Poslovni broj K-283/2021-44

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, kao sutkinji pojedinki, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog EO zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu KZ/11 ), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-255/2021 od 6. lipnja 2021., na javnoj raspravi 27. prosinca 2024. i 13. siječnja 2025., nakon provedene rasprave, te donesene i javno objavljene presude u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Artura Ilina i optuženog EO, dana **.**.2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi EO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i ZO rođene Z, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1968. u Punitovcima, državljanina Republike Hrvatske, poljoprivredni tehničar, zaposlen u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od oko 1.800,00 eura, sa stečenom srednjom stručnom spremom, suvlasnik zemljišta u Punitovcima i vlasnik obiteljske kuće u [adresa], EO [adresa] i osobnog automobila marke VW Passat godine proizvodnje 1999., odlikovan Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Pleterom, s činom narednika, osuđivan prema izvatku iz kaznene evidencije,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 18. lipnja 2020. pa do 18. srpnja 2020. u [adresa], s unaprijed stvorenom nakanom da se nepripadno materijalno okoristi i da u većem dijelu ne ispuni svoju obvezu, neistinito predočio PO da će mu na ime preuzetih suhomesnatih proizvoda u ukupnoj vrijednosti od 49.860,00 kuna tj. 6.617,56 eura i kupljenog radnog stroja „sjetvospremač“ u vrijednosti od 7.500,00 kuna / 955,42 eura, najkasnije do 1. prosinca 2020., predati bravce i krmače u protuvrijednosti preuzetih proizvoda i isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu za stroj u iznosu od 7.500,00 kuna / 955,42 eura, unaprijed odlučivši da to neće učiniti, pa kada mu je PO povjerovao te mu dana 18. lipnja 2020. predao 200 kg suhomesnatih proizvoda u vrijednosti od 4.778,02 eura, a potom sedam dana nakon sačinjenja ovjerene izjave na zahtjev optuženog predao još 22 kilograma suhomesnatih proizvoda, a za daljnjih sedam dana još 55 kilograma suhomesnatih proizvoda, ukupne vrijednosti 1.839,54 eura i radni stroj, iste preuzeo, a bravce i krmače nije isporučio te kupoprodajnu cijenu za stroj isplatio samo u manjem iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura, čime je oštetio PO za novčani iznos od ukupno 7.347,53 eura.

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu KZ/11 ),

II. Na temelju članka 236. stav 1. i članka 44. KZ/11, optuženi EO se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci.

III. Na temelju članka 148. stav 1. u svezi članka 145. stav 2. točka 6. ZKP/08, optuženi EO je dužan platiti ovome sudu na ime troška kaznenog postupka, i to provedenog medicinskog vještačenja iznos od 376,76 eura (tristo sedamdeset šest eura i sedamdeset šest centi), kao i paušalni iznos od 150,00 eura (stotinu i pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj KO-DO-255/2021 od 6. lipnja 2021., izmijenjenoj na raspravi 12. siječnja 2023. i 27. prosinca 2024., optužilo KO za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1. KZ/11, stavljajući mu na teret da je u razdoblju od 18. lipnja 2020. pa do 18. srpnja 2020. u [adresa], s unaprijed stvorenom nakanom da se nepripadno materijalno okoristi i da u većem dijelu ne ispuni svoju obvezu, neistinito predočio PO da će mu na ime preuzetih suhomesnatih proizvoda u ukupnoj vrijednosti od 49.860,00 kuna tj. 6.617,56 eura i kupljenog radnog stroja „sjetvospremač“ u vrijednosti od 7.500,00 kuna / 955,42 eura, najkasnije do 1. prosinca 2020., predati bravce i krmače u protuvrijednosti preuzetih proizvoda i isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu za stroj u iznosu od 7.500,00 kuna / 955,42 eura, unaprijed odlučivši da to neće učiniti, pa kada mu je PO povjerovao te mu dana 18. lipnja 2020. predao 200 kg suhomesnatih proizvoda u vrijednosti od 4.778,02 eura, a potom sedam dana nakon sačinjenja ovjerene izjave na zahtjev optuženog predao još 22 kilograma suhomesnatih proizvoda, a za daljnjih sedam dana još 55 kilograma suhomesnatih proizvoda, ukupne vrijednosti 1.839,54 eura i radni stroj, iste preuzeo, a bravce i krmače nije isporučio te kupoprodajnu cijenu za stroj isplatio samo u manjem iznosu od 2.000,00 kuna / 265,45 eura, čime je oštetio PO za novčani iznos od ukupno 7.347,53 eura.

2. Očitujući se o optužbi, optuženi EO, izjavio je kako se osjeća krivim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku ispitan je optuženi, te su uz suglasnost stranaka pročitani: izjava od 18. lipnja 2020., list 12-13, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog EO od 29. siječnja 2021., zajedno s audio-vizualnim zapisom, list 14-18, zapisnik o ispitivanju oštećenog PO u svojstvu svjedoka od 5. ožujka 2021., list 25-29, zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenog EO od 23. ožujka 2021., zajedno s audio-vizualnim zapisom, list 37-39, zapisnik o ispitivanju svjedoka DO od 31. ožujka 2021., list 45-46, podatci o posjedniku Ministarstva poljoprivrede od 30. ožujka 2021., list 47, zapisnik o ispitivanju svjedoka CO od 9. travnja 2021., list 40-41, potvrda Ministarstva Financija o visini dohotka i primanja na ime okrivljenog EO, list 52-53, očevidnik o danima insolventnosti na ime okrivljenog EO od 13. svibnja 2021., list 56, očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, list 57-63, presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-139/2021 od 25. veljače 2022., presuda Županijskog suda u Slavonskom brodu od 25. travnja 2022., iskaz oštećenog s raspravnog zapisnika od 17. kolovoza 2022., iskaz svjedoka ŠO s raspravnog zapisnika od 26. kolovoza 2022., iskaz svjedoka SO s raspravnog zapisnika od 26. kolovoza 2022., zapisnik o izvanraspravnom saslušanju MO od 26. svibnja 2023., iskaz svjedoka ĆO s raspravnog zapisnika od 11. lipnja 2024.

3.1. Na temelju članka 430. u svezi članka 330. stav 3. ZKP/08, sadržaj snimki ispitivanja optuženog utvrđen je njegovim reproduciranjem.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije.

4. Optuženi EO u svojoj obrani prilikom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 23. ožujka 2021. porekao počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, te naveo kako je oštećenom PO isplatio veći dio onoga što mu je dužan, te je preostao dug samo u manjem iznosu.

4.1. Na raspravi kod ovoga suda održanoj 27. prosinca 2024. godine, u svojoj obrani, optuženi je izjavio kako se osjeća krivim za kazneno djelo koje se stavlja na teret, te je u svojoj obrani izjavio kako je uzimao suhomesnate proizvode od oštećenog RO, koliko se sjeća, u dva navrata. Nije se mogao sjetiti količine, ali smatra kako je ukupno preuzeo suhomesnatih proizvoda u vrijednosti od 58.000,00 kuna. Također je preuzeo od RO radni stroj sjetvospremač za dogovorenu cijenu od 7.500,00 kuna, sve s rokom plaćanja do prosinca 2020. Navodi kako je oštećenom dao u dva navrata po tri do četiri tisuće kuna, došavši kod njega, te jednom dvije tisuće kuna na auto pijaci. Nisu posebno dogovarali na što se ove djelomične isplate odnose, već su se odbijale od ukupnog duga. Naknadno su se dogovorili kako će cijenu suhomesnatih proizvoda platiti u živim prascima za preradu, koje nikada nije predao oštećenom, ako je u svom posjedu imao trideset do četrdeset komada bravaca. Nije ih predao, jer je njegova komunikacija s oštećenim prestala. Prilikom kupnje, PO mu je rekao kako ne može vratiti suhomesnate proizvode, osim u slučaju neispravnih proizvoda, no, takve nije našao. Kada je u lipnju 2020. godine, dogovarao posao, smatrao je kako će moći platiti kulenje, no, zbog korone, nije mogao isto distribuirati, pa ni njemu drugi nisu platili. Naknadno se prisjetio kako je 18. lipnja 2020. godine uzeo 130 kilograma kulenja, a nakon toga još 70, odnosno ukupno 200 kilograma. Naveo je kako postoji dug prema PO, koji želi i platiti, no, nije ga želio prevariti.

5. Nesporno je kako je optuženi dogovorio kupnju kulenja, kao i radnog stroga sjetvospremača, od oštećenog PO,. Nesporno je i kako kupoprodajna cijena za preuzete artikle nije u cijelosti plaćena.

5.1. Sporna je točna količina preuzetih suhomesnatih proizvoda, iznos djelomičnog plaćanja učinjenog od strane optuženog, te iako je optuženi iskazao kako se smatra krvim za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, sporno je postojanje prijevarne namjere kod optuženog, prije preuzimanja proizvoda da se nepripadno materijalno okoristi.

6. Iz iskaza oštećenog PO ispitanog 6. ožujka 2021. godine, u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, čiji je iskaz pročitan na raspravi 27. prosinca 2024. godine, uz suglasnost stranaka, proizlazi kako je EO, krajem ožujka ili početkom travnja 2020., došao oštećenom s dvije nepoznate osobe, te kupio deset kilograma djeteline, kojom prilikom mu se oštećeni požalio na probleme s prodajom suhomesnatih proizvoda. Na to mu je optuženi EO rekao kako mu je sin zaposlen u restoranu u vlasništvu supruge JO, te bi mu on mogao pomoći prodati suhomesnate proizvode. Odmah mu je rekao kako mu ne bih mogao platiti kupoprodajnu cijenu odjednom, već dio u svinjama na zimu. Dogovorili su se ostati u kontaktu, te se ponovno našli sredinom travnja 2024. godine, kada mu je oštećeni predao kulenje u vrijednosti od 4.500,00 kuna. Dogovorili su se kako će cijena kilograma kulena bili 180,00 kuna. Nakon tri do četiri tjedna optuženi je platio preuzeto kulenje. Potom je ponovno došao tražiti kupnju veće količine kulenja uz upit može li ih platiti naknadno, odnosno, u zimu u svinjama, za koju transakciju je oštećeni tražio pisani dogovor. 18. lipnja 2020. godine našli su se u uredu javnog bilježnika Nikole Brača u Đakovu, gdje je ovjerena, od ranije napisana vlastoručna isprava optuženog, s kojom se oštećeni usuglasio. Nakon toga su otišli kući, k oštećenom PO, gdje mu je isti predao 200 kilograma kulena, po cijeni od 180,00 kuna po kilogramu, uz obvezu plaćanja od 15. listopada 2020. do 1. prosinca 2020. godine u svinjama. Dogovoreno je kako će se cijena bravaca računati za jednu kunu niže od tržišne u trenutku predaje bravaca. Naime, optuženi je oštećenom govorio kako ima farmu od 250 ovaca i 50 do 60 tovljenika kod Petrinje, koje mu hrane šogor i šogorica, te da se ne mora brinuti za ispunjenje obveze u predaji bravaca. Također ga je uvjeravao kako ima vojnu mirovinu i vlastitu zemlju, te da će zemlju prodati, u slučaju da dođe do problema pri plaćanju. Nakon toga 18. srpnja 2020. godine, optuženi je tražio predaju još 22 kilograma kulena, a nakon nekoliko dana još 55 kilograma, sada s rokom plaćanja do 15. kolovoza 2020. godine, u novcu u po cijeni od 180,00 kuna za kilogram, na što je oštećeni pristao i predao mu tražene količine, jer ga je optuženi uvjerio da već ima kupce za kulen. Tom prilikom se oštećeni PO žalio optuženom kako se više ne bi bavio poljoprivredom i pokazao mu svoje radne strojeve, na što je optuženi rekao kako sjetvospremač može odmah prodati, te donijeti novce kad i novce za kulen, odnosno, do 15. kolovoza 2020. godine. Dogovorena je cijena od 7.500,00 kuna. Po stroj je optuženi EO, došao 23. srpnja 2020., te su mu oštećeni PO i susjed CO pomogli isti tovariti u prikolicu. PO mu je rekao da bi dogovor oko sjetvospremača, također, trebali dogovoriti u pisanom obliku, s čim se optuženi složio, no, kako je bio prisutan i susjed HO, oštećeni je ipak odustao od potpisivanja pisanog ugovora. Do 15. kolovoza 2020. su se nekoliko puta čuli telefonom, u kojim prilikama ga je optuženi uvjeravao kako neće biti problema oko ispunjenja obveze, a krajem kolovoza 2020. godine, su se našli na auto pijaci, gdje mu je optuženi predao 2.000,00 kuna, na ime cijene za sjetvospremač, što je oštećeni PO i potvrdio potpisom na papiru. Tražio je odgodu obveze plaćanja, navodeći kako ima financijskih problema, te rekavši kako ima kod kuće četiri bravca i dvije krmače, koje bi mu predao u prosincu 2020., na što oštećeni nije pristao. Nakon toga je oštećeni više puta pozivao optuženog KO na plaćanje, na koje pozive se nekada javljao, obećavajući plaćanje, a u drugim navratima se nije niti javljao. 15. listopada 2020. godine rekao mu je da je bravce prodao " P", te da će isplatiti oštećenog za deset do petnaest dana. Kako je i taj rok bezuspješno protekao, podnio je kaznenu prijavu posredstvom odvjetnika. Smatra kako ga je ukupno optuženi EO oštetio za 56.000,00 kuna.

6.1. Ispitan na raspravi 17. kolovoza 2022., oštećeni je iskazao kako u cijelosti ostaje kod iskaza danog u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, te kako mu, osim 4.500,00 kuna za prethodni posao i 2.000,00 za ovaj posao, optuženi ništa nije isplatio, iako je više puta obećavao isplate. Priznaje da mu je optuženi tijekom trajanja parničnog postupka na Općinskom sudu u Đakovu nudio isplatu, no uputio ga je na svoj punomoćnika, odvjetnika OO s obzirom da optuženom više ne vjeruje i želi da komunikacija teče putem odvjetnika. Međutim, optuženi se njegovom odvjetniku nikada nije javio s dogovorom za isplatu, osim što je prije podizanja tužbe pristupio u ured odvjetnika DO. Oštećeni je još naveo kako je u trenutku sklapanja ugovora s optuženim, istoga smatrao iskrenim i nikada nije išao vidjeti ima li, zaista, veliku farmu o kojoj je pričao.

7. Svjedok CO, ispitan na raspravi 26. kolovoza 2022. godine, ostao je kod svog iskaza danog u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima od 9. travnja 2021. godine, koji je također pročitan, uz suglasnost stranaka, kada je iskazao kako je susjed PO, s obzirom da stanuje u [adresa]. Negdje u lipnju ili srpnju 2020. godine, dok je bio u svom vinogradu, vidio je susjeda PO i nepoznatu mušku osobu kako izvlače sjetvospremač, te im je prišao pomoći i natovariti isti na prikolicu, prikačenu na kombi vozilo. Susjed PO je rekao toj nepoznatoj osobi da odu kod javnog bilježnika potpisati ugovor o prodaji navedenog stroja, no, taj mu je odgovorio da to nije potrebno, jer imaju svjedoka. Nakon što su utovarili stroj, svjedok CO navodi kako se udaljio i otišao raditi u svoj vinograd, a da mu je nakon nekih dva mjeseca susjed PO, rekao kako mu taj muškarac ništa nije platio na ime stroja i zamolio da mu bude svjedok, u koliko ovaj ne plati do kirbaja u kolovozu.

7.1. Na raspravi je svjedok samo dodao kako nije čuo dogovorenu cijenu.

8. Svjedok DO, ispitan u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, 31. ožujka 2021. godine, čiji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 27. prosinca 2024., iskazao je kako je oštećeni PO, angažirao njegovog sina ĆO za zastupanje prilikom podnošenja tužbe protiv EO. Pozvali su KO u svoj u ured, kamo je i pristupio u rujnu ili listopadu 2020. i rekao im kako je većinu duga oštećenom već podmirio, ne ponudivši nikakve dokaze tih tvrdnji. Njegove navode je, u naknadnom telefonskom pozivu, osporio i oštećeni, rekavši kako mu je EO platio tek neznatni dio duga.

8.1. Isti svjedok je ispitan i na raspravi 28. kolovoza 2022., godine, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 27. prosinca 2024.,, kada je iskazao kako je njegov odvjetnički uredi, kojeg ima sa sinom ĆO, angažiran radi naplate potraživanja od strane PO prema FO, na ime predanih, a neplaćenih suhomesnatih proizvoda, čije se količine i vrijednosti sada ne sjeća. Vođen je parnični postupka koji je okončan. Sjeća se kako je okrivljeni EO jednom došao u ured, u rujnu 2020. godine po pozivu odvjetnika radi pokušaja mirnog rješenja spora, kada je on osobno razgovarao s optuženim, a njegov sin OO nije bio prisutan razgovoru. Optuženi je tada rekao kako je većinu duga već isplatio, iako nije dostavio dokaze o tome, a to nije potvrdila niti njihova stranka. Jednom ih je kontaktirao nakon donošenja presude Općinskog suda u Đakovu broj P-139/2021 od 25. veljače 2022., nudivši isplatu od 4.000,00 do 5.000,00 eura, s tim da se ovom otplatom cjelokupni dug smatra isplaćenim, no, njihova stranka PO, nije na to pristao.

9. Svjedok MO, ispitan je izvanraspravno 12. siječnja 2022. godine, uz prisutnost optužbe i branitelja, te je njegov iskaz, također uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi 27. prosinca 2024. godine. Isti je sin optuženog, te je istakao kako mu je poznato kako je njegov otac u proljeće 2020. ili možda u jesen 2020. godine, došao k njemu u Zagreb, te donio kulenje, u namjeri da ga u Zagrebu proda. Oca tada nije vidio, jer je otputovao, već je ocu samo ostavio ključ stana, te je otac boravio nekoliko dana u tom stanu, a otišao prije njegovog povratka, tako da se nisu niti sreli. Nije mu poznato jeli to proizveo ili od nekoga kupio i nije mu poznato radi li se samo o kulenju ili o drugim suhomesnatim proizvodima. No, otac mu je spominjao samo kulenje. Prethodno ga je pitao telefonom gdje bi mogao distribuirati kulenje, te mu je on ponudio imena restorana koji otkupljuju domaće suhomesnate proizvode, među kojima nije bio restoran u kojem on radi. Osobno se nije obraćao vlasnicima tih restorana, a otac mu je naknadno rekao da je slabo uspio prodati kulenje, jer su se ljudi bojali kupiti od nepoznatog proizvođača i uglavnom imaju dobavljače. Ne zna što je kasnije učinio s tim kulenjem, no, ispričao mu je kako je u jednom restoranu razrezao tri kulena radi testiranja valjanosti, ali su sva tri bila puknuta iznutra i u restoranu su ga odbili kupiti. Ne zna jeli to kulenje pokušao vratiti. Ništa mu nije pričao o sjetvospremaču. Ne zna bavi li se njegov otac proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, no, poznato mu je da kolje svinje, ali mu nije poznato u kojim količinama raspolaže suhomesnatim proizvodima. Ne zna jeli njegov otac ostao dužan nekome za suhomesnate proizvode, ali mu je poznato da je otišao u Njemačku raditi, upravo kako bi vratio neke dugove.

10. Također je izvanraspravno 11. lipnja 2024., saslušan svjedok OO uz prisutnost optužbe i obrane, čiji je iskaz u suglasnost stranaka pročitan na raspravi 27. prosinca 2024. godine. Isti je iskazao kako je zastupao oštećenog PO, kao odvjetnik u parničnom predmetu u kojem je isti potraživao neisplaćenu kupoprodajnu cijenu za suhomesnate proizvode koje je predao FO, kao i za radni stroj, također prodan FO. Prvotno su pokušali mirnim putem dogovoriti isplatu, pozivajući u ured FO i isti je, zaista, došao pred novu godinu, ali ne sjeća se koje godine, te je obećao platiti u cijelosti PO, na što je isti i pristao. Međutim, naknadni rok za isplatu je bezuspješno protekao, nakon čega se EO više nije odazivao na pozive. Stoga su pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom u Đakovu, u kojem je donijeta presuda koja je i potvrđena. Svjedok je još rekao kako se točnih iznosa dugovanja ne može sjetiti zbog proteka vremena i misli kako, u trenutku kada je PO došao u njihov ured tražbina nije bila niti djelomično plaćena, dok nakon toga zasigurno više nije ništa plaćeno. Nakon pokretanja kaznenog postupka je optuženi zvao, nudeći određene djelomične isplate, na koje su i pristali, ali do isplata nikada nije došlo.

11. Analizom i međusobnim dovođenjem u vezu ovih izvedenih dokaza, sud zaključuje kako su isti u suglasju, kako se sa sigurnošću može zaključiti da je oštećeni PO, optuženom FO predao znatnu količinu kulena, s tim da je EO obećao plaćanje istoga, te također mu je predao sjetvospremač za kojeg je ugovorena cijena od 7.500,00 kuna. Iskaze svih navedenih svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim, temeljenim na vlastitim opažanjima, te im je svima poklonio vjeru. Tako svjedok CO potvrđuje navode da je PO, FO predao sjetvospremač, kao i činjenicu da isti nije odmah plaćen, već je dogovorena odgoda plaćanja. Također iskaz svjedoka MO potvrđuje navode oštećenog, kako je EO nosio određeno kulenje u Zagreb, u želji da ga proda restoranima, no, s druge strane isto tako opovrgava navode obrane optuženog da je kulenje trebao prodati restoranu u kojem mu sin radi, jer je ovo upravo MO u svom iskazu, negirao. Naime, izričito je rekao, kako je ocu dao samo popis restorana koji otkupljuju domaće suhomesnate proizvode, a među kojima nije bio restoran u kojem radi, niti je u svom restoranu unaprijed dogovorio kupoprodaju suhomesnatih proizvoda od oca. Također iskazi svjedoka ĆO i ŠO iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Drnasin i Željko Drnasin, potvrđuju navode optužbe, kako optuženi većim dijelom nije platio preuzete suhomesnate proizvode i sjetvospremač, s obzirom da je, oštećeni PO, u svrhu naplate potraživanja, angažirao odvjetnika, te je tražio da sva daljnja komunikacija ide putem navedenog odvjetničkog ureda, a odvjetnički ured od potpisivanja punomoći, nije platio nikakvu uplatu od optuženog iako je više puta kontaktirao optuženog, te je optuženi čak obećao prvotno plaćanja, a zatim djelomično plaćanje dugovanja.

12. Iz izjave od 18. lipnja 2020. godine, potpisane od strane optuženog EO i oštećenog PO, a ovjerene kod javnog bilježnika Nikole Brač iz Đakova, istog datuma, proizlazi kako se EO, suhomesnate proizvode (kulen), obvezao platiti u stoci (bravci i krmačama za klanje), počevši od 15. listopada 2020. do 1. prosinca 2020. godine. Ugovorena je cijena od 180,00 kuna po kilogramu kulena, a cijena bravaca za jednu kunu niže od tržišne npr. ako je cijena bravaca 11 kuna, da se računa sa 10 kuna. Također je navedeno da je preuzeta količina kulena od 200 kilograma. Kod preuzete količine, vidljivo je da je došlo do križanja navedene količine, međutim, također je vidljiv prekriženi broj, te je ranije stajalo 250 kilograma. Za zaključiti je, dakle, kako je upravo EO navedenog datuma preuzeo 200 kilograma kulena po cijeni od 180,00 kuna. Kada se ova izjava poveže s obranom optuženog, koji je i sam naveo kako je nakon prvotnog preuzimanja kulenja, ponovno došao kod optuženog po loš 70 kilograma kulenja, ali i izjavom oštećenog, kako je optuženi još u dva navrata od njega preuzeo kulenje i to u količini od 55 kilograma i u količini od 22 kilograma, sud je zaključio kako je optuženi, zaista, preuzeo ukupno 277 kilograma kulenja od oštećenog RO, jer je samo 18. lipnja 2020. godine preuzeo 200 kilograma, što je i potpisao. Zasigurno optuženi ne bi ovjerio pisanu izjavu kod javnog bilježnika, potvrđujući da je preuzeo 200 kilograma po cijeni od 180,00 kuna po kilograma, da je u tom trenutku preuzeo tek 130 kilograma. Glede razlike u količini, koju ističu s jedne strane optuženi, a s druge strane oštećeni, sud je povjerovao oštećenom, smatrajući kako je isti vodio detaljniju evidenciju predaje kulenja. Također njegov iskaz je dosljedan i tijekom ispitivanja u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima i kod ovoga suda, dok je s druge strane optuženi svoj iskaz mijenjao i to u pogledu preuzete količine kulenja, dogovorenih obroka plaćanja, djelomičnih isplata i slično. Iskaz oštećenog glede količine predanog kulenja i nastalog dugovanja optuženog prema njemu, potvrđuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Đakovu broj P- 139/2021 od 25. veljače 2022. godine, iz kojeg proizlazi kako je, ondje tuženik EO u lipnju 2020. godine preuzeo 200 kilograma suhog kulenja, u srpnju 2020. godine sjetvospremač, da bi u srpnju preuzeo još 22 kilograma kulenja, te još 55 kilograma kulenja, što, također, ukupno čini 277 kilograma suhog kulenja.

12.1. Glede djelomičnih isplata, sud je također ocijenio kao vjerodostojan iskaz oštećenog RO, kako mu je optuženi isplatio samo 2.000,00 kuna od ukupnog dugovanja, ne specificiravši točno na čega se ta uplata odnosi, dok sam optuženi tek paušalno navodi da je izvršio više uplata, iako ne zna točno kada, ne zna točan iznos uplata, niti navodi ikakve svjedoke ili dokaz ovih uplata. Okolnost da daljnjih uplata nije bilo, potvrđuje i punomoćnik oštećenog, odvjetnik OO, koji je na sebe preuzeo daljnju komunikaciju između optuženog i oštećenog, nakon što mu je oštećeni potpisao punomoć za zastupanje. Naime, optuženi se javljao i povremeno nudio nekakav plan otplate, ali do realizacije ikakve otplate nije došlo. Jedina uplata koje se optuženi sa sigurnošću, a ne tek aproksimativno, jer uplata u iznosu od 2.000,00 kuna na auto pijaci. Optuženi ne spori kako je od oštećenog preuzeo i radni stroj sjetvospremač uz dogovorenu cijenu od 7.500,00 kuna, kojeg je odmah i odvezao, uz obećanje kasnijeg plaćanja, a o čemu svjedoči i svjedok CO.

12.2. Optuženi, sukladno sadržaju svoje obrane, priznaje postojanje dugovanja prema oštećenom PO, priznaje kako je početna vrijednost dugovanja bila oko 58.000,00 kuna, od kojeg je iznosa utvrđeno kako je platio 2.000,00 kuna, dakle, ne spori kako je preostao dug prema oštećenom, iako nije u potpunosti suglasan s izračunom dugovanja. Međutim, glede same visine dugovanja, kao što je već rečeno, postoji pravomoćna presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-139/2021 od 25. veljače 2022. godine, koja je postala pravomoćna 25. travnja 2022., a nije sporno kako nakon toga nije dolazilo do ikakvih uplata od strane optuženog.

12.3. No, sporno je jeli prilikom preuzimanja kulenja i radnog stroja sjetvospremača, optuženi imao namjeru nepripadno se imovinski okoristiti, odnosno jeli imao unaprijed stvorenu namjeru ne platiti preuzetu robu oštećenom i na taj način oštetiti PO, a sebi priskrbiti korist. Optuženi spori prijevarnu namjeru, navodeći kako ga je zahvatila korona, u kojoj nisu radili restorani, pa nije mogao distribuirati preuzeto kulenje. Međutim, iz iskaza njegovog sina MO ne proizlazi jasan plan EO glede distribucije preuzetog kulenja, već proizlazi kako je isti došao u Zagreb tek pokušavajući naći kupce, a da u istome nije imao previše uspjeha. Oštećeni, s druge strane navodi kako mu je optuženi već prilikom preuzimanja kulenja tvrdio da će kulenje distribuirati u restoranu svog sina, koji radi u Zagrebu, što je ponovno suglasno s iskazom ŽO, kako, zaista, radi u restoranu u Zagrebu, no, ostatak priče optuženog nije potvrđen, jer naprotiv MO iskazao kako nije u svom restoranu nudio otkup očevog kulenja, niti je u bilo kojem restoranu to nudio, već je ocu samo ponudio popis restorana za koje je znao da otkupljuju domaće suhomesnate proizvode. Sama činjenica što je oštećeni, koji nije otprije poznavao optuženog, osim jedne suradnje glede djeteline, neposredno prije preuzimanja kulenja, govori u prilog iskaza oštećenog, da mu je upravo optuženi EO, pričao o svom planu distribucije kulenja u restoranu u kojem mu radi sin, jer sam oštećeni PO nije mogao niti znati gdje radi optuženikov sin. Proizlazi kako je optuženi EO, ovu činjenicu navodio upravo s ciljem da uvjeri oštećenog RO u sigurnost svog poslovnog plana, iako isti u tom trenutku nije niti imao, a sve kako bi oštećeni povjerovao u sigurnu prodaju kulenja, a time i u sigurno plaćanje dogovorene kupoprodajne cijene. Naime, ovakva prezentacija poslovnog poduhvata od strane optuženog EO, oštećenom, u trenutku kada je, kako je naveo, oštećeni imao problema s distribucijom već suhog kulenja, znajući kako se radi o robi koja je podložna kvarenju, kaliranju, te zahtjeva posebne uvjete skladištenja, s jedne strane, ali i s druge strane, uz opće poznatu činjenicu kako ovakva roba u Zagrebu postiže znatno višu cijenu, nego u Slavoniji, gdje je lakše dostupna, bila je smišljena upravo s ciljem da uvjeri PO u sigurnost plaćanja od strane optuženog EO, i poduzimanja radnje na vlastitu štetu. Nadalje, pored ove priče, optuženi EO je iznio priču i o velikoj farmi, na kojoj ima veliki broj ovaca, te dodatno dovoljan broj svinja, koje su nadalje potrebne PO kao repromaterijal za proizvodnju suhomesnatih proizvoda, pa svakako, ukoliko nešto pođe po zlu sa distribucijom kulenja, optuženi EO je uvjeravao oštećenog PO kako će ga namiriti u stoci, koja će taman u periodu novih svinjokolja biti spremna za obradu. Dakle, optuženi EO je prije preuzimanja kulenja, uvjerio PO u sigurnost ovog posla, kako ima siguran plan distribucije, a k tome je i sposoban platiti, ako ne u novcu onda u stoci. Međutim, čak niti sinu optuženog EO, nije poznato da bi njegov otac imao nekakvu veću proizvodnju stoke, iako mu je poznato da proizvodi suhomesnate proizvode, no, iz njegovog iskaza proizlazi kako mu nije poznata neka veća količina istih.

12.4. Iz dopisa Ministarstva poljoprivrede od 31. ožujka 2021. godine, proizlazi kako je EO, registriran kao posjednik svinja 2. veljače 2017. godine na adresi [adresa]., no, isti u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 1. siječnja 2022. godine, nema prijavljeno brojno stanje svinja na gospodarstvu, već ima registrirana samo dva premještanja svinja i to 11 svinja od AO na KO **.**.2020., te osam svinja od TO **.**.2020., iz čega proizlazi kako je u trenutku kada je optuženi EO uvjeravao oštećenog PO da ima 250 ovaca i 50 do 60 tovljenika kod Petrinje, imao tek 19 svinja.

12.5. Iz potvrde Ministarstva financija o visini dohotka i primanja optuženog EO, proizlazi kako je isti tijekom 2020. godine, primio dohodak u iznosu od 28.154,98 kuna, dohodak od imovine i imovinskih prava u iznosu od 585,20 kuna, te potpore za zbrinjavanje ratnih invalida i članova obitelji, te primitaka osoba s invaliditetom u iznosu od 12.764,20 kuna, dakle, od imovine je primio te godine samo 585,20 kuna, iz čega proizlazi kako nije mogao imati nikakvu ozbiljniju proizvodnju svinja.

12.6. Iz očevidnika o danima insolventnosti izdanim od strane Fine 13. svibnja 2021., proizlazi kako je optuženi EO na dan 13. svibnja 2021. godine, neprekidno u blokadi u trajanju od 1280 dana, dakle, bio je blokadi u trenutku sklapanja posla s PO. Iz očevidnika Fine o osnovama za plaćanje od 13. svibnja 2021. godine, proizlazi kako u odnosu na optuženog KO postoje evidentirane brojne osnove za plaćanje, i to mahom rješenja o ovrsi izdana od strane javnih bilježnika, te prekršajni nalozi.

12.7. Kada se ovi materijalni dokazi, dovedu u vezu s navodima oštećenog, ali i obranom optuženog, jasno je kako je optuženi EO, u trenutku sklapanja dogovora o preuzimanju kulenja od oštećenog PO, kao i radnog stroja sjetvospremača, unaprijed stvorio namjeru materijalno se okoristiti, jer je oštećenom lažno predočio svoj poslovni plan glede distribucije kulenja, kao i svoje vlasništvo nad brojnom stokom, što je s druge strane oštećenog PO dovelo u zabludu kako je isplata kupoprodajne cijene za preuzeto kulenje i stroj, sigurna, stvorivši kod njega mišljenje kako posluje s ozbiljnim gospodarstvenikom, koji ima veliku farmu, pa ako nešto i pođe po zlu, uvijek se može namiriti preuzimanjem stoke, pri čemu oštećeni PO, nije postupio naivno, već je tražio i ovjeru kod javnog bilježnika izjave optuženog o dugovanju prema njemu, što je i učinjeno. U konačnici, optuženi je samo u jednom navratu, oštećenom, na auto pijaci, predao 2.000,00 kuna za radni stroj, oštetivši ga ukupno u konačnici na ime kulenja i ostatka za radni stroj za iznos od 7.347,53 eura. Upravo je cilj optuženog EO bio pribaviti sebi protupravnu imovinsku korist, u čemu je i uspio, jer je on korist stekao već kada je kulenje i stroj, kao pokretnine preuzeo u svoj posjed, čime je automatski stekao vlasništvo nad navedenim pokretninama, i čime se njegova imovina povećala upravo za iznos za koji je oštetio oštećenog PO. Njegovo daljnje postupanje s preuzetim kulenjem i strojem, nije od interesa za ovaj kazneni postupak i nije bitno jeli on, zaista, uspio distribuirati kulenje, jesu li tri kulena ili više njih bila pokvarena, s obzirom da ove činjenice ne ovise samo o proizvodnji, već i o daljnjem skladištenju.

12.8. Ovakvo postupanje optuženog odgovara biću kaznenog djela prevare, koje čini onaj tko, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, drugoga dovede lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu, te on učini nešto na štetu svoje imovine.

12.9. Sud nije našao okolnosti koje isključuju kazneno-pravnu odgovornost optuženog EO, niti protupravnost djela.

13. Kazneno djelo je optuženi EO, počinio s oblikom krivnje, koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera, i to izravnom namjerom prvog stupnja, jer je bio svjestan kako nema plan distribucije kulenja, kako je već tada tri godine u neprekidnoj blokadi, kako ima vrlo mala primanja, te neće moći platiti preuzeti dug niti za kulenje, niti za radni stroj, već mu je jedini cilj bio, domoći se imovinske koristi, uslijed čega je lažno prikazao svoje imovno stanje i poslovne planove i na taj način doveo u zabludu oštećenog PO da mu preda kulenje i stroj. Time je ostvaren i subjektivni element bića kaznenog djela prijevare- prijevarna namjera. Naime, sa svojom lošom financijskom situacijom, optuženi EO, nije upoznao oštećenog RO, niti je za istu PO mogao znati iz drugih izvora, s obzirom da se prije odvoza kulenja, tek u jednoj prilici upoznali, ne žive u istom kraju, niti su na drugi način međusobno povezani.

14. Svojim postupcima opisanim optužnicom optuženi EO je počinio kazneno djelo protiv imovine- prijevaru, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1.KZ/11.

15. Odlučujući o kazneno pravnoj sankciji koju će izreći optuženom u konkretnom slučaju, sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako na strani optuženog EO, sud kao olakotno cijenio djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela, kao i sudjelovanje u Domovinskom ratu, čin narednika, te odlikovanje Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Pleterom. Sud nije, kao posebno olakotnu okolnost, optuženom FO, cijenio zdravstveno stanje, jer isti nije dokazao kako boluje od osobito teških bolesti, nerazmjernih njegovoj biološkoj dobi. Kao otegotne okolnosti, sud je optuženom cijenio raniju osuđivanost, sukladno pročitanom uvjerenju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, odjela za kaznene evidencije od 24. prosinca 2024. iz koje proizlazi kako je optuženi prethodno osuđen već sedamnaest puta, od čega već sedam puta za prijevaru, dva puta za utaju, odnosno vidljivu sklonost činjenju kaznenih djela protiv imovine drugih osoba, a s ciljem ostvarivanja vlastite koristi. Također mu je kao otegotno cijenio stav prema oštećenom, kojem, unatoč priznanju postojanja duga i postojanja pravomoćne presude, nije niti djelomično izmirio dug, još od prvotnog kontakta s njegovim punomoćnikom, iako je, prema vlastitim navodima zaposlen u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od 1.800,00 €. Čak naprotiv, više puta je, posredstvom punomoćnika oštećenog, obećavao djelomične uplate, do kojih nije dolazilo.

15.1. Imajući u vidu sve prethodno iznesene okolnosti, sud je optuženom FO, za kazneno djelo iz članka 236. stav 1. KZ/11, izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci. Sud je stava kako će se upravo ovom kaznom zatvora ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, ukazati optuženom FO na nedopustivost i kažnjivost njegovog ponašanja. Naime, kao što je već rečeno, optuženi je već u brojnim navratima, u Republici Hrvatskoj i Republici Austriji za istovrsna kaznena djela, te tada izrečene sankcija, nisu dovoljno utjecale na njegovu svijest o nedopustivosti ovakvog ponašanja, te je očito kako do sada nije postignuta specijalna prevencija i optuženi nije motiviran na usklađivanje svog ponašanja s općeprihvaćenim društvenim normama. Stoga je sud stava kako se svrha specijalne prevencije može ostvariti samo kaznom zatvora, i to upravo u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci, koje vrijeme provedeno na izdržavanju zatvorske kazne će omogućiti optuženom da revidira vlastito ponašanje, razmotreni utjecaj istoga na sudbinu oštećenika kojeg su posljedice kaznenog djela imovinski teško pogodile, te stvori plan stjecanja dobiti na društveno prihvatljive načine. Trajanje izrečene kazne zatvora, sukladno je utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, te stupnju krivnje optuženog. Istovremeno odabir sankcije sadrži dostatnu količinu moralne osude radi počinjenog kaznenog djela.

16. Sud je, na temelju članka 148. stav 1. u svezi članka 145. stav 2. točka 6. ZKP/08, obvezao optuženog KO na plaćanje troška kaznenog postupka, i to provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 376,76 eura, koje je bilo nužno radi utvrđivanja sposobnosti optuženog za pristup raspravama, s obzirom da se višekratno ispričavao bolešću, kao i paušalnog iznosa od 150,00 eura, koji je razmjeran duljini i složenosti ovog kaznenog postupka.

16.1. Slijedom svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Vinkovcima 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-255/2021

2. Okr. EO, [adresa]

3. Oš. PO, [adresa] – po pravomoćnosti