Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž 2248/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić,kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. ZB rođ. Z, iz [adresa], rođene **.**.1927., a umrle **.**.2020., drž. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj] odlučujući o žalbi nasljednika podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1726/2020-8 od 31. kolovoza 2021., 13. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe nasljednika kao neosnovane i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-1726/202-8 od 31. kolovoza 2021. potvrđuje.

Obrazloženje

1.Citiranim rješenjem u točki I izreke odlučeno je da se prekida ostavinski postupak iza pok. ZB. Točkom II izreke je nasljednik ĆB upućen da roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnični postupak protiv ZBE i ĆBE, radi utvrđenja činjenice da je ostaviteljica vlastoručnom oporukom od 25. travnja 1994. svoju nekretninu u [adresa]. i sva novčana sredstva koja se nalaze na štednim ulozima svu gotovinu, kao i stvari u kućanstvu ostavila sinu ĆB. Točkom III izreke odlučeno je da će prekid postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, točkom IV izreke naloženo je ĆB da o pokretanju parničnog postupka obavijesti sud dostavom primjerka tužbe, pozivom na gornji poslovni broj, dok je točkom V odlučeno da ukoliko u roku od 30 dana pravomoćnosti rješenja ne pokrene parnični postupak, će se ostavinski postupak nastaviti, a raspravljanje ostavine dovršiti bez obzira na prigovor zbog kojeg je upućen na parnicu.

2. Protiv tog rješenja podnijeli su žalbu nasljednici LBE i ĆBE pozivajući se žalbeni razloge pogrešne primjene materijalnog prava čl. 353. st. 1. toč. 3. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05,127/13, dalje: ZN). Smatraju da u konkretnom slučaju između nasljednika ne postoji spor o činjenicama od kojih bi ovisio sadržaj oporuke već da istu različito tumače jer oni smatraju da je ostaviteljica u oporuci kao svog oporučnog nasljednika imenovala supruga LB koji je preminuo prije nje zbog čega nasljedstvo pripada njenim zakonskim nasljednicima. Navode kako smatraju da riječi "s time da posle S smrti ostane sve našem sinu Ć (J)" nema značenje dopuštenog određivanja osobe kojoj će pripasti nasljedstvo za slučaj da određeni nasljednik umre prije ostaviteljice (čl. 44. st. 1. ZN- a) već da je na taj način odredila nasljednika svom nasljedniku. Isto tako da se riječi "isto tako isključivo njemu ostavljam i sva novčana sredstva" mogu odnositi jedino na osobu koju je ostaviteljica u prvoj rečenici odredila kao svog nasljednika, a to je suprug LB kojem je ostavila svoj suvlasnički dio nekretnine, a ne sinu ĆB kojeg je tek odredila kao nasljednika oporučnom nasljedniku, dok taj nasljednik drugačije tumači navedeni sadržaj oporuke. Predlažu da se pobijano rješenje ukine i predmet dostavi sudu prvog stupnja na ponovan postupak radi donošenja rješenja o nasljeđivanju.

3. Nasljednik ĆB također podnosi žalbu iz istog žalbenog razloga. U bitnom smatra kako unuci ostaviteljice spore oporuku dok on istu priznaje pa da je sukladno odredbi čl. 50. st. 2. i čl. 225. st. 1. ZN-a na parnicu valjalo uputiti nasljednike LBE i IBE, a ne njega kao oporučnog nasljednika, te predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i pre4dmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Sud prvog stupnja donoseći pobijano rješenje utvrđuje da su u ostavinskom postupku iza ostaviteljice pok. ZB utvrđeni njeni zakonski nasljednici prvog nasljednog reda i to sin ĆB, te unuci IB i ĆBE – djeca sina ostaviteljice KB koji je umro prije nje. Nadalje utvrđuje da je ostaviteljica 25. travnja 1994. sačinila vlastoručnu oporuku u kojoj je navela da u slučaju smrti nekretninu u [adresa] ostavlja suprugu LB, a da poslije Stankove smrti ostavlja sve sinu ĆB. Isto tako da je u oporuci navedeno da isključivo njemu ostavlja i sva novčana sredstva koja se nalaze na štednim ulozima i svu gotovinu, kao i stvari u kućanstvu, da on istima može raspolagati. Utvrđuje nadalje da je nasljednik ĆB priznao oporuku istinitom i pravovaljanom i prihvatio se nasljedstva temeljem iste te eventualnog nasljedstva temeljem Zakona, da su se i unuci ostaviteljice prihvatili nasljedstva temeljem Zakona uključujući i prava na nužni dio. Međutim, da su naveli kako prema sadržaju oporuke ostaviteljica nije odredila zamjenika oporučnog nasljednika – supruga LB koji je umro prije nje, već nasljednika svom oporučnom nasljedniku što je protivno odredbi čl. 44. st. 2. ZN-a. S obzirom na očitovanje nasljednika u odnosu na sadržaj oporuke da se u konkretnom slučaju radi o pitanju valjanosti oporuke, odnosno tumačenju prave volje ostaviteljice a kako o tome postoji spor između nasljednika, to pozivom na odredbu čl. 222. st. 2. toč. 1. u vezi s čl. 225. st. 1. ZN-a donosi pobijano rješenje smatrajući da nasljednik ĆB mora dokazati da je prava volja ostaviteljice bila da njemu ostavi navedenu nekretninu, novčana sredstva na štednim ulozima te stvari u kućanstvu.

6.Dakle, proizlazi da su na nasljedstvo iza ostaviteljice pozvani njeni zakonski nasljednici i to sin ĆB i unuci IB i MB ĆB djeca pok. sina ostaviteljice KB, dok je suprug ostaviteljice LB preminuo prije nje. Ostaviteljica je 25. travnja 1994. sačinila vlastoručnu oporuku koja je proglašena na ostavinskoj raspravi od 18. svibnja 2020. s time da je nasljednik ĆB na ročištu od 30. ožujka 2021. priznao oporuku istinitom i pravovaljanom i prihvatio se nasljedstva temeljem iste te nasljedstva na temelju Zakona, dok su se nasljednici IB i ĆBE prihvatili nasljedstva na temelju Zakona uključujući i pravo na nužni dio, dok su se u odnosu na oporuku ostaviteljice očitovali na način da oporučiteljica istom nije odredila zamjenika oporučnom nasljedniku koji je preminuo prije nje, pa da se u takvom slučaju primjenjuje zakonsko nasljeđivanje. U odnosu na nekretninu da je sadržaj pravno irelevantan jer da ista ne čini ostavinsku masu iza ostaviateljice a da je uz to odredila nasljednika svom oporučnom nasljedniku što je protivno odredbi čl. 44. st. 2. ZN-a.

7.Iz navedenog proizlazi da nasljednici ne poriču da bi se radilo o vlastoručnoj oporuci koju je sačinila ostaviteljica ali različito tumače sadržaj oporuke. Tako nasljednik ĆB smatra da je formulacijom u oporuci "s time da posle Stankove smrti ostane sve našem sinu Ć (J)" odredila da ta imovina pripadne njemu u nasljedstvo za slučaj da njegov otac, a suprug ostaviteljice LB umre prije nje, dok unuci ostaviteljice smatraju da je s obzirom na takvu formulaciju odredila nasljedniku nasljednika što nije dopušteno, pa da dolazi do zakonskog nasljeđivanja. Navedeno je relevantno i za tumačenje volje oporučiteljice vezano uz daljnji sadržaj oporuke koji se odnosi na pokretnine i to "isto tako isključivo njemu ostavljam i sva novčana sredstva koja se nalaze na štednim ulozima i svu gotovinu kao i stvari u kućanstvu da on sa istima može raspolagati" jer nasljednik ĆB smatra da se to odnosi na njega, dok unuci ostaviteljice smatraju da se to odnosilo na supruga ostaviteljice kao oporučnog nasljednika. Dakle, proizlazi da je između nasljednika prijeporno tumačenje oporuke, a prema odredbi čl. 50. ZN-a odredbe oporuke valja tumačiti prema oporučiteljevoj pravoj namjeri (st. 1.). U dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za oporučnog, a ne zakonskog nasljednika (st. 2.), dok u dvojbi o pravoj oporučiteljevoj namjeri treba se držati onoga što je povoljnije za osobu koja je oporukom nečim opterećena (stavak 3.).

8.S obzirom na opisani sadržaj oporuke i različita tumačenja tog sadržaja, a o čemu ovise nasljedna prava njenih zakonskih nasljednika, taj prijepor ne može se riješiti u ostavinskom kao izvanparničnom postupku, već i prema mišljenju ovoga suda u kontradiktornom parničnom postupku, pa je sud prvog stupnja pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti za prekid postupka propisani odredbom čl. 222. st. 1. i 2. ZN-a.

9.Iz sadržaja spisa proizlazilo bi da su ostaviteljica i njen pok. suprug LB kao primatelji uzdržavanja sa ĆB sklopili ugovor o (dosmrtnom) uzdržavanju 13. travnja 2001. predmet kojeg je i stan u suterenu odnosno dio nekretnine na adresi u [adresa], a da su se ostali nasljednici očitovali na ostavinskoj raspravi na način da navedena nekretnina ne predstavlja ostavinsku masu te da bi sadržaj oporuke u dijelu koji se odnosi na nekretninu bio pravno irelevantan, ali je s obzirom na daljnji sadržaj oporuke koji se odnosi na štedne uloge i ostale pokretnine, koji nasljednici različito tumače, radi utvrđenja prave namjere oporučiteljice odlučan cjelokupni sadržaj oporuke.

10.Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je pravilno daljnjom primjenom odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a uputio nasljednika ĆB pokrenuti postupak protiv ostalih zakonskih nasljednika pa je valjalo žalbe nasljednika odbiti kao neosnovane i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 175. st. 2. ZN-a.

U Rijeci, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić