posebice činjenicu da je došlo do smanjenja opsega poslova na radnom mjestu tužiteljice kao i da je prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice. Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka ČM koji je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bio direktor Podružnice Split u kojoj je tužiteljica radila proizlazi da je tužiteljica radila na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju, ali da je ista bila voditelj u toj podružnici u kojoj da je pored nje bilo zaposleno 52 djelatnika, te da je ista na navedenom radnom mjestu bila jedini izvršitelj i da je ista bila nadređena svim ostalim djelatnicima u navedenoj podružnici. Obzirom na ulogu voditelja cjelokupne podružnice i nadređenu ulogu koju je tužiteljica u toj podružnici obnašala, a o čemu se svjedok ČM izjasnio u svom iskazu, te budući je bila nadređena prema iskazu tog svjedoka ostalim djelatnicima u toj podružnici nije logičan ni uvjerljiv onaj dio iskaza svjedoka ČM da zbog prirode posla kojeg je tužiteljica obnašala nije više bilo potrebe za njenim radnim mjestom jer da je ista po opisu radnog mjesta obavljala suradnju sa vanjskim partnerima i suradnju sa agencijama. Naime, suprotno ovom dijelu iskaza svjedoka ČM proizlazi upravo iz pregledanog izvatka iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine koji je dostavljen uz odgovor na tužbu, a u kojem je razvidno da radno mjesto tužiteljice i to radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju ne podrazumijeva samo poslove suradnje sa vanjskim partnerima i suradnje sa agencijama već i obavljanje poslova i zadataka iz djelokruga organizacijske jedinice, praćenje tržišta osiguranja, odgovornost za ispunjenje plana za koji je zadužen, reguliranje novih poslovnih partnera i traženje poslovnih prilika u skladu sa planom, podrška partnerima u suradnji sa Društvom, podrška partnerima u sklapanju poslova i razvoju prodajnih prilika sa potencijalnim osiguranicima, podrška partnerima u rješavanju reklamacija i pritužbi osiguranika, podrška partnerima u naplati premije, sklapanje novih i preuređenje postojećih osiguranja te zaprimanje, ispostavljanje ponuda i polica osiguranja, arhiviranje i pripremanje različitih evidencija i briga za drugu dokumentaciju na mjestu sklapanja osiguranja, prijem obrazaca za jednostavne promjene na policama svih vrsta osiguranja i to promjene koje ne iziskuju detaljno poznavanje cjenika i uvjeta osiguranja, praćenje i izrada ponuda javne nabave i centralne prodaje, obavljanje drugih zadataka po nalogu nadređenog u okviru radnog područja pa je u tom smislu opseg poslova na radnom mjestu tužiteljice znatno veći od onog što ističe svjedok ČM. Pored toga treba uzeti u obzir činjenicu da je tužiteljica prema iskazu svjedoka ČM u Podružnici Split na navedenom radnom mjestu imala voditeljsku ulogu i bila nadređena svim ostalim djelatnicima koji su radili u toj podružnici. Također je kontradiktoran i neuvjerljiv dio iskaza svjedoka ČM budući je isti u početnom dijelu svog iskaza najprije decidirano istakao da u roku od 6 mjeseci od davanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici na njeno radno mjesto tuženik nije nikog zaposlio dok je na kraju svog iskaza isti tvrdio suprotno i to da je 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici raspisan natječaj za radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split i da je na to radno mjesto zaposlena gospođa SM. Navedeno jasno proizlazi i iz pregledanog sadržaja portala ''Moj posao'' (list 91/92 spisa) iz čega je vidljivo da je tuženik Triglav osiguranje d.d. 07.11.2022.godine, dakle u roku od 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici raspisao natječaj za radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju u Splitu, dakle za radno mjesto kao što je bilo tužiteljičino, a za koje u otkazu tuženik ističe da više nije bilo potrebno. Iz ovog jasno proizlazi da suprotno tvrdnjama tuženika u odluci o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno- uvjetovanom otkazu) od 05.04.2022.godine i nadalje je postojala potreba za radom na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju kod tuženika u Podružnici Split. Obzirom da je u roku od 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici i nadalje postojala potreba za radnim mjestom tužiteljice (stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split) tuženik je trebao nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici ponovo ponuditi tužiteljici ugovor o radu na istom radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, a na kojem je i radila prije otkazivanja ugovora o radu. Ovo jasno proizlazi iz sadržaja odredbe članka 115.stavka 6. ZR-a koja glasi da ako u roku iz stavka 5. ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga. Umjesto navedenog tuženik je postupio protivno odredbi članka 115.stavka 6. ZR-a i na radno mjesto tužiteljice je u roku od 6 mjeseci zaposlio radnicu SM, a što naposljetku i proizlazi iz iskaza svjedoka ČM. Iz iskaza svjedoka ČM također jasno proizlazi da radno mjesto tužiteljice nije ukinuto dok je svjedok BM koji je u vrijeme otkaza ugovora o radu tužiteljici radio na mjestu direktora Sektora prodaje u svom iskazu tvrdio suprotno od svjedoka ČM ističući da se radi optimizacije troškova uslijed manje vanjske prodaje išlo za tim da se ukine radno mjesto tužiteljice i da je to i urađeno u dogovoru sa kadrovskim odjelom, te da su odluku o ukidanju radnog mjesta tužiteljice donijeli direktor podružnice u Splitu i direktor vanjske prodaje VM. Međutim, ovaj sud ne može pokloniti vjeru ovom dijelu iskaza svjedoka BM budući su istaknuti navodi svjedoka BM u suprotnosti s onim što je iskazao svjedok ČM, budući je svjedok ČM koji je u sporno vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bio direktor Podružnice Split decidirano izjavio da radno mjesto tužiteljice (stručnog suradnika za vanjsku prodaju) nije ukinuto i da je ostalo postojati u tuženikovom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta te je isticao da je tužiteljica dobila poslovno uvjetovani otkaz isključivo zbog prirode svog radnog mjesta (dakle ne zbog organizacijskih ili gospodarskih razloga). Također je svjedok ČM decidirano istakao da dok je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju da je ista uredno primala plaću i da tuženik nikad nije bio u blokadi poslovanja , te da u samog odjelu gdje je tužiteljica radila nije bilo reorganizacije poslovanja. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice koje proizlaze iz iskaza saslušanog svjedoka ČM i to da tužiteljičino radno mjesto nije ukinuto tuženikovim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta, te da je za to radno mjesto 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici raspisan natječaj i zaposlena je radnica SM koja je nastavila raditi poslove koje je na tom radnom mjestu ranije radila tužiteljica, kao i da nije vršena nikakva reorganizacija na radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila tada jasno proizlazi da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split. Tuženik suprotno tvrdnjama svjedoka BM nije ukinuo tužiteljičino navedeno radno mjesto budući je radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split i dalje ostalo postojati, a što nedvojbeno proizlazi iz pregledanog izvatka iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine kojeg je tuženik dostavio sudu uz odgovor na tužbu, kao i iz iskaza svjedoka ČM. Svjedok BM također potvrđuje navode svjedoka ČM da nisu vršene nikakve promjene u tuženikovom Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta u odnosu na radno mjesto stručnog suradnika za vanjske poslove u Podružnici Split, a ovo je vidljivo i iz pregledanog izvatka iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine pa iz toga jasno proizlazi da nije bilo nikakvih organizacijskih promjena na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju na kojem je do otkazivanja ugovora o radu radila tužiteljica. Nadalje, svjedok BM u iskazu ističe da je radno mjesto tužiteljice ukinuto zajedničkom odlukom direktora Podružnice Split ČM i direktora vanjske prodaje UM. Međutim, ovom sudu nije tijekom postupka priložena nikakva odluka tuženika, niti odluka ČM i UM iz koje bi se na nedvojben način moglo utvrditi da su isti ukinuli radno mjesto tužiteljice. Navedeni dio iskaza svjedoka BM nema nikakve logike ni kad se uzme u obzir činjenica da je tuženik na radno mjesto tužiteljice u roku od 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici zaposlio radnicu SM, a što ne bi mogao uraditi da je navedeno mjesto ukinuto i da kao takvo više ne postoji. Također nije logičan ni uvjerljiv dio iskaza svjedoka BM u kojem isti tvrdi da je tužiteljici dan otkaz na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju jer da je plan vanjske prodaje u 2022.godini svugdje bio velik osim u Podružnici Split gdje da je realizacija vanjske prodaje bila značajno manja budući je svjedok ČM potvrdio u iskazu činjenicu da je na radno mjesto tužiteljice i to radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split zaposlena 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljice radnica SM na istim poslovima, a kad se uzme u obzir da je tužiteljici ugovor o radu otkazan na navedenom radnom mjestu odlukom tuženika od 05.04.2022.godine tada jasno proizlazi da je radnica SM na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju zaposlena u istoj godini 2022. pa se ne može smatrati da je u toj godini bio smanjen opseg poslova na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju budući u tom slučaju tuženik ne bi zaposlio radnicu SM na radnom mjestu tužiteljice. Tuženik nije sudu tijekom postupka dostavio nikakvu ispravu iz koje bi se na nedvojben način mogla utvrditi činjenica da je tuženik u 2022.godine u Podružnici Split imao značajno manje ostvaren plan vanjske prodaje niti takav dokaz prileže predmetnom spisu već je isti dostavio podatke o planu i realizaciji vanjske prodaje isključivo za 2020 i 2021.godinu (list 35 spisa) iz kojih proizlazi da Podružnica Split nije imala značaj pad u vanjskoj prodaji, te da je imala znatno već plan prodaje u 2020. i 2021.godini od Podružnice Zadar. U navedenom smislu ne može se smatrati dokazanom činjenica da je u Podružnici Split na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u 2022.godini, a na kojem je radila tužiteljica do otkazivanja ugovora o radu bio manje realiziran plan prodaje od plana prodaje u drugim podružnicama i samim time smanjen opseg poslova budući ovaj dokaz ne prileže spisu. Ovo je posebno evidentno kad se uzme u obzir da se ni svjedok BM ni svjedok ČM nisu mogli izjasniti o činjenici koliki je bio plan prodaje tuženika u razdoblje od 2020- 2022.godine, te se svjedok ČM nije mogao izjasniti o činjenici plana prodaje za 2020.godinu a sve vezano za radno mjesto tužiteljice u Podružnici Split. Za predmetnu pravnu stvar je najrelevantiji plan prodaje za 2022.godinu budući sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojao kao razlog za otkaz smanjen opseg poslova u 2022.godini u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici i to smislu realizacije plana prodaje u Podružnici Split na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju na kojem je radila tužiteljica u vrijeme otkazivanja ugovora o radu 2022.godine. Međutim, sudu nije dostavljena nikakva dokumentacija od strane tuženika vezano za plan i realizaciju prodaje za 2022.godinu, a svjedoci BM i ČM o navedenom nisu imali nikakve spoznaje pa se općenito navođenje pada opsega poslova na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u 2022.godini od strane istih samim time ne mogu smatrati dokazanim. Pored svega navedenog iz iskaza saslušane tužiteljice jasno proizlazi da je tuženik kao poslodavac za tužiteljičino radno mjesto donosio godišnje planove o tome koliko je potrebno ostvariti premije na godišnjoj razini za svaku godinu, te da su se ti planovi utvrđivali početkom godine te da je ona trebala za 2021.godinu ispuniti 3 milijuna kuna premije na svom radnom mjestu, te da je ona premda je pristala na dogovor vezano za ostvarivanje premije u iznosu od 3.600.000,00 Kuna u 2021.godini, da ona nije pristala na povećanje tog iznosa, a da je tuženik 03.02.2022.godine istoj dostavio ponudu za ispunjenje premije u vrijednosti od 4.500.000,00 Kuna, a ne što da ona nije pristala budući da joj je time poslodavac povećao poslovni plan za 50% pa da ona u tom smislu nije potpisala plan za 2022.godinu. Iz navedenog je razvidno da je tuženik tužiteljici povećao plan prodaje za 2022.godinu, te da ista na taj plan zbog nerealne ponude za ispunjenje premije nije pristala. Prema odredbi članka 3. ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 13.11.2019.godine za radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju (list 26-27 spisa) tužiteljica je trebala ostvarivati radne obveze-plan na svom radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju najmanje u obimu utvrđenom individualnim mjesečnim planom zaračunate bruto premije, a koji plan utvrđuje prema ovom članku ugovora ovlaštena osoba sukladno planu poslodavca, a neispunjavanjem plana se sukladno članku 3. citiranog ugovora smatra ako tužiteljica kao radnik koji obavlja poslove stručnog suradnika za vanjsku prodaju tri kvartala u tekućoj (promatranoj) godini ne ispuni individualni kvartalni plan (kumulativ tromjesečnih planova) zaračunate bruto premije ili ne ispunjava druge obveze iz članka 2. citiranog ugovora. Iz navedenog sadržaja odredbe članka 3. navedenog ugovora o radu jasno proizlazi da tužiteljica nije morala ispuniti godišnji plan u cijelosti na svom radnom mjestu stručnog suradnika vanjske prodaje, već isključivo u omjeru predviđenom za razdoblje od tri kvartala u tekućoj (promatranoj godini), a samo ispunjenje plana je na početku godine tužiteljici određivao sam poslodavac. Tuženik nije sudu tijekom postupka pružio ni predložio nijedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da tužiteljica u vrijeme koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu nije ispunila individualni kvartalni plan (kumulativ tromjesečnih individualnih planova) zaračunate bruto premije ili druge obveze sukladno članku 2. citiranog ugovora niti takav dokaz prileže predmetnom spisu budući ovom sudu nije dostavljena isprava o ispunjenju predviđenog plana za prvi kvartal 2022.godine budući je tužiteljica dobila otkaz odlukom tuženika 05.travnja 2022.godine pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom. Tuženik nije sudu pružio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljica na svog radnom mjestu imala smanjen opseg posla u 2022.godini. Naime, iz pregledane realizacije Podružnice Split (list 35 spisa) proizlazi da je tuženik dostavio sudu realizaciju Podružnice Split i Zadar za 2020 i 2021.godinu, a ne i dokaz o realizaciji vanjske prodaje za prvi kvartal 2022.godine. Sud okolnosti za utvrđivanje zakonitosti otkaza procjenjuje prema uvjetima odnosno okolnostima koji su egzistirali u vrijeme otkazivanja, a ne prema okolnostima koje su nastupile u godinama prije ili nakon otkazivanja ugovora o radu, a zbog čega vezano za ocjenu smanjenja opsega posla na radnom mjestu tužiteljice nisu relevantni podaci za 2020. i 2021.godinu, već je tuženik trebao dostaviti sudu podatke o realizaciji plana za prvi kvartal 2022.godine, a koji dokaz ne prileže spisu. Naposljetku, premda tuženik ističe u odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici da se obratio glavnom sindikalnom povjereniku sukladno odredbi članka 153.stavka 3. ZR-a prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici budući kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće isti nije sudu dostavio nikakve odluke iz kojih bi proizlazilo da je isti proveo savjetovanje sa glavnim sindikalnim povjerenikom sukladno odredbi članka 150. stavka 1. ZR-a o namjeravanoj odluci važnoj za položaj tužiteljice kao radnika niti da je glavnom sindikalnom povjereniku dostavio sve podatke vezane za donošenje odluke i sagledavanje njenog utjecala na položaj radnika niti sudu prileže očitovanje glavnog sindikalnog povjerenika vezano za donošenje tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi samo da je ona zbog otkazivanja ugovora o radu otvorila bolovanje, te da je po zatvaranju bolovanja od glavne sindikalne povjerenice ĐM saznala telefonskim putem da je dobila otkaz. Također premda svjedok ČM u iskazu ističe da je provedeno od strane tuženika savjetovanje sa glavnim sindikalnim povjerenikom, ali da nije upoznat sa detaljima o mišljenju glavnog sindikalnog povjerenika koju je isti dao vezano za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici iz samog iskaza navedenog svjedoka ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je navedeno savjetovanje uistinu i provedeno u skladu sa odredbom članka 150.stavak 1. i 2. te da li je glavnom sindikalnom povjereniku dostavljena sva potrebna dokumentacija za savjetovanje kao i na koji se način glavni sindikalni povjerenik očitovao vezano za otkaz dan tužiteljici budući tuženik u tom pravcu nije dostavio nikakvu dokumentaciju ovom sudu pa se navedena činjenica ne može smatrati dokazanom. U odnosu na činjenicu da li je tuženik pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kao poslodavac sukladno odredbi članka 115.stavka 2. ZR-a vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete tužiteljicu premda iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da tuženik nije vodio računa o navedenim kriterijima budući da je ona uslijed stresa zbog otkazivanja uzela bolovanje, a iz iskaza svjedoka ČM proizlazi suprotno potrebno je istaći da za radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju na kojem je radila tužiteljica nije utvrđivan višak radnika između više radnika budući je jedino tužiteljica radila na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju i bila je jedini izvršitelj na tom radnom mjestu te je jedino ona dobila otkaz pa u tom smislu se tuženik nije ni mogao voditi posebnim kriterijima prilikom utvrđivanja kojemu će radniku dati otkaz budući je samo tužiteljica dobila otkaz na navedenom radnom mjestu jer je na tom radnom mjestu bila jedini izvršitelj, a što među strankama i nije sporno, te nije ni bilo radnika koji su uporedni radnici sa tužiteljicom. Naposljetku je potrebno istaći da je tuženik u odluci o otkazu tužiteljici između ostalog istakao da je dao otkaz tužiteljici zbog manjeg obima posla na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju, te da je pri tome analizirao poslovne rezultate i financijska izvješća u svim podružnicama kao i raspodjelu radnih zadataka između svih radnika koji obavljaju poslove svojih radnih mjesta u Podružnici Split, a svjedok BM je istakao da je to bilo iz razloga da je realizacija vanjske prodaje u 2022.godini u Podružnici Split bila manja od prodaje u drugim podružnicama. Međutim, navedene tvrdnje o analizi poslovnih rezultata i financijskih izvješća te radnih zadataka svih radnika u Podružnici Split iz obrazloženja odluke o otkazu ne potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka ČM i BM. U tom smislu svjedok ČM nije bio upoznat s činjenicom koliko je bio poslovni plan tuženika za 2020.godinu, a isti se nije mogao izjasniti ni o činjenici koliki je postotak od zadanog poslovnog cilja tužiteljica ostvarila u periodu koji je prethodio otkazivanju ugovora premda ove činjenice istome nisu mogle ostati nepoznate budući je isti u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bio direktor Podružnice Split u kojoj je tužiteljica radila. Svjedok BM ističe u iskazu također da mu nije poznata činjenica koliki je bio plan prodaje vezano za tužiteljicu i njeno radno mjesto u periodu od 2020- 2022.godine i da li je ista planove ispunila te ističe da navedeno nije analizirao. Navedene činjenice prema mišljenju ovog suda navedenom svjedoku nisu mogle biti nepoznate obzirom da je isti u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bio direktor Sektora prodaje. U navedenom smislu iz iskaza svjedoka ČM i BM jasno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik ničim nije potkrijepio tvrdnju iz odluke o otkazu tužiteljici da je na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju na kojem je bila jedini izvršitelj u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici u 2022.godini, a i ranije došlo do značajnog pada realizacije vanjske prodaje u Podružnici Split gdje je ista radila budući iz iskaza navedenih svjedoka nedvojbeno proizlazi da nema dokaza o tome da se vršila sveobuhvatna analiza poslovanja u Podružnici Split u smislu realizacije plana prodaje u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici niti takav dokaz prileže spisu. Naposljetku, iz sadržaja tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici proizlazi da su poslovi koje je tužiteljica obavljala na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju raspoređeni administrativnim referentima. Međutim, navedeno nije logično kad se uzme u obzir da je prema iskazu svjedoka ČM u istoj godini kad je tužiteljica dobila otkaz (6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu) na radno mjesto tužiteljice zaposlena radnica SM. Također navedeni administrativni referenti prema mišljenju ovog suda nisu mogli preuzeti posao stručnog suradnika za vanjsku prodaju budući iz opisa radnog mjesta administrativnog referenta –univerzalnog šalterskog radnika, a koji opis je sadržan u pregledanom izvatku iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine proizlazi da posao administrativnog referenta-šalterskog radnika ne uključuje poslove praćenja tržišta osiguranja kao ni odgovornost za ispunjenje plana, a tuženik je smatrao da je prestala potreba za radom tužiteljice na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju upravo zbog neostvarivanja plana realizacije prodaje. Ovo proizlazi i iz iskaza svjedoka BM koji je decidirano istakao u svom iskazu da administrativni radnici koji su preuzeli posao tužiteljice nemaju zadatak ostvarivanja plana. Obzirom da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga potrebno je istaći da je isti trebao ponuditi prema mogućnosti tužiteljici drugo odgovarajuće radno mjesto. Svjedok ČM je istakao u iskazu da u vrijeme kad je tužiteljica dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu nije bilo drugih odgovarajućih mjesta kod tuženika na koja je tuženik istu mogao zaposliti. Međutim, prema mišljenju ovog suda navedena tvrdnja svjedoka ČM je u suprotnosti sa onim što je sadržano u izvatku iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine, a iz kojeg je razvidno da prema opisu poslova radnog mjesta koje je tužiteljica obavljala prije otkazivanja ugovora o radu istoj na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju kod tuženika postoji gotovo identično radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju, a koje je radno mjesto tužiteljici moglo biti ponuđeno. I iz sadržaja same odluke o otkazu od 05.04.2022.godine jasno proizlazi da su Pravilnikom o radu distributera osiguranja suradnika za vanjsku prodaju kod poslodavca bile utvrđene tri kategorije suradnika za vanjsku prodaju od koje prva kategorija suradnik za vanjsku prodaju, druga kategorija stručni suradnik za vanjsku prodaju, te treća kategorija samostalni stručni suradnik za vanjsku prodaju. Budući iz pregledanog izvatka iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da navedena radna mjesta nisu ukinuta tužiteljici je u tom smislu moglo biti ponuđeno ili radno mjesto suradnika za vanjsku prodaju ili radno mjesto samostalnog stručnog suradnika za vanjsku prodaju kao radna mjesta odgovarajuća njenom prijašnjem radnom mjestu, ali iz iskaza saslušane tužite ljice i svjedoka je razvidno da do toga nije došlo. 18. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije dokazao postojanje organizacijskih i gospodarskih razloga za poslovno-uvjetovano otkazivanje ugovora o radu tužiteljici te je u tom smislu odluku tuženika o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 05.04.2022.godine trebalo utvrditi nedopuštenom. Naime, iz iskaza saslušanog svjedoka ČM kao i iz pregledanog izvatka iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja d.d. iz svibnja 2020.godine jasno proizlazi da na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju nije vršena nikakva reorganizacija radnog mjesta tužiteljice i to radnog mjesta stručnog suradnika za vanjsku prodaju, te da to radno mjesto nije ukinuto, te da je 6 mjeseci od poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici na radno mjesto tužiteljice zaposlena radnica SM. Također iz iskaza svjedoka ČM proizlazi da je tuženik redovno isplaćivao plaću tužiteljici te da račun tuženika nije u blokadi kao i da je opće poslovanje tuženika bilo zadovoljavajuće. Tuženik nije ničim dokazao da bi u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici u 2022.godini bio smanjen opseg poslova na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju, a na kojem radnom mjestu je do otkazivanja ugovora o radu radila tužiteljica, a slijedom čega je i zaposlio drugu radnici SM 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici na njeno radno mjesto, te nije ponudio navedeno radno mjesto tužiteljici u skladu sa odredbom članka 115.stavka 6. ZR-a niti joj je ponudio ikakvo drugo odgovarajuće mjesto premda je imao mogućnost ponuditi joj sukladno navedenom Pravilniku o organizaciji rada i sistematizaciji poslova Triglav osiguranja, te Pravilnika o radu distributera osiguranja suradnika za vanjsku prodaju ili posao stručnog suradnika za vanjsku prodaju ili posao samostalnog stručnog suradnika za vanjsku prodaju. Sve utvrđeno je i razvidno iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka u ovom postupku. Svjedoci ČM i BM se nisu mogli izjasniti o planu i realizaciji prodaje za radno mjesto tužiteljice za razdoblje od 2020-22 godine, a tuženik tijekom ovog postupka nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću mogao izvesti zaključak da je na radnom mjestu stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split gdje je prije otkaza radila tužiteljica u 2022.godini, u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici bila smanjena realizacija plana prodaje budući je dostavio samo plan prodaje za 2020/21 godinu u Podružnicama Split i Zadar. U navedenom smislu ovaj sud smatra da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici. Budući iz svih navedenih razloga nedvojbeno proizlazi da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 05.04.2022.godine nedopuštena, osnovan je i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad na radno mjesto stručnog suradnika za vanjsku prodaju u Podružnici Split, a sve sukladno odredbi članka 124.stavka 2. ZR-a.

19. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, te primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik joj je u cijelosti dužan naknaditi parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) te sukladno Tbr. 7.točka 2. OT-a, te sukladno zatraženim troškovima za prve četiri radnje (sastav tužbe, zastupanje na ročištu od 01.03.2023.godine, zastupanje na ročištu od 08.05.2023.godine, zastupanje na ročištu od 04.09.2023.godine) nagrada u iznosu od 200 bodova, te za svaku daljnju radnju nagrada u iznosima od po 50 bodova (zastupanje na ročištu od 22.11.2023.godine, zastupanje na ročištu od 04.03.2024.godine, zastupanje na ročištu od 21.05.2024.godine, zastupanje na ročištu od 10.09.2024.godine, te zastupanje na ročištu od 27.11.2024.godine, dakle za pet radnji u iznosu od 250 bodova, a što ukupno iznosi 450 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 900,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a od 225,00 Eur-a ukupno iznosi 1.125,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 126/21, 78/15), te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu,13. siječnja 2025.

S u d a c

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DN-a:

1/ tužiteljici-po punomoćniku

2/ tuženiku-po punomoćniku