Poslovni broj: Pr-1583/2021-35

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu mr.sc. Ani Zaborac u pravnoj stvari tužiteljice VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Toniu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, OIB 40237608715, Krešimirova 42, Rijeka, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 27. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, javno objavivši 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR RIJEKA, Krešimirova 42, OIB 40237608715, da isplati tužiteljici VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčani iznos 851,03 EUR (osamstopedesetjedaneuroitricenta) uvećan za zateznu kamatu koja teče na iznose od:

- 39,29 EUR od dana 16.2.2016.

- 11,23 EUR od dana 16.3.2016.

- 3,84 EUR od dana 16.4.2016.

- 23,86 EUR od dana 16.5.2016.

- 3,54 EUR od dana 16.6.2016.

- 14,08 EUR od dana 16.7.2016.

- 34,87 EUR od dana 16.08.2016.

- 24,45 EUR od dana 16.9. 2016.

- 10,77 EUR od dana 16.10. 2016.

- 34,88 EUR od dana 16.11. 2016.

- 19,29 EUR od dana 16.12. 2016.

- 24,87 EUR od dana 16.1. 2017.

- 22,39 EUR od dana 16.2. 2017.

- 3,77 EUR od dana 16.3. 2017.

- 24,22 EUR od dana 16.5.2017.

- 11,96 EUR od dana 16.6. 2017.

- 30,95 EUR od dana 16.7. 2017.

- 33,95 EUR od dana 16.8. 2017.

- 35,54 EUR od dana 16.9. 2017.

- 40,56 EUR od dana 16.10. 2017.

- 19,91 EUR od dana 16.11. 2017.

- 5,42 EUR od dana 16.12. 2017.

- 28,36 EUR od dana 16.1. 2018.

- 21,77 EUR od dana 16.2. 2018.

- 22,34 EUR od dana 16.3. 2018.

- 21,66 EUR od dana 16.4. 2018.

- 15,51 EUR od dana 16.6. 2018.

- 11,35 EUR od dana 16.8. 2018.

- 11,71 EUR od dana 16.9. 2018.

- 40,39 EUR od dana 16.10. 2018.

- 5,21 EUR od dana 16.11. 2018.

- 10,04 EUR od dana 16.01. 2019.

- 12,33 EUR od dana 16.3. 2019.

- 17,61 EUR od dana 16.4. 2019.

- 2,72 EUR od dana 16.5. 2019.

- 5,68 EUR od dana 16.6. 2019.

- 32,51 EUR od dana 16.7. 2019.

- 5,82 EUR od dana 16.8.2019.

- 19,34 EUR od dana 16.9. 2019.

- 5,60 EUR od dana 16.10. 2019.

- 6,81 EUR od dana 16.11. 2019.

- 4,39 EUR od dana 16.12. 2019.

- 28,26 EUR od dana 16.1. 2020.

- 8,69 EUR od dana 16.2. 2020.

- 15,99 EUR od dana 16.3.2020.

- 19,99 EUR od dana 16.4. 2020.

- 2,73 EUR od dana 16.7. 2020.

- 0,58 EUR od dana 16.10.2020.

do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, a koji obračun kamata se ne odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.596,49 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. siječnja 2025.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u razdoblju od 10.08.2009 do 21.09.2020. bila zaposlena kod tuženika na mjestu medicinske sestre i to na Klinici za kirurgiju, Odjelu intenzivne kirurške njege.

Radni odnos tužiteljice reguliran je Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca te Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 9/05, 20/06, 156/09, 52/10, 7/11, 143/13, 96/15, 29/18, 16/2019, 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020; dalje: Kolektivni ugovor).

Plaća tužiteljice regulirana je Kolektivnim ugovorom, a koju sukladno čl. 45 čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini osnovica, koja se množi s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i uvećava za 0,5 posto za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Osim Kolektivnog ugovora, na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU), koji se također primjenjuje na stranke te koji pojam plaće definira jednako kao i Kolektivni ugovor. Nadalje, svaki efektivno odrađeni sat prekovremeno noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni odnosno u smjenskom radu, uvećava se za postotak iz čl. 49 Kolektivnog ugovora, a navedeni postotci se međusobno kumuliraju. Za svaki prekovremeno odrađeni sat koji radniku nije plaćen, već radnik umjesto plaćanja prekovremenih sati uz vlastiti pristanak koristi slobodne dane, radnik ostvaruje pravo na 1,5 slobodnih sati za 1 prekovremeno odrađeni sat.

Dakle, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i TKU, tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i uvećanja/dodaci na koje je ostvario pravo. Na Klinici za kirurgiju učestala je potreba za prekovremenim radom kojega je poslodavac obvezan evidentirati i platiti s 50% uvećanja ili zamijeniti ga slobodnim danima u omjeru 1:1,5 (samo ukoliko radnik na to pristane), pri čemu radnik za 1 prekovremeno odrađeni sat dobiva 1,5 slobodnih sati. Tuženik, kao poslodavac, nije evidentirao sve prekovremene sate koje je tužiteljica odradila, niti je iste isplatio, kao što nije isplatio sve dodatke koji tužiteljici pripadaju sukladno odredbama Kolektivnog ugovora koji će se kasnije u nastavku detaljnije pojasniti.

Dakle, tuženik plaću tužiteljice i ostala materijalna prava nije isplaćivao sukladno Kolektivnim ugovorom i zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koje je jedino ovlašteno Zaključcima tumačiti odredbe navedenog Kolektivnog ugovora.

Radne sate koje je tužiteljica odradila izvan redovnog fonda radnih sati za pojedini mjesec nije evidentirao kao prekovremeni rad (iako prema obvezujućim zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora, svi radnici imaju jednak fond radnih sati i sve preko njega smatra se prekovremenim radom, pa i mjesecima gdje blagdan pada u radni dan, svi radnici odrađuju manji broj radnih sati).

Odrađene prekovremene sate, koji nisu u potpunosti evidentirani na platnim listama i isplaćeni radniku, nije zamjenjivao slobodnim satima sukladno odredbama Kolektivnog ugovora u omjeru 1:1,5, ili ih je samoinicijativno zamjenjivao slobodnim danima bez tužiteljičinog pristanka.

U razdoblju od 01. siječnja 2016.g. do 21.09.2020. godine, tužiteljica je radila na Klinici za internu medicinu, Zavod za gastroenterologiju, odnosno radila je u otežanim/posebnim uvjetima rada pa joj sukladno čl. 94 Zakona o radu (dalje: ZR) i čl. 55 Kolektivnog ugovora, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće za 25%, odnosno od 01.09.2019. godine 28%.

U navedenom razdoblju tuženik tužiteljici nije plaćao navedeni dodatak od 25% odnosno 28% zbog posebnih uvjeta rada, na sve sate što ih je tužiteljica odradila već na samo dio odrađenih sati, iako je tužiteljica cijelo vrijeme obavljala iste poslove.

S obzirom da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao odnosno uopće nije obračunao i isplatio sve ranije navedene dodatke za sve odrađene sate, samim time je i pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Sukladno čl. 34 Kolektivnog ugovora propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

Isto tako sukladno odredbama TKU određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

Tužiteljica da nije u mogućnosti postaviti točno određen tužbeni zahtjev jer ne posjeduje kompletnu dokumentaciju koja se sastoji od svih rasporeda rada i evidencije rada kako je to propisano Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, a tuženik kao poslodavac raspolaže tom dokumentacijom.

Tužiteljica se sukladno čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku, obvezuje postaviti točno određeni tužbeni zahtjev u roku koji joj odredi sud, nakon što pristignu traženi podaci od tuženika.

1.1.Nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od dana 07. listopada 2024.g. (list 95-97 spisa) precizirala tužbeni zahtjev sukladno istom, kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu (list 9-10 spisa) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor zastare. Ukazuje da je čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću da su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, čl. 51. Kolektivnog ugovora da je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad 50%, a dodacima na koje da se tužiteljica poziva (čl. 57. i čl. 59. Kolektivnog ugovora) da se uvećava osnovna plaća. Tuženik navodi da je čl. 15. Zakona o radu propisano da ugovor o radu obvezno sadržava, između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. istog članka da je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaću može uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno da je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Tuženik je osporio navode tužitelja da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću kako je to propisano Kolektivnim ugovorom obzirom da je jasno propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Tužiteljici da su plaćeni svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću. Ukazuje na Dodatak III KU (N 56/20) koji se primjenjuje od 01.04.2020.g. sukladno kojem tuženik i postupka. Osporava zatraženi tijek zateznih kamata.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, vještaku Petri Blašković.

4. Ocjenom svakog dokaza zasebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare budući da tužitelj traži razliku plaća od kojih najstarije potraživanje dospijeva od 16. veljače 2016. godine. Zastarni rok za potraživanje iz radnog odnosa iznosi 5 godina temeljem odredbe čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR). Kako je tužba podnijeta 15. veljače 2021. zastara nije nastupila.

6. Nije sporno među strankama da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena, na puno radno vrijeme, kod tuženika, te da joj je rad bio organiziran u 24-satnim dežurstvima.

6.1. Sporno je među strankama da li je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio sve odrađene prekovremene sate, dodatke za sve odrađene prekovremene sate i to dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja uzimajući u ubzir neisplaćene dodatke.

7. Odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ broj NN 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR) uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. ZR-a propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7.1. Isto je konkretizirano Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 39/09) i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12; dalje TKU/12), kao i granskim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje KU).

7.2. Primjena KU-a uređena je općim odredbama KU-a kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU-a prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU-a na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

7.3. Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7.4. Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža.

7.5. Člankom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu, znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

7.6. Odredbom čl. 47. KU-a propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od četiri godine.

7.7. Odredbom čl. 51. citiranog KU-a propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe TKU/12) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju.

7.8. Odredba čl. 57. KU-a navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. Stavkom. 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok se st. 3. propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati.

7.9. U Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15; dalje Dodatak I KU), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., u čl. 5. propisano je da se iza čl. 59. u KU-a dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće", odnosno od 01. rujna 2019.g. u iznosu od 8%.

7.10. Odredbom članka 36. stavak 2. KU-a propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. istog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji je dežuran ili pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osmoj sjednici Građanskog odjela toga suda zauzeo pravo shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

9. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi dakle da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te joj je rad bio organiziran na način da radi i prekovremeno.

10. U pogledu otežanih uvjeta rada iz provedenog dokaznog postupka proizlazi nespornim da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kao medicinska sestra u otežanim uvjetima rada pa joj prema čl. 94. ZR-a pripada pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je bio KU, koji u čl. 57. propisuje da se na radnom mjestu tužiteljice osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%, odnosno 28%. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila kao redovan rad, dok tužiteljici dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila u prekovremenom radu, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada.

11. U pogledu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sud je utvrdio da je Dodatkom I. KU-a, koji je na snazi od 1. listopada 2015., propisano u članku 59.a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, dok taj dodatak za razdoblje od 01. rujna 2019.g. iznosi 8%. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU-a neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na tom radnom mjestu je radila i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 1. studenog 2015. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima medicinske sestre i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje ljudi tj. pacijenata.

12. Dakle, nije sporno da tuženik tužiteljici nije isplaćivao sporan dodatak na plaću kada je tužiteljica radila u prekovremenom radu. Svaki sat dulji od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom poslodavaca, kao i svaki sat rada dulji od redovnoga mjesečnog fonda radnih sati, prema odredbama Kolektivnog ugovora smatra se prekovremenim radom.

13. Zakon o plaćama u javnim službama kao propis koji uređuje plaće i druge naknade zaposlenih u javnim službama određuje primjenu ZR-a kao općeg propisa odnosno u skladu s njim sklopljenih kolektivnih ugovora na sva pitanja iz tog područja. Stoga se i na zaposlene u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju primjenjuje institut najpovoljnijeg prava, te tuženik nije smio isplatiti plaću u manjoj svoti od svote određene KU-om.

14. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-a tužiteljici pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu s obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanja po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju.

15. Odredba čl. 51. st. 1. KU-a propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad (tako da se za 50% uvećava osnovna plaća). Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz čl. 57., 59. i 60. KU na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi niti iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora, pa niti iz odredbe čl. 53. st. 5. KU-a. Naime, ta odredba govori samo o radu u dežurstvu, a prekovremeni sati rada mogu biti ostvareni i izvan dežurstva, no neovisno o tome, citirana odredba uopće ne govori o dodatku za posebne uvjete rada, već govori o položajnom dodatku i o načinu obračuna naknade za prekovremeni rad ostvarene u dežurstvu radnicima kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak.

16. Stoga je stav suda da u slučaju kada kolektivni ugovor istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i čl. 59., kao i čl. 60. KU-a iz 2013.g. te čl. 54. st. 2. TKU/12, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Stoga, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz citiranih čl. 57. i čl. 59. KU-a, te čl. 54 st. 2. TKU/12, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. citiranog KU-a.

17. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

18. Kako se tužiteljici uvećanjem plaće temeljem dodataka na prekovremeni rad uvećala plaća, primjenom odredbe čl. 36. st. 2. KU-a, tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije, pa tužiteljici stoga pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

19. Prilikom donošenja odluke o visini tužbenog zahtjeva sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, vještaka Petre Blašković odnosno njen dopunski nalaz kao stručan i objektivan te sačinjen u skladu s postojećom dokumentacijom, na koji niti stranke nisu imale primjedbi.

19.1. Iz dopunskog nalaza vještaka (list 81-85 spisa) proizlazi da potraživanje tužiteljice po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate iznosi 612,01 eur, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada iznosi 106,32 eur, dok manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 132,70 eur, odnosno visina potraživanja sveukupno iznosi 851,03 eur.

20. Na dosuđeni iznos sud je tužiteljici dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 277. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe čl. 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata. Neosnovano tuženik osporava zaraženi tijek zateznih kamata budući da iz priloženih platnih listi proizlazi da je svaki iznos dospio prije 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

21. Odluka o parničnim troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5., u svezi s članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19; 80/22, 114/22; dalje ZPP) i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 - dalje Tarifa).

21.1. Dosuđeni trošak tužiteljici sastoji se od troška sastava tužbe (150,00 eur; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 13.09.2021., 07.10.2024 (37,50 eurx2; tbr.8.4), sastav podneska od 3.3.2022., 18.09.2022., 07.11.2023. (150,00 eurx3; tbr.8.1),. troška zastupanja na ročištima 01.09.2021. i 27.11.2024. (150,00 eurx2, Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja dana 08.11.2023. (75,00 eur; tbr.9.2) što ukupno iznosi 1.050,00 eur, odnosno uvećano za trošak PDV-a od 25% (262,50 eur) 1.312,50 eur. Priznat je i trošak vještačenja u iznosu od 283,99 eur, dakle ukupno je tužiteljici na ime troškova postupka dosuđen iznos od 1.596,49 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja.

21.2. U preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška je odbijen. Naime, sastav podneska od 07.08.2021.g. imajući u vidu sadržaj istog sud ocjenjuje kao nepotreban za vođenje spora budući da tužiteljica u podnesku u bitnome ponavlja svoje navode iz tužbe te citira Zaključke povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora i sudsku praksu. Podnesak od 22.08.2023.g. za kojeg se potražuje naknada ne priležni spisu. Za sastav podneska od 7.10.2024. naknada je priznata po tbr.8.4., a ne po tbr.8.1. kako je zatraženo budući da se ne radi o nekom od obrazloženih podnesaka koje predviđa tbr.8.1. već podneskom tužiteljica precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka. Trošak pristupa na ročište za objavu presude sud ne cijeni potrebnim za vođenje spora budući da bi u slučaju nepristupanja na ročište za objavu presude presuda stranci bila dostavljena sukladno ZPP-u.

U Rijeci, 13. siječnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi pismeno nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.