Poslovni broj: Us I-3057/23-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice VKM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik odvjetnik Miroslav Šarić, Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, I. Lučića 6, pod 2) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, pod 3) Grada Splita, Odsjeka za pravne poslove, Split, Branimirova obala 17, kojeg zastupa generalna opunomoćenica VK, dipl.iur., i pod 4) Promet d.o.o. Split, Hercegovačka 20, kojeg zastupa opunomoćenica- radnica FK, dipl.iur., radi naknade za oduzetu imovinu, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/21-01/240, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-04 od 4. listopada 2023. i rješenja prvostupanjskog tijela Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, Split, KLASA: UP-I-942-04/97-01/2436, URBROJ: 2181/1-13/564-21-00037 od 30. travnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovoga spora.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje) odbijena je žalba tužiteljice protiv navedenoga rješenja prvostupanjskog tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim se, tužiteljici i ČK, na jednake dijelove, utvrđuje pravo na naknadu, u obveznicama Republike Hrvatske, za oduzeto zemljište oznake č.z. 6569/4 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1211 m[2] , i to u iznosu 22.335.81 kn (svakome po 11.167,90 kn) koji im je zainteresirana osoba pod 2) dužna odjednom isplatiti, u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije i pravomoćnosti rješenja; te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog postupka.

2. Tužiteljica, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, navodi sljedeće. U osporenom i prvostupanjskom rješenju, da je utvrđeno i ocijenjeno da se, na predmetno zemljište, odnosi članak 55. stavak 1. točka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi), jer da je predmetno zemljište nerazvrstana cesta u smislu Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje: Zakon o cestama) i Zaključka o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području grada Splita od 23. siječnja 2013. („Službeni glasnik Grada Splita“ broj 8/13). Navedeno utvrđenje i ocjena da su i činjenično i pravno pogrešni. To budući da je, u ovome i svim drugim predmetima koji se (kao i ovaj) vode po Zakonu o naknadi, relevantan tim zakonom propisan vremenski kriterij. Taj kriterij je dan donošenja toga zakona: 11. listopada 1996. Stoga da, za ocjenu osnovanosti zahtjeva, u upravnoj stvari koju se (kao i ovu) vodi po tomu zakonu, nisu i ne mogu biti pravno relevantni događaji nakon toga dana, pa tako ni Zakon o cestama (jer je donesen 2011.) a ni navedeni Zaključak (jer je donesen 2013.). Samovoljno i arbitrarno da su postupili tuženik i prvostupanjsko tijelo kada nisu prihvatili utvrđenja građevinskog vještaka OK, prema kojima: stanje izgrađenosti predmetnoga zemljišta (izgrađeno autobusno okretište i parking) je nezakonito (izvedeno bez akata o gradnji i uporabi) i protivno namjeni radi koje je predmetno zemljište nakon oduzimanja prednicima tužiteljice deposedirano (namjena izgradnje zgrada za kolektivno stanovanje) pa je vraćanje predmetnoga zemljišta ovlaštenicima naknade stoga moguće i njime se ne bi okrnjila cjelovitost prostora odnosno namjena uporabe prostora i imovine. Osporeno i prvostupanjsko rješenje da se ne mogu opravdati ni zakonitim javnim interesom s obzirom da je autobusno okretište izgrađeno nezakonito i to u širem centru grada i na lokaciji okruženoj višestambenim zgradama, a ni parking nije u javnom interesu jer ga zainteresirana osoba pod 4) koristi komercijalno (naplaćuje). Stoga da se osporenim i prvostupanjskim rješenjem legalizira nezakonitu gradnju i nasilje u prostoru, uz smiješnu naknadu tužiteljici kao ovlaštenici naknade. To tim više što da je, to i takvo nezakonito izvedeno stanje izgrađenosti predmetnoga zemljišta, nastalo još u bivšoj državi, u svrhu ispravljanja čijih nepravdi je i donesen Zakon o naknadi, a toj svrsi da se izravno protive osporeno i prvostupanjsko rješenje. Neprihvaćanjem navedenoga vještačenja OK, tuženik odn. prvostupanjsko tijelo da su se nezakonito upustili u utvrđivanje činjenica za koje nemaju stručnih znanja. Te činjenice da su nezakonito utvrdili, i to dijametralno suprotno tomu vještačenju. Time da su bitno povrijeđene zakonske postupovne odredbe o dokazu vještačenjem. To da je imalo za posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava, i povrede ustavnih prava tužiteljice na jednakost pred zakonom, na jednakost svih pred državnim tijelima, te na pravičan postupak. Stoga da je osporeno, kao i prvostupanjsko, rješenje nezakonito. Ističe zahtjeve navedene u izreci ove presude.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. U tomu smislu, navode i predlažu i zainteresirane osobe pod 1) do 4), u odgovorima na tužbu; a one pod 3) i 4) i na raspravi.

4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 13. prosinca 2024., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS- a), koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavka 1. toga zakona.

5. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih: tuženika i zainteresirane osobe pod 2) koji nisu opravdali izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a); i zainteresirane osobe pod 1) koja je (podneskom od 10. prosinca 2024.) opravdala izostanak i predložila istu održati bez njene prisutnosti.

6. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, u dokaznom je postupku čitana sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka KLASA: UP-I-942-04/97- 01/2436, dostavljenog uz tuženikov odgovor na tužbu.

7. Preostale, po tužiteljici predložene, dokaze, za saslušanjem tužiteljice, za očevidom lica mjesta sa građevinskim i geodetskim vještakom, te za građevinskim vještačenjem, ovaj sud nije izvodio jer ih je ocijenio suvišnima za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih izvedenih dokaza i (u nastavku iznesenih) razloga ove presude.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je kako će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Stavkom 5. istog članka propisano je kako se pod zemljištem privedenim namjeni smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.

10. Članak 55. Zakona o naknadi propisuje:

„Ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed:

1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva,

2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva,

3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine,

4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).“.

11. Imajući u vidu gore izložene navode stranaka, nije prijeporno među strankama da su tužiteljica i TK ovlaštenici naknade na jednake dijelove za ovdje predmetno oduzeto zemljište oznake č.z. 6569/4 (k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 1211 m[2] .

12. Prijeporan je oblik naknade.

12.1. Tuženik i zainteresirane osobe pod 1) do 4), tvrde da je osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem pravilno određena naknada u obveznicama RH; jer da se ne radi o zemljištu iz citiranog članka 17. Zakona o naknadi, i jer da je ostvarena navedena iznimka iz citiranog članka 55. točke 2. toga zakona.

12.2. Tužiteljica, naprotiv, tvrdi da je pripada naknada povratom u vlasništvo predmetnoga zemljišta; jer da se radi o zemljištu iz citiranog članka 17. Zakona o naknadi a navedena iznimka iz citiranog članka 55. točke 2. toga zakona da nije ostvarena.

13. Ako se navedena iznimka ostvarila, nema mjesta naknadi povratom toga zemljišta u vlasništvo sve i da ono jeste zemljište iz članka 17. Zakona o naknadi.

14. Zato treba poći od prijepora je li se ostvarila navedena iznimka jer; ako jeste, prijepor o članku 17. Zakona o naknadi postaje nebitan za presuđenje.

15. Ostvarenje navedene iznimke, u osporenom rješenju se obrazlaže ovako: „Iz spisu priloženog Zaključka o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području Grada … (Službeni glasnik Grada Splita", broj 8/2013) proizlazi da je predmetna čestica utvrđena kao nerazvrstana cesta i to pod točkom B. izvanulična javna parkirališta, javne garaže i terminali i okretišta javnog prijevoza, predmetna kat. čest. [katastarska čestica] navedena je kao Terminal-gradski i medumjesni javni prijevoz, [adresa]-kolodvor.

Pravni status nerazvrstanih cesta reguliran je Zakonom o cestama (Narodne novine, broj 84/11. 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) te su člankom 98. stavkom 1. Zakona o cestama nerazvrstane ceste definirane kao ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona i to posebice su navedeni, između ostalog, i terminali i okretišta vozilima javnog prijevoza.

Člankom 100. tog Zakona je propisano da nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično).

U članku 101. stavak 1. tog Zakona propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Prema stavku 2. istog članka nerazvrstana cesta ne može se otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da se ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.

…

Kako, u konkretnom slučaju, riječ o zemljištu koje u naravi predstavlja autobusni kolodvor i javni naplatni parking, te je Zaključkom o utvrđivanju Popisa nerazvrstanih cesta na području Grada Splita od 23. siječnja 2013. predmetna čestica utvrđena kao nerazvrstana cesta i to pod točkom B. izvanulična javna parkirališta, javne garaže i terminali i okretišta javnog prijevoza, predmetna kat. čest. [katastarska čestica] navedena je kao Terminal-gradski i medumjesni javni prijevoz, [adresa]-kolodvor, žaliteljici je bitno ukazati da je člankom 55. točka 2. Zakona o naknadi propisano …“

16. Citirane razloge osporenog rješenja, prema kojima se, u konkretnom slučaju, ostvarila navedena iznimka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, propisana citiranim člankom 55. točkom 2. Zakona o naknadi, kao pravilne u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. To jer ti razlozi nisu dovedeni u sumnju tužiteljičinim prigovorima, a imaju činjeničnog uporišta u stvarnom stanju predmetnoga zemljišta u naravi (dijelom okretište javnog prijevoza, dijelom javno parkiralište) i pravnoga uporišta u pravilnom tumačenju odredaba Zakona o naknadi, Zakona o cestama, kao i navedenoga Zaključka koji je opći akt.

18. Neosnovano tužiteljica prigovora da je citiranim razlozima osporenog rješenja pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer da se uzima u obzir stanje i događaje nakon dana donošenja Zakona o naknadi s obzirom da je Zakon o cestama iz 2011. a navedeni Zaključak iz 2013.

19. Naime, po Zakonu o cestama, za status nerazvrstane ceste, a time i za neotuđivo pravo vlasništva jedinice lokalne samouprave na nerazvrstanim cestama po tomu zakonu; relevantno je dotadašnje stvarno (a ne pravno) stanje koje je moralo postojati na dan stupanja na snagu toga zakona; kako to propisuje članak 131. stavak 1. toga zakona.

20. Najkasnije od 1978. pa neprekidno do danas, ovdje predmetno zemljište, u naravi (dakle, po stvarnom stanju), njegovim većim (zapadnim) dijelom je izgrađeno okretište javnog autobusnog prijevoza, a njegovim manjim (istočnim) dijelom je izgrađeno javno parkiralište.

21. To se vidi, na Kopiji snimke iz zraka za to zemljište (Državna geodetska uprava, Vojno snimanje iz zraka Splita i Šibenika, godina 1978., niz 84, snimka 8403 - u spisu predmetnoga upravnog postupka).

22. To potvrđuje i vještačenje OK na koje se tužiteljica poziva, te dopuna toga vještačenja (oboje u spisu predmetnoga upravnog postupka).

23. Prethodno navedeni stav ovoga suda o statusu nerazvrstane ceste, u skladu je sa pravnim shvaćanjem iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017. („Narodne novine“ broj 23/17), prema kojemu se sadržaj i svrha zakonskih odredaba o evidentiranju (nerazvrstanih) cesta u katastru i zemljišnoj knjizi (odredbe iz članaka 124., 131., 132. i 133. Zakona o cestama) iscrpljuje u normiranju pravno-tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina.

24. Navedeno se ustavnosudsko shvaćanje, u biti, svodi na to da pravna priroda odnosnih upisa u katastar i zemljišnu knjigu, nije konstitutivna, nego je deklaratorna. To, dakle, nisu upisi kojima bi se stjecao status (nerazvrstane) ceste, nego su to upisi kojima se taj status samo evidentira.

25. Kod takvog (dakle, nekonstitutivnog) značaja zemljišnoknjižnog upisa nerazvrstane ceste, ne može dovesti do drukčijeg rješavanja tužiteljičino pozivanje na rješenje redovnog (županijskog) suda kojim je pravomoćno odbijen zk upis prava vlasništva Grada Splita, zatražen osnovom istoga navedenog Zaključka, za drugu njime utvrđenu istovrsnu lokaciju nerazvrstane ceste (za Javni parking „Zvončac“ u Splitu). Tim više što, prema razlozima navedene odluke (Županijskog suda u Splitu broj Gžzk-316/2016 od 25. srpnja 2016.); predloženi zemljišnoknjižni upis, suprotno tužbenim navodima, nije odbijen jer navedeni Zaključak nije prihvaćen kao dokaz da je to nerazvrstana cesta. Odbijen je jer nije bila zaprimljena sva ona dokumentacija (konkretno, katastar zemljišnoknjižnom sudu nije bio dostavio prijavni list) koja je, za taj i takav upis, propisana baš navedenim posebnim odredbama Zakona o cestama kojima je uređen katastarski i zemljišnoknjižni upis nerazvrstanih cesta.

26. Uostalom, taj Zaključak je opći akt pa, u ocjenu njegove zakonitosti, stoga ni ne može ulaziti ovaj upravni sud u ovom subjektivnom upravnom sporu budući da to spada u nadležnost Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u objektivnom upravnom sporu (članci 158. do 165. ZUS-a).

27. Nadalje, u odluci ovoga suda, na koju se tužiteljica također poziva u tužbi, prema samim navodima tužiteljice, radilo se o denacionalizaciji zemljišta na kojemu je bila izgrađena vodocrpna stanica (a ne nerazvrstana cesta). Drugim riječima, radilo se o činjenično i pravno bitno drukčijoj stvari. Zato ni tužiteljičino pozivanje na tu odluku ne može dovesti do drukčijeg rješavanja od onoga iz osporenog rješenja.

28. Zbog navedenog je, i po nalaženju ovoga suda, a suprotno navodima tužiteljice; u konkretnom slučaju riječ o iznimci od vraćanja u vlasništvo, iz citiranog članka 55. točke 2. Zakona o naknadi. Stoga je pripadajući oblik naknade onaj u obveznicama Republike Hrvatske, sukladno članku 57. Zakona o naknadi kojim je taj oblik naknade propisan kao pripadajući za onu imovinu koju se po tomu zakonu ne vraća u vlasništvo.

29. Mjerila za utvrđivanje naknade u obveznicama RH uređuje Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor („Narodne novine“ broj 204/03 i 3/04, dalje: Pravilnik).

30. Prema članku 2. stavak 1. Pravilnika, naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje se uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m[2] zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koji se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja (stavak 1.), pri čemu je stavkom 2. propisano kako je parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. ovoga članka 100,00 kuna. Nadalje, stavkom 3. propisano je da se pogodnost položaja određenog područja iskazuje kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni dio ovoga Pravilnika. Prema stavku 4. u slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. ovoga članka, za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni koeficijent položaja, na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina. Stavkom 5. propisano je da se naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje na način da se parametarska jedinica m[2] množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.

31. Mjerila za određivanje visine naknade utvrđuju se prema mjerilima propisanim odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o naknadi, dok je stavkom 2. propisano da se mjerila iz stavka 1. utvrđuju prema izrazu N = 3.700.000 (1- P

0.9999998 ), gdje je N=visina naknade, a P=vrijednost oduzete imovine u kunama.

33. U obrazloženju osporenog odnosno prvostupanjskog rješenja, jasno je navedeno po kojoj formuli je izračunata naknada, koliko iznosi N i koliko iznosi p, te se može matematički provjeriti. Samom tom obračunu tužiteljica ni ne prigovara mada prigovara da je ta naknada bitno nerazmjerna vrijednosti zemljišta. S tim u vezi valja istaknuti da Zakon o naknadi niti ne predviđa isplatu tržišne naknade, već određuje obeštećenje za pretrpljene nepravde za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u skladu s financijskim mogućnostima Republike Hrvatske.

32. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje da gore izloženi prigovori tužiteljice ne mogu dovesti do drukčijeg rješavanja od onoga iz osporenog, kao i prvostupanjskog, rješenja koje je zakonito i neopterećeno kojim od razloga ništavosti (članak 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) na koje se pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS-a) pa je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog i prvostupanjskog rješenja.

33. Budući da je tužiteljica izgubili ovaj spor, odbijena je i sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Splitu 13. siječnja 2025.

SUDAC

Milan Franić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 6 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljice, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku, uz zapisnike o raspravi i objavi,

- z. o. pod 1), uz zapisnike o raspravi i objavi,

- z. o. pod 2), uz zapisnik o objavi,

- z. o. pod 3), uz zapisnik o objavi,

- z. o. pod 4), uz zapisnik o objavi,

- u spis