REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-678/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja Županijska lučka uprava Krk, Krk, Trg Bana Josipa Jelačića 5, OIB: 89919564697, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, protiv tuženika UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnik tužitelja te tuženika osobno, s danom objave 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Održava se na snazi u dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-815/2020 kojeg je 22. listopada 2020. godine izdao javni bilježnik Ranka Spevec iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 39, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 995,42 €, sa zateznom kamatom na iznos od 995,42 € od 16. siječnja 2019. do isplate te na iznos od 111,49 € od 16. siječnja 2019. do 21.10.2020. i to po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-815/2020 kojeg je 22. listopada 2020. godine izdao javni bilježnik Ranka Spevec iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 39, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 111,49 € te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III/ Održava se na snazi u dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-3743/2021 kojeg je 22. rujna 2021. godine izdao javni bilježnik Gordana Frković iz Samobora, Trg kralja Tomislava 13/I, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.201,67 €, sa zateznom kamatom na iznos od 1.106,91 € od 12. siječnja 2020. do isplate te na iznos od 94,76 € od 16. siječnja 2021. do isplate i to po stopi obračunatoj do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-3743/2021 kojeg je 22. rujna 2021. godine izdao javni bilježnik Gordana Frković iz Samobora, Trg kralja Tomislava 13/I, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.123,63 € zajedno sa zateznom kamatom od 16. siječnja 2021. do isplate te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

V/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 871,27 € zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI/ Odbija se djelomično tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog trošak u iznosu od 3.292,50 € sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, nastalog ovršnog troška u iznosu od 129,67 € sa zateznom kamatom od od 22.10.2020. do isplate, predvidivog ovršnog troška u iznosu od 108,67 € sa zateznom kamatom od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, ovršnog troška u iznosu od 145,66 € sa zateznom kamatom od 22.09.2021. do isplate kao i u dijelu zatezne kamate na iznos ovršnog troška od 47,85 € od 22.10.2020. do 12. siječnja 2025. te zatezne kamate na iznos ovršnog troška od 53,42 € od 22.09.2021. do 12. siječnja 2025. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je 22. listopada 2020. javni bilježnik Ranka Spevec iz [adresa] donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-815/2020 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 8.340,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.337,50 kn i predvidivi trošak u iznosu od 818,75 kn sve zajedno sa zateznom kamatom.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) rješenjem broj Povrv- 242/2021 od 12. kolovoza 2021. godine Općinski sud u Velikoj Gorici je na temelju odredbe čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga, dok se rješenjem Povrv- 242/2021 od 06. listopada 2021. oglasio stvarno nenadležnim te uputio predmet ovom sudu.

3. Tuženik je u prigovoru naveo kako je na temelju prijašnjih računa podmirio za 2017. godinu iznos od 840,00 kn koliko je pisalo na računu. Račun za 2018. nikada nije dostavljen na adresu tuženika, pa je tuženik podmirio dugovanje prema računu za prethodnu godinu iz razloga što nije bilo nikakvih promjena na plovilu niti na samom vezu. Obavijest o poskupljenju koje je uvećano za 11 puta veći iznos odnosno 9.180,00 kn, tuženik nikada nije primio niti je obaviješten. Napominje kako s tužiteljem nije potpisao nikakav ugovor.

4. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo kako se utužena tražbina odnosi na pruženu uslugu nautičkog veza koju je koristio tuženik za plovilo u njegovu vlasništvu, a radi se o lučkoj pristojbi za koju su mjerodavne odredbe Zakona o plovidbi i lukama o pomorskom dobru i morskim lukama. Napominje kako tuženik ne spori da je njegovo plovilo OM 1287 dužine 6,48 m bilo vezano u luci Pesja kojom upravlja tužitelj već osporava potraživanje tužitelja jer da stranke nisu bile u obveznopravnom odnosu. Poziva se na odredbu čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te navodi kako je tužitelj donio i javno objavio Lučke tarife koje se primjenjuju u ovom predmetu. Prema čl. 11 Lučkih tarifa plovilo duljine 6 m (tuženikov je dug 6,48 m) pomnoženo s 17 kn po dužnom metru po danu i pomnoženo s 120 dana uz dani popust od 25% iznosi 9.180,00 kn. Napominje kako je nautički vez tuženiku za 2018. naplaćen za 120 dana godišnje i to za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2018. godine. Činjenica što stranke nisu sklopile ugovor o vezu nema učinka jer je tuženik dužan podmiriti pristojbu samo zbog činjenice korištenja veza.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka osporio da je njegovo plovilo bilo na vezu 120 dana, već navodi kako je bilo na vezu tijekom srpnja samo 7 dana isto kao i 2017. godine kada je platio 840,00 kn.

6. Dana 04. listopada 2022. sud je donio rješenje da se na ovaj predmet spaja predmet ovog suda poslovnog broja Povrv-49/22, a koji se vodim između istih stranaka.

7. U predmetu Povrv-49/22 tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je 22. rujna 2021. javni bilježnik Gordana Frković iz [adresa] donio rješenje o ovrsi br. Ovrv-3743/2021 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 17.520,00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom.

8. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) rješenjem broj Povrv- 1220/2021 od 20. listopada 2021. godine Općinski sud u Novom Zagrebu je na temelju odredbe čl. 58. OZ-a navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga, dok se rješenjem Povrv- 1220/2021 od 06. prosinca 2021. oglasio stvarno nenadležnim te uputio predmet ovom sudu.

9. Tuženik je u prigovoru naveo kako je na temelju prijašnjih računa podmirio za 2019. i 2020. godinu iznose od 840,00 kn koliko je pisalo na računu za 2017. jer je 2019. i 2020. koristio vez isti broj dana kao i 2017. Račun za 2019. i 2020. nikada nisu dostavljeni na adresu tuženika, već su dostavljani na krivu adresu, pa je tuženik podmirio dugovanje prema računu za prethodnu godinu iz razloga što nije bilo nikakvih promjena na plovilu niti na samom vezu, a također su i lučke pristojbe ostale iste. Obavijest o poskupljenju koje je uvećano za 11 puta veći iznos odnosno 9.180,00 kn, tuženik nikada nije primio niti je obaviješten. Napominje kako s tužiteljem nije potpisao nikakav ugovor.

10. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo kako se utužena tražbina odnosi na pruženu uslugu nautičkog veza koju je koristio tuženik za plovilo u njegovu vlasništvu, a radi se o lučkoj pristojbi za 2019. i 2020. Napominje kako tuženik ne spori da je njegovo plovilo OM 1287 dužine 6,48 m bilo vezano u luci Pesja kojom upravlja tužitelj već osporava potraživanje tužitelja jer da stranke nisu bile u obveznopravnom odnosu. Poziva se na odredbu čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te navodi kako je tužitelj donio i javno objavio Lučke tarife koje se primjenjuju u ovom predmetu. Prema čl. 11 Lučkih tarifa plovilo duljine 6 m (tuženikov je dug 6,48 m) pomnoženo s 17 kn po dužnom metru po danu i pomnoženo s 120 dana uz dani popust od 25% iznosi 9.180,00 kn odnosno za dvije godine 18.360,00 kn. Kako je tuženik uplatio za 2019. godinu iznos od 840,00 kn tako tužbeni zahtjev se odnosi na tražbinu u visini od 17.520,00 kn. Napominje kako je nautički vez tuženiku koristio 2019. i 2020. 120 dana godišnje i to za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2019. i lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2020. godine. Tijekom 2017. Donesena je Odluka o određivanju tarifa lučkih pristojbi z luci Omišalj za 2017.. godinu, Klasa: 342-01/17-01/02 Urbroj: 2170/1-17/1- 40 od 04.05.2017. Nakon toga se za korištenje nautičkog veza pristojbe naplaćuju sukladno javno objavljenim Lučkim tarifama, što je razlika u računu za 2017. i računima za 2019. i 2020. Činjenica što stranke nisu sklopile ugovor o vezu nema učinka jer je tuženik dužan podmiriti pristojbu samo zbog činjenice korištenja veza.

11. Kasnije tijekom postupka tuženik je naveo kako svake godine koristi luku samo 7 dana pa tako i 2018., 2019. i 2020., da je tarifa mijenjana tek 2020. pa cijena nije mogla biti već zbog promijene tarife.

12. Dana 05. ožujka 2024. donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Ista presuda ukinuta je rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-1991/2024 od 17. svibnja 2024. te je vraćen predmet na ponovni postupak radi ocjene u potpunosti izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima.

13. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to račune (list 5, 128, 129 spisa), potvrda o plaćanju s računom (list 8-9, 137-139 spisa), računi (list 140-141 spisa), Odluka o određivanju tarifa lučkih pristojbi u luci Omišalj za 2017. (list 18, 79, 165 spisa), Lučka tarifa (list 19-24, 150-164 spisa), sudska praksa (list 25-26, 27-29, 30-31, 169-172, 209-215 spisa), Evidencija Pesja nautika list 76-77 spisa), pregled računa (list 78 spisa), popis korisnika (list 80-123 spisa), Izvadak iz upisnika brodova (list 166-167 spisa), saslušao je svjedoke VO (list 57-58, 69 spisa), DO (list 201-202 spisa), ŠO (list 203 spisa), KO (list 204 spisa).

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

15. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu Lučkih pristojbi za korištenje nautičkog veza za 2018., 2019. i 2020. godinu.

16. Dakle, riječ je o obvezi koja ima pravnu osnovu u čl. 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 i 83/23). Dakle, u lukama otvorenim za javni promet plaćaju se lučke tarife koje se sastoje od lučkih pristojbi i lučkih naknada. Lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine ih: pristojba za upotrebu obale, brodska ležarina i pristojba za vez. Pristojba za vez plaća se za ribarski brod, jahte, ribarske, športske ili druge brodice i plutajuće objekte.

17. Plaćanje lučkih pristojbi predstavlja zakonsku obvezu koja se vezuje uz brod odnosno brodicu koja koristi vez, za što nije potrebno sklapati poseban ugovor, suprotno tvrdnji tuženika. Riječ je o zakonskoj obvezi koja nastaje samom činjenicom korištenja luke, odnosno obale ili veza.

18. Uvidom u utužene računa razvidno je kako je tuženiku obračunata Lučka pristojba za korištenje nautičkog veza broj M14 u luci Omišalj (Pesja) i to za plovilo OM 1287 duljine 6,48 m i to za 2018., 2019. i 2020. i to svake godine u iznosu od 9.180,00 kn. Isti računi poslani su tuženiku na adresu u [adresa], za koju tuženik navodi da je to kriva adresa. Uvidom u račune za 2019. i 2020. koji se odnose na naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kao i naknadu za uporabu pomorskog dobra, a koji nisu utuženi računi u ovom predmetu, razvidno je kako su isti poslani tuženiku na adresu [adresa], što je po navodima tuženika njegova prava adresa.

19. Uvidom u račun za 2017. razvidno je da je tada tuženiku obračunata lučka pristojba za korištenje nautičkog veza broj M14 u luci Omišalj (Pesja) i to za plovilo OM 1287 duljine 6,48 m u iznosu od 840,00 kn. Isti račun nije utuženi račun u ovom predmetu.

20. Tuženik navodi da račune za 2018., 2019. i 2020. nije zaprimio pa da je sukladno tome platio za 2018., 2019. i 2020. iznose po 840,00 kn za svaku godinu sukladno računu iz 2017., o čemu je u spis dostavio potvrde (list 9, 138, 139).

21. Uvidom u potvrdu o plaćanju (list 9) razvidno je kako je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 840,00 kn dana 27.07.2020. za koji je u upis plaćanja navedeno vez M14, a kao poziv na broj je navedeno 102-1334-2018, što je poziva na broj utuženog računa za 2018. godinu.

22. Uvidom u potvrdu o plaćanju (list 138) razvidno je kako je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 840,00 kn dana 27.07.2020. za koji je u upis plaćanja navedeno vez M14, a kao poziv na broj je navedeno 102-1334-2018, što je poziva na broj utuženog računa za 2018. godinu. Potvrde na listu 9 i na listu 138 odnose se na istu uplatu obzirom da se radi o uplati zaprimljenoj 27.07.2020. u 14:43:34, a ista je izvršena 27.07.2020. u 14:43:36.

23. Uvidom u Potvrdu o plaćanju (list 139 spisa), razvidno je kako je tuženik izvršio uplatu tužitelju u iznosu od 840,00 kn dana 27.07.2020. u 14:42:13 za koji je u upis plaćanja navedeno vez M14, a kao poziv na broj je navedeno 102-1220-2019, što je poziva na broj utuženog računa za 2019. godinu.

24. Tuženik je stoga u spis dostavio dokaze da je platio tužitelju lučku pristojbu za 2018. u iznosu od 840,00 kn i za 2019. iznos od 840,00 kn.

25. Međutim iz Pregleda računa usluga za partnera razvidno je kako je tužitelj zaveo u svojim knjiga ranije navedene uplate izvršene 27.07.2020. za 2018. godinu i za 2019. godinu obje u iznosu od 840,00 kn, ali i još jednu uplatu izvršenu 21.10.2020. u iznosu od 840,00 kn, a koja uplata je evidentirana za račun iz 2018. godine.

26. Uvidom u Lučke Tarife razvidno je da je ista donesena 18. svibnja 2016. te da je čl. 11. određeno kako pristojba za vez u nautičkom dijelu u luke od 01. travnja do 31. listopada za brodice od 5 m do 6,99 m po nedjeljivom dužnom metru preko svega dnevno iznosi 17,00 kn te je također određeno da ako brod, jahta ili brodica koristi vez u nautičkom cijelu luke u razdoblju od 01. travnja do 31. studenog u vremenu duljem od 4 mjeseca, pristojba se smanjuje za 25%.

27. Iz Odluke o određivanju Tarifa lučkih pristojbi u luci Omišalj za 2017. godinu razvidno je kako je ista donesena 04.05.2017. te se njome određuje Tarifa lučkih pristojbi za vez u nautičkom dijelu luke otvorene za javni promet županijskog značaja Omišalj za 2017. godinu. Na visinu pristojbe za vez primjenjuje se sve odredbe iz Lučkih Tarifa Županijske lučke uprave Krk osim u dijelu stavki brodica duljine do 7,00 m kojima se visina pristojbe za vez utvrđuje po nedjeljivom dužnom metru preko svega godišnje u iznosu od 120,00 kn.

28. Dakle, iz ranije navedene odluke razvidno je da je 2017. godine korištenje veza u nautičkom dijelu luke za brodice do 7 m imalo posebnu cijenu i to 120,00 kn po dužnom metru, odnosno za brodice do 7 metara iznos od 840,00 kn godišnje. Tuženik je 2017. i dobio račun za korištenje veza u nautičkom dijelu luke upravo u ranije navedenoj visini.

29. Za 2018., 2019. i 2020. razvidno je da se primjenjuje Lučka Tarifa prema kojoj se korištenje veza u nautičkom dijelu luke za brodice do 7 metara obračunava po dužnom metru u visini od 17,00 kn i to za svaki dan korištenja veza.

30. U ovom predmetu nije sporno da je tuženik vlasnik brodice dužine 6,48 m (što potvrđuje i Izvadak iz upisnika brodova) niti je sporno da je tuženik koristio vez u nautičkom dijelu luke tijekom 2018., 2019. i 2020., no sporno je koliko je dana tuženik koristio vez tijekom 2018., 2019. i 2020. godine.

31. Tuženik navodi da je koristio svake godine po 7 dana, dok tužitelj navodi da je koristio svake godine po 120 dana.

32. Uvidom u Evidenciju Pesja nautika razvidno je da je tuženik zaveden kao korisnik veza M-14.

33. Iz Popisa korisnika za 2017. razvidno je kako je tuženik zaveden kao korisnik veza M-14 te je navedeno kako ima 840,00 kn za naplatu (list 96). Isto je navedeno i u Popisu korisnika za 2018. (list 85).

34. Iz Popisa korisnika za 2019. razvidno je kako je tuženik zaveden kao korisnik veza M-14 te je navedeno kako ima 9.180,00 kn (što je ispravljeno rukom) za naplatu (list 104). Iz Popisa korisnika za 2020. razvidno je kako je tuženik zaveden kao korisnik veza M-14 dok je rubrika dugovanja prazna (list 121 spisa). Iz Popisa korisnika za 2021. koja nije utužena godina razvidno je kako je za tuženika napisana napomena ispostaviti račun za naplatiti 9.180,00 kn.

35. Iz navedenih popisa nije razvidno koliko je dana koristio tuženik vez M-14 tijekom 2018., 2019. i 2020. godine već je razvidno da tužitelj za 2018. godinu je evidentirano tuženiku dugovanje u iznosu od 840,00 kn, za 2019. iznos od 9.180,00 kn, a za 2020. je ista rubrika prazna.

36. Radi utvrđenja koliko dugo je tuženik koristio nautički vez u spornom razdoblju sud je proveo saslušanje svjedoka.

37. Iz iskaza svjedoka VO razvidno je kako je isti naveo da je radio kao lučki redar te da mu je poznat tuženik koji je uvijek uzimao isti vez te se taj vez tretirao kao njegov i svake je sezone bio vezan u lipnju, srpnju i kolovozu, a tako je bilo i 2018. i 2019., dok za 2020. ne zna jer je tada otišao u mirovinu, a na njegovo mjesto je došao DO. Ne sjeća se da bi tuženik koristio vez u rujnu 2018. i rujnu 2019. Misli da nije koristio tuženik vez 120 dana, ali je sigurno koristio 90 dana. On nije vršio naplatu već je to vršila uprava. Napomenuo je kako se podatak o broju dana korištenja veza nalazi na spisku te da tužitelj ima evidenciju plovila i evidenciju korištenja broja dana.

38. U svojem iskazu DO je naveo kako se sjeća da je tuženik 2020. koristio vez sa svojim plovilom par dana, ali ne zna točno koliko, no da su rađeni popisi iz kojih se vodi koliko je dana barka bila na vezu.

39. Iz iskaza svjedoka ŠO proizlazi kako mu je poznato da je tuženik koristio vez tijekom 2018., 2019. i 2020., no da on osobno ne vrši nadzor plovila na vezovima već da mu lučki redari koji vrše provjeru dostavljaju evidenciju korištenja veza svakog plovila, koji se dostavljaju službi za financijske poslove, a koja temeljem njih ispostavlja račune pa su tako tuženiku ispostavljeni računi za korištenje veza u duljini od 4 mjeseca za sporne godine.

40. U svojem iskazu svjedok KO je naveo kako on ne radi evidenciju vezova za Luku Omišalj, ali da mu je poznato da je tuženik koristio tamo vez jer radi u sobi s ŠO te da zna da je tako tuženiku ispostavljen račun za korištenje veza za 2018., 2019. i 2020. jer je koristio vez, no da ne zna točno duljinu korištenja veza od strane tuženika. Lučki redari formiraju evidenciju plovila na nautičkom vezu temeljem koji se ispostavljaju računi.

41. Iz iskaza svih svjedoka razvidno je da kod tužitelja postoje evidencije o korištenju vezova od strane plovila iz kojih je razvidno koliko dana je koja brodica koristila veza te temeljem čega se sastavljaju računi.

42. U ovom predmetu nije dostavljena takva evidencije, dostavljeni su Evidencija Pesja nautika i Popis korisnika, no međutim iz iste dokumentacije nije moguće utvrditi koliko dana je tuženik koristio vez M-14 u nautičkom dijelu luke tijekom 2018., 2019. i 2020. godine.

43. Iz iskaza svjedoka KO razvidno je da isti nema saznanja vezano za duljinu korištenja veza od strane tuženika te da su njegova saznanja posredna jer sjedi u sobi s ŠO od kojeg crpi saznanja da su tuženiku izdani računi za 2018., 2019. i 2020., no isti zna da je tuženik koristio vez tijekom 2018., 2019. i 2020. Također je i svjedoku ŠO poznato da je tuženik tijekom 2018., 2019. i 2020. koristio vez te da su tuženiku ispostavljeni računi za 2018., 2019. i 2020. godinu sukladno evidenciji lučkih redara, no iz njegova iskaza je razvidno da ni on nema saznanja po točnoj duljini korištenja veza od strane tuženika.

44. Iz iskaza svjedoka VO sud je utvrdio kako je tuženik tijekom 2018. i 2019. tuženik koristio vez u lipnju, srpnju i kolovozu i da je sigurno tih godina koristio vez 90 dana, dok iz iskaza DO je sud utvrdio kako je tuženik tijekom 2020. koristio vez sa svojim plovilom par dana, ali ne zna točno koliko.

45. Tijekom ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako je tuženik tijekom 2018. i 2019. godine koristio vez u nautičkom dijelu luke sigurno po 90 dana, a što proizlazi iz iskaza svjedoka VO, dok je u 2020. koristio vez 7 dana, što i sam tuženik priznaje tijekom postupka, a svjedok DO u svojem iskazu potvrđuje da je tuženik koristio vez par dana tijekom 2020. godine.

46. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tuženik koristio tijekom 2018., 2019. i 2020. vez svake godine po 120 dana, dok tuženik nije dokazao da bi tijekom 2018. i 2019. koristio vez svake godine po 7 dana.

47. Obzirom da je za 2018. sud utvrdio da je tuženik koristio vez sigurno 90 dana tako je tuženik dužan platiti lučku pristojbu za vez u nautičkom dijelu luke sukladno čl. 11. Lučke Tarife Županijske lučke uprave Krk. Kako je tuženikova brodica dugačka 6,48 m, tako se pristojba računa po cijeni od 17,00 kn po nedjeljivom dužnom metru dnevno te ista sveukupno iznosi za 90 dana 9.180,00 kn (6m x 17,00 kn x 90 dana). Članaka 11. Lučke Tarife propisuje i smanjenje pristojbe za 25% ukoliko se vez koristi 4 mjeseca, kako je u ovom predmetu utvrđeno da je tuženik koristio sigurno 90 dana, tako tuženik nema pravo na smanjenje od 25%. Stoga pristojba za 2018. iznosi 9.180,00 kn. Iz Pregleda računa usluga u partnera tužitelja razvidno je kako je tuženik za 2018. podmirio iznos od 840,00 kn dana 27.07.2020. i 840,00 kn dana 21.10.2020., dakle, tuženik je stoga za 2018. dužan podmiriti ostatak lučke pristojbe u iznosu od 7.500,00 kn, odnosno 995,42 € (a ne kako je to tužitelj potraživao 8.340,00 kn) slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev djelomično odbijen te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

48. Za 2019. godinu sud je također utvrdio da je tuženik koristio vez sigurno 90 dana, stoga lučka pristojba za nju također iznosi 9.180,00 kn (6m x 17,00 kn x 90 dana). Sud je iz Pregleda računa usluga za partnera i potvrda o plaćanju utvrdio kako je tuženik dana 27.07.2020. podmirio 840,00 kn, stoga je tuženik za 2019. dućan podmiriti preostali dio lučke pristojbe u iznosu od 8.340,00 kn, odnosno 1.106,91 € te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude.

49. Za 2020. sud je utvrdio da je tuženik koristio vez 7 dana, slijedom čega lučka pristojba iznosi 714,00 kn (6m x 17,00 kn x 7 dana) odnosno 94,76 €. Iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da je podmirio i za 2020. godinu 840,00 kn, to međutim tijekom postupka nije dokazao, obzirom da je dostavio potvrde o plaćanju pristojbe za 2018 (2 puta istu potvrdu) i za 2019., a uvidom u tužiteljem pregleda računa usluga za partnera nije razvidno da je išta plaćeno za 2020. godinu. Slijedom čega je tuženik dužan podmiriti tužitelju lučku pristojbu za 2020. godinu u iznosu od 714,00 kn odnosno 94,76 € (a ne kako je to tužitelj potraživao 9.180,00 kn) pa je odlučeno kao pod točkom III/ izreke presude, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

50. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću računa, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate uključujući i zatezne kamate na iznos od 111,49 € koji je tuženik za 2018. godinu uplatio dana 22.10.2020. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) uz primjenu stope za ostale odnose, obzirom da se radi o zakonskoj obvezi plaćanja lučkih pristojbi. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom

I/ i III/ izreke ove presude.

51. Tužitelj je u ovoj parnici uspio djelomično odnosno tužbeni zahtjev je usvojen u odnosu na tražbinu u iznosu 16.554,00 kn odnosno 2.197,09 €, dok je odbijen za preostali iznosu od 9.306,00 kn odnosno 1.235,12 €, slijedom čega je tužitelj uspio u sporu s 64%, a tuženik s 36 %.

52. Odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (25.860,00 kn odnosno 3.432,21 €), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

53. Sukladno navedenom tuženik je dužan naknaditi trošak ovog postupka tužitelju i to u omjeru od 28% (64%-36%=28%).

54. U odnosu na troškove ovršnog postupka (pred javnim bilježnikom Ranka Spevec Povrv-815/2020) tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu i trošak s PDV-om u iznosu od 312,50 kn te javnobilježnički paušalni trošak s PDV-om u iznosu od 37,50 kn (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 8/2011, 112/2012, 114/2012, 131/2020; dalje: Stari Pravilnik) kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku s PDV-om u iznosu od 937,50 kn (Tbr. 11. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.287,50 kn što preračunato u euro iznosi 170,88 €.

55. Tužitelj je odbijen za materijalni trošak s PDV-om u iznosu od 50,00 kn, kao i predvidivi trošak potvrde pravomoćnosti i ovršnosti s PDV-om u iznosu od 37,50 kn, trošak izvida/pribave pravomoćnosti s PDV-om u iznosu od 468,75 kn te trošak sastava prijedloga za izvansudsku provedbu ovrhe s PDV-om u iznosu od 468,75 kn, a obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je nastao ranije navedeni trošak pa ga je valjalo odbiti za previsoko zatraženi trošak.

56. U odnosu na troškove ovršnog postupka (pred javnim bilježnikom Gordana Frković Povrv-3743/2021) tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu s PDV-om u iznosu od 187,50 kn (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21; dalje: Pravilnik) kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku s PDV-om u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 11. točka 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.437,50 kn što preračunato u euro iznosi 190,79 €.

57. Tužitelj je odbijen za materijalni trošak s PDV-om u iznosu od 62,50 kn obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je nastao ranije navedeni trošak pa ga je valjalo odbiti za previsoko zatraženi trošak.

58. U odnosu na troškove parničnog postupka tužitelj ima pravo na naknadu troška i to podnesaka 23.08.2021. i 21.10.2022. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 12.10.2022 u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/4 Tarife i Tbr. 54), trošak zastupanja na ročištima dana 28.01.2022., 02.06.2022., 29.09.2022., 04.10.2022., 28.02.2023., 12.02.2024. i 12.12.2024. za svaki po 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 08.06.2022. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9/2 i Tbr. 54. Tarife), trošak žalbe na presudu u iznosu od 250,00 € (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife) što ukupno čini 2.200,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.750,00 €.

59. Sud je odbio tužitelja za ponovno (duplo) zatraženi trošak prijedloga za ovrhu, kao i podnesaka od 09.02.2022. i 03.10.2022. u kojem se ponovno predlažu isti dokazni prijedlozi koji su već ranije tijekom postupka predloženi, slijedom čega sud isti troška nije smatrao potrebni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Također je odbio tužitelja za previsoko zatraženi trošak zastupanja na ročištu dana 08.06.2022., a koje ročište je bio odgođeno zbog nepristupanja svjedoka slijedom čega sukladno Tbr. 9/2 Tarife punomoćnik ima pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. Tarife, što je 100,00 €, a ne kako je tužitelj zatražio 200,00 €. Nadalje, sud je odbio tužitelja za previsoko zatraženi trošak podneska od 12.10.2022., a kojim se dostavlja dokumentacija u spis, slijedom čega se ne radi o obrazloženom podnesku već ostalim podnescima pa punomoćniku pripada nagrada sukladno Tbr. 8/4 Tarife 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova, što je 50,00 €, što je sud i priznao tužitelju, a ne 200,00 € kako je to tužitelj zatražio. U odnosu na žalbu na presudu sud je također odbio tužitelja za previsoko zatraženi dio, obzirom da punomoćniku sukladno Tbr. 10/1 Tarife pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1., 4. i 7. s povećanjem od 25 %, što u ovom slučaju iznosi 250,00 €, a ne kako je to tužitelj zatražio 300,00 €.

60. Slijedom navedenog tužitelj ima pravo na zatražene troškove u ukupnom iznosu od 3.111,67 € (170,88 € ovršnog troška, 190,79 € ovršnog troška i 2.750,00 € parničnog troška). Kako tužitelj ima pravo na 28% troškova, s obzirom na uspjeh u sporu, tako je istom dosuđen trošak u iznosu od 871,27 €, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan.

1 0

61. Tužitelj je u postupku tražio zakonske zatezne kamate na nastali ovršni trošak od dana donošenja rješenja o ovrsi. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, protivno traženju tužitelja, o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog postupka od dana donošenja ove presude, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok tužitelj nema pravo na zatezne kamate na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do presuđenja.

62. Slijedom navedenog, o troškovima postupka odlučeno je kao pod točkama V/ i VI/ izreke presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punom.

2. Tuženiku