Poslovni broj: Usl – 1621/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, Trg kardinala Alojzija Stepinca 3a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ulica grada Vukovara 33, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. prosinca 2024., objavom odluke na temelju članka 121. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Benkovac – Obrovac Klasa: UP/II-216-02/23-03/15125 Urbroj: 511-18-10-24-5 od 29. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

III. Odbija se prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-216-02/23-03/15125 Urbroj: 511-18-10-24- 5 od 29. svibnja 2024.:

- odbija se tužiteljičin zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji (točka 1.);

- tužiteljica je dužna dragovoljno napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora, u roku od 15 dana računajući od dana dostave rješenja (točka 2.);

- tužiteljica je dužna prilikom napuštanja Europskog gospodarskog pojasa rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu (točka 3.),

- ako ne postupi sukladno točci 2. izreke rješenja, bit će prisilno udaljena (članak 4.).

2. Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi tvrdi da se rješenje temelji na netočno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Tužiteljica je podnijela zahtjev za spajanje obitelji, jer su njezin suprug (rođen u [adresa]) i sinovi hrvatski državljani koji žive u [adresa] u Republici Hrvatskoj. Suprug se iz Srbije tu vratio živjeti i u stalnom je radnom odnosu. Tužiteljičini roditelji, također, su rođeni u [adresa], gdje tužiteljica dolazi cijeli svoj život, a ujedno je izvanknjižna vlasnica nekretnina. Razlozi zbog kojih je odbijen tužiteljičin zahtjev za spajanje obitelji netočni su. Tužiteljica je kao odgojiteljica čuvala djecu RS, čiji se suprug povezuje s tzv. „kavačkim klanom“. Upoznale su se u Crnoj Gori u vrijeme dok je radila u vrtiću u kojem su bila i Tamarina djeca. Tvrdi da nema nikakve veze s tzv. „kavačkim klanom“ niti ima kakvih saznanja o njihovim djelovanjima. To što poznaje RS i angažirana je na čuvanju njezine djece ne znači da na bilo koji način s njima surađuje. Protiv tužiteljice se ne vodi nikakav kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, kao ni u Srbiji i Crnoj Gori. Tuženik nije vlasnik klasificiranih podataka označenih stupnjem tajnosti, zbog čega nije ni bilo moguće obrazložiti razloge odbijanja zahtjeva, a samo rješenje svodi se na paušalno pozivanje na mišljenje sigurnosno – obavještajnog sustava, koji se tuženiku dostavljaju samo kao mišljenje o (ne)postojanju sigurnosne zapreke. Zbog toga tužiteljica u smislu odredaba članka 6. stavak 2., članka 8., članka 30., stavak 1., članka 47. stavak 1. i 2., članka 58. stavak 1., članka 84. stavak 1. i članka 98. stavak 1. i 5. Zakona o općem upravnom postupku ne može ni ostvariti učinkovitu sudsku zaštitu. Tek u slučaju da nadležno državno tijelo osigura da državni službenici, u čiji djelokrug ulazi odlučivanje o ovakvim zahtjevima, dobiju certifikate za pristup klasificiranim podacima u smislu članka 18. stavak 2. Zakona o tajnosti podataka, tuženik u obrazloženju svojih rješenja može navesti odlučujuće i dostatne razloge za svoju odluku, u mjeri kojoj to dopušta zahtjev pravne sigurnosti. Time nisu stvoreni uvjeti za vođenje postupka u kojem će stranka iznositi dokaze koji joj idu u prilog, upoznati s dokazima koji je terete, općenito nema kontradiktornosti postupka. Osporenim rješenjem tužiteljici je povrijeđeno i ustavno pravo na zaštitu obiteljskog života. Odluke, kojim se miješa u prava zajamčena člankom 8. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, moraju biti u skladu sa zakonom i opravdane postojanjem prevladavajuće društvene potrebe i razmjerne legitimnom cilju koji se nastoji ostvariti. Takvo je stajalište prihvaćeno i u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske u brojnim odlukama koje u tužbi nabraja. Tuženik nije proveo test nužnosti, nije utvrđivao obiteljske prilike tužiteljice niti se kod donošenja odluke rukovodio posljedicama koje odluka kojom se uskraćuje privremeni boravak i protjeruje iz društva može izazvati na tužiteljičin bračni i obiteljski život. Predlaže osporeno rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, a tužiteljici naknaditi troškove upravnog spora.

2.1. Pored toga, predlaže da sud odluči o odgodnom učinku tužbe kojim se odgađa izvršenje osporenog rješenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik opisuje tijek postupka pokrenutog na zahtjev tužiteljice i odredbe u primjeni kojih je doneseno osporeno rješenje. Prema dostavljenom mišljenju Sigurnosno – obavještajne agencije (u daljnjem tekstu: SOA) od 13. svibnja 2024. tužiteljica je u dugogodišnjoj vezi s članovima vođe kavačkog kriminalnog klana iz Crne Gore i povezana je s više osoba koje se dovodi u izravnu vezu s kriminalnim klanom, kao i članovima njihove obitelji, iz čega tuženik zaključuje da tužiteljica ne poštuje pravne regulative i zakonske propise Republike Hrvatske i njezine institucije. Prema dostavljenom mišljenju, postoje i druga saznanja o tužiteljici, čije bi otkrivanje naštetilo interesima nacionalne sigurnosti. Tužiteljica je tijekom postupka upoznata s cijelim sadržajem neklasificiranog mišljenja SOA-e te joj je pružena mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje njezinog zahtjeva. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 27. rujna 2024., 19. prosinca 2024.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužiteljice ustvrdio je da se odgovor tužbu svodi na prepisivanje zakonskih odredaba i paušalne navode, kojim nisu otklonjeni prigovori tužiteljice. Također, razvidno je da tuženik nije koristio postupovne mehanizme propisane Zakonom o tajnosti podataka, jer nije tražio i dobio certifikat za pristup klasificiranim podacima.

6. Opunomoćenica tuženika smatra da kod negativnog mišljenja SOA-e nije bilo prostora za drukčiju odluku.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja. Također, izveden je dokaz uvidom u isprave dostavljene od tužiteljice tijekom spora (Ugovor o kreditu tužiteljičinog supruga, zapisnik o primopredaji obnovljene kuće iz kojeg se vidi da je tužiteljica zajedno sa svojom obitelji korisnica obnovljene obiteljske kuće, presudu Općinskog suda u Obrovcu poslovnog broja P-136-05 radi utvrđivanja činjenice postojanja braka sklopljenog 1990. (zbog gubitka matičnih knjiga u Domovinskom ratu), preslik izvoda iz matične knjige rođenih, ovjereni prijevod prijave rođenja njezinog oca (hrvatskog državljanina), posjedovni list Ispostave za katastar Zadar iz kojeg proizlazi da je tužiteljičin otac vlasnik većeg broja nekretnina u k. o. [katastarska općina]).

8. Tijekom postupka saslušana je i tužiteljica koja u bitnome navodi da je 1971. rođena u [adresa]. Cijelo vrijeme da je dolazila u posjet baki i djedi u [adresa], gdje je rođen i njezin otac. Tamo je upoznala i svog supruga s kojim je 1990. sklopila brak. Zbog problema s održavanjem trudnoće 1992. otišla je u Srbiju, gdje je i ostala. Od tada da je zajedno sa suprugom i sinovima živjela u [adresa]. Nakon što su prije četiri godine obnovili obiteljsku kuću, u namjeri trajnog nastanjenja vratio se suprug i jedan sin koji tu radi, dok je drugi na relaciji Srbija – Hrvatska. Zbog toga da je i podnijela zahtjev sa spajanje obitelji. Kako ne nalazi da je na bilo koji način nepodobna za sigurnost Republike Hrvatske, s kojom je oduvijek bila povezana, iznenadilo ju je kada je, nakon podnošenja zahtjeva, pozvana u policijsku postaju i pozvana razgovarati o RS, koju poznaje nekih 15 godina. Povremeno je angažirana na čuvanju djece i pomaganju u kućanskim poslovima, a iz tog razloga s njima je putovala na ljetovanja, skijanja i sl. To je jedini odnos koji ona ima s tom obitelji. Osim Tamarinih prijateljica, drugih osoba da nije viđala, nema nikakvih zaštitara ili čuvara, niti se ta obitelj po ičemu razlikuju od drugih obitelji. Pored toga, da je radila i u restoranu Tamarinog oca, kada je imala osiguran smještaj zajedno s drugim osobljem. Osim onog što se pojavljivalo u medijima, drugih saznanja o tome čime se V bave, da nije imala. Svo to vrijeme njezin suprug da je bio u [adresa].

9. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužiteljica odbija sa zahtjevom za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji, uz obrazloženje da je „određenim provjerama utvrđeno da zbog dugogodišnje veze s članovima vođe kavačkog klana predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak“.

12. Tužiteljica to utvrđenje spori navodima koji idu u smjeru propusta u samom vođenju postupku u kojem je rješenje doneseno, kao i načina na koji je tuženik došao do takvog zaključka. Zbog toga su, tvrdi, pogrešno primijenjene odredbe kojima se taj institut uređuje te joj je neopravdano uskraćeno pravo na spajanje obitelji.

13. Konkretno, sporno je pitanje je li u okolnostima i činjenicama slučaja tuženik pravilno zaključio da se tužiteljici ne može odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, jer kod iste nije ispunjena pretpostavka iz odredbe članka 59. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima (Narodne novine, br. 133/20, 114/22, 151/22) prema kojoj će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

14. Prema odredbi članka 5. Zakona o strancima sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno - obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera (stavak 1.), a u odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti (stavak 2.).

15. Za potrebe postupka tuženik je po službenoj dužnosti pribavio mišljenje SOA-e od 13. svibnja 2024. prema kojem tužiteljica predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, zbog dugogodišnje veze s članovima vođe kavačkog kriminalnog klana iz Crne Gore te se povezala s više osoba koje se dovode u izravnu vezu s klanom. U navedenom mišljenju da se obrazlažu razlozi i druga saznanja o tužiteljici čije bi otkrivanje naštetilo interesima nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

16. Prema zapisniku Klasa: UP/I-216-02/23-03/15125 Urbroj: 511-18-10-24-4 od 28. svibnja 2024. tužiteljica je upoznata s podacima koji su prepoznati kao prepreka za stjecanje traženog boravka, i osporila, osim čuvanja djece, bilo kakvu povezanost s ČS.

17. Tijekom spora sud je od SOA-e zatražio i pribavio sporno mišljenje. Prema službenoj bilješci od 12. studenog 2024. izvršen je uvid u ID: 3027737, ID: 3081242, ID: 3047011.

18. U izloženom, sud ne nalazi da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja došlo do povrede načela kontradiktornosti ili druge odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP). Ovdje se radi o postupku u kojem odlučujući o postavljenom zahtjevu javnopravna tijela moraju naći razumnu i prevedenu ravnotežu između javnog interesa te pojedinačnih i privatnih prava pojedinaca. U cilju zaštite javnog interesa, pravo je države da donošenjem propisa osigura mehanizme kojim će od bilo kakve ugroze ili opasnosti zaštititi nacionalnu sigurnost i pravni poredak. Istodobno, pred tim tijelima je stavljen zadatak da u svojim odlukama odlučujući o tako suprotstavljenim interesima, otklone dojam da je ograničavanje prava pojedinca nadmašilo svrhu radi koje im takva uloga dana kao i cilj koji se time želi postići.

19. U postupku je provedena sigurnosna provjera, a tužiteljica je upoznata s okolnostima, a to su poznanstva s osobama kriminalnog klana, zbog kojih se za tužiteljicu vezuje ocjena da predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Tužiteljica nije upoznata s detaljima niti konkretnim mjerama općenito načinom na koji takva provjera izvršena, uz obrazloženje da bi to moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti, što je, prema ocjeni suda, legitimno i opravdano ograničenje. Tužiteljica tijekom postupka, kao i ovog spora, negira bilo kakvu povezanost s članovima kriminalnog klana za čije djelovanje, kako tvrdi, ima samo iz medija dostupna saznanja. Takva se tvrdnja, s obzirom na dugogodišnji tužiteljičin angažman kod RS i njezinog oca, prema ocjeni suda, čini neuvjerljivom i njome tužiteljica nije dovela u pitanje utvrđenja iz mišljenja sigurnosno – obavještajne službe, u koje je ovaj sud neposredno izvršio uvid.

20. Zaključno, uskraćivanjem uvida u podatke koji po svojoj naravi predstavljaju značajan dokazni materijal, tuženik je zadržao prevedenu ravnotežu između interesa javne sigurnosti i tužiteljičinog prava na spajanje obitelji, i proveo postupak na način kojim je osigurao kontradiktornost postupka i postupovnu jednakost. S druge strane, tužiteljica nije ponudila nijedan uvjerljiv dokaz ili tvrdnju kojima bi dovela u pitanje utvrđenja iz mišljenja koje je kod odlučivanja o zahtjevu imalo odlučujuću ulogu.

21. Kod izloženog, odlučeno je u primjeni članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

22. Istodobno sud ne nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Prema odredbi članka 42. stavak 2. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužiteljici nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

23. Za donošenje takve odluke traži se kumulativno ispunjavanje zakonom postavljenih uvjeta, a što ovdje nije slučaj. Izvršenjem osporenog rješenja tužiteljici se ne nanosi šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda izvršenja po prirodi stvari bila bi protivna javnom interesu.

24. O troškovima spora odlučeno je temeljem članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis