REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-1807/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mesić, odvjetnik iz Zagreba, Miramarska 24/6, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Gundulićeva ulica 31, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Kraljičkovića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Čudine, odvjetnika, te presude javno objavljene 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.001,44 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:
– na iznos od 107,57 eura od dana 15. veljače 2015. do isplate;
– na iznos od 118,33 eura od dana 15. ožujka 2015. do isplate;
– na iznos od 199,57 eura od dana 15. travnja 2015. do isplate;
– na iznos od 153,80 eura od dana 15. svibnja 2015. do isplate;
– na iznos od 178,43 eura od dana 15. lipnja 2015. do isplate;
– na iznos od 192,19 eura od dana 15. srpnja 2015. do isplate;
– na iznos od 106,91 eura od dana 15. kolovoza 2015. do isplate;
– na iznos od 181,59 eura od dana 15. rujna 2015. do isplate;
– na iznos od 121,57 eura od dana 15. listopada 2015. do isplate;
– na iznos od 95,60 eura od dana 15. studenog 2015. do isplate;
– na iznos od 133,02 eura od dana 15. prosinca 2015. do isplate;
– na iznos od 89,96 eura od dana 15. siječnja 2016. do isplate;
– na iznos od 94,84 eura od dana 15. veljače 2016. do isplate;
– na iznos od 118,24 eura od dana 15. ožujka 2016. do isplate;
– na iznos od 160,49 eura od dana 15. travnja 2016. do isplate;
– na iznos od 78,83 eura od dana 15. svibnja 2016. do isplate;
– na iznos od 75,24 eura od dana 15. lipnja 2016. do isplate;
– na iznos od 137,54 eura od dana 15 srpnja 2016. do isplate;
– na iznos od 141,92 eura od dana 15. kolovoza 2016. do isplate;
– na iznos od 139,13 eura od dana 15. rujna 2016. do isplate;
– na iznos od 200,83 eura od dana 15. studenog 2016. do isplate;
– na iznos od 75,58 eura od dana 15. prosinca 2016. do isplate;
– na iznos od 154,33 eura od dana 15. siječnja 2017. do isplate;
– na iznos od 167,24 eura od dana 15. veljače 2017. do isplate;
– na iznos od 84,81 eura od dana 15. ožujka 2017. do isplate; pr
– na iznos od 147,49 eura od dana 15. travnja 2017. do isplate;
– na iznos od 245,70 eura od dana 15. svibnja 2017. do isplate;
– na iznos od 147,49 eura od dana 15. lipnja 2017. do isplate;
– na iznos od 120,64 eura od dana 15. srpnja 2017. do isplate;
– na iznos od 162,69 eura od dana 15. kolovoza 2017. do isplate;
– na iznos od 144,24 eura od dana 12. rujna 2017. do isplate;
– na iznos od 82,76 eura od dana 15. listopada 2017. do isplate;
– na iznos od 118,49 eura od dana 15. studenog 2017. do isplate;
– na iznos od 201,43 eura od dana 15. prosinca 2017. do isplate;
– na iznos od 126,62 eura od dana 15. siječnja 2018. do isplate;
– na iznos od 115,61 eura od dana 15. veljače 2018. do isplate;
– na iznos od 132,95 eura od dana 15. ožujka 2018. do isplate;
– na iznos od 132,23 eura od dana 15. travnja 2018. do isplate;
– na iznos od 158,71 eura od dana 15. svibnja 2018. do isplate;
– na iznos od 154,14 eura od dana 15. lipnja 2018. do isplate;
– na iznos od 141,31 eura od dana 15. srpnja 2018. do isplate;
– na iznos od 176,45 eura od dana 15. kolovoza 2018. do isplate;
– na iznos od 166,33 eura od dana 15. rujna 2018. do isplate;
– na iznos od 69,45 eura od dana 15. listopada 2018. do isplate;
– na iznos od 5,97 eura od dana 15. studenog 2018. do isplate;
– na iznos od 87,26 eura od dana 15. prosinca 2018. do isplate;
– na iznos od 127,19 eura od dana 15. siječnja 2019. do isplate;
– na iznos od 70,99 eura od dana 15. veljače 2019. do isplate;
– na iznos od 106,41 eura od dana 15. ožujka 2019. do isplate;
– na iznos od 140,67 eura od dana 15. travnja 2019. do isplate;
– na iznos od 144,32 eura od dana 15. svibnja 2019. do isplate;
– na iznos od 124,59 eura od dana 15. lipnja 2019. do isplate;
– na iznos od 165,47 eura od dana 15. srpnja 2019. do isplate;
– na iznos od 139,03 eura od dana 15. kolovoza 2019. do isplate;
– na iznos od 174,76 eura od dana 15. rujna 2019. do isplate;
– na iznos od 168,15 eura od dana 15. listopada 2019. do isplate;
– na iznos od 187,74 eura od dana 15. studenog 2019. do isplate;
– na iznos od 8,42 eura od dana 15. prosinca 2019. do isplate;
– na iznos od 158,98 eura od dana 15. siječnja 2020. do isplate;
– na iznos od 139,20 eura od dana 15. veljače 2020. do isplate;
i to do 31. srpnja 2015. po stop određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže tuženiku Klinička bolnica Dubrava Zagreb, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, naknaditi tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.406,25 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu doktora medicine specijalist interne medicine, a tuženik mu nije pravilno obračunavao i isplaćivao osnovnu plaću koja je temelj za izračun plaće za rad u drugoj smjeni, prekovremeni rad.Tuženik nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, liječnički dodatak i znanstveni stupanj, kao i naknadu za godišnji odmor u cijelom utuženom razdoblju. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora uslijed čega tužitelj potražuje isplatu razlike plaće, odnosno naknade plaće, koju joj je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije. U ponovljenom postupku povodom ukidne odluke Županijskog suda u Splitu Gž R-809/22 od 23.11.2023. tužitelj prema konačno specificiranom zahtjevu od 06.11.2024. , a sukladno izračunu tuženika , predlaže naložiti tuženiku da mu isplati razliku manje isplaćenih plaća u iznosu od 8.001,44 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kao u izreci presude uz naknadu troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare potraživanja, te da je tužitelju isplaćivana plaće temeljem odredaba KU i ostalih pozitivnih propisa.
Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: isplatne liste evidencije radnog vremena, kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju radio na radnom mjestu doktora medicine, specijalista, da je rad organiziran u 24-satnim dežurstvima, da je ostvarivao prekovremene sate, kao što nije sporno i da tuženik nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, odnosno za vrijeme prekovremenog rada, kao niti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate u spornom razdoblju.
6. Sporno je između stranaka da li tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za sve sate koje je tužitelj odradio u otežanim uvjetima rada, pa tako i u prekovremenim satima.
7. Sukladno odredbi članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnike zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a kako to propisuje članak 47. stavak 2. KU-a. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
Sukladno odredbi članka 51. stavak 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a prema odredbi članka 57. stavak 1. KU-a radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.
Tužitelju nije isplaćivan dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve odrađene sate rada i u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenim člankom 65. KU-a, člankom 57. KU-a, te člankom 55. Dodatka KU-a.
Tužitelju nije isplaćivan dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu i to u iznosu koji je utvrđen člankom 66. KU 88/13, člankom 59. KU, Dodatkom KU, odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.
Odredbom člankom 54. stavak 11. TKU-a propisano je kako se dodaci iz članka 54. stavak 2. TKU-a međusobno ne isključuju.
8. Osnovani su navodi tužitelja u kojima ističe da je čitavo utuženo razdoblje radio kao liječnik specijalist na istim poslovima, te da stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za efektivno određene sate rada, pa je tako tužitelj radio u otežanim uvjetima, odnosno imao je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.
Sukladno odredbi članka 47. KU-a propisana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te iz citirane odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način, osim onog koji je propisan člankom 47. KU-a, a što znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Tužitelj je i u razdoblju prekovremenog rada bio izložena otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata pa stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, s obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodatka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o radu koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.
Prema odredbi članka 94. Zakona o radu, radnik ima pravo na povećanu plaću na prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada, pa stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. Zakona o radu.
9. Tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59. KU-a ("Narodne novine" broj: 143/13), zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja za isplatama dodatka po osnovama iz članka 57. i članka 59. KU-a, jer tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU-a.
10. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, pa je tako odredbom članka 36. stavak 2. KU-a propisano ako radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
Sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o rad, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.
S obzirom da tužitelj temeljem Kolektivnih ugovora ima istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, odnosno ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad.
11. Tužitelj je sukladno dostavljenom izračunu tuženika konačno specificirao tužbeni zahtjev. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, međutim valja istaknuti da je presuda ovog suda ukinuta pod I i III izreke , a u odbijajućem dijelu nije vraćena na ponovni postupak, pa sukladno tome nije došlo do smanjenja tužbenog zahtjeva. Stoga je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju razliku manje isplaćenih plaća u ukupnom bruto iznosu od 8.001,44 eura, odnosno pojedinačne mjesečne iznose, sa pripadajućim zateznim kamatama, kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.
12. Odluka o zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate na članku 3. ZID ZOO ("Narodne novine" broj 78/15), a teče od svakog 16-og u mjesecu u odnosu na dodatke za prethodni mjesec sukladno odredbama Zakona o radu i KU-a.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 4. i članak 155. stavak 1. ZPP-a. Tužitelj je sukladno prigovoru tuženika da mu pripada 75% troška potvrdio stajalište tuženika.
Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika punomoćnika tužitelja, te vrijednosti predmeta spora konačno uređenog zahtjeva.
Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova, sastava podneska od 08.09.2020. od 100 bodova, podneska od 14.06.2021. i 08.10.2024. po 25 bodova, pristup na ročišta 15.09.2020. 02.03.2022.,04.06.2024., 08.10.2024., 02.12.2024. sve po 100 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 750 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili1.500,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a, sveukupno 1.875,00 eura, odnosno u visini od 75% uspjeha u sporu kako je tužitelj bio suglasan sa navodom tuženika na ročištu od 02.12.2024., sveukupno trošak iznosi 1.406,25 eura.
14. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 13. siječanj 2025.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
