REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-744/2022-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad. 2 DR (P) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 3 HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po pun. Ani Jurić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ad. 1 FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ines Milić, odvjetnici u Splitu i tuženika ad. 2 MR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. listopada 2024. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika ad. 1, dana 13. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr-1312/2021 od 19.04.2021.godine na nekretnini smještenoj u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) u naravi stan na XII (trinaestom) katu, označen brojem 52, površine 80,03 m2, upisan u [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], dok se zahtjev tužitelja odbija u dijelu kojim je zatraženo obustava i ukidanje svih provedenih ovršnih radnji.
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu, da po pravomoćnosti ovog rješenja izbriše zabilježbu pokretanja postupka ovrhe temeljem prijedloga za donošenje rješenje o ovrsi zaprimljenog pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Ovr-1312/2021 dana 26.03.2021.g. na nekretnini iz točke I. dispozitiva ove presude, koja zabilježba je u zemljišnoj knjizi – knjizi položenih ugovora koja se vodi za K. O. [katastarska općina], upisana pod poslovnim brojem Z-12199/2021.
2. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu, da po pravomoćnosti ovog rješenja izbriše zabilježbu ovrhe određenu temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1312/2021 od 19.04.2021.g. na nekretnini iz točke I. dispozitiva ove presude, koja zabilježba je u zemljišnoj knjizi – knjizi položenih ugovora koja se vodi za K. O. [katastarska općina], upisana pod poslovnim brojem Z-15144/2021."
III. Dužan je tuženik ad.1 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1, ad.2 i ad.3 parnični trošak u iznosu od 1.630,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 23.veljače 2022.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tuženik ad.1 pred ovim sudom podnio prijedlog za ovrhu kojim je predložio:
- da se na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog suda u Splitu posl. br. IP- 544/01 od 21.11.2011.g. radi isplate tražbine tužitelja u iznos udo 107.940,00 kn za zakonskim zateznim kamatama, kao i na osnovi ovršne isprave i to presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-375/12 od 10.10.2013.g. radi isplate tražbine tužitelja u iznosu od 42.260,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naplate parničnog troška u iznosu od 62.084,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama, kao i na osnovi rješenja Općinskog suda u Splitu IP-544/01 od 30.07.2020.g. i Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4161/2020-2 od 15.02.2021.g. odredi ovrha na nekretnini ovršenika MR (ovdje tužene ad.2) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja nekretnina je položena u zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) u naravi stan na XIII (trinaestom) katu, označen brojem 52, u površini od 80,03 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, lođe i balkona, upisan u [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, - da se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu naloži upis zabilježbe ovrhe. Ovaj sud da je dana 18. travnja 2021.g. donio rješenje o ovsi posl. br. Ovr-1312/2021 kojim je odredio predloženu ovrhu, te ujedno ovrhovoditelju (ovdje tuženiku ad.1) odredio i trošak u iznosu od 3.986,50 kn. Tužitelji da su protiv rješenja o ovrsi izjavili prigovor treće osobe, nakon čega je ovaj sud donio rješenje posl. br. Ovr-1312/2021 od 28.01.2022.g. (koje rješenje je postalo pravomoćno dana 10.02.2022.godine) kojim su upućeni protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika ad.1, pokrenuti parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga koje su izjavili u svom prigovoru od 29.04.2021.godine. Rješenje o ovrsi da je doneseno pod pretpostavkom da bi ovršenik MR (ovdje tužena ad.2) bila jedina i stvarna vlasnica predmetnog stana, međutim, da to ne odgovara istini. Tuženik ad.1 da je propustio sud upoznati sa činjenicom da je protiv tužene ad.2 još 2013.godine pred istim sudom podnio prijedlog za ovrhu te da je ishdio donošenje rješenja o ovrsi broj OVR-6360/13, temeljem iste osnove, radi namirenja iste tražbine koja se pokušava ostvariti predmetnim i neosnovanim rješenjem i to upravo prodajom istog stana i namirenjem iz vrijednosti dobivene prodajom tog stana. Ovrha u tom predmetu da je obustavljena rješenjem ovog suda broj OVR-6360/13 od dana 7. veljače 2018. godine, sve iz razloga što je tijekom tog postupka dokazano da su treće osobe ipso iure stekle pravo vlasništva predmetnog stana i da isti ne predstavlja vlasništvo ovršenika, ovdje tužene ad.2.. Sukladno tom rješenju, zemljišnoknjižni odjel Naslovnog suda da je rješenjem Z-11509/2021 od 20. travnja 2021.g. izvršio brisanje zabilježbe ovrhe određene naprijed navedenim rješenjem o ovrsi, rješenje ovog suda od 7.veljače 2018.godine kojim se u cijelosti obustavlja ovrha da je u cijelosti potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr- 1696/2018-3 od 23. veljače 2021.godine. Nadalje, u predmetu ovog suda broj Pst- 58/14, pravomoćnom i ovršnom presudom u tom predmetu od dana 11.srpnja 2014.godine, da je utvrđeno da ovršenik - ŠR (ovdje tužena ad.2) nema niti je u trenutku smrti pok. OR pok. HR rođenog dana **.**.1936. a umrlog dana **.**.2002., imala pravo nasljeđivanja iza njegove smrti, kao i da ista nije u trenutku smrti pok. OR rođenog dana **.**.1936. a umrlog dana **.**.2002., u odnosu na istog bila zakonski nasljednik prvog nasljednog reda. Pravomoćnom presudom ovog suda broj Pst-834/14 od dana 15. prosinca 2015.godine da je odlučeno, između ostalog, kako se utvrđuje da ostavinu iza pok.JR u trenutku njegove smrti predstavlja predmetna nekretnina (stan u zgradi anagrafskih oznaka [adresa] u [adresa], sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), položen na trinaestom katu, označen brojem 52, površine 80,03 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, lođe i balkona, a koji je upisan u [broj poduloška], KO [katastarska općina]), te pokretnine; pa se njegovim nasljednicima proglašavaju upravo tužitelji, svaki od njih za po 1/3 dijela. Dakle, tužena ad.2 da nije nasljednica pok.JR i da istog nije naslijedila, tužitelji navode da ostavina pokojnog prelazi po sili zakona na njegove nasljednike u času njegove smrti. Dakle, predmetna nekretnina da predstavlja vlasništvo samo tužitelja, ne i tužene ad.2.. Tužitelji navode da je tuženik bio u cijelosti upoznat sa citiranim presudama ovog suda, a da se upravo i u ovršnom postupku pod brojem OVR-6360/13 utvrdilo da predmetni stan ne predstavlja vlasništvo ovršenika (ovdje tužene ad.2) već upravo tužitelja, nasljednika oca i vlasnika ove nekretnine – sada pokojnog JR. Tužitelji navode da im nije jasno postupanje tuženika ad.1 u ovršnom postupku budući isti već ima saznanja da predmetni stan predstavlja vlasništvo tužitelja, ne i tužene ad.2 i da to predstavlja obijesno parničenje. Tužitelji svojom tužbom obuhvaćaju na strani tuženika i ovršenika iz ovršnog postupka pod brojem Ovr-1312/21, jer su ovrhovoditelj i ovršnik nužni i jedinstveni suparničari u ovom postupku u koji su tužitelji kao treće osobe temeljem svog prigovora, upućeni. Dakle, u odnosu na tuženike ad.1 i ad.2 postavlja se zahtjev koji glasi kao u izreci presude, a tužitelji traže naknadu parničnog troška samo od tuženika ad.1, on se njihovom zahtjevu i usprotivio. Tuženik ad.1 u svom odgovoru na tužbu navodi da prigovara vrijednosti predmetna spora kao prenisko određenoj. Za navesti je da je na ročištu dana 30.studenog 2023.godine određena v.p.s. na iznos od 12.000,00 eura. Nadalje, tuženika ad.1 poriče navode tužbe, navodi da da je presudom Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž 4161/2020 od 15. ožujka 2021. utvrđena odgovornost MR i pravni učini pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O-2328/02 iza pok. JR. Navodi tužitelja da se mogu svesti na tvrdnju da se radi o presuđenoj stvari, što da je u ovršnom postupku u potpunosti pravno irelevantno. Sama činjenica da tuženik ad.1 posjeduje valjanu ovršnu ispravu spram majke tužitelja MR, temeljem koje je ista u obvezi isplatiti tuženiku ad.1 određeni novčani iznos, da je valjan osnov da se može pokrenuti ovršni postupak, bez obzira što prethodni ovršni postupak temeljem te isprave nije uspio. Promijenjena činjenična situacija da je razlog zbog kojeg je ovdje tuženik mogao ponovno tražiti ovrhu. Načelo javnosti zemljišnih knjiga da je neoboriva predmnijeva, da proizvodi pravne učine pa da navodi da MR nije vlasnica nekretnine, iako je upisana kao vlasnica u zemljišnim knjigama, nisu od značaja. Navodi da je evidentna zlouporaba prava, kao i činjeničnog supstrata kojeg prezentiraju tužitelji radi postizanja nedopuštenih ciljeva. MR i njen sada pok. suprug AR da su uvijek živjeli u zajedničkom kućanstvu i njihova zajednica da nikada nije prekinuta pa takva zajednica ima pravne učine, kao i bračna zajednica. Tužitelji da zloupotrebljavaju pravo kako bi izbjegli podmirenje obveze prema tuženiku, što je naročito razvidno iz slijedećeg: tuženik ad.1 da je 1995. godine pokrenuo kod ovog suda parnični postupak vođen pod posl. br. I P 544/01 protiv sada pok. JR, koji je u tijeku tog postupka preminuo. Nakon njegove smrti taj parnični postupak da preuzima MR, zastupana po punomoćnici Stani Kulić, odvjetnici u [adresa]. Ovoj punomoćnici da je bilo poznato da je brak između MR i JR razveden godinu dana prije njegove smrti, budući da je u brakorazvodnom postupku zastupala CR. Iz Smrtovnice od 14. studenog 2002. da proizlazi da su nasljednici pok. JR: bračni drug: MR i njihova djeca, ovdje tužitelji, te da je podatke o nasljednicima dala supruga MR. Iz zapisnika s ostavinskog ročišta od 14. siječnja 2003. da navodi da su nazočni MR, udova ostavitelja, tužiteljica pod 1. tada prezimena MR, te odvj. Stana Kulić kao punomoćnica odsutnih tužitelja pod 2. i 3. Odvjetnica Stana Kulić da je dala nasljedničku izjavu da se odriče u njihovo ime u korist „udove“ MR, one iste koju je zastupala u postupku razvoda braka godinu dana ranije. U istom ostavinskom postupku radi naknadno pronađene imovine odvjetnica Stana Kulić da je zastupala „udovu ostavitelja“ CR. Po pravomoćnom okončanju ostavinskog postupka, ovdje tužitelji da ustaju tužbom protiv svoje majke MR navodeći da su naknadno doznali da se njihova majka razvela od njihovog oca. Iz presude ovog suda Pst-58/14, koja prileži uz tužbu, da je razvidno da ovdje tužiteljica pod 1. i tužitelj pod 3. tada prebivaju na adresi njihovih roditelja: [adresa]. MR u parničnom postupku I P-544/01 tvrdi da joj nije poznato da se ovaj postupak vodi, kao ni predmet spora te da ne pristaje stupiti u parnicu, međutim, sud povodom njene žalbe protiv rješenja posl. br. I P-544/01 od 5. travnja 2007. odlučuje da se postupak nastavlja te poziva CR da preuzme postupak. Tuženik ad.1 navodi da se ovdje radi o unaprijed dogovorenom postupanju, svrha kojeg je onemogućavanje ovdje tuženika ad.1 u naplati, te da niti jedna osoba ne bi povjerovala u gornju konstrukciju. Tužitelji, njihova majka MR i odvjetnica Stana Kulić da su postupali nepošteno samo s jednim ciljem, a to da je onemogućiti ovdje tuženog u naplati svog potraživanja. Nadalje, da se tužena ad.2 nije prijavila kao bračni drug u postupku ostavine, da ona ne bi bila utvrđena kao nasljednica iza pok. JR, niti bi došla u situaciju da odgovara za dugove ostavitelja. Rješenje o nasljeđivanju iza sada pok. JR da je pravomoćno, to rješenje da ima učinak pravomoćne presude. Tuženik ad.1 da posjeduje valjanu ovršnu ispravu spram MR, temeljem koje je ista u obvezi isplatiti tuženiku ad.1 određeni novčani iznos, a MR da je upisana kao vlasnica u zemljišne knjige, pa nije bilo nikakve zapreke da sud donese rješenje o ovrsi. Svi tužitelji u ovom sporu da su bili stranke u ostavinskom postupku iza pok. JR i u tom postupku njihova majka MR da je utvrđena nasljednicom. U parničnom postupku kod Općinskog suda u Splitu vođenom pod posl. br. Pst-58/14, u kojem tuženik ad.1 nije bio stranka, tužitelji kao osobe koje su pozvane na nasljeđivanje temeljem zakona da su bile stranke i u cilju izbjegavanja plaćanja dospjele obveze spram tuženika da su ishodile su pravomoćnu presudu koja je u suprotnosti s gore naznačenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda O-2328/02. Rješenje o nasljeđivanju da djeluje erga omnes, dok presuda djeluje inter pares. Radi svega navedenog tuženik ad.1 predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu istih da mu naknade parnični trošak.
Tužitelji su uredili tužbeni zahtjev proširivši tužbu i na tuženu ad.2, kao ovršenika iz ovršnog postupka, jer su u ovoj pravnoj stvari tuženici jedinstveni i nužni suparničari. Tužena ad.2 nije se usprotivila navodima tužbe i tužbenom zahtjevu.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj Ovr- 1312/21; P-1451/21; III. P-69/01; O-3319/12 i predmeta I. P-544/01.
Tužitelji i tuženik ad.1 popisali su parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
Pregledom pribavljenog predmeta ovog suda broj I. P-544/01 utvrđeno je da je tužbu u tom predmetu podnio tuženik ad. 1 (tamo tužitelj) protiv JR, radi isplate, AR preminuo je tijekom postupka, dana 27. listopada 2002. godine te su kao njegovi nasljednici navedeni tužena ad. 2 i tužitelji, pregledom predmeta vođenog iza smrti pok. JR utvrđeno je da je dana 28. veljače 2003. godine doneseno rješenje o nasljeđivanju pod brojem O-2328/02, njegovom nasljednicom proglašena je njegova udovica MR, za cijelo, prihvatila se nasljedstva, pa tako i za predmetni stan u [adresa], ovo rješenje je pravomoćno. U predmetu ovog suda broj Pst-58/14 su upravo isti tužitelji protiv MR kao tužene (ovdje tužene ad. 2) podnijeli tužbu te je dana 11. srpnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda ovog suda kojom se utvrđuje da tužena MR nema, niti je u trenutku smrti pokojnog JR, imala pravo nasljeđivanja iza njegove smrti te da nije u trenutku njegove smrti u odnosu na JR bila zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, iz te pravomoćne odluke razvidno je kako je tužena u tom postupku priznala odlučne činjenice, nije sporila zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da je činjenicu rastave braka tajila od djece, odnosno tužitelja, sukladno dogovoru sa njihovim ocem, u cilju očuvanja integriteta obitelji, na ostavinskoj raspravi da je postupila sukladno savjetima tadašnjeg punomoćnika te da stoga nije znala da joj kao bivšoj supruzi ne pripada pravo na ostavinu. Dana 15. prosinca 2015. godine donesena je pravomoćna presuda ovog suda pod brojem Pst- 834/14 kojom je utvrđeno da pored pokretnina, ostavinu iza pok. JR predstavlja i predmetna nekretnina odnosno stan u [adresa], nasljednicima JR proglašeni su tužitelji, njegova djeca, svaki od njih za 1/3 dijela. Tuženik ad. 1 kao ovrhovoditelj je protiv ovršenice MR podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj I. P-544/01 od 21. studenog 2011. godine, koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-375/12 od 10. listopada 2013. godine. Taj predmet vođen je pod brojem Ovr-6360/13, radi se o istovjetnom potraživanju između istog ovrhovoditelja i istog ovršenika, temeljem iste ovršne isprave, dana 7. veljače 2018. godine doneseno je rješenje kojom se ovrha određena rješenjem o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-6360/13 od 23. srpnja 2014. godine na predmetnom stanu proglašava nedopuštenom, obustavlja se i ukidaju se sve provedene ovršne radnje, naloženo je ovom sudu da po pravomoćnosti tog rješenja izbriše zabilježbu ovrhe određenu temeljem citiranog rješenja o ovrsi na predmetnoj nekretnini, isti tužitelji su kao treće osobe podnijeli prigovor istovjetnog sadržaja navodeći da predmetni stan nije vlasništvo ovršenika MR, a sud je pregledom izvatka iz knjige položenih ugovora za predmetnu nekretninu utvrdio da je ista u vlasničkom listu uknjižena na ime ovršenika MR za cijelo. Sud je, donoseći to rješenje pregledao i pravomoćne i ovršne presude ovog suda u predmetima broj Pst-58/14 i Pst-834/14 kao i I. P-544/01, sud je zauzeo stav da je prigovor trećih osoba (ovdje tužitelja) osnovan, da su tužitelji odnosno treće osobe stekli pravo vlasništva predmetnog stana koji je bio vlasništvo ostavitelja JR, u trenutku njegove smrti, svaki od njih za po 1/3 dijela. Dakle, ovrhovoditelj (ovdje tuženik ad. 1) je ponovno podnio prijedlog za ovrhu i to u predmetu ovog suda broj Ovr-1312/21, temeljem iste ovršne isprave, u ovom slučaju ne radi se o presuđenoj stvari jer se radi o ovršnom postupku, dana 19. travnja 2021. godine doneseno je rješenje o ovrsi broj Ovr-1312/21 kojom je određena predložena ovrha. Ovršenik MR je podnijela žalbu protiv tog rješenja, tužitelji kao treće osobe su podnijeli istovjetan prigovor, navodeći da su vlasnici predmetnog stana oni, a ne MR. Rješenjem ovog suda broj Ovr-1312/21 od 28. siječnja 2022. godine upućeni su treće osobe (ovdje tužitelji) da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja FR radi utvrđivanja ovrhe nedopuštenom iz razloga izjavljenih u prigovoru od 29. travnja 2021. godine. Dakle, tužitelji su upućeni u ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, isti su postupili sukladno rješenju tog suda u ovršnom postupku te su tužbu podnijeli protiv ovrhovoditelja, a naknadno su tužbu proširili na strani tuženika i u odnosu na ovršenika (ovdje tuženu ad. 2), pravilno, jer tužbom trebaju biti obuhvaćeni i ovrhovoditelj i ovršenik iz ovršnog postupka kada se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.
Nakon podnošenja ove tužbe i uređenja na pasivnoj strani odnosno proširenja tužbe, sud je pribavio i pregledao predmet ovog suda broj P-1451/21, taj predmet je pravomoćno okončan, a u tom predmetu tužbu su podnijeli isti tužitelji protiv tuženika MR radi ovlaštenja tužitelja da na temelju te presude zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine odnosno baš predmetnog stana sa svim pripatcima, na svakog od njih za po 1/3 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene MR, što je ona dužna trpjeti. Dakle, u tom predmetu dana 8. studenog 2023. godine donesena je presuda kojom je u cijelosti prihvaćen zahtjev tužitelja, tužena MR nije podnijela žalbu protiv presude i ova presuda je pravomoćna.
Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, a sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje i da nije preostalo nikakvih neriješenih okolnosti, sud zaključuje da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, ovakav stav suda, a kod pregledanih svih predmeta i svih izvedenih dokaza, imajući na umu sve navode stranaka i utvrđene činjenice, temeljen je na pravomoćnoj presudi ovog suda u predmetu Pst-834/14 kojom je utvrđeno da su upravo tužitelji vlasnici predmetnog stana na jednake dijelove, dakle, ne i tužena ad. 1. Isto tako se zahtjev ukazuje osnovanim vezano za okolnost pravomoćnog presuđenja u postupku ovog suda Pst- 58/14 kojom je utvrđeno da tužena ad. 1 u trenutku smrti pokojnog JR, preminulog **.**.2002., u odnosu na njega nije bila zakonski nasljednik prvog nasljednog reda. Pregledom predmeta ovog suda broj III. P-69/01 utvrđeno je da je brak JR i MR pravomoćno razveden presudom u tom predmetu dana 19. rujna 2001. godine, dakle, brak istih je pravomoćno razveden prije smrti JR. Konačno, tužitelji su u predmetu ovog suda P-1451/21 pravomoćno uspjeli u zahtjevu na ovlaštenje da u zemljišnim knjigama ishode upis prava vlasništva predmetnog stana na svakog od tužitelja za 1/3 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena upisane MR (ovdje tužene ad. 2).
Za zaključiti je da se zahtjev tužitelja temelji i ukazuje osnovanim na pravomoćnim presudama suda koje proizvode pravne učinke, tužena ad. 2, vezano za pravomoćne presude suda u odnosu na tužitelje, a samim tim i u odnosu na sve treće osobe, nije stvarna vlasnica predmetne nekretnine, temeljem pravomoćnih odluka suda, stvarni vlasnici su upravo tužitelji na jednake dijelove i tužitelji temeljem presude u predmetu P-1451/21 mogu izvršiti upis prava vlasništva na njihova imena uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužene ad.2. Njihov prigovor kao prigovor trećih osoba da su oni vlasnici predmetnog stana koji je predmet ovrhe, a ne tužena ad. 2 odnosno ovršenica, je osnovan, oni su to dokazali pravomoćnim presudama suda i činjenica je da iz istog razloga u ranijem ovršnom postupku isti ovrhovoditelj (ovdje tuženik ad. 1) nije uspio i da je ovrha u tom predmetu pravomoćno obustavljena. Svakako, tuženiku ad. 1 je na raspolaganju bio drugi pravni put ukoliko je smatrao da se radilo o pravnim radnjama dužnika na štetu vjerovnika, svakako, ovrha određena rješenjem ovog suda broj Ovr-1312/21 od 19. travnja 2021. godine na predmetnoj nekretnini, nije dopuštena i u tom pravcu je valjalo prihvatiti zahtjev tužitelja jer su isti jedini i stvarni vlasnici predmetne nekretnine, stana u [adresa], tužena ad. 2 nije vlasnica tog stana, pravomoćne presude proizvode pravne učinke u odnosu na vlasništvo tog stana pa je zahtjev tužitelja osnovan u dijelu kojom se traži proglašenje da je ovrha nedopuštena, međutim, sud u parničnom postupku ne može obustaviti i ukinuti provedene ovršne radnje, proglašenje ovrhe nedopuštenom predstavlja uspjeh tužitelja i u ovršnom postupku u koji su upućeni od strane tog suda, ovdje se radi o deklaratornoj tužbi i sud odlučuje samo o tome je li ovrha dopuštena ili ne, a ne obustavlja ovrhu i ne ukida provedene ovršne radnje jer to nije predmet parničnog postupka, kao što predmet parničnog postupka nije ni odluka kojom se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbi ovrhe, o tome se odlučuje u drugoj vrsti postupka, od ovog parničnog postupka po deklaratornoj tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Dakle, radi svega navedenog zahtjev tužitelja je u navedenom dijelu odbijen kao neosnovan, a odlučeno je da je predmetna ovrha nedopuštena baš iz razloga radi čega su tužitelji upućeni u ovu parnicu.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je odlučio obistiniti tužiteljima sav trošak koji su imali i koji je bio potreban za vođenje postupka budući isti nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak tužiteljima u odnosu na tuženika ad.1 koji se usprotivio tužbenom zahtjevu, odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura; sastava podneska od 25.svibnja 2023.godine u iznosu od 200,00 eura; zastupanja na ročištima održanim dana 30.studenog 2023.godine, 18.listopada 2024.godine i 24.listopada 2024.godine u iznosu od po 200,00 eura; uvećanje od 20% na ime zastupanje tri osobe u iznosu od 200,00 eura; 25% PDV-a u iznosu od 300,00 eura; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 30,00 eura i sudsku pristojbu presude u iznosu od 100,00 eura; što ukupno zbrojeno daje iznos od 1.630,00 eura koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik ad.1 obvezan isplatiti tužiteljima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 13. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika ad. 1
3. Tuženiku ad. 2
