Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-478/22-25

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice AEI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Pečarević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Krešimir Miličić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. studenoga 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica AEI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica], Stambena zgrada br. 14. Ulica Ivana Rendića, izgrađeno zemljište i dvorište površine 407 m2, dvorište površine 186 m2, Izgrađeno zemljište površine 9 m2, Stambena zgrada, Zagreb, Ulica Ivana Rendića 14 površine 212 m2, ukupne površine 407 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela upisanog kao 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), stan na II (drugom) katu desno koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 85.03 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, što je tuženik AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica AEI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u ½ dijela automobila marke CITROEN XSARA 1.6 I PICASSO, godina proizvodnje 2002., broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka] što je tuženik AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u javnom upisniku motornih vozila, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici AEI nadoknaditi tuženiku AE troškove parničnog postupka u iznosu od 14.115,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke 5. siječnja 2011. zaključile brak, upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Zagreb, Medveščak za godinu 2011, pod rednim brojem 00001, a koji je razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1363/17-41 od 16. srpnja 2020. Navodi da su za vrijeme trajanja braka stranke ulagale znatna sredstva u adaptaciju i uređenje nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika, stan na II (drugom) katu desno koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 85.03 čm2, a koja nekretnina se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 1886/15, po novoj izmjeri čest.br. 4823 k. o. [katastarska općina], a koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, knjiga PU Grad Zagreb, zk. ul [broj ZK uloška], [broj poduloška]. Navodi da su predmetnu nekretninu stranke preuredile zajedničkim novčanim sredstvima bračne stečevine u razdoblju od 2011. nadalje iz razloga što je ista kupljena od strane tuženika nakon sklapanja braka, te ju je trebalo temeljito preurediti kako bi bila pogodna za stanovanje i u uređenje je uloženo još oko 150.000,00 kn. Nadalje navodi da su stranke tijekom braka stekle i osobno vozilo marke Citroen Xsara Picasso 1.6 I, 2002. godina, sive boje, registarske oznake [registarska oznaka] upisan kao vlasništvo tuženika, a isti je plaćen oko 28.000,00 kn, a koje je vozilo kupljeno tijekom braka iz zajedničkih novčanih sredstava, bez kredita. Navodi da su tijekom trajanja braka stranke bile zaposlene i zajednički privređivali, tužiteljica kao vlasnica obrta, a tuženik kao programer, te su svu imovinu stranke stekle zajedničkim sredstvima od plaća, ušteđevine i njihova rada. Tijekom postupka navodi da je predmetna nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima stranaka stečenima u braku. Slijedom navedenoga, specificiranim tužbenim zahtjevom (tužiteljica se na ročištu održanom 25. svibnja 2023. obvezala po pozivu suda specificirati tužbeni zahtjev s obzirom na predloženo proširenje tužbenog zahtjeva, slijedom čega je sud istu i pozvao raspravnim rješenjem od 25. svibnja 2023. da u roku od 15 dana specificira tužbeni zahtjev, međutim, tužiteljica u danom roku nije postupila po pozivu suda, dok je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava 29. studenoga 2024. ostala kod tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 7. ožujka 2023.) predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. br. [katastarska čestica], Stambena zgrada br. 14. Ulica Ivana Rendića, izgrađeno zemljište i dvorište površine 407 m2, dvorište površine 186 m2, Izgrađeno zemljište površine 9 m2, Stambena zgrada, Zagreb, Ulica Ivana Rendića 14 površine 212 m2, ukupne površine 407 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela upisanog kao 6. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), stan na II (drugom) katu desno koji se sastoji od tri i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 85.03 čm, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, što je tuženik dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela automobila marke CITROEN XSARA 1.6 I PICASSO, godina proizvodnje 2002., broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], što je tuženik dužan priznati i izdati ispravu podobnu za upis prava suvlasništva tužiteljice u javnom upisniku motornih vozila, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka prvotno prigovara očito prenisko postavljenoj vrijednosti predmeta spora koji bi trebao biti u visini polovice vrijednosti spornog stana uvećan za vrijednost polovice spornog automobila. Ne osporava činjenicu da su stranke 5. siječnja 2011. zaključile brak. Navodi da je tumačenje tužiteljice da je ulaganjem sredstava u stan tuženika stekla pravo suvlasništva na istom u cijelosti promašeno i pravno neosnovano. U svezi navedenoga navodi da je predmetni stan kupljen samo 3 mjeseca nakon vjenčanja, te je po samoj logici stvari nemoguće u tako kratko vrijeme steći sredstva za stan od plaće za vrijeme trajanja bračne zajednice, već je predmetni stan kupljen isključivo sredstvima koje su mu na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora darovali roditelji AE i ĆE, što predstavlja njegovu vlastitu imovinu, zbog čega stan glasi na tuženika. Vezano za kupnju stana u bitnome obrazlaže da je postupak kupovanja stana započet oko pola godine prije sklapanja braka, na inicijativu majke tuženika ĆE, koja je htjela zajedno s ocem tuženika svom sinu kupiti stan iz naslijeđene i ušteđene imovine i time mu omogućiti rješenje stambenog pitanja, kako bi u kupljenom stanu mogao živjeti sa svojom budućom obitelji, a datum kupoprodaje je igrom slučaja pao nakon sklapanja braka stranaka. Navodi da je u dogovoru s roditeljima započeo radnje s ciljem kupovine stana i krajem srpnja 2010. stupio u kontakt s prodavateljem PE, koji kontakt je ostvaren putem agencije za promet nekretnina Opereta, a u listopadu 2010. je tuženik odlučio i predložio roditeljima da se kupi upravo taj stan. Međutim, zbog neslaganja oko kupoprodajne cijene između prodavatelja i oca tuženika, koji nije pristao na tada zatraženu kupoprodajnu cijenu, dogovor nije postignut, a došlo je i do spora između tuženikovog oca i tuženika, jer je otac inzistirao da on bude upisan kao vlasnik stana zbog nepovjerenja prema strankama te bi tuženiku samo dao stan u posjed radi stanovanja. Kada se dijete stranaka trebalo roditi, a nije se uspio pronaći drugi odgovarajući stan, tuženik je ponovno kontaktirao prodavatelja i uspio s istim dogovoriti prihvatljivu cijenu te kako je ujedno tuženik saznao za upravo uvedenu poreznu olakšicu na koju samo tuženik ima pravo s osnove rješavanja stambenog pitanja, a ne i njegov otac, iz tog razloga otac tuženika pristaje da se tuženika upiše kao vlasnika stana, i tako se stvaraju uvjeti za pokretanje radnji kupovine stana. Na dan potpisivanja kupoprodajnog predugovora, 17. veljače 2011. roditelji tuženika uzimaju iz svoje gotovinske ušteđevine koja nije položena na banci 20.000,00 EUR i time plaćaju prodavatelju stana prvi obrok na ime kupnje stana, dok nakon iseljenja prodavatelja iz stana na dan potpisivanja kupoprodajnog ugovora, 30. ožujka 2011., roditelji tuženika iz gotovinske ušteđevine koja nije položena na banci uzimaju dodatnih 18.000,00 EUR. Otac tuženika zatim u Zagrebačkoj banci razvrgava svoju dugoročnu štednju i podiže 85.000,00 EUR u gotovini, dok majka tuženika u Privrednoj banci Zagreb razročava svoju štednju i podiže 47.000,00 EUR u gotovini, te se u istoj poslovnici sastaju s prodavateljem stana i predaju mu 150.000,00 EUR u gotovini, koje on odmah u toj poslovnici polaže na svoj devizni račun pri PBZ-u. Kroz navedene isplate prodavatelju roditelji su formalnopravno tuženiku darovali kunsku protuvrijednost od 1.250.200,00 kn (ukupan iznos kupoprodajne cijene stana), a što je navedeno na prijavi poreza na promet nekretnina, dok je tuženik, kao jedini trošak povezan s kupovinom stana, platio iz vlastitih sredstava proviziju za posredovanje pri kupoprodaji nekretnine agenciji Opereta. Podrijetlo novčanih sredstava roditelja koja su bila položena na banci predstavljaju dvije kupoprodaje stanova 2003. i 2004., od kojih su ukupno uprihodili 99.000,00 EUR te su kroz kamate stekli još oko 35.000,00 EUR, dok je podrijetlo novčanih sredstava roditelja koja nisu bila položena na banci ostavina koju je ocu tuženika oporučno ostavio njegov stric pok. ČE, i to cjeloživotnu ušteđevinu koju je držao izvan banke, oko 50.000,00 EUR. Nadalje tuženik navodi da je za adaptaciju stana nakon kupnje izdvojio svoja sredstva koja je štedio od prije stupanja u brak, a uređenje se odnosilo prvenstveno na postavljanje novih pločica, brušenje parketa i postavljanje novih prozora, dok nikakvo temeljito preuređenje nije bilo potrebno. U odnosu na vozilo Citroen Xsara navodi da je kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, ali sredstvima koja je tuženik uštedio prije stupanja u brak. Nakon primopredaje stana 29. ožujka 2011. tuženik ulaže u adaptaciju stana oko 55.000,00 kn iz svoje predbračne ušteđevine i bratovog dara od 5.000,00 kn, dok sve prihode od rada (22.172,38 kn) troši na redovite troškove života i druge troškove koji nisu vezani uz adaptaciju stana (između ostalog uzdržavanje svog najstarijeg sina, oprema za novorođenu kćer, najamnina i režije za stan). Na dan dovršetka adaptacije i useljenja u stan 5. lipnja 2011., sredstva kojima tuženik raspolaže manja su za 53.347,84 kn u odnosu na dan nakon primopredaje stana (30. ožujka 2011.), a raspolagao bi s još oko 7.000,00 kn manje da majka tuženika nije platila cjelokupno krečenje stana. Vezano uz podrijetlo novčanih sredstava za kupnju vozila Picasso tuženik se dodatno očituje kako slijedi. U periodu od useljenja u stan 5. lipnja 2011. do kupovine vozila Picasso 14. travnja 2014. tuženik je radom stjecao svoju već godinama uobičajenu plaću od oko 10.000,00 kn mjesečno, dok tužiteljica kroz taj period stječe oko 2.500,00 kn mjesečno. Sva ta sredstva, a osim toga i redovitu financijsku pomoć majke tuženika od oko 1.500,00 kn mjesečno, te i nadalje dio tuženikove predbračne ušteđevine, stanke troše tokom bračne zajednice na redovite životne troškove, koji su se dodatno trajno povećali nakon rođenja drugog djeteta u braku u rujnu 2012. Navodi da je dodatno po drugim osnovama koje nisu rad (kamate na oročenja i dividende na dionice kupljene 2006. -2007.) uprihodio u ovom periodu ukupno 21.144,56 kn, međutim, u trenutku prije kupovine vozila tuženik raspolaže sa samo 12.984,09 kn više nego na dan useljenja, što znači da je u tom periodu utrošio na životne troškove sva radom stečena sredstva i još dodatnih 8.160,47 kn svojih osobnih sredstava. Plaće stranaka su se redovito trošile za podmirenje osnovnih životnih potreba, za hranu, režije, odjeću i obuću, gorivo i slično. Tužiteljica nikakva sredstva mimo plaće nije unijela u bračnu zajednicu te tužiteljica predmetnom tužbom pokušava steći nepripadnu imovinsku korist na štetu tuženika. Uz navedeno, ukazuje da je tužiteljica već vodila spor s istim tužbenim zahtjevom pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-820/2017, a koji postupak je završio povlačenjem tužbe. Slijedom navedenoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u korespondenciju mailom stranaka od 8.6.2020. (list 18), potvrdu o prometu po tekućem računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1.10.2010. -19.3.2012. (list 19-27), promet po tekućem računu tuženika kod Privredne banke Zagreb d.d. za razdoblje od 30.6.2011. -1.5.2014. (list 28-43), potvrde o prometima po oročenjima i tekućem deviznom računu tuženika kod Privredne banke Zagreb d.d. (list 44-47), potvrdu o prometu po računu klasična štednja tuženika kod Zagrebačke banke d.d. od 28.8.2017. (list 47), potvrde o prometu po deviznom računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d. (list 48), potvrde o prometu po žiro- računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d. (list 49-50), dopis PBZ Stambene štedionice od 20.2.2018. (list 51), potvrdu Zagrebačke banke d.d. o stanju štednog uloga (list 52), potvrdu Zagrebačke banke o obavljenim transakcijama za AE (list 53), izračun prijevremenog raskida oročenja Privredne banke Zagreb d.d. za ĆE (list 53), potvrde Privredne banke d.d. o transakcijama za ĆE (list 54), rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-7409/14-23 od 18.11.2015. (list 55-56), rješenje ovog suda poslovni broj O-4246/16.5 od 12.7.2017. (list 56-57), predugovor o kupoprodaji od 12.2.2011. (list 58-59), ugovor o kupoprodaji od 29.3.2011. (list 59-60), prijavu poreza na promet nekretnina od 20.4.2011. (list 61), porezno rješenje Porezne uprave od 4.2.2012. (list 62), korespondenciju mailom (list 63-64), Ugovor o kupoprodaji nekretnine – stana od 3.2.2004. (list 65-66), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20.3.2003. (list 67-68), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina] (list 77-80, 87-88), elektronički zapis iz matice vjenčanih (list 81), prometnu dozvolu (list 83-84), Ugovor o kupoprodaji vozila od 19.3.2021. (list 85), dopis Porezne uprave od 31.3.2023. s potvrdama o visini dohotka i primitka za stranke (list 98-118), saslušao je svjedoke PE, ĆE i LE (list 122-126) te stranke (list 90-95).

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva u ½ dijela na nekretnini – stan na drugom katu na adresi [adresa] i osobnom vozilu marke Citroen Xsarra 1.6 I Picasso, te zahtjev za izdavanje isprave za upisa prava suvlasništva tuženice u ½ dijela u zemljišne knjige, odnosno javnom upisniku motornih vozila, a koja nekretnina i motorno vozilo predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

6. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 5. siječnja 2011., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Medveščak, a koji je brak razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1363/17-41 od 16. srpnja 2020. Nije sporno da je tijekom trajanja bračne zajednice kupljena predmetna nekretnina (30. ožujka 2011.) i predmetno motorno vozilo (14. travnja 2014.) te da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine u cijelosti u zemljišnim knjigama, kao i da je bio upisan kao vlasnik motornog vozila u upisniku motornih vozila, a koje je vozilo tuženik prodao 19. ožujka 2021. za iznos od 8.000,00 kn.

7. Sporno je da li predmetna nekretnina i motorno vozilo predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, svaki u ½ dijela, ili vlastitu imovinu tuženika.

8. Prema odredbi čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje ObZ) danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

9. U razdoblju stjecanja predmetne imovine imaju se primijeniti odredbe 247. do 254. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 – dalje ObZ) prema kojoj bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem, darovanjem i sl.

10. Uvidom u korespondenciju mailom sud je utvrdio da datira od 26. srpnja 2010. kojom HE iz Operete d.o.o., agencije za promet nekretnina u prilogu šalje tužiteljici ponude stanova za razgled istih u slučaju zainteresiranosti, a među kojima se nalazi i ponuda za stan na adresi [adresa], drugi kat, površine 85,00 m2, cijena 170.000,00 EUR, da je riječ o odličnom stanu, u stanu su nove električne instalacije, kao i odvodne i dovodne cijevi u kupaoni te plinske instalacije, na zgradi je obnovljena fasada i uređeni su dimnjaci. Nadalje proizlazi da je navedeni mail tužiteljica proslijedila tuženiku u kojem navodi da bi tuženik mogao sa svojim roditeljima pogledati jedan od stanova, da će tužiteljica pokušati dogovoriti razgled već za danas, a svakako za sutra.

11. Uvidom u Predugovor o kupoprodaji od 12. veljače 2011. (dalje Predugovor) sud je utvrdio da je sklopljen između PE kao prodavatelja i AE kao kupca (ovdje tuženika), a kojim se ugovorne strana obvezuju sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji kojim će prodavatelj prodati, a kupac kupiti stan na drugom katu desno u površini 85.03 čm na adresi [adresa] (čl. 1. Predugovora), da je ugovorena kupoprodajna cijena nekretnine u iznosu od 170.000,00 EUR i da potpisom Predugovora prodavatelj potvrđuje primitak iznosa od 20.000,00 EUR na ime kapare, dok se preostali iznos od 150.000,00 EUR kupac obvezuje isplatiti prodavatelju najkasnije do 31. ožujka 2011. (čl. 3. Predugovora), da će porez na promet nekretnina na temelju glavnog ugovora o kupoprodaji snositi kupac (čl. 11. Predugovora) te da potpisom Predugovora ugovorne strane potvrđuju da je predmetna nekretnina kupljena posredovanjem Opereta d.o.o. za promet nekretnina i da je sklapanjem Predugovora Opereta d.o.o. ispunila posredničku zadaću i ostvarila pravo na posredničku proviziju (čl. 13. Predugovora).

12. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 29. ožujka 2011. (dalje Ugovor) sud je utvrdio da je sklopljen između PE kao prodavatelja i AE kao kupca (ovdje tuženika), kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje stan na drugom katu desno u površini 85.03 čm na adresi [adresa] (čl. 1. Ugovora), da je ugovorena kupoprodajna cijena nekretnine u iznosu od 170.000,00 EUR koju je kupac platio prodavatelju na dan sklapanja Ugovora (čl. 3. Ugovora), da je prodavatelj na dan sklapanja Ugovora predao kupcu predmetnu nekretninu u posjed (čl. 6. Ugovora), da će porez na promet nekretnina na temelju Ugovora snositi kupac (čl. 8. Ugovora) te da potpisom Ugovora ugovorne strane potvrđuju da je predmetna kupoprodaja sklopljena posredovanjem Opereta d.o.o. za promet nekretnina i da je sklapanjem Predugovora Opereta d.o.o. ispunila posredničku zadaću i ostvarila pravo na posredničku proviziju (čl. 9. Ugovora).

13. Uvidom u prijavu poreza na promet nekretnina od 20. travnja 2011. sud je utvrdio da je podnijeta po tuženiku za stan da drugom katu, površine 85.03 čm na adresi [adresa], kupljena od prodavatelja PE, za iznos od 1.251.200,00 kn po osnovi darovanog novčanog iznosa (kao izvor sredstava za stjecanje nekretnine), s time da se porezno oslobođenje traži s osnove rješavanja stambenog pitanja.

14. Uvidom u porezno rješenje Porezne uprave od 4. veljače 2012. sud je utvrdio da je tuženiku priznato pravo na oslobođenje dijela plaćanja utvrđenog iznosa poreza na promet nekretnina od 5% (oslobođenje iznosa poreza od 59.057,52 kn na utvrđenu tržišnu vrijednost nekretnine u iznosu od 1.255.416,00 kn), te da je tuženik u obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.713,28 kn.

15. Uvidom u potvrdu o prometu po tekućem računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1.10.2010. -19.3.2012. sud je utvrdio da stanje računa iznosi, i to na dan 1. listopada 2010. iznos od 46.13496 kn, na dan 4. siječnja 2011. (brak sklopljen 5. siječnja 2011.) iznos od 61.311.69 kn, na dan 12. veljače 2011. (dan sklapanja Predugovora) iznos od 66.719,07 kn, na dan 28. ožujka 2011. (Ugovor sklopljen 29. ožujka 2011.) iznos od 67.326,23 kn, na dan 2. lipnja 2011. iznos od 15.432,64 kn, s time da je razvidno da se stanje računa smanjivalo posebice nakon kupnje predmetnog stana, kao i da s računa nema izvršenih isplata za kupnju predmetne nekretnine, izuzev plaćene naknade za uslugu posredovanja Opereti d.o.o. po osnovi provizije, i to isplata 25. veljače 2011. u iznosu od 7.744,29 kn i 3. svibnja 2011. u iznosu od 7.693,05 kn, ukupno iznos od 15.437,34 kn. Na navedeni račun tuženiku je isplaćivano redovito primanje u iznosima oko 10.000,00 kn mjesečno. Iz navedenog računa nisu jasno razvidne isplate s osnove uređenja predmetne nekretnine.

16. Uvidom u promet po tekućem računu tuženika kod Privredne banke Zagreb d.d. za razdoblje od 30.6.2011. -1.5.2014., potvrde o prometima po oročenjima i tekućem deviznom računu tuženika kod Privredne banke Zagreb d.d., potvrdu o prometu po računu klasična štednja tuženika kod Zagrebačke banke d.d. od 28.8.2017., potvrde o prometu po deviznom računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d., potvrde o prometu po žiro-računu tuženika kod Zagrebačke banke d.d. sud je utvrdio da je tuženik imao štednju otvorenu 1. siječnja 2010. sa početnim stanjem u iznosu od 114.723,17 kn, a koja je zatvorena 30. lipnja 2011. (list 47), da je tuženik sa svog tekućeg računa u Privrednoj banci Zagreb d.d. (list 28) 14. travnja 2014. za vozilo Picasso isplatio iznos od 28.000,00 kn (stanje računa na navedeni dan prije izvršene isplate iznosi 42.500,76 kn). Nadalje je razvidno da je tuženik imao i oročena novčanu štednju u Privrednoj banci Zagreb d.d. (list 44-45). Ovdje valja posebno istaknuti da sud nema dovoljno stručnog znanja kako bi vršio usporedbe svih računa i svih vršenih uplata i isplata na istima, međutim, nedvojbeno je razvidno da je tuženik imao ušteđevinu koju je stekao prije braka s tužiteljicom, a koja se ušteđevina smanjivala tijekom trajanja braka, s time da su iz prometa po računu u Privrednoj banci Zagreb d.d. razvidne uplate s osnove oročenih novčanih sredstava tuženika.

17. Uvidom u dopis PBZ Stambene štedionice od 20. veljače 2018. sud je utvrdio da je tuženik bio vlasnikom računa stambene štednje broj 3502249537, otvoren 1. veljače 2012. jednokratnom uplatom štednog uloga u iznosu od 3.360,00 kn, a koji je račun zatvoren 31. kolovoza 2017. kada je isplaćen iznos od 4.052,70 kn.

18. Uvidom u potvrdu Zagrebačke banke d.d. o stanju štednog uloga i obavljenim transakcijama za AE iz [adresa] sud je utvrdio da je na dan 29. ožujka 2011. sa štednog uloga isplaćen ukupan iznos od 82.259,33 EUR (46.678,29+35.581,04 EUR) po istome te su štedni ulozi nakon isplate zatvoreni.

19. Uvidom u izračun prijevremenog raskida oročenja Privredne banke Zagreb d.d. i potvrde Privredne banke d.d. o transakcijama za ĆE sud je utvrdio da je na dan 29. ožujka 2011. istoj isplaćen iznos od 47.000,00 EUR s osnove oročene štednje.

20. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-7409/14-23 od 18. studenoga 2015. i rješenje ovog suda poslovni broj O-4246/16.5 od 12. srpnja 2017. sud je utvrdio da je pok. ČE sačinio vlastoručnu oporuku 1. ožujka 2006. kojom je svu svoju imovinu koja se nalazi u stanu u [adresa], kao i iznose na štednim knjižicama kod Zagrebačke banke d.d. te grobno mjesto na groblju Mirogoj ostavio u vlasništvo nećaku AE iz [adresa].

21. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine – stana od 3. veljače 2004. sud je utvrdio da su suvlasnici stana u [adresa] bili AE, u 18/36 dijela, i ĆE, u 3/36 dijela, oboje iz [adresa], uz ostale suvlasnike, a kojim je ugovor isti stan prodan za iznos od 36.000,00 EUR. 22. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 20. ožujka 2003. sud je utvrdio da je AE iz [adresa] bio vlasnikom stana i garaže na adresi [adresa], a koji je prodao za iznos od 78.000,00 EUR. 23. Uvidom u dopis Porezne uprave od 31. ožujka 2023. s potvrdama o visini dohotka i primitka za stranke sud je utvrdio da na temelju službenih evidencija Porezne uprave ostvareni dohoci za tužiteljicu iznose kako slijedi, u 2010. – 54.081,45 kn, u 2011. – 4.693,13 kn, u 2012. – 308,76 kn, u 2013. – 0,00 kn, te od siječnja do travnja 2014. – 8.505,63 kn, dok za tuženika iznose kako slijedi, u 2010. – 158.837,52 kn, u 2011. – 119.101,55 kn, u 2012. – 106.391,90 kn, u 2013. – 119.275,80 kn, te od siječnja do travnja 2014. – 54.308,15 kn. 24. Uvidom u korespondenciju mailom stranaka od 8. lipnja 2020. sud je utvrdio da je upućena od strane tužiteljice tuženiku vezano za plaćanje uzdržavanja tuženika za zajedničku djecu stranaka, te tužiteljica predlaže da tuženik daruje stan djeci, a s obzirom da je stan darovan tuženiku na osnovu sklapanja braka sa tužiteljicom te tužiteljica smatra da djeca imaju pravo na to.

25. Nadalje, u svrhu utvrđenja spornih odlučnih činjenica u ovom postupku sud je saslušao stranke i svjedoke.

26. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se potraživanje u ovom postupku temelji na tome da su predmetna nekretnina i motorno vozilo stečena zajedničkim sredstvima stranaka, a koja proizlaze iz izvanbračne, kao i bračne zajednice. Stranke su se počele nalaziti i družiti u jesen 2009., provodili su svaki dan zajedno, bili su ili na adresi tužiteljice ili na adresi tuženika, dok su zajedno počeli živjeti u ljeto ili jesen 2010. u naselju Borovje, ne može se sjetiti točne adrese. Do prestanka intimne veze došlo je 18. lipnja 2017. kada je tuženik iselio iz zajedničkog stana. Od kada su se stranke upoznali oboje su zarađivali, stan je kupljen za vrijeme trajanja braka, misli da je ugovor sklopljen baš na dan kad je rođeno zajedničko dijete, ili možda dan ranije, a uselili su u stan u lipnju 2011. Stan je kupljen zajedničkim sredstvima koja su stranke stekle u braku. Tužiteljica je radila preko autorskih ugovora kao prevoditelj, imala je redoviti angažman sa HNK, radila je i kao tumač, imala je klijente kao što je Akademija dramskih umjetnosti, razni časopisi, škola stranih jezika te je u prosjeku imala mjesečna primanja oko 10.000,00 kn, a koja je primanja imala od početka izvanbračne zajednice. 2011. je bila na porodiljnom, međutim, i za vrijeme porodiljnog je radila honorarno i zarađivala visoke mjesečne iznose, u dva mjeseca za vrijeme porodiljnog zaradila honorar od 27.000,00 kn i 24.000,00 kn. 2014. je radila pola radnog vremena, kada su mjesečna primanja bila niža, oko 3. - 4.000,00 kn, te je do prestanka braka radila pola radnog vremena, a s obzirom da se tuženik bunio na radno vrijeme tužiteljice iz čega su proizašli njihovi bračni problemi. 2009. radila je na ljeto u turizmu u Puli, bukirala je izlete za Brijune u jednoj agenciji i to ljeto je zaradila nekih 10.000,00 kn ili više, sa kojim novcima je također ušla u brak. Nije naslijedila nikakve druge novčane iznose, a povremeno su joj pomagali roditelji financijski, znali su joj dati na ruke novce, ne zna koliko često, bila je riječ o nekih 200-500,00 EUR, nekada su znali dati i 1.000,00 EUR, kako bi im pomogli financijski, povremeno su znali kupovati i odjeću djeci, a djeca su znala boraviti kod majke tužiteljice u inozemstvu. Također, znali su im pomagati i roditelji tuženika. Što se tiče uređenja stana, od veljače do lipnja 2011. u stanu su brušeni parketi, ličen je cijeli stan, uređena je cijela kupaonica i cijela kuhinja zajedno sa kuhinjskim elementima i kuhinjskim uređajima, mijenjana je stolarija na nekih prozorima, kao i na vratima od balkona, dok su tijekom 2013. ili 2014., ne zna točno kada, ali su već oba djeteta bila rođena, izolirali dječju sobu toplinskom i zvučnom izolacijom. Svi ti radovi iznosili su oko 20. -23.000,00 EUR, a što je sve plaćeno zajedničkim sredstvima stečenima u braku. Predmetno motorno vozilo kupljeno je kao polovno od maćehe tužiteljice, 2013. ili 2014., ne zna točno koje godine, zna da je sin tada imao godinu i pol dana. Isto je kupljeno zajedničkim sredstvima stečenima u braku. Ugovor je sklopio tuženik, jer tužiteljica nije previše brinula o tim stvarima, ima vozačku, ali ne vozi, tek je kasnije saznala da je bitno na koga glasi ugovor. U stanu živi s djecom. U braku je kupovan namještaj, Meblo namještaj ili su dali izraditi namještaj, tako su kupili komodu, ugradbeni ormar, krevete za spavaću i dječju sobu, s time da su namještaj sami kupovali, dok su znali neki namještaj i dobiti od obitelji. Navedeno su sami kupili. Imala je u nasljedstvu klavir koji je donijela u zajednički stan, a koji klavir i nadalje stoji u stanu. Nema osobno u posjedu porezne knjige ili porezne prijave iz kojih bi bila vidljiva mjesečna primanja. Obrt je osnovala tek u braku, dok je prije braka radila na osnovu autorskih ugovora i ugovora o djelu koje je redovito prijavljivala u poreznu. Što se tiče troškova koje su imali u izvanbračnoj zajednici, isti su bili jako mali, bili su jako pažljivi koliko troše, možda su mjesečno izdvajali na hranu 2.000,00 kn. Tužiteljica inače odjeću malo kupuje, nije je ni tada posebno kupovala. Novac su čuvali za putovanja, za buduću nekretninu i za buduću djecu koju su namjeravali imati. Što se tiče ušteđevine na osobnom računu u vrijeme stupanja u brak, u svezi navedenog nije sigurna i ne može se izjasniti o točnom novčanom iznosu. U to vrijeme imali su i vjenčanje i svadbu pa su na to odlazili određeni troškovi, zna da joj je majka tada uplatila novčani iznos na račun od nekih 1.500,00 EUR, a tada je bila i u 9. mjesecu trudnoće te je najviše bila fokusirana na trudnoću pa zato se sada ni ne može izjasniti o navedenom. Ne može se sjetiti točno iznosa koliko je plaćena svadba, jer tada nije gledala u svaku kunu koju troše na svadbu, a svadbu su platili zajedno. Pojašnjava da kada je bila u zadnjim mjesecima trudnoće nije pazila tko i što je konkretno u kojim iznosima plaćao za određene stvari, ali je pazila da na sebe ne potroši previše. Prilikom kupovine stana nije osobno platila prodavatelju ikakve novčane iznose za stan, a ne može sa sigurnošću reći da li je ili nije podizala ikakve novčane iznose sa svog računa za kupnju stana. Ne može se sjetiti da li je uplaćivala bivšem suprugu na račun ikakve novce za kupnju stana. Ne zna sa kojeg je točno računa isplaćen novac za kupnju stana, zna da je bivši suprug koristio pravo prvokupa za kupnju stana. Roditelji bivšeg supruga nešto su pomogli financijski za kupnju predmetnog stana. Stranke su zajedno odlučivale koliko će potrošiti za uređenje stana i što će konkretno kupiti, ne zna točno neke druge detalje jer je u to vrijeme bila u trećem tromjesečju trudnoće te se nije bavila konkretnim novčanim iznosima. Ne znam točno, odnosno nije sigurna da li se vidi trag na njenom osobnom računu da je sa svog računa platila konkretnom izvođaču radove za preuređenje stana, zna da imam sve račune za uređaje u stanu, kao i za neki namještaj. Nije joj poznato da li je tuženik imao kakvu ušteđevinu. Ne može dati konkretan odgovor da li joj je poznato podrijetlo novaca za predmetni stan, nisu joj bili poznati svi detalji oko ušteđevine tuženika, zna da je nekakvu ušteđevinu imao, ali da nikada detaljnije o tome nisu razgovarali, a da su oboje bili zaposleni od početka izvanbračne zajednice i da su bili kreditno sposobni. Vrijednost stana koji je kupljen tada iznosila je 185.000,00 EUR. Vezano za ušteđevina koju je imala prije kupnje stana i prije ulaganja u stan, u trenutku kupnje je bila u rađaoni, nešto novaca je bilo na računu, a nešto nije bilo na računu. Konkretno ne zna o kojem je novčanom iznosu riječ, zna da je bio na računu iznos od 1.500,00 EUR koji joj je uplatila majka, ali za daljnji novčani iznos se ne može sjetiti.

27. Iz iskaza tuženika proizlazi da je s tužiteljicom kraće vrijeme bio zajedno tijekom 2009., tada su prekinuli jer mu se rađao sin kojeg je dobio sa drugom ženom s kojom tada nije bio u vezi. Veza sa tužiteljicom obnovila se u ožujku 2010., viđali su se često, ali ne baš svaki dan, tužiteljica je tada živjela u nekretnini svog oca u [adresa], a tuženik je živio u stanu na Borovju, tek od lipnja ili srpnja 2010. tužiteljica je povremeno znala prespavati kod tuženika, ali tada nisu živjeli zajedno i ne bi rekao da su bili u izvanbračnoj zajednici, tužiteljica nije imala niti većinu svojih stvari kod tuženika. Nisu bili u nikakvoj izvanbračnoj zajednici i počeli su zajednički život tek kada su uselili u predmetni stan 5. lipnja 2011. Iako su brak zaključili u siječnju 2011., živjeli su sve do lipnja 2011. na prethodno navedenim adresama, koliko se sjeća, tužiteljica je u tom periodu bila trudna pa je tada i češće prespavala kod tuženika. Kada malo bolje razmisli, a s obzirom da je tužiteljica rodila u veljači 2011., počeli su živjeti zajedno od početka sklapanja braka, malo su mu se poremetili mjeseci. Slaže se sa navodima tužiteljice da je bračna zajednica prestala 18. lipnja 2017. kada je iselio iz predmetnog stana. Kupnja stana započela je prije poznanstva sa tužiteljicom, naime većinu svog života živio je u roditeljskoj kući i 2008. odselio je u podstanare te mu je majka tada rekla da oni kao roditelji žele kupiti stan iz njihove zajedničke ušteđevine. 2008. našli su jedan stan, ali im je bio preskup. 2010., kada je tužiteljica već bila trudna, ponovno se angažirao sa svojim roditeljima, kao i tužiteljicom, kako bi izabrali stan u koji bi odselili. U srpnju 2010. stupio je u kontakt sa prodavateljem radi pregleda stana, dok su u jesen 2010. roditelji stupili u kontakt sa prodavateljem stana, naime, stan je kupovao otac na svoje ime i on je donosio odluku o kupnji stana, ali tada se otac nije uspio dogovoriti sa prodavateljem. Kada se trebalo roditi dijete, ponovno je kontaktirao istog prodavatelja i tada je otac sa prodavateljem uspio sklopiti dogovor. Cijelo vrijeme bilo je jasno da će otac kupiti stan koji će glasiti na njegovo ime. Kako je u međuvremenu donijet novi zakon o oslobođenju poreza na promet nekretnina za mlade ako je riječ o prvoj nekretnini u vlasništvu, tada je otac tuženika pristao da se stan upiše na ime tuženika kako bi dobili oslobođenje od plaćanja na porez na promet nekretnina. Za kupnju stana novac su dali roditelji tuženika, dok je tuženik potpisao predugovor, a koji je potpisao 17. veljače 2011., dakle blizu rođenja djeteta. Roditelji su za kupnju stana imali ušteđenu gotovinu kod kuće, i to 20.000,00 EUR koje su prethodno dali prodavatelju i kojoj predaji novca nije bio prisutan. 30. ožujka 2011. potpisan je ugovor o kupoprodaji, a roditelji su uzeli ušteđevinu iz kuće, kao i digli novce sa oročenih štednih računa koje su imali u Privrednoj banci Zagreb i Zagrebačkoj banci te takav ukupan iznos za kupnju stana predali na licu mjesta u poslovnici Privredne banke Zagreb prodavatelju, a kojoj predaji novca također nije bio prisutan. Što se tiče porijekla novaca roditelja, otac je naslijedio stan od svojih roditelja koji je prodao 2003., zatim otac ili majka, nije točno siguran, imali su suvlasnički udio u stanu koji su prodali 2004., sve te novce položili su na svoje račune i ubirali i kamate na taj novac. Ocu tuženika je njegov stric darovao za svog života svoju životnu ušteđevinu, jer nije imao druge bliže rodbine, dok je majka imala naslijeđene novce po svom ocu, a oboje su imali i životnu ušteđevinu koju su stekli za vrijeme svog radnog vijeka. Kada su preuzeli stan, sa svojom ušteđevinom koju je stekao, samostalno je financirao adaptaciju stana u potpunosti, te je od svoje ušteđevine potrošio za adaptaciju stana iznos od 55.000,00 kn. Na adaptaciju stana utrošen je i iznos od 5.000,00 kn koji mu je brat dao kao vjenčani dar, dok je majka tuženika financirala krečenje stana koji je iznosio 7.000,00 kn koje je direktno platila radnicima. Da je koristio svoju ušteđevinu vidi se iz računa, jer je imao ušteđevinu i na tekućem računu, a dio ušteđevine je imao i oročen, ne može se točno sjetiti koliko je novaca imao na svojem tekućem računu, i da li je razročio novce u svrhu adaptacije stana ili kada je kupio vozilo. Neke novce koje je imao oročene također je razročio i za njihove tekuće troškove. Naime, što se tiče troškova života stranaka, primanja tuženika su bila oko 10.000,00 kn, a primanja tužiteljice su bila u prosjeku 2.500,00 kn, s time da nisu niti uvijek bila redovita, nisu bila dovoljna za njihove tekuće osnovne životne troškove, tako da je povremeno trošio i svoju ušteđevinu. Majka tuženika davala mu je mjesečno na ruke 1.500,00 kn kako bi im financijski pomogla, majka tužiteljice znala je na redovitoj bazi dati nekih 100,00 EUR, dok otac tužiteljice nije ni na koji način financijski pomagao. Što se tiče ušteđevine koju je stekao na vlastitoj osnovi imao je i dividende od dionica, s time da porijeklo dionica seže iz 2006. i 2007., kao i kamata na oročenu štednju, a koja ušteđevina se tokom braka smanjivala jer od svojih primanja nisu mogli pokrivati redovite troškove i budžet im je redovito bio u minusu. Tužiteljica je osnovala obrt u proljeće 2015. Što se tiče ulaganja u stan, mijenjani su balkonski prozori i balkonska vrata, dva manja prozora u ostavi i WC-u, jedan manji prozor u kuhinji, mijenjane su pločice u kuhinji, kupaoni, predsoblju i ostavi te je brušen parket u svim sobama, a koji svi radovi su iznosili ukupno oko 67.000,00 kn, postavljena je i termička izolacija u dječjoj sobi koja je rađena 2014. koja je iznosila misli oko 4.000,00 kn. Kada spominje ulaganja u nekretninu pri tome ne misli na ulaganja u pokretnine koje je također kupio svojom vlastitom imovinom iz svoje ušteđevine, ali je suglasan da ih supruga uzme za sebe, tu spadaju i svi kupljeni uređaji, osim onih pokretnina koje su nasljedstvo od roditelja tuženika i koje su im roditelji više-manje posudili da ih koriste u stanu. Što se tiče predmetnog motornog vozila, vlasnik vozila je bila majka od maćehe tužiteljice, ali je dogovarao detalje oko kupnje vozila, pa tako i cijenu sa maćehom tužiteljice. Vozilo je kupio za 25.000,00 kn, bila je riječ o rabljenom vozilu starom 14 godina, iz svoje vlastite ušteđevine, jer od bračne nije bilo ništa kako je to već prethodno obrazložio. U vlasništvu niti u posjedu vozila više nije jer je isto prodao. Što se tiče štednje stranaka prije braka živjeli su dosta skromno, s time da je svako živio za sebe i trošio svoje novce za sebe, dok za vrijeme braka nisu bili baš štedljivi, djeca su išla u privatni vrtić, moglo bi se reći da su uvijek živjeli izvan svojih mogućnosti. Imali su i dadilje za djecu, iako tužiteljica nije imala stalan posao i puno radno vrijeme. Da li je tužiteljica uštedjela išta za stan, može reći da ne zna za nikakvu ušteđevinu, da ista nije nikada spomenula nikakvu ušteđevinu, a sigurno za vrijeme braka nije ništa uštedjela. Za vrijeme braka režijske troškove za stan plaćao je tuženik, dok bi danas iste trebala plaćati tužiteljica, ali dosta toga se ne plaća i postoje dugovi. Što se tiče mjesečnih životnih troškova, plaćali su za povremena putovanja, kvalitetnu hranu, opremu za djecu, plaćali su dadilje i privatni vrtić djeci, nije se ništa moglo uštedjeti, kako je već naveo, dodatno je doprinosio svojom vlastitom ušteđevinom. Osim redovite plaće koja je mjesečno iznosila oko 10.000,00 kn, bilo je jedno razdoblje kada je bila najteža kriza u državi, a što je bilo na početku rata, tada je jedan dio na ime plaće dobivao na ruke, ali mu je tada redovita plaća bila manja, tako da je ukupno mjesečno primanje koje je dobivao na račun i na ruke iznosio oko 10.000,00 kn, dok se kasnije vratilo sve na staro i plaću je opet dobivao na račun u iznosu od oko 10.000,00 do možda 10.500,00 kn. U stanu u [adresa] prespavao je možda jednom, ne može se sjetiti da bi više od jednog puta prespavao u [adresa], riječ je o stanu u kojem je tužiteljica jedno vrijeme bila u podstanarstvu, prethodno je bila u [adresa], te se nakon tog podstanarstva opet vratila živjeti u [adresa], zna da je više puta prespavao kod nje u [adresa], toga se sigurno sjeća. Tužiteljica je češće prespavala na adresi tuženika kada je već bila trudna, kod tuženika je u početku imala neke osobne stvari, ne sve jer se sjeća da su još kasnije prenosili puno njezinih osobnih stvari iz [adresa]. Što se tiče zajedničkog života stranaka prije sklapanja braka, to je bila više nekakva siva zona, za koju smatra da nije riječ o izvanbračnoj zajednici kako je to već prethodno naveo, a da je zajednički život stranaka na neki način počeo tek nakon što su sklopili brak i dobili dijete. Nisu imali povezane financije i svaki je za sebe snosio sve životne troškove sve do trenutka samog sklapanja braka.

28. Iz iskaza svjedoka PE proizlazi da se sjeća da je predmetni stan na adresi [adresa] prodavao. Sjeća se da su se dogovorili u Zagrebačkoj banci i našli roditelji tuženika, njegova supruga i on te da je sa računa roditelja tuženika, ne zna točno s kojeg računa od njih, prebačen na njegov račun novčani iznos za kupnju stana. Ukupna dogovorena kupoprodajna cijena stana je bila 170.000,00, ne zna sada točno koja je valuta, misli da su bile njemačke marke, to mu se teško sjetiti zbog proteka vremena. Prije toga dan je određeni iznos novca na ime kapare jer je stan još uvijek bio pod kreditom i dogovor je bio ili da se kredit riješi davanjem kapare ili da kupci nastave sami otplaćivati kredit. Na kraju mu je plaćena kapara koju su dali roditelji tuženika, na osnovu koje je podmirio kredit koji je još ostao za otplatu stana, ne zna točno koliko je dano na ime kapare, misli možda 20.000,00. Kapara mu je dana u predmetnom stanu koju su mu dali roditelji tuženika, kojih se sjeća da su sigurno bili prilikom predaje kapare, možda je tada bio prisutan i tuženik, ali to sa sigurnošću ne može tvrditi. Sve detalje vezano oko dogovora sa prodajom stana dogovarao je sa roditeljima tuženika i sa tuženikom, tako je tuženik bio u stanu da isti vidi, dok je s roditeljima dogovarao cijenu. Dogovori su tekli glatko, nije bilo problema oko cijene. Zna da su roditelji kupovali stan za svog sina jer su mu tako rekli. Što se tiče tužiteljice, misli da je nju vidio jednom, misli da je možda jednom navratila vidjeti stan. Detalje oko toga da li su stranke bile u braku, da li je tužiteljica bila trudna ili ne, ne zna jer iste u vezi navedenog nije ispitivao, to su privatne stvari, a nije niti primijetio da li je tužiteljica trudna kada ju je vidio, to se sada zaista ne sjeća. Nakon što je svjedoku predočen predugovor i ugovor o kupoprodaji na listu 58-60 spisa, isti potvrđuje da je riječ o predugovoru i ugovoru koji je sklopio sa tuženikom i koji su potpisani po njemu osobno. Nakon što se svjedoka upućuje da pročita čl. 3. predugovora i ugovora, navodi da je upravo i rekao da je cijena iznosila 170.000,00 EUR, te nakon što je svjedoku rečeno da je cijenu izrazio u njemačkim markama, navodi da je mislio na EUR, jer naravno da marke tada više nisu postojale, ali da se jednostavno smeo u iskazu. Pri potpisivanju predugovora i ugovora uz potpisnike ugovora bila je prisutna i njegova supruga, a misli da su bili i prisutni roditelji tuženika, to sa sigurnošću ne može tvrditi.

29. Iz iskaza svjedoka ĆE, majke tuženika, proizlazi da su suprug i ona imali dva stana koja su prodali, imali su oročene i naslijeđene novce te su se dogovorili da će sinu koji će prvi napustiti obiteljsku kuću kupiti stan na dar, a za drugoga su dogovorili da će ostati u obiteljskoj kući koja je bila dovoljno velika. Sin AE napustio je obiteljsku kuću 2008. kada su govorili da će istome kupiti stan, a koji su mu i kupili početkom 2011. Suprug i ona išli su u Zagrebačku banku na uglu Maksimirske i Harambašićeve ulice gdje su se sreli sa prodavateljem i njegovom ženom, razročili su njihovu ušteđevinu i dali je prodavatelju kako bi je on odmah uplatio na svoj račun da te novce ne nose okolo. Dogovorena kupoprodajna cijena stana je bila 170.000,00 EUR, od čega je u banci predano prodavatelju 150.000,00 EUR, a tri mjeseca ranije platili su istome akontaciju koja je iznosila oko 20.000,00 EUR te se čekalo tri mjeseca do konačne isplate kupoprodajne cijene kako bi prodavatelj iselio iz stana. Ne sjeća se detalja vezanih za predaju akontacije, jer toj predaji nije niti bila prisutna, ne zna tko je istoj bio prisutan i gdje, zna da je inače muž sve dogovarao s prodavateljem. Nakon što je stan kupljen dali su sinu novce za bojanje stana. Zna da je AE od svoje ušteđevine, koju je stekao, uredio stan, i to kupaonu, kuhinju, ne zna koliko je na uređenje potrošeno novaca, jer o tome nisu razgovarali. Misli da tužiteljica u uređenju stana nije sudjelovala, a zna da je sin dao svoje novce kako je to prethodno navela. Što se tiče predmetnog motornog vozila, o kupnji istoga nema nikakvih saznanja. Ne sjeća se nikakvih detalja vezano za vezu sina i tužiteljice prije sklapanja braka. Tužiteljica nije nikada radila puno radno vrijeme, već povremeno, zna da je pričala da je radila poslove prevođenja. Neke druge detalje vezano za to ne zna. Sa tužiteljicom je bila u dobrim odnosima. Suprug i ona pomagali su sinu i snahi novčano za vrijeme njihova braka, posebice kada im se rodilo drugo dijete, jer su oboje imali dobre mirovine i strica koji im je ostavio dosta novaca, a sin i snaha nisu dovoljno zarađivali za život, posebice ne nakon rođenja drugog djeteta. Ne zna nikakve detalje vezano za to da li su sin i snaha živjeli iznad svojih financijskih mogućnosti ili skromno. Može reći da su djeca imala čuvateljicu, da su išla u židovski vrtić, misli da je riječ o privatnom vrtiću. Nije nikada razgovarala sa tužiteljicom da li je ista imala nekakvu ušteđevinu.

30. Iz iskaza svjedoka LE, brata tuženika, proizlazi da je po zanimanju dipl. pravnik, te ga obitelj inače konzultira vezano za razna pravna i financijska pitanja pa su ga tako i brat i roditelji konzultirali vezano za kupnju predmetnog stana, a za koju kupnju je i bio osobno zainteresiran zbog sunasljeđivanja tog stana. Inače, brat i on živjeli su s roditeljima u obiteljskoj kući u kojoj su dva stana na dvije etaže te su roditelji rekli kada se jedan od njih prvi iseli da će tom sinu kupiti stan, dok da će drugi ostati živjeti u obiteljskoj kući. Brat se iselio iz kuće 2008. te je upravo majka bila pokretač ideje za kupnju stana, a brat je tu više bio pasivan jer je otišao živjeti u podstanarstvo, međutim, majka je inzistirala na kupnji stana s čime se kao brat složio. Dugo se tražio odgovarajući stan i bratu se svidio samo jedan stan, a to je upravo bio predmetni stan, to je bilo negdje 2009. ili 2010., ne zna sad točno koje godine. Prodavatelj tog stana je gospodin PE. Prvotno nije mogla biti dogovorena kupoprodajna cijena, konkretno otac se nije složio sa istom koji je odlučivao o financijama, ali nakon nekog vremena ipak je dogovorena kupnja, zna da je bila jesen 2010. kada je prvotno uplaćena kapara, a početkom 2011. je uplaćen ostatak kupoprodajne cijene i uslijedilo je useljenje brata u stan. Otac je prvotno inzistirao da stan bude kupljen na njegovo ime, međutim nagovarao je roditelje da stan ipak bude kupljen na brata s obzirom na zakon prema kojem je brat kao prvi kupac nekretnine bio oslobođen od plaćanja poreza na promet nekretnina, s čime se otac u konačnici složio i zato je stan kupljen na ime brata. Roditelji su kupili stan sa svojom zajedničkom ušteđevinom. Inače, otac je prvotno htio da stan glasi na njegovo ime, jer je majka već bila vlasnica nekretnine na moru pa je to na neki način smatrao pravednim. Stan je prvotno plaćen kaparom u kešu koju su roditelji imali kod kuće, misli da je bila 20.000,00 EUR, dok je isplata ostatka, ukupna cijena stana je bila 170.000,00 EUR, bila u Zagrebačkoj banci na uglu Maksimirske i Harambašićeve ulice. Inače, majka je imala oročene novce u Privrednoj banci i prodavatelj je imao račun u Privrednoj banci, dok je otac imao oročene novce u Zagrebačkoj banci te je majka prebacila sa svog računa novce na račun oca, a prodavatelj je otvorio devizni račun u Zagrebačkoj banci kako bi mu se prebacili novci, naime prodavatelj je baš htio da mu se novci uplate u eurima, zato je i otvorio devizni račun. Sugerirao je roditeljima na koji način da provedu uplatu novca, jer niti roditelji, niti prodavatelj, nisu htjeli da novac prelazi preko ruke. Toj predaji novaca, kao niti predaji kapare, nije bio prisutan. Također, htio bi napomenuti vezano za predmetni stan da u ostavinskom postupku koji je vođen iza pok. oca je kao zakonskim nasljednikom uz njega, brata i majku, utvrđen i njihov polubrat OE iz [adresa], a s kojim je dogovoreno, s obzirom da je otac bratu darovao predmetni stan, uračunavanje dara, odnosno isplata novčanog iznosa u vrijednosti sunasljedničkog dijela nad predmetnim stanom te je brat isplatio polubratu 21.250,00 EUR dana 29. srpnja 2019., a što je i konstatirano u Rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevenke Jukić iz Zagreba, posl.br. O-2380/19 od 29. srpnja 2019., te se polubrat odrekao potraživanja po osnovi nužnog dijela iz ostavine. Osobno nije tražio isplatu od svog brata sve dok je majka živa, a kasnije će se dogovoriti. Što se tiče uređenja stana sugerirao je bratu što da napravi u stanu i nadgledao je radove zajedno s ocem. Zna da je brat imao ušteđevinu koju je stekao prije braka, jer su o tome pričali, zna da je 2009. ili 2010. imao nekih 200.000,00 kn, to zna jer je u to vrijeme imao otprilike toliku ušteđevinu, a on i brat su se uvijek voljeli uspoređivati i na neki način natjecati u svemu. Zna da nakon par godina braka brat više nije imao daljnje ušteđevine, jer je sav novac potrošio. Tako je iz svoje ušteđevine dao novce za prvu adaptaciju stana koja je bila prije useljenja, na koju je potrošio oko 10.000,00 EUR, tada je rađena nova manja kuhinja na mjestu gdje je prethodno bila lođa, ali su postojale već prethodno instalacije za kuhinju pa one nisu mijenjane, mijenjane su pločice i kada u kupaoni, ostatak radova je bio više kozmetički, mijenjana je u manjem dijelu stolarija, ne u cijelom stanu i adaptirao se parket, također su se zagradila jedna vrata između dvije sobe. O nekim daljnjim radovima u stanu nema nekih posebnih saznanja. Majka mu je još rekla da je platila ličenje zidova u stanu koje je iznosilo oko 1.000,00 EUR. Bratu je dao kao vjenčani dar iznos od 5.000,00 kn. Što se tiče predmetnog vozila, o kupnji istoga ne zna nikakve bitne detalje, naime, nakon što je brat sklopio svoj brak nisu više bili toliko u svakodnevnom kontaktu pa nisu niti pričali sve detalje jedan drugome iz svog života. Bratu je dao svoj Renault Clio čim se iselio iz obiteljske kuće, a koji mu je vratio kada je dobio drugo dijete jer mu je postao premali. Što se tiče tužiteljice, ne može reći da je s njom bio u nekim posebnim prijateljskim odnosima, oženio se nekih godinu dana nakon brata i brat i on sa suprugama više bili u nekim konkurentskim odnosima, nisu se svađali, a imali su, može reći, korektne odnose. Zna da je tužiteljica za vrijeme njihova braka završila fakultet i uvijek je imala neke planove gdje će i što u budućnosti raditi, a ne zna da je išta konkretno radila. Što se tiče veze brata sa tužiteljicom prije braka, može reći da je brat dobio dijete sa ženom koju je tek upoznao, to je bilo tijekom 2010., a nakon nekog kraćeg vremena im je rekao da se ženi za drugu koja je isto zatrudnjela, to je bila tužiteljica, sve se to odvijalo tako brzo, može reći da su brat i tužiteljica bili zajedno par mjeseci, ali to sigurno nije bila izvanbračna zajednica, s time da nisu niti živjeli zajedno, svaki od njih imao je svoj stan u najmu.

31. Sud u cijelosti prihvaća kao istinit i životno logičnim iskaz tuženika, a s obzirom da je u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom i iskazima svih saslušanih svjedoka čije iskaze sud također u cijelosti prihvaća kao istinite i životno logične, s time da eventualne razlike u njihovim iskazima vezane za točne datume i druge detalje kojih se ne sjećaju nisu od utjecaja na istinitost iskaza uzimajući u obzir protek vremena od događaja o kojima iskazuju do davanja iskaza (više od 10-tak godina). Iako su svjedoci ĆE i LE majka i brat tuženika, sud iskaze istih u cijelosti prihvaća, jer su iskazivali i u suglasju sa svjedokom PE, a koji svjedok ni na koji način nije zainteresiran za ishod ovog postupka, kao i jer u odnosu na činjenice o kojima nemaju neposrednih saznanja jasno su iskazali da im takve činjenice nisu poznate. S obzirom na prihvaćene iskaze tuženika i svjedoka, kao i spisu priležeću dokumentaciju, sud ne prihvaća iskaz tužiteljice kao istinit, osim u dijelu u kojem je isti u suglasju sa prihvaćenim iskazom tuženika, te smatra da je isti usmjeren isključivo na postizanje uspjeha u ovom postupku. Pri tome valja istaknuti da tužiteljica tijekom postupka nije predložila nikakve dokaze kojima bi potkrijepila dani iskaz (primjerice, vezano za svoja novčana primanja, ušteđevinu, zaposlenje, niti je predložila svjedoke).

32. Analizirajući iskaze stranaka i dovodeći iste u vezu sa spisu priležećom dokumentacijom, kao i uzimajući u obzir između stranaka nesporne činjenice, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su stranke sklopile brak 5. siječnja 2011. u kojem su rođena zajednička djeca (prvo dijete u veljači 2011.), a koji je brak razveden pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob-1363/17- 41 od 16. srpnja 2020., s time da je do faktičnog prestanka bračne zajednice došlo 18. lipnja 2017. Utvrđeno je da su se stranke upoznale tijekom 2009. i kratko družile kada je uslijedio prekid, a s obzirom da je tuženik dobio dijete s drugom ženom, da su obnovili vezu u ožujku 2010., da su počeli živjeti zajedno kada su sklopili brak, te da prije početka braka stranke nisu bile u izvanbračnoj zajednici u smislu odredbe čl. 11. ObZ-a, jer tijekom postupka nije utvrđeno da bi postojala zajednica stanovanja odnosno zajedničko kućanstvo, kao niti ekonomska i emotivna zajednica koja bi bila jednaka zajednici muškarca i žene koji žive u bračnoj zajednici. Stranke su samo povremeno znale prespavati jedna kod druge. Nadalje je utvrđeno da je predmetni stan na adresi [adresa] kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, točnije nakon nešto više od mjesec dana od sklapanja braka (5. siječnja 2011.) sklopljen je Predugovor (12. veljače 2011.), odnosno glavni Ugovor (29. ožujka 2011.), a koji su stan tuženiku kupili njegovi roditelji ĆE i AE. Namjera za kupnju stana tuženiku od strane njegovih roditelja (posebice na inicijativu majke tuženika) postojala je još prije nego što je tuženik upoznao tužiteljicu, odnosno kada je tuženik odselio od obitelji u podstanarstvo 2008., a dogovori vezani za kupnju predmetnog stana započeli su tijekom srpnja 2010. s prodavateljem PE uz posredovanje agencije za promet nekretnina Opereta d.o.o. Iako su stranke sudjelovale u izboru stana, konačan dogovor o realizaciji kupnje stana je bio na roditeljima tuženika, konkretnije oca tuženika koji je htio kupiti stan na svoje ime i koji je dogovarao cijenu s prodavateljem, a od prvotne kupnje se odustalo zbog previsoke cijene. Tuženik je ponovno stupio u kontakt s prodavateljem prije rođenja djeteta i tada je uslijedio konačan dogovor za kupnju stana za iznos od 170.000,00 EUR te je tuženik s prodavateljem PE potpisao Predugovor kada su roditelji tuženika predali prodavatelju iznos od 20.000,00 EUR na ime kamare u gotovini od svoje ušteđevine i glavni Ugovor kada je isplaćen ostatak kupoprodajne cijene od 150.000,00 EUR, s time da su roditelji tuženika tada razročili svoje oročene novčane štednje koje su imali u Zagrebačkoj banci d.d. i Privrednoj banci Zagreb d.d. Dakle, podrijetlo novčanih sredstava roditelja kojim je kupljen predmetni stan potječe od njihove ušteđevine, oročenih novčanih sredstava, prodaje nekretnina, kao i nasljedstva. Tuženik je u konačnici upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, u svrhu oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina, po konačnom pristanku njegova oca. Nadalje je utvrđeno da je prije useljenja stranaka u stan početkom lipnja 2011. stan uređivan u smislu određenih poboljšica i opreman (namještajem i uređajima). Tužitelj je imao redovita mjesečna primanja u iznosu od oko 10.000,00 kn, kao i ušteđevinu stečenu prije bračne zajednice stranaka, a koja se smanjivala tijekom trajanja bračne zajednice, dok tužiteljica nije imala redovita mjesečna primanja, s time da su primanja iste bila neznatna (tijekom 2013. bez primanja). Strankama su financijski pomagali i roditelji tuženika te povremeno majka tužiteljice. Novčana primanja stranaka, kao i ušteđevina tuženika, korištena su za podmirenje redovitih životnih troškova stranaka, s time da je nedvojbeno razvidno da stranke nisu živjele skromno, a posebice je navedeno razvidno iz činjenice da se tijekom trajanja bračne zajednice stranaka ušteđevina tuženika sve više smanjivala. Također, utvrđeno je da je predmetno motorno vozilo tuženik kupio 14. travnja 2014. za iznos od 28.000,00 kn iz svoje ušteđevine koju je imao na računu u Privrednoj banci Zagreb d.d., a posebice jer su novčana primanja stranaka trošena za tekuće životne potrebe stranaka. Predmetno motorno vozilo tuženik je prodao 19. ožujka 2021. za iznos od 8.000,00 kn. Sve navedene okolnosti nedvojbeno su utvrđene uvidom u spisu priležeću dokumentaciju i dodatno potvrđene iskazima tuženika i svjedoka, dok dokaza suprotno utvrđenome nema.

33. Na temelju navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina kupljena novčanim sredstvima koja su tuženiku darovali njegovi roditelji, a predmetno motorno vozilo novčanim sredstvima koja je tuženik stekao prije bračne zajednice stranaka. Što se tiče izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu od zajedničkih sredstava stečenih u braku stranaka, a po kojoj osnovi tužiteljica također traži da se utvrdi suvlasnicom, valja istaknuti da tijekom postupka nije utvrđeno da bi izvršenim ulaganjima bio bitno izmijenjen identitet nekretnine i time stvorena nova stvar, dok tužiteljica tijekom postupka nije niti predlagala provođenje eventualnog građevinskog vještačenja kojim bi dokazala da je izvršenim ulaganjima bitno izmijenjen identitet nekretnine i stvorena nova stvar, niti je u tom smislu podnijela druge dokaze. Stoga, sud utvrđuje da tužiteljici ne pripada pravo na stvarnopravni zahtjev, dakle, da se utvrdi suvlasnicom, već istoj pripada pravo na eventualni obveznopravni zahtjev, odnosno, na isplatu eventualnog novčanog iznosa koji odgovara njezinu ulaganju, a koji zahtjev tužiteljica nije postavila u ovom postupku. Također, nije osnovan zahtjev tužiteljice da tuženik izda ispravu za upis prava suvlasništva u upisniku motornih vozila na njezino ime, a s obzirom da je predmetno motorno vozilo otuđeno trećoj osobi.

34. S obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da predmetna nekretnina i motorno vozilo predstavljaju vlastitu imovinu tuženika u smislu odredbe čl. 39 ObZ-a, te da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i motornog vozila čini bračnu stečevinu stranaka (osporeno po tuženiku), s time da je motorno vozilo prodano trećoj osobi, dakle, nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, to je sud primjenom odredbe čl. 2., 7. st. 1., 8., 219. st. 1. i 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te isti u cijelosti odbio.

35. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora određenoj raspravnim rješenjem ovog suda od 13. siječnja 2023. u iznosu od 125.000,00 EUR po prigovoru tuženika kao prenisko postavljenom podnijetom prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (u tužbi vrijednost predmeta spora označena u iznosu od 10.001,00 kn) i tuženiku su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 11.7.2022. 941 bod (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 31.8.2022., 13.1.2023., 7.3.2023., 25.5.2023., 29.11.2024. 941 bod za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), dakle, ukupno 5.646 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 14.115,00 EUR.

38. Nije priznat trošak za sastav podneska od 22.3.2024., jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

39. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom.

DN-a:

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati pristojbe za presudu

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte