Poslovni broj: Us I-2761/23-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, i zapisničarki Marijani Vidaković, u upravnom sporu tužitelja Grada Paga, Pag, Branimirova obala 1, OIB: 32150762596, kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik Hrvoje Bićanić, Ogulin, Ivana bana Mažuranića 7, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, kojeg zastupa službena osoba LJ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenice odvjetnice Senka Pilepić i Irena Lerner, Novalja, Vodovodna 3, radi komunalne naknade, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev i poništava rješenje tuženika Klasa: UP/II-363- 01/23-01/293, Urbroj: 2198-07-03/1-23-2 od 21. rujna 2023.

II. Predmet se vraća tuženiku, na ponovni postupak, u kojemu je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužitelju iznos 2.500,00 eur na ime naknade troška ovoga spora, uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate ako se taj iznos ne podmiri u tomu roku; dok se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovoga spora odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), po žalbi zainteresirane osobe, poništeno je rješenje tužiteljevoga Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove Klasa: UP/I-363-03/20-01/4267, Urbroj: 2198/24-03/04-23-15 od 23. veljače 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je, za poslovni prostor (k.č.z. 2857/8 k. o. [katastarska općina]), koji se koristi za obavljanje proizvodne djelatnosti (tvorničke hale, skladišta, radionice), na adresi [adresa]., površine 158,00 m[2] , zona I, zainteresirana osoba utvrđena obveznicom plaćanja komunalne naknade, za godine i u iznosima navedenima u izreci toga rješenja.

2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traži poništenje osporenog rješenja.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, i na raspravi, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, i odluke Visokog upravnog suda RH navedene u nastavku obrazloženja ove presude, ističe da su tužiteljevi navodi neosnovani i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu, i u podnesku, u bitnome, navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti, ustraje na svim navodima žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i zahtijeva naknadu troška ovoga spora.

5. Dostavljanjem svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 13. prosinca 2024., shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; dalje: ZUS) koji se u ovome sporu primjenjuje na temelju članka 169. stavak 1. toga zakona.

6. Na temelju članka 89. stavka 4. u vezi članka 91. stavka 3. ZUS-a, rasprava je održana bez prisutnosti (po opunomoćenici) uredno pozvane zainteresirane osobe, koja nije opravdala izostanak.

7. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, u dokaznom je postupku čitana sva dokumentacija u spisu ovoga spora te u spisu u kojemu je doneseno osporeno rješenje, a koji spis je dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu. Osim toga stranke nisu ni imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Među strankama je prvenstveno sporno (ne)ispunjenje uvjeta opremeljenosti vodom prema mjesnim prilikama, propisanog odredbom iz članka 92. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

10. To jer se osporenim rješenjem obrazlaže da baš taj uvjet nije ispunjen pa da baš zato u konkretnome slučaju nema obveze plaćanja komunalne naknade.

11. Navedenom odredbom iz članka 92. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18. i 32/20.; dalje: ZKG), obveza plaćanja komunalne naknade uvjetovana je time da se nekretnina nalazi na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

12. Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, dostatno je da javna rasvjeta postoji uopće u naselju u kojemu se nekretnina nalazi (a ne nužno i u onome dijelu toga naselja u kojemu je odnosna nekretnina).

13. Iz spisa koji je dostavio tuženik (i to, iz zapisnika o očevidu koji je prvostupanjsko tijelo obavilo 16. prosinca 2022., fotografija i ortofotosnimke s preklopom granica katastarskih čestica), proizlazi da se na kompleks kojega je i predmetna nekretnina dio pristupa izravno s državne ceste D-106, te da postoji priključak na električnu mrežu kojim se i predmetna nekretnina koristi.

14. Nadalje, iz spisa tuženika i osporenog rješenja, proizlazi da je, u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja (i u odgovoru na tužbu) zainteresirana osoba prigovorila da "na nekretninu nije provedena voda". Tuženik je citirani prigovor ocijenio osnovanim: u osporenom rješenju tuženik je obrazložio da "predmetni poslovni prostor nema osiguranu opskrbu vodom iz vodovoda" zbog čega "nisu ispunjeni uvjeti za plaćanje komunalne naknade propisani člankom 92. stavka 2. ZKG."

15. Stoga je, izrekom osporenog rješenja, tuženik meritorno (bez vraćanja predmeta prvostupanjskome tijelu na ponovni postupak) poništio prvostupanjsko rješenje; kojim je zainteresiranoj osobi bila utvrđena obveza komunalne naknade u iznosima navedenim u tomu rješenju.

16. Tuženik se pritom u obrazloženju osporenog rješenja pozvao na pravno shvaćanje iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 1504/2021-2 od 11. lipnja 2021. Na raspravi u ovome sporu se pozvao i na pravno shvaćanje iz presude toga suda broj Usž-142/2023-2 od 19. travnja 2024.

17.1. U prvoj presudi (Usž-1504/2021-2 od 11. lipnja 2021.) je suđeno da uvjet komunalne opremljenosti "vodom prema mjesnim prilikama" nije ispunjen za nekretninu koja je u dijelu naselja koji ima javnu vodovodnu mrežu ali ta mreža u ulici u kojoj je ta nekretnina još nije bila provedena.

17.2. U drugoj presudi (Usž-142/2023-2 od 19. travnja 2024.) je suđeno da je, osiguravanjem vode cisternama ili, u naselju na otoku, dopremanjem vode brodom-vodonoscem, u vodospreme iz kojih se vodu sekundarnom mrežom odvodi u manje spremnike (gustirne) u privatnom vlasništvu; ispunjen uvjet komunalne opremljenosti "vodom prema mjesnim prilikama".

18. Iz citirane odredbe članka 92. stavka 2. ZKG, i iz navedenih presuda neposredno višeg suda na koje se tuženik poziva, proizlazi da je, tom odredbom, obveza plaćanja komunalne naknade, uvjetovana, u toj odredbi navedenim, komunalnim djelatnostima i komunalnom opremom (među kojom i "vodom prema mjesnim prilikama") područja na kojemu se konkretna nekretnina nalazi (a ne same te nekretnine). U tom smislu, iz spisa koji je dostavio tuženik i obrazloženja osporenog rješenja, nije jasno (a pravno je odlučno za rješavanje ove stvari): je li predmetna nekretnina nema priključak na vodovodnu mrežu Grada Paga zato što do područja na kojemu se ta nekretnina nalazi ne seže ta mreža (u kojemu slučaju navedeni uvjet za plaćanje komunalne naknade ne bi bio ispunjen) ili ta nekretnina nije priključena na tu mrežu mada ta mreža do toga područja seže (u kojemu bi slučaju navedeni uvjet za plaćanje komunalne naknade bio ispunjen). Stoga se ne može otkloniti prigovor koji je tužitelj u ovome sporu istaknuo baš u tomu smislu.

19. Naime, na navedenu spornu okolnost opreme vodom, jedini dokaz u spisu koji je dostavio tuženik je zapisnik o očevidu koji je prvostupanjsko tijelu obavilo 16. prosinca 2022. Na tomu se zapisniku u vezi toga navodi jedino da „priključak na službeni vodovod nije izveden“, ali se ne navodi i zašto, pa se iz toga ne može zaključiti o kojoj se, od ove dvije gore navedene situacije, tu radi.

20. Stoga se, za sada, ne može prihvatiti, kao pravilne i potpune, pravnu ocjenu i činjenično utvrđenje (da zbog neispunjenja uvjeta opreme "vodom prema mjesnim prilikama" zainteresirana osoba nije u obvezi plaćanja komunalne naknade za ovdje predmetnu nekretninu tj. poslovni prostor) kojima se obrazlaže osporeno rješenje; a s obzirom da je to ostalo sporno, u smislu kako je to prethodno obrazloženo ovom presudom. Prema dokazima koje su u ovome sporu dostavile i predložile stranke, te prema stanju dostavljenog spisa tuženika, ovaj sud navedenu za rješavanje bitnu činjenicu nije mogao utvrditi u ovome sporu.

21. Iz navedenih se razloga osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim pa je, na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 47. ZUS-a, te na temelju članaka 119. stavku 4. i članku 151. stavku 2. ZUS-a.; presuđeno kao pod točkama I. i II. izreke. U ponovnom postupku nakon ove presude, tuženik će ponovno riješiti o predmetnoj žalbi zainteresirane osobe, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

22. Tuženik i zainteresirana osoba su izgubili ovaj spor. Stoga je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovoga spora; a tuženik je obvezan tužitelju naknaditi zahtijevane troškove ovoga spora (sa zahtijevanom zateznom kamatom u slučaju zakašnjenja): na ime (i) odvjetničkog sastavljanja tužbe i (ii) zastupanja na navedenome raspravnom ročištu, 2 radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR a uvećano za 25% PDV-a (500,00 EUR) daje ukupan iznos 2.500,00 eur; sve sukladno Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 52. stavak 3., Tbr 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).

23. Zato je, na temelju članka 144. i članka 147. stavka 1. te članka 148. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu 13. siječnja 2025.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv odluke o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke) nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv odluke o trošku (točka III. izreke), dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 5 primjeraka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske; koja žalba odgađa izvršenje.

DNA:

- opun. tužitelja, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i spis dostavljen uz odgovor na tužbu

- opun. z. o., uz zapisnike o raspravi i objavi.

- u spis