Poslovni broj P-1058/2023-18
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa] odvojak 3/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad.2 CA iz [adresa] odvojak 3/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Asji Piplović, odvjetnici u Bujama, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südosteiermark eGen, Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Remenar i Remenar j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja, brisanja upisa i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 03. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženika, 13. siječnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da otpravak Očitovanja javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba posl. br. OU-194/08 od 20.02.2008.g. ne ispunjava pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižno knjižnog prava i pravilima koja uređuju pretpostavke za upis založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja MA i CA oboje iz [adresa] odvojak 3/1, označenoj sa k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište, kuća, straža u ukupnoj površini od 297m2 upisanoj u ZK odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru.
2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Zadar, Općinskog suda u Zadru, brisanje nevaljanje uknjižbe založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja MA i CA oboje iz [adresa] odvojak 3/1, na nekretnini opisanoj sa k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište i kuća, straža u ukupnoj površini od 297m2, upisanoj u korist tužene RBA St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg, R. Austrija 8083 Sankt Stefan im Rosental, Murecker str. 23 u visini od 90 000 Eur-a za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe.“
II. Nalaže se tužiteljima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 5.085,00 Eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.092,80 Eura kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji MA iz [adresa] (dalje: tužitelj ad.1) i CA iz [adresa] (dalje: tužitelj ad.2) 29. travnja 2019. ovom sudu podnose tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen (dalje: tuženik) u kojoj da su tužiteljici suvlasnici na nekretnini čest. 9115 upisanoj u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište, kuća i straža površine 297m2 sve upisano u zk odjelu Zadar, Općinskog suda u Zadru. Tužitelja ad. 1 da je upisani kako vlasnik nekretnine čest. 1114/1, uz naravi kuća i dvor površine 146m2 upisane u zk, uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. 1114/2, u naravi voćnjak kod kuće površine 152m2, upisano u zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovo u zemljišnoknjižnom odjelu Vrbovec, Općinskog suda u Sesvetama. Tuženik da je temeljem Očitovanja od 20. veljače 2007. javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod brojem OU-194/08 uknjižila založno pravo u svoje ime u iznosu od 90.000,00 EUR-a i iznosa ugovorenih naknada kamata i troškova ovrhe u zemljišnoj knjizi u Zadru, rješenjem poslovni broj Z-1927/08 od 25. veljače 2008. kao i u zemljišnoj knjiži u Vrbovcu kao sporednu hipoteku na nekretninama tužitelja. Međutim, očitovanje da je u zemljišno knjigu dostavljeno u formi otpravka na kojem nema potpisa stranaka tj. tužitelja kao dužnika dok da vjerovnika u tom pravnom poslu zastupa sam javni bilježnik na temelju opće punomoći protivno čl. 53.st.2.t.2 Zakona o zemljišnom knjigama. Ovakva podudarnost ili slučajnost, da na svim aktima koje je tužitelj vidio ili primio od tužene nema njegovog potpisa kao ni potpisa ostalih sudionika pravnog posla, da je tužiteljima bila sumnjiva poradi čega da su od zemljišnoknjižnog odjela Vrbovec i Zadar zatražili ovjerenu presliku isprave sastavljene u formi Očitovanja na temelju koje su u zemljišne knjige provedeni upisi založnih prava na nekretninama u suvlasništvu tužitelj i vlasništvu tuženika ad.1, a po zaprimanju kojih su utvrdili da su založna prava na tim nekretninama upisana temeljem Očitovanja u otpravku na kojem su naznačena njihova imena sa oznakom "v.r." bez potpisa kao i bez potpisa predstavnika tužene, što da je protivno odredbi čl. 102. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da je za zemljišnoknjižni upis podobna samo isprava u ovjerenoj preslici odnosno izvornik iste. Zakonom o javnom bilježništvu da je u čl. 2. st. 1 određeno od čega se sastoji javnobilježnička služba, među ostalim od služenog sastavljanja javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava. U glavi 27. Ovršnog zakona povevši od čl. 261. do čl. 272. da je potpisano sudsko i javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na temelju sporazuma stranaka. U svezi navedenog tužitelji naglašavajući da u smislu odredbi čl. 54. st. 2., čl. 56.st. 2 i čl. 69. t.7 Zakona o javnom bilježništvu u takvom sporazumu koji stranke zaključuju pred javnim bilježnikom treba biti unesena izjava dužnika da je suglasan da se radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika na njegovoj nekretnini može zasnovati založno pravo tako da taj sporazum moraju potpisati stranke odnosno svi sudionici, a ako ga ne potpišu da će se smatrati da nisu suglasni sa poduzetim radnjama, odnosno bez potpisa stranaka da isprave nemaju pravni učinak i u smislu čl. 69.. st.2. i da nemaju snagu javne isprave, što da ocjenjuje sud u smislu čl. 70. st. 2 oduzimanjem vjerodostojnosti javnobilježničkog akta. Tako da se na temelju Zakona o javnom bilježništvu osiguranje na nekretninama postiže uknjižbom založnog prava neposredno na temelju javnobilježničke isprave koja sadrži izričitu izjavu dužnika da na to pristaje tako da istu potpisuje. Očitovanja poslovni broj OU- 1738/2006 od 4. rujna 2006. i OU-393/2007 od 13. travnja 2007. javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, a koja se nalaze u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Vrbovec i Zadar, da su dostavljena u formi otpravka, a ne ovjerene preslike ili izvornika u što tužitelji posebno naglašavaju da je vjerovnika ovdje tuženika u sastavljanju te isprave zastupao sam javni bilježnik temeljem opće punomoći. Čl. 43. st. 1. i 2. te čl.44. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, koji je bio na snazi u vrijeme sporne provedbe (NN 91/96), da je propisano da je za provedbu zemljišnoknjižnog upisa zemljišnoknjižnom sudu uz prijedlog za upis potrebno priložiti ili predočiti ispravu odgovarajućeg oblika i sadržaja koja je prikladna za provedbu određenog zemljišnoknjižnog upisa (tabularna isprava). Tabularna isprava da može biti javna isprava ili privatna isprava. Javnom ispravom da se smatraju i javnobilježničke isprave koje su u okviru svojih javnih ovlaštenja sastavili javni bilježnici, a za koje da su prigodom njihovog sastavljanja i izdavanja bile ispunjene bitne formalnosti propisane Zakonom o javnom bilježništvu (čl. 3. Zakona o javnom bilježništvu). Isprava da tako mora biti sastavljena u obliku propisanom za njenu valjanost (čl. 43. st. 1. ZZK-a). Oblik u kojem da mora biti sastavljena isprava da bi bila valjana da određuju pravila koja ureduju način i pretpostavku za raspolaganje knjižnim pravima u određenim pravnim odnosima, te uvjetuju valjanost tih raspolaganja sastavljanjem isprave u određenom obliku ili određenom postupku. Isprava da ne smije imati očitih nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost (čl. 44 st.1. ZZK-a). Tako da se uknjižba može dopustiti samo na temelju javne isprave koja ispunjava opće pretpostavke valjanosti tabularne isprave pri čemu da ZZK-a izričito propisuje na osnovu kojih se isprava može provesti uknjižba (čl. 55. ZZK-a). Isprava da tako mora biti dostavljena u ovjerenom prijepisu uz izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu (čl. 44. st. 1. toč. b. i čl. 55 st. 1. toč. a i b. ZZK-a), a to da znači da mora sadržavati vidljivi potpis osobe koja daje pristanak (klauzulu intabulandi). Na predmetnim Očitovanjima javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba da nedostaje potpis tužitelja i ostalih sudionika pravnog posla, jer da su isti dostavljeni u formi otrpavaka, a ne ovjerene preslike ili izvornika, protivno odredbama ZZK-a i Zakona o javnom bilježništvu. Tako da su tužitelji oštećeni nositelji knjižnog prava tj. osoba čije da je upisano knjižno pravo neposredno povrijeđeno nevaljanom uknjižbom radi čega da imaju pravo zahtijevati u odnosu na tuženika u čiju je korist provedena nevaljana i neistinita uknjižba ovu brisovnu tužbu u smislu čl. 129. ZZK-a te čl. 168., 236., 291. i 342 ZV-a. Obzorom da tužitelji jedino ovom tužbom za brisanje mogu u sudskom postupku okloniti posljedice povrede njihovog knjižnog prava koja da je povreda učinjena nevaljanom i neistinitom uknjižbom založnog prava na nekretninama tužitelja, a u korist tuženika, tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev kao prvo, na utvrđenje da otpravak Očitovanja javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj OU- 194/08 od 20.02.2008. ne ispunjava pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava i pravilima koja ureduje pretpostavke za upis založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja ad.1 i ad.2 kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] te nekretninama u vlasništvu tužitelja ad.1 kat. čest. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kao drugo, na nalaganje Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje nevaljane uknjižbe založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja ad.1 i ad.2 kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] upisanog u korist tuženika u visini 90.000,00 Eura uvećano za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe te Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama brisanje nevaljane uknjižbe založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja ad.1 kat. čest. [katastarska čestica] upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisanog u korist tuženika u visini 90.000,00 Eura uvećano za iznos pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe. Tužitelji u tužbi postavljaju i zahtjev za naknadu parničnih troškova ovog postupka.
2. Kako je sud prilikom prethodnog ispitivanja zaprimljene tužbe utvrdio da se tužbom osim brisanja uknjižbe založnog prava upisanog na nekretnini u k. o. [katastarska općina] traži i brisanje upisa uknjižbe založnog prava upisanog na nekretnini u k. o. [katastarska općina], a koje područje nije u mjesnoj nadležnosti ovog suda, vodeći računa da je u svim sporovima o stvarnim pravima na nekretnini zakonom određena isključiva mjesna nadležnost, to se ovaj sud rješenjem poslovni broj P-1082/2019 od 04. studenog 2020. oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje o tužbi u onom dijelu koji se odnosi na čest. 1114/1 i 114/2 obje k. o. [katastarska općina] i odredio da će se postupanje po tužbi u tom dijelu po pravomoćnosti ovog rješenja upustiti mjesno nadležnom sudu Općinskom sudu u Sesvetama. Protiv označenog rješenja nije uložena žalba te je isto postalo pravomoćno, a predmet ovog spora je preostao samo tužbeni zahtjev u odnosu na čest. 9115 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 29. siječnja 2021. tuženik poriče i osporava sve navode iz tužbe te se protivi tužbenom zahtjevu uz zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da je tužbeni zahtjev usmjeren na brisanje založnog prava na nekretnini pravno nedopušten. Brisovna tužba da je pravno uređena odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, koji da zakon izričito propisuje tko je ovlašten podnijeti brisovnu tužbu, protiv koga se ista može podnijeti i u kojim rokovima. Tako da čl. 129. ZZK-a propisuje da je nositelj knjižnoga prava kojemu je njegovo knjižno pravo povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i tražiti uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Isto tako, u st. 2. tog članka da je izričito propisano kako se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo. Predmetnim Očitovanjem da su tužitelji kao založni dužnici svojevolino i samoinicijativno dali pristanak tuženiku da upise založno pravo na predmetnoj nekretnini radi osiguranja tuženikove tražbine iz Ugovoru o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 5. veljače 2008. Tuženik da je, postupajući u dobroj vjeri, na temelju predmetnog Očitovanja uknjižio založno pravo na nekretnini. Tužitelji da u tužbi ne negiraju da je između njih i tuženika sklopljen Ugovor o kreditu te da su na temelju tog Ugovora o kreditu od tuženika primili iznos od 90.000,00 Eura umanjen za jednokratne troškove obrade kredita i jednokratne naknade. Isto tako, da ne negiraju da je tuženik u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu te isplatio tužiteljima cjelokupan iznos ugovorenog kredita na način kako je to ugovoreno Ugovorom o kreditu, da bi sada u ovom postupku tužitelji zahtijevali utvrđenje da Očitovanje dano radi osiguranja tražbine tuženika iz predmetnog Ugovora o kreditu ne udovoljava pravilima zemljišno knjižnog prava i pretpostavkama za upis založnog prava u zemljišne knjige. Davanje očitovanja radi osiguranja tražbina iz ugovora o kreditu koje sklapa tuženik da je uobičajena radnja, koja uvijek slijedi ugovor o kreditu. Prema tome, čak i kada bi eventualno i postojao neki formalni nedostatak u samom Očitovanju, što tuženik osporava, da se nikako ne bi moglo govoriti o nesavjesnosti i nepoštenju tuženika. S druge strane, tužitelji su primili cjelokupni iznos kredita prema Ugovor o kreditu, a da sada u cilju izbjegavanja podmirenja svojih ugovornih obveza nastoje zlorabiti svoja pravna ovlaštenja. Dakle, da nije tuženik taj koji je postupao u zloj vjeri, već upravo suprotno. Tužitelji da ovom tužbom nastoje zlorabiti pravna sredstva koja je zakonodavac predvidio za zaštitu onih koji postupaju u dobroj vjeri, i to samo protiv onih koji su protivno načelu savjesnosti i poštenja povrijedili nečije knjižno pravo nevaljanim upisom. Nadalje, navodi tužitelja da Očitovanje ne predstavlja ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige, jer da isto „ne predstavlja izričitu izjavu dužnika da na to pristaje tako da istu potpisuje, jer ako istu ne potpiše smatrat će se da se nije suglasio s poduzetom radnjom" da su u potpunosti promašeni i pravno pogrešni. Naime, predmetno Očitovanje da je sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta sukladno odredbama čl. 3. Zakona o javnom bilježništvu, a kojim da je izričito propisano kako javnobilježničke isprave i njihovi otpravci izdani po Zakonu o javnom bilježniku imaju snagu javnih isprava, ako su prilikom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene sve bitne formalnosti propisane tim Zakonom. Isto tako, tuženik ukazuje na čl. 95. Zakona o javnom bilježništvu koji da je izričito propisano kako se otpravkom u smislu toga Zakona smatra potpuni prijepis javnobilježničkog akta koji je označen kao otpravak i koji u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta. Dakle, predmetno založno pravo da je upisano temeljem otpravka javnobilježničkog Očitovanja. Prema tome da je sasvim jasno da predmetni otpravak Očitovanja u potpunosti zamjenjuje izvornik istog te da je u pravnom prometu izjednačen s izvornikom Očitovanja. Naime, otpravci da se izdaju na temelju izvornika Očitovanja koji se nalazi kod javnog bilježnika te isti ne moraju biti potpisani od strane stranaka, sukladno čl. 43. Javnobilježničkog poslovnika, kojim da je propisano da se potvrda otpravka javnobilježničkog akta obavlja štambiljom, pisaćim strojem ili drugim sredstvom mehaničkog pisanja, dok je stavkom 3. propisano da će potvrdu javni bilježnik potpisati i ovjeriti svojim pečatom. Prema tome, otpravak javnobilježničkog akta da ne mora sadržavati potpise stranaka, već samo potpis i štambilj javnog bilježnika. Budući da je predmetni otpravak ovjeren pečatom javnog bilježnika Branka Jakića, da je nesporno da isti sukladno Zakonu o javnom bilježništvu i Javnobilježničkom poslovniku predstavlja valjanu ispravu za upis založnog prava. Osim toga, i u samom Očitovanju d jasno stoji da otpravak u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta, kako je to uostalom i propisano čl. 95. stavkom 2. Zakona o javnom bilježništvu. Nadalje tuženik navodi da je za uknjižbu založnog prava u zemljišne knjige dovoljna jednostrana izjava volje založnog dužnika. Očitovanje da po svojoj pravnoj naravi predstavlja jednostrani, a ne dvostrani pravni posao, budući da je založni dužnik taj koji očituje svoju volju, pa suprotno mišljenju tužitelja, za upis založnog prava u zemljišne knjige da nije bio potreban potpis tuženika kao založnog vjerovnika. Osim toga, Hrvatska javnobilježnička komora da je u svom dopisu od 26. svibnja 2015. zauzela jasan i nedvosmislen stav kako predmetna javnobilježnička očitovanja sastavljena po javnom bilježniku Branku Jakiću predstavljaju javnu ispravu sa svim propisanim elementima javnobilježničkog akta, te da su ista u potpunosti sastavljena u skladu sa Zakona o javnom bilježništvu. Tuženik ističe kako je osobito neshvatljiv i neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da Očitovanje ne ispunjava pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava i pravilima koja uređuju pretpostavke za upis založnog prava na nekretnini i to jer da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za osnivanje založnog prava na nekretnini sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ZZK. Obzirom na navedeno, tuženik da je temeljem odobrenja oba tužitelja danog u Očitovanju valjano upisao svoje založno pravo na nekretnini. S tim u vezi tuženik smatra potrebnim istaknuti kako se tužitelji nisu žalili na rešenje o zasnivanju založnog prava na nekretnini niti su u trenutku zaprimanja rješenja o zasnivanju založnog prava na nekretnini podnijeli brisovnu tužbu, a što da bi bilo za očekivati ukoliko dano Očitovanje nije odgovaralo njihovoj volji. Dakle, tužitelji da su potpuno legitimno i dobrovoljno putem jednostrane izjave sastavljene kod javnog bilježnika dopustili tuženiku da se u slučaju neplaćanja kredita ili zakašnjenja s njegovom otplatom namiri iz založene nekretnine. Iz navedenog da je razvidno kako Očitovanje nije u suprotnosti s niti jednim prisilnim propisom. Tuženik pri tome dodatno naglašava da je predmetno založno pravo zakonito zasnovano. Naime, čl. 55. st. 1. ZZK da izrijekom propisuje da su javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadrže sve ono što se zahtjeva za uknjižbu na temelju privatnih isprava. Prema čl. 54. ZZK privatna isprava na temelju koje se traži uknjižba hipoteke da mora sadržavati točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojeg se uknjižba traži i clausulu intabulandi. S druge strane, javnobilježnički akt da predstavlja javnobilježničku ispravu s dokaznom snagom javne isprave, ako su prigodom njegova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne formalnosti propisane ZJB. Pritom da je nesporno da je Očitovanje sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta. Naime, prema čl. 3. st. 1. ZJB javnobilježnički akti da su, između ostalog, i isprave o izjavama koje su sastavili javni bilježnici. Osim toga, Hrvatska javnobilježnička komora da je to potvrdila u svom dopisu koji tuženik prilaže odgovoru na tužbu. S tim u vezi, tuženik također ukazuje na čl. 54. st. 2. ZJB koji propisuje da se na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo, može neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obvezanik izričito na to pristao u tom aktu. Iz sadržaja Očitovanja da jasno proizlazi da isto sadrži obvezu da se osnuje založno pravo u korist tuženika i da su tužitelji kao založni dužnici izričito na to pristali. Imajući u vidu navedeno, tuženik ističe kako Očitovanje sadrži sve što je potrebno prema ZZK za uknjižbu hipoteke na temelju javnobilježničkog akta, i to budući da Očitovanje sadrži točnu oznaku zemljišta glede kojeg se uknjižba traži; Očitovanje sadrži clausulu intabulandi odnosno izričitu izjavu tužitelja kojom isti kao založni dužnici dozvoljavaju tuženiku da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili privole ishodi upis založnog prava na Nekretnini u zemljišnim knjigama; Očitovanje je sastavljeno u obliku javnobilježničkog akta. Nadalje, tuženik posebno ističe kako čak i u slučaju da je tuženik postupao nesavjesno i nepošteno, su u ovom slučaju protekli svi rokovi za podnošenje brisovne tužbe pa da je stoga u pogled tužbenog zahtjeva nastupila prekluzija. Uknjižba založnog prava prema predmetnom Očitovanju da je izvršena još 2008. godine, dakle, prije vise od 12 godina. Zaključno tuženik ističe kako su sudovi u činjenično identičnim predmetima već na prvom pripremnom rudištu zaključili prethodni postupak, proveli ročište za glavnu raspravu i zaključili glavnu raspravu obzirom da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari pravno pitanje. S tim u vezi, ističe kako je argumentacija tuženika iznesena u ovom odgovor na tužbu potvrđena presudama Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gz Zk 786/2020 od 28. listopada 2020., Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2296/19 od 20. siječnja 2020. te Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj P-2305/2019 od 03. siječanja 2020. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i u njoj postavljene tužbene zahtjeve u cijelosti i obvezati tužitelje da tuženiku solidarno naknade troškove ovog postupka.
4. Podneskom dostavljenim sudu 09. siječnja 2023. tuženik obavještava sud da je došlo do statusne promjene na strani tuženika i to na način da je trgovačko društvo Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen ovdje tuženik pripojeno trgovačkom društvu Raiffeisenbank Mittlere Südosteiermark eGen kao preuzimatelju i sveopćem pravnom slijedniku, a uslijed koje da je statusne promjene tuženik Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen prestao postojati, a njegov pravni slijednik da je trgovačko društvo Raiffeisenbank Mittlere Südosteiermark eGen, Republika Austrija, Paldau 40, 8341 Paldau, OIB: 25376204437.
a. Uvidom u ovjereni prijevod s njemačkog jezika izvatka iz sudskog registra br. Ov- 13/22 izrađen po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Josipi Jurišić Birkić (list spisa 81-112) utvrdivši da je tuženik Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen prestao postojati pripajanjem trgovačkom društvu Raiffeisenbank Mittlere Südosteiermark eGen, sud je rješenjem poslovni broj P-2198/2020-12 od 10. siječnja 2023. utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari nastupio prekid postupka zbog prestanka postojanja tuženika, nastavivši odmah postupak pozivom pravnog slijednika tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südosteiermark eGen na preuzimanje postupka.
5. Na ročištu glavne rasprave 03. prosinca 2024. tužitelji predlažu prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji da se pred Općinskim građanskim sudom u Zadru vodi u svezi ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu pod poslovnim brojem P-6705/2016, uz navod da je predmetno Očitovanje, kao akcesorni akt, ništetno jer da je ništetan i glavni Ugovor o jednokratnom kreditu. Tuženik se prijedlogu za prekid postupka usprotivio. 5.1. Kako odredba čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) propisuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije odluku donio sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, sud nije (po prijedlogu tužitelja) odredio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi po tužbi tužitelja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-6705/2016 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008. već je pitanje ništetnosti označenog Ugovora o jednokratnom kreditu (kao razloga ništetnosti predmetnog Očitovanja) sam riješio u ovom postupku.
6. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 8-9), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 10), otpravak Očitovanja sastavljen po javnom bilježniku Branku Jakiću pod brojem OU-194/08 od 20. veljače 2007. s prilozima (list spisa 11-28), očitovanje Hrvatske javnobilježničke komore HJK-O-63/15 od 26. svibnja 2015. (list spisa 44), rješenje i presudu Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2305/209-12 od 03. siječnja 2020. (list spisa 45-53), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2296/2019-11 od 20. siječnja 2020. (list spisa 54-59), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-786/2020-2 od 28. listopada 2020. (list spisa 60-62), ovjereni prijevod s njemačkog jezika izvatka iz sudskog registra br. Ov-13/22 izrađen po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik Josipi Jurišić Birkić (list spisa 81-112) i spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1927/2008 (prileži predmetnom spisu) te su saslušani tužitelj ad.1 MA (list spisa 156-157) i tužiteljica ad.2 CA (list spisa 157-158). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.1. Tužitelji tužbom traže utvrđenje da otpravak Očitovanja javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj OU-194/08 ne ispunjava pretpostavke određene pravilima zemljišnoknjižnog prava za upis založnog prava na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja i brisanje nevaljane uknjižbe založnog prava izvršene temeljem označenog otpravka Očitovanja na označenoj nekretnini u korist tuženika pa je tako predmet ovog spora brisanje (nevaljanog) upisa založnog prava na nekretnini i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
7.2. Predmetna tužba je obzirom na predmet spora nedvojbeno brisovna tužba iz čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, dalje: ZZK), kao Zakona važećeg u trenutku izvršenja sporne uknjižbe založnog prava, kojim je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
7.3. Sukladno odredbi čl. 129. st. 2. ZZK brisovnoj tužbi se ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovog članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. tog članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.
7.4. Iz citirane odredbe čl. 129. ZZK tako proizlazi da pravo nositelja knjižnog prava koji smatra da mu je to pravo povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe nije vezano rokom za podnošenje tužbe jer ZZK ne propisuje vremensko ograničenje za podnošenje tužbe kojom nositelj knjižnog prava traži zaštitu svog prava od uknjižbe koja njegovo pravo vrijeđa. Neosnovano stoga tuženik ističe prigovor nepravodobnosti tužbe, budući se u ovom slučaju ne radi o tome da je neka treća osoba, različita od tuženika, temeljem pravnog posla i postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz već uknjiženog prava, pa da bi pravo na podnošene brisovne tužbe bilo ograničeno rokovima iz čl. 129. st. 2. ZZK, a kako to zaključuje i Županijski sud u Splitu u odluci poslovni broj Gž Zk-726/2018-2 od 20. rujna 2018. koji navodi da za podnošenje predmetne tužbe nema vremenskog ograničenja. Poradi navedenog je neosnovan navod tuženika da su u konkretnom slučaju protekli svi rokovi za podnošenje brisovne tužbe jer je predmetna uknjižba založnog prava izvršena još 2008. godine i stoga više od 12 godina računajući u odnosu na dan podnošenja predmetne tužbe, a posljedično čemu je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije.
8. U postupku među strankama nije sporno da je čest. zem. [katastarska čestica], dvorište i kuća ukupne površine 297m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tužitelja svakog za ½ dijela, a kako to proizlazi i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 8-9).
8.1. Među strankama dalje nije sporno niti to da je pod brojem Z-1927/08 zaprimljenim dana 25. veljače 2008. na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište i kuća ukupne površine 297m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist pravnog prednika tuženika (ranijeg tuženika) uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008. u iznosu od 90.000,00 Eura te iznosu pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe. Navedeno proizlazi i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] (list spisa 8-9).
8.2. U svezi navedenog u postupku nije sporno niti to da su i u trenutku označene uknjižbe založnog prava u korist pravnog prednika tuženika, na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište i kuća ukupne površine 297m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici, svaki za ½ dijela, bili upisani tužitelji kao što nije sporno niti to da je označena uknjižba založnog prava izvršena na temelju otpravka Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Branku Jakiću u Zagrebu poslovni broj OU-194/08 od 20. veljače 2008.
8.3. Osim što nisu sporne, ove činjenice proizlaze i uvidom u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1927/2008 (prileži predmetnom spisu) iz kojeg proizlazi da je 25. veljače 2008. pod brojem Z-1927/08 Općinski sud u Zadru zaprimio prijedlog MA i CA za upis založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Branku Jakiću u Zagrebu poslovni broj OU- 194/08 od 20. veljače 2008., kojem je prijedlogu za upis založnog prava priložen otpravak označenog Očitovanja, kojem je prijedlogu udovoljeno na način da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1927/08 od 26. veljače 2008. na temelju Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Branku Jakiću u Zagrebu poslovni broj OU-194/08 od 20. veljače 2008. dopušten u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao glavnom ulošku na teret čest. 9115, kuća i dvorište površine 297m2, u suvlasništvu CA za ½ dijela i MA za ½ dijela uknjižba založnog prava radi osiguranja tražbine iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008. u iznosu od 90.000,00 Eura te iznosu pripadajućih naknada, kamata i troškova ovrhe u korist Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen, nesporno pravnog prednika tuženika.
8.4. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1927/2008 (prileži predmetnom spisu) proizlazi nadalje i to da je rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1927/08 od 26. veljače 2008. kojim je dopuštena predmetna uknjižba založnog prava u korist pravnog prednika tuženika uredno dostavljeno ovdje tužitelju ad.1 (27. veljače 2008.) i tužiteljici ad.2 (03. ožujka 2008.) koji protiv tog rješenja nisu uložili žalbu. Tužitelj ad.1 ne osporava da je označeno rješenje uredno zaprimio, dapače, upitan da li je na dostavnici kojom se potvrđuje uredna dostava označenog rješenja ovdje tužitelju ad.1 (dostavnica na posljednjem listu priloženog spisa poslovni broj Z-1927/2008) njegov potpis, tužitelj ad.1 (list spisa 156-157) izrijekom odgovara da je to njegov potpis. Tužiteljica ad.2 koja pak upitana da li je na dostavnici kojom se potvrđuje uredna dostava označenog rješenja ovdje tužitelju ad.2 (dostavnica na posljednjem listu priloženog spisa poslovni broj Z-1927/2008) njezin potpis, u svom iskazu (list spisa 157-158) odgovara da to nije njezin potpis, takav navod nedvojbeno ne dokazuje adekvatnim dokazom (primjerice grafološkim vještačenjem), a za javnu ispravu kao što je predmetna dostavnica se sukladno čl. 230. ZPP uzima da dokazuje istinitost onog što je u njoj potvrđeno, osim ako se dokaže suprotno.
8.5. Ono što je među strankama u postupku sporno je to da li je otpravak Očitovanja sastavljen po javnom bilježniku Branku Jakiću u Zagrebu poslovni broj OU-194/08 od 20. veljače 2008., temeljem kojeg je u zemljišnoj knjizi izvršena predmetna uknjižba založnog prava, isprava podobna za uknjižbu u zemljišnoj knjizi te da li je posljedično tome predmetna uknjižba založnog prava valjana, ovo i obzirom na navode tužitelja da je nevaljan (ništetan) osnovni pravni posao stranaka, Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008.
9. Naime, tužitelji u postupku tvrde da na otpravku Očitovanja javnog bilježnika Branka Jakića nema potpisa stranaka tj. tužitelja kao dužnika već da su na istom samo naznačena njihova imena sa oznakom „v.r.“ pa da stoga sukladno čl. 102. ZZK ova isprava nije podobna za zemljišnoknjižni upis. Nadalje, u otpravku Očitovanja da nema izjave dužnika tj. tužitelja da je suglasan da se radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika na njegovoj nekretnini može zasnovati založno pravo koja je potpisana od strane dužnika pa da stoga sukladno čl. 69. st. 2. ZZK ova isprava nema pravni učinak i snagu javne isprave.
9.1. Pregledom otpravka Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Branku Jakiću pod brojem OU-194/08 od 20. veljače 2007. s prilozima (list spisa 11-28, dalje: otpravak Očitovanja), koja isprava osim što prileži tužbi je i sastavni dio spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1927/2008 (prileži predmetnom spisu), sud utvrđuje da se radi o otpravku Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Branku Jakiću u Zagrebu pod poslovnim brojem OU-194/08 dana 20. veljače 2008. (omaškom se brojevima kao godina sastavljanja otpravka navodi 2007.), u kojem otpravku Očitovanja javni bilježnik Branko Jakić sa sjedištem u [adresa] potvrđuje da je taj otpravak usporedio s izvornikom koji se nalazi u njegovim spisima i utvrdio da je doslovno podudaran s izvornikom, da je 3. (treći) otpravak potpun, da su mu priložene 4 (četiri) prijepisa priloga Očitovanja, da je ovaj otpravak sastavljen za Općinski sud u Zadru i da ovaj otpravak u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta.
9.2. Odredba čl. 2. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, dalje: ZJB), važećeg u vrijeme izdavanja otpravka Očitovanja, propisuje da se javnobilježnička služba sastoji u službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava, u službenom ovjeravanju privatnih isprava, u primanju na čuvanje isprava, zatim novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima te u obavljanju, po nalogu sudova ili drugih javnih tijela, postupaka određenih zakonom.
9.3. Odredba čl. 3. st. 1. ZJB propisuje da su javnobilježničke isprave isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici (javnobilježnički akti), zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici (javnobilježnički zapisnici) i potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici (javnobilježnička potvrda).
9.4. Nadalje, odredba čl. 59. st. 1. ZJB propisuje da ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. toga Zakona, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika te da potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. tog Zakona da ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik.
9.5. Ocjenom sadržaja otpravka Očitovanja, sud utvrđuje da se radi o otpravku isprave o izjavi (Očitovanju) ovdje tužitelja koju je sastavio javni bilježnik u obavljanju javnobilježničke službe i time sukladno čl. 3. st. 1. u svezi čl. 59. st. 1. ZJB otpravku javnobilježničkog akta (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž Zk-786/2020-2 od 28. listopada 2020., Županijski sud u Sisku u presudi poslovni broj Gž-657/2017-6 od 3. svibnja 2018. te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1564/2018-2 od 09. listopada 2019. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/872/2020 od 29. studenog 2023. u pravno i činjenično istovrsnoj pravnoj stvari).
9.6. Javnobilježnički akt, ovo sukladno čl. 230. st. 1. ZPP, ima dokaznu snagu javne isprave, što znači da dokazuje istinitost onog što se u njemu potvrđuje, a što ovdje konkretno znači da dokazuje istinitost činjenice da su ovdje tužitelji kao zajmoprimci i založni dužnici pred javnim bilježnikom Brankom Jakićem u Zagrebu, nakon što su im objašnjeni smisao i posljedice istog i nakon što se javni bilježnik uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju, dali izjavu (očitovanje) da radi osiguranja potraživanja vjerovnika Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen (nesporno pravnog prednika ovdje tuženika) oni kao založni dužnici dozvoljavaju da se bez ikakvog daljnjeg pitanja i privole na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše pravo zaloga (hipoteka) radi osiguranja potraživanja vjerovnika u iznosu od 90.000,00 Eura i svih ostalih naknada i troškova koji mogu nastati temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008.; kao i činjenice da su ovdje tužitelji kao i javni bilježnik Branko Jakić u Zagrebu potpisali predmetno Očitovanje. Tužitelji u ovom postupku nisu dokazali tome suprotno, da oni i druge osobe koje su navedene u otpravku Očitovanja kao i javni bilježnik, nisu potpisali ovaj javnobilježnički akt. Štoviše, tužitelj ad.1 MA (list spisa 156-157), upitan da li je za osiguranje kredita dao kakav zalog, iskazuje da je u zalog dao nekretninu u Viru i Vrgorcu, o čemu da je kod javnog bilježnika potpisao izjavu, dodajući da se radi o bilježniku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, po predočenju isprave sa lista spisa 11-14 (predmetnog Očitovanja) navodeći da je upravo to izjava koju je on potpisao te navodeći da je on dobrovoljno potpisao ovo Očitovanje. Tužiteljica ad.2 (list spisa 157-158) sudu iskazuje da su oni znali da moraju dati nekretninu kao zalog za ishođenje kredita i to da su potpisali kod javnog bilježnika, da upit suda da li su nakon potpisa isprava kod javnog bilježnika oni eventualno utvrdili da je u tim ispravama napisano nešto što stranke nisu prethodno dogovorile, odgovarajući da to nisu utvrdili i da su oni znali da daju zalog za kredit od 90.000,00 Eura. Iako pri tome tužitelj ad.1 iskazuje i to da mu kada je potpisivao ovo za hipoteku na nekretnini kod javnog bilježnika nitko nije dao nikakvo upozorenje te da mu ništa nije rečeno već da je samo dobio na stol da potpiše to očitovanje te iako tužiteljica ad.2 sudu iskazuje i to da oni kod javnog bilježnika nisu vidjeli gospodina Jakića već da im je neka ženska rekla da nešto potpišu i oni da su to i potpisali, prema ocjeni suda iz takvih daljnjih navoda tužitelja ne proizlazi da tužitelji pri potpisivanju predmetnog Očitovanja nisu znali da istim daju izjavu kojim dopuštaju uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini, ovo stoga što ocjenom prethodno citiranog iskaza tužitelja ad.1 i ad.2 u međusobnoj svezi, a sve navedeno cijenjeno i u svjetlu (u točci 8.4.) nedvojbeno utvrđene činjenice da su tužitelji uredno zaprimili rješenje Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z- 1927/08 od 26. veljače 2008. kojim je dopuštena predmetna uknjižba založnog prava u korist pravnog prednika tuženika i da protiv tog rješenja nisu uložili žalbu, nedvojbeno proizlazi kao prvo, da su tužitelji i prethodno potpisivanju predmetnog Očitovanja znali da za ishođenje kredita moraju dati u zalog predmetnu nekretninu; kao drugo, da tužiteljima nije bilo onemogućeno pročitati sadržaj Očitovanja prethodno potpisivanju istog dok činjenica da li su isti Očitovanje i pročitali prije potpisivanja, jer kako to sudu iskazuje tužitelj ad.1 je to bilo „previše stranica“, danom Očitovanju ne odriče pravni učinak; te kao treće, da su tužitelji očito znali da je ono što potpisuju izjava kojom dopuštaju osnivanje založnog prava, a budući sudu oboje u svom iskazu potvrđuju da je ono što su potpisali kod javnog bilježnika upravo isprava koja se nalazi na listu spisa 11-14, što sudu svjedoči da su (neovisno o tome jesu li pročitali njezin sadržaj) tužitelji prilikom potpisivanja iste znali da se radi o ispravi kojom se dozvoljava upis hipoteke na nekretnini. Tako tužitelj ad.1 sudu iskazuje da on nije mogao dobiti kredit bez upisa hipoteke, da je njemu posrednik tuženika rekao da ne može dobiti kredit ukoliko se ne upiše hipoteka na nekretnini, da kada je on potpisivao ovo za hipoteku kod javnog bilježnika on nije nikog ništa pitao te da nije čitao što potpisuje jer je to bilo previše stranica, navodeći da on zna što znači hipoteka, da je to zalog kuće za kredit. Njegov daljnji navod da on nije znao da mora potpisati nešto sa hipoteku je irelevantan obzirom na činjenicu koju prethodno sam potvrđuje, činjenicu da je on dobrovoljno potpisao predmetno Očitovanje prethodno potpisu kojeg ga nitko nije spriječio da to Očitovanje pročita. Nadalje, tužiteljica ad.2 iskazuje da kada su došli kod javnog bilježnika, su oni znali da daju nekretninu u zalog i da su kod gospodina Jakića već bile fotografije njihove nekretnine koju daju u zalog te da nije da oni nisu mogli prethodno pročitati to što potpisuju. Daljnji navod tužiteljice ad.2 da oni nisu prije dolaska kod javnog bilježnika nisu dobili Očitovanje koje će potpisati da ga pročitaju, je irelevantan obzirom se radi o javnobilježničkom aktu koji se sastavlja u uredu javnog bilježniku po dolasku stranaka koje ga potpisuju, poradi čega takvo Očitovanje tužiteljima nije prethodno njihovom dolasku u ured javnog bilježnika niti moglo biti dano na čitanje, a iz izvedenih dokaza pa niti iz iskaza samih tužitelja ne proizlazi da bi njima bilo onemogućeno pročitati sadržaj predmetnog Očitovanja nakon što im je isto dano na potpis, po dolasku u ured javnog bilježnika.
9.7. Podvođenjem sadržaja otpravka Očitovanja pod odredbu čl. 50. st. 1. ZJB koja propisuje da će ako tim Zakonom nije što drugo određeno javnobilježničke isprave čuvati onaj javni bilježnik koji ih je sastavio, dok će se strankama izdavati otpravci; odredbu čl. 94. st. 1. ZJB koja propisuje da će kada se po odredbama toga Zakona izdaje otpravak ili prijepis javnobilježničkog akta na njemu naznačiti da je uspoređen s izvornikom ili prijepisom koji čuva javni bilježnik, zatim da je to otpravak ili prijepis (ovjereni, potpuni ili u izvodu), a ako je prijepis, i koji je po redu te odredbu; te odredbu čl. 95. st. 2. ZJB prema kojoj se otpravkom u smislu tog Zakona smatra potpuni prijepis javnobilježničkog akta koji je označen kao otpravak i koji u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta, sud kao nedvojbeno utvrđuje da predmetni otpravak Očitovanja predstavlja uredni otpravak javnobilježničkog akta izdan u skladu s odredbama u trenutku izdavanja otpravka važećeg ZJB (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž Zk-786/2020-2 od 28. listopada 2020. u pravno i činjenično istovrsnoj pravnoj stvari).
9.8. Kada sud tako utvrđene činjenice - da je predmetna uknjižba založnog prava na nekretnini u suvlasništvu tužitelja u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] izvršena na temelju otpravka Očitovanja kao otpravka javnobilježničkog akta, koji otpravak je izdan sukladno ZJB i koji otpravak u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta, a koji je javnobilježnički akt pri tome isprava o izjavi kojom tužitelji dopuštaju uknjižbu založnog prava u korist pravnog prednika tuženika na nekretnini u njihovom vlasništvu, dakle, opterećenje svog knjižnog prava, podvede pod odredbe čl. 54. i čl. 59. ZJB te odredbe čl. 43. i čl. 52. ZZK u svezi čl. 55. i čl. 54. ZZK, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je predmetni otpravak Očitovanja isprava podobna za izvršenje upisa (uknjižbe) založnog prava u zemljišnoj knjizi te da stoga predmetna uknjižba založnog prava dopuštena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1927/08 od 26. veljače 2008. nije nevaljana (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž Zk-786/2020-2 od 28. listopada 2020. i Županijski sud u Sisku u presudi poslovni broj Gž-657/2017-6 od 3. svibnja 2018. u pravno i činjenično istovrsnim pravnim stvarima).
9.9. Naime, odredba čl. 43. st. 1. ZZK propisuje da će se upis u zemljišnu knjigu dopustit samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost pri čemu čl. 44. st. 1. ZZK propisuje da će se upiti u zemljišnu knjigu dopustit temeljem isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost.
9.10. Nadalje, odredba čl. 52. st. 1. ZZK propisuje da će zemljišnoknjižni sud dopustit uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom u svezi s čime čl. 55. st. 1. toč. a. ZZK propisuje da su javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba, isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadrže sve što se zahtijeva i za uknjižbu na temelju privatnih isprava, pri čemu čl. 54. st. 1. ZZK propisuje da privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba, trebaju, osim onoga što se i inače zahtijeva za isprave, sadržavati i a) točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva; i b) izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu.
9.11. Osim toga, odredba čl. 54. st. 2. ZJB propisuje da se na temelju javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje, prenese, ograniči ili ukine koje zemljišnoknjižno pravo može neposredno provesti upis u zemljišne knjige ako je obvezanik izričito na to pristao u tom aktu.
9.12. Prema utvrđenju ovog suda otpravak Očitovanja (list spisa 11-28) predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 55. st. 1. ZZK koja sadrži sadržaj propisan čl. 54. st. 1. ZZK, točnu oznaku zemljišta glede kojega se uknjižba zahtijeva i izričitu izjavu onoga čije se pravo opterećuje da pristaje na uknjižbu (ovdje konkretno izjavu tužitelja da pristaju na uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini) te u smislu čl. 59. ZJB predstavlja valjani otpravak javnobilježničkog akta koji sadrži obvezu da se osnuje zemljišnoknjižno pravo, a iz čega proizlazi utvrđenje ovog suda da je uknjižba založnog prava dopuštena rješenjem Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1927/08 od 26. veljače 2008. temeljem predmetnog otpravka Očitovanja, dopuštena sukladno čl. 54. st. 1. u svezi čl. 59. ZJB te čl. 43. st. 1. i čl. 52. st. 1. ZZK, a što pak dalje znači da je predmetna uknjižba založnog prava valjana i da takvom uknjižbom nije povrijeđeno knjižno pravo (vlasništva) tužitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1564/2018-2 od 09. listopada 2019. u kojoj daje shvaćanje da je očitovanje volje jedne i to obvezne stranke uz ispravu o pravnom poslu osnova za zasnivanje založnog prava na nekretninama suglasno mjerodavnom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu u vezi sa čl. 54. tog Zakona te da je uknjižba založnog prava provedena na temelju takve isprave nije nevaljana).
9.13. Istaknimo pri tome da je navod tužitelja da je u ovom pravnom poslu (pravnog prednika) tuženika zastupao sam javni bilježnik Branko Jakić na temelju opće punomoći što da je protivno čl. 53. st. 2. toč. 2. ZZK, u cijelosti neosnovan. Ovo stoga što, osim činjenice da predmetno Očitovanje nije pravni posao već jednostrani (javnobilježnički) akt sastavljen od strane javnog bilježnika u sastavljaju kojeg tuženik uopće nije sudjelovao pa stoga njega u sastavljaju te isprave nitko nije niti mogao zastupati, i stoga što javni bilježnik Branko Jakić u sastavljanju Očitovanja uopće ne nastupa kao punomoćnik tuženika na temelju opće punomoći niti se takvo što navodi u otpravku Očitovanja, kako to pogrešno navode tužitelji, a niti javni bilježnik Branko Jakić zastupa tuženika kao punomoćnik temeljem opće punomoći u sklapanju pravnog posla Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008. Naime, pregledom otpravka Očitovanja sastavljenog po javnom bilježniku Branku Jakiću pod brojem OU-194/08 od 20. veljače 2007. s prilozima (list spisa 11-28) kao ni pregledom spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-1927/2008 (prileži predmetnom spisu) ne proizlazi da je pri sastavljaju Očitovanja kao ni u sklapanju Ugovora o jednokratnom kreditu javni bilježnik Branko Jakić nastupao kao punomoćnik tuženika na temelju opće punomoći, dok tužitelji u prilog ovom navodu ne prilažu niti predlažu ijedan drugi (adekvatan) dokaz.
10. Što se pak tiče navoda tužitelja da je predmetna uknjižba založnog prava nevaljana jer da je ništetno predmetno Očitovanje kao akcesorni akt, ovo iz razloga jer da je ništetan glavni Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008. iz razloga što u njemu nisu određeni osnovni bitni elementi ugovora kao što su ukupni iznos glavnice, kamata koja je promjenjiva i zatezna kamata koji da su neodređeni i nejasni te stoga ništetni, sud ističe kako je takav tužbeni navod ocijenio neosnovanim. Odmah pri tome valja istaknuti da je iako tužitelji navod o ništetnosti predmetnog Očitovanja zbog ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu ističu tek na ročištu glavne rasprave i time nesporno tek nakon zaključenja prethodnog postupka, sud o ovom navodu raspravljao budući sukladno čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, dalje: ZOO), sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, iz čega proizlazi da bi sud neovisno o navodima tužitelja bio dužan voditi računa o valjanosti predmetnog Očitovanja.
10.1. Uvidom u Ugovor o jednokratnom kreditu br. računa 537.480 od 05. veljače 2008. (list spisa 15-18, dalje: Ugovor o jednokratnom kreditu) proizlazi da se radi o kreditu kojim pravni prednik tuženika zajmoprimcima (među ostalim) tužiteljima odobrava kredit za jednokratno korištenje u iznosu od 90.000,00 Eura, uz rok otplate od 180 mjeseci, uz redovnu kamatu u visini od 8,875% godišnje, vezanu za 3mjesečni EURIBOR, na dan prilagodbe dodatak od 4,5%, apsolutno, uz početak tromjesečne prilagodbe od 01. travnja 2008., i uz ugovorene troškove obrade kredita u visini od 2.700,00 Eura.
10.2. Iz takvog sadržaja Ugovora o jednokratnom kreditu, ovo suprotno navodima tužitelja, proizlazi da je u Ugovoru o kreditu jasno, izričito i nedvojbeno određen iznos kredita (90.000,00 Eura), rok povrata kredita (180 mjeseci) kao i visina ugovorene redovne kamate (8,875%) promjena koje je pri tome vezana uz jasno i nedvojbeno određen objektivan parametar – 3mjesečni EURIBOR (uvećan za dodatak od 4,5%). Temeljem navedenog ovaj sud utvrđuje da elementi Ugovora o jednokratnom kreditu - iznos kredita (ili kako ga tužitelji nazivaju ukupna glavnica) i promjenjiva kamata i zatezna kamata, nisu niti nejasni niti neodređeni pa da bi zbog razloga neodređenosti i nejasnoće odredbi o tim sastojcima ovaj Ugovor o kreditu, a posljedično tome i predmetno Očitovanje, bili protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i morali društva i stoga ništetni.
10.3. Osim toga, čak i kad bi (pojedine) odredbe Ugovora o jednokratnom kreditu poput odredbe o promjenjivoj kamati bile ništetne, ništetnost te odredbe, prema ocjeni ovog suda, ne bi povlačila ništetnost cjelokupnog Ugovora o jednokratnom kreditu. Naime, odredba čl. 324. st. 1. ZOO propisuje da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nastavno, i odredba čl. 102. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07), važećeg u vrijeme sklapanja ovog Ugovora, propisuje da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, a prema ocjeni ovog suda, eventualnim utvrđenjem ništetnosti (u parničnom postupku koji tužitelji vode radi utvrđenja ništetnosti ovog Ugovora) pojedinih ugovornih odredbi primjerice odredbe o promjenjivoj kamati, pri čemu odredbe o visini odobrenog kredita i roku povrate tog kredita kao bitnim sastojcima ugovora o kreditu nedvojbeno nisu ništetne budući su određene i uz to jasne, lako razumljive i lako uočljive, će se uspostaviti ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da će tužitelji biti dovedeni u poziciju kao da je Ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi. Kako iz navedenog proizlazi da Ugovor o jednokratnom kreditu može opstati i bez eventualnih ništetnih odredbi o (jednostrano) promjenjivoj kamati, obzirom bi eventualnim utvrđenjem djelomične ništetnosti tužiteljima bilo omogućeno zahtijevati od tuženika po pravilima o stjecanju bez osnove povrat po osnovi ništetnih ugovornih odredbi plaćenih iznosa, to eventualna ništetnosti odredbe o (jednostrano) promjenjivoj kamati ne dovodi do ništetnosti cjelokupnog Ugovora o jednokratnom kreditu.
10.4. Nadalje, sud obzirom na specifičnu narav Ugovora o jednokratnom kreditu smatra potrebnim istaknuti, ovo obzirom da je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ br. 72/17) u čl. 3. st. 1. propisivao da su ugovori o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljeni u Republici Hrvatskoj između dužnika s neovlaštenim vjerovnikom ništetni te je u čl. 4. propisivao da je javnobilježnički akt sklopljen na osnovu ili u vezi s ništetnim ugovorom ništetan, da je u presudi Suda Europske unije donesenoj u predmetu C-630/17 EA protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGEN od 14. veljače 2019. odlučeno da je takav propis države članice protivan čl. 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). U toj je odluci konkretno presuđeno da čl. 56. UFEU treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, učinak kojeg je među ostalim to da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi sklopljeni na državnom području te države članice između dužnika i vjerovnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspolažu odobrenjem koji nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa. Ova interpretativna presuda djeluje prema svima, što znači da je ona pravno obvezujuća kako za sud u kojem je postavljeno prethodno pitanje, tako i za ostale nacionalne sudove koji su dužni primijeniti pravno shvaćanje iz presude Europskog suda u postupcima koji se vode pred nacionalnim sudovima. Osim toga, takvo pravno shvaćanje i argumentacija Suda Europske unije su prihvaćeni i pri donošenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020. ("Narodne novine" br. 131/20) kojom je ukinut Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, uz utvrđenje da je u nesuglasnosti s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Dakle, ovdje se ne može govoriti niti o tome da je Ugovor o jednokratnom kreditu ništetan zbog toga što je sklopljen u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom, pri čemu valja imati na umu i to da je ugovor od strane pravnog prednika tuženika ispunjen, a zabrana se odnosila samo na jednu ugovornu stranu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1564/2018-2 od 09. listopada 2019. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/872/2020 od 29. studenog 2023. u pravno i činjenično istovrsnoj stvari).
11. Slijedom svega navedenog je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim te ga odbio ovom presudom.
12. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je sud, obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja na naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.092,80 Eura, a priznao zahtjev tuženika na naknadu troškova parničnog postupka, ovo u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora koja je određena tužbom (90.000,00 Eura). Tuženiku je pri tome priznato pravo na naknadu troška koji su mu osnovano nastali, a što sukladno čl. 155. ZPP znači troškova koji su bili nužni za vođenje ovog postupka, pa tako trošak sastava odgovora na tužbu od 29. siječnja 2021. (1 x 678 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 26. listopada 2023. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora (1 x 678 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 03. prosinca 2024. na kojem se provodio dokazni postupak (1 x 678 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. pripadajući PDV od 25% iznosi 5.085,00 Eura.
U Zadru, 13. siječnja 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljima po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,
2. Tuženiku po punomoćnici.
