REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-182/23-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Klemenčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tušak, Miletić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika DH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Una Zečević Šeparović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je obveza po kreditu broj 486-53249908 ugovoren kod Addiko Bank d.d., bračna stečevina tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se nalaže tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 1.428,88 Eura na ime dospjelih i plaćenih mjesečnih rata navedenog kredita, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 22. 04. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 23. 05. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 23. 06. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 25. 07. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 23. 08. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 23. 09. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 24. 10. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 23. 11. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 142,88 Eura počam od dana 23. 12. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 143,00 Eura počam od dana 23. 01. 2023. godine pa do isplate; a sve do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], buduće dospjele iznose kredita broj 486-53249908 ugovoren kod Addiko Bank d.d., u visini od 142,88 Eura, na račun tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., najkasnije do 15. dana u mjesecu počam od 15. 02. 2023. godine pa nadalje do isteka kredita 2029. godine.
III. Utvrđuje se da je obveza po ugovoru o gotovinskom zajmu broj 5118013446, ugovoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., bračna stečevina tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se nalaže tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 259,21 Eura na ime dospjelih i plaćenih mjesečnih rata navedenog kredita, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 04. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 05. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 06. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 07. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 08. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 09. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 10. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 15,46 Eura počam od dana 02. 11. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 8,10 Eura počam od dana 08. 11. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,56 Eura počam od dana 01. 12. 2022. godine pa do isplate;
– na iznos od 0,02 Eura počam od dana 03. 01. 2023. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,55 Eura počam od dana 07. 01. 2023. godine pa do isplate;
– na iznos od 23,57 Eura počam od dana 23. 01. 2023. godine pa do isplate; a sve do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], buduće dospjele iznose kredita broj 5118013446 ugovoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., u visini od 23,56 Eura, na račun tužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:
[broj bankovnog računa], otvoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., najkasnije do 1. dana u mjesecu počam od 01. 03. 2023. godine pa nadalje do isteka kredita 2025. godine.
V. Nalaže se tuženiku DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužiteljici IH nadoknaditi tuženiku DH troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke zaključile brak 14. lipnja 2008., a koji je razveden pravomoćnim i ovršnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob- 468/2022 od 28. ožujka 2022. Navodi da je za vrijeme trajanja braka u nekoliko navrata zaključila ugovore o kreditu (gotovinske, nenamjenske), a sve radi podmirenja osnovnih životnih potreba stranaka i četvero zajedničke mlt. djece, od čega je posljednji kredit ugovorila kod Addiko bank d.d. broj 486-53249908, za iznos od 190.000,00 kn na razdoblje od 10 godina, odnosno 120 mjeseci, a koji kredit u cijelosti otplaćuje samostalno od dana razvoda braka, odnosno od 28. ožujka 2022. nadalje. Navedeni kredit isplaćen je tužiteljici 29. siječnja 2019. u iznosu od 190.000,00 kn, a od kojeg iznosa su odmah prilikom isplate zatvarani raniji krediti, također kod Addiko bank d.d., i to u iznosu od 98.830,21 kn i iznosu od 39.409,88 kn, odnosno ukupno 138.240,09 kn sa mjesečnim anuitetom od po 285,75 EUR (2.153,00 kn) koji tužiteljica u cijelosti podmiruje samostalno od dana razvoda braka, dok tuženik, usprkos tužiteljičinim dopisima, odbija snositi polovinu svih iznosa anuiteta u iznosu od 142,87 EUR, a obzirom da isti predstavljaju bračnu stečevinu, slijedom čega tužiteljica potražuje iznos od 142,87 EUR mjesečno počevši od anuiteta isplaćenog nakon razvoda braka, odnosno od anuiteta od dana 22. travnja 2022. nadalje do isplate kredita 2029. Nadalje navodi da je 30. lipnja 2020. kod Erste & Steiermärkische bank d.d. ugovorila gotovinski zajam u iznosu od 2.455,37 EUR (18.500,00 kn), na temelju ugovora broj 5118013446 sa rokom otplate od 60 mjeseci, kamatom od 5,700% godišnje (fiksna) te iznosom anuiteta od po 47,13 EUR (355,08 kn) mjesečno, a koje iznose anuiteta tužiteljica u cijelosti podmiruje samostalno od dana razvoda braka. S obzirom da je predmetni gotovinski kredit ugovoren za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a sve radi podmirenja osnovnih životnih potreba stranaka, to tužiteljica potražuje od tuženika podmirenje iznosa polovine svih anuiteta od dana razvoda braka nadalje, odnosno iznosa od 23,56 EUR (177,51 kn) počevši od 1. travnja 2022. nadalje do isplate kredita 2025. Slijedom navedenoga, predlaže sudu specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 27. lipnja 2024.) donijeti presudu kojom se utvrđuje da je obveza po kreditu broj 486-53249908 ugovoren kod Addiko Bank d.d., bračna stečevina stranaka uz nalog tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.428,88 EUR na ime dospjelih i plaćenih mjesečnih rata kredita sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 142,88 EUR od 22. travnja 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. svibnja 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. lipnja 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. srpnja 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. kolovoza 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. rujna 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. listopada 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. studenoga 2022., na iznos od 142,88 EUR od 23. prosinca 2022. i na iznos od 143,00 EUR od 23. siječnja 2023. do isplate te isplatiti sve buduće dospjele iznose u visini od 142,88 EUR po navedenom kreditu na račun tužiteljice, najkasnije do 15. dana u mjesecu počevši od 15. veljače 2023. nadalje do isteka kredita 2029., kao i utvrditi da je obveza po kreditu broj 5118013446, ugovoren kod Erste & Steiermärkische bank d.d., bračna stečevina stranaka uz nalog tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 259,21 EUR na ime dospjelih i plaćenih mjesečnih rata navedenog kredita sa zateznim kamatama tekućima na iznos od 23,56 EUR od 1. travnja 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. svibnja 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. lipnja 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. srpnja 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. kolovoza 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. rujna 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. listopada 2022., na iznos od 15,46 EUR od 2. studenoga 2022., na iznos od 8,10 EUR od 8. studenoga 2022., na iznos od 23,56 EUR od 1. prosinca 2022., na iznos od 0,02 EUR od 3. siječnja 2023., na iznos od 23,55 EUR od 7. siječnja 2023. i na iznos od 23,57 EUR od 23. siječnja 2023. do isplate te isplatiti sve buduće dospjele iznose u visini od 23,56 EUR po navedenom kreditu na račun tužiteljice, najkasnije do 1. dana u mjesecu počevši od 1. ožujka 2023. nadalje do isteka kredita 2025. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu sklapanja i razvoda braka. Osporava tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, da bi iznosi prema predmetnim ugovorima uopće bili isplaćeni tužiteljici, kao i da bi iznose po kreditu tužiteljica utrošila na troškove svakodnevnog života stranaka. Navodi da nije imao nikakvih saznanja o predmetnim kreditima, sve do primitka opomene pred tužbu od strane tužiteljice u listopadu 2022., da tužiteljica nije rekla da ima namjeru sklopiti ugovor o kreditu, odnosno zajmu, niti je obavijestila tuženika po sklapanju tih ugovora, niti o mjesečnim ratama, a niti je ikada za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka priopćila tuženiku da je sklopila navedene ugovore, niti je tražila tuženika da podmiri bilo koju ratu navedenih kredita. Također, tužiteljica nikada tuženiku nije rekla da bi zaprimila bilo kakav, a kamoli toliki iznos novca, niti je ista podmirivala svakodnevne troškove života stranaka i njihove djece. Navodi da se u ugovoru o zajmu ne spominje niti kao sudužnik, odnosno jamac, na koji način bi dao svoju suglasnost za sklapanje takvog ugovora te bi u istome odnosu bio sudužnik, što ovdje nije slučaj. Stoga je stajališta da potraživanje tužiteljice nije obveza bračne stečevine stranaka, a pogotovo da isto ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, jer se radi o obvezama, a ne imovini ili pravima. Nadalje navodi da je tužiteljica u prosincu 2017. napustila tuženika i njihovu zajedničku djecu i živjela s drugim muškarcem na drugoj adresi u [adresa], dok su djeca stranaka ostala živjeti sa tuženikom, sve do 7. siječnja 2019. kada su stranke ponovno počele živjeti zajedno. Navodi da sama tužiteljica u tužbi navodi da su predmetni krediti dignuti radi zatvaranja ranijih dugova tužiteljice, a koji su evidentno napravljeni u razdoblju kada ista nije živjela u bračnoj zajednici sa tuženikom. Tuženik osporava da bi sredstva koja je tužiteljica navodno primila na osnovu predmetnih ugovora o kreditu trošila na potrebe zajedničkog kućanstva sa tuženikom, a s obzirom da je tuženik snosio sve troškove zajedničkog života stranaka te je tijekom trajanja bračne zajednice redovno mjesečno uplaćivao nemale iznose na bankovni račun tužiteljice, a radi namirenja redovitih troškova života, uz to što ih je namirivao i sam. Tako je tuženik od siječnja 2019. do 2021. uplatio tužiteljici na račun 38.200,00 kn na ime troškova života stranaka i njihove djece, te iznos od 23.000,00 kn na kreditnu karticu tužiteljice, sa istom svrhom, zatim plaćao najam i režije za stan u kojem su stranke živjele do prestanka bračne zajednice, u ukupnom iznosu od 96.214,73 kn, kao i na svakodnevne potrebe obitelji potrošio i 38.323,93 kn putem vlastite kartice. Stoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda poslovni broj R1 Ob- 468/22 od 28.3.2022. (list 6), specifikaciju uplata, otplatni plan i specifikaciju isplate kredita broj 486-53249908 Addiko Bank d.d. (list 7-13), izvod prometa po računu za razdoblje od 1.1. -31.12.2022. (list 14-16), Ugovor o gotovinskom zajmu broj 5118013446 od 30.6.2020. (list 17-22), potvrde o uplatama (list 33- 39, 41-73, 75-77), potvrdu o prometu po računu tuženika za razdoblje od 1.1.2019.-31-12.2021. (list 40), uplate Osnovnoj školi Ivana Mažuranića (list 74), opomenu pred tužbu od 5.10.2022. (list 79, 83), Ugovor o najmu stana od (list 80-82), poziv Centra za socijalnu skrbi, Podružnica Dubrava od 15.10.2018. (list 86), zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka (list 87), Ugovor o kreditu Addiko Bank d.d. broj 166-53244107 od 17.10.2018. uz otplatni plan za kredit, pregled prometa za klijenta i specifikaciju uplata (list 92-107), Ugovor o kreditu Addiko Bank d.d. broj 176-53237718 od 4.7.2018. uz otplatni plan za kredit, pregled prometa za klijenta i specifikaciju uplata (list 108-116), Ugovor o kreditu Addiko Bank d.d. broj 486-53249908 od 29.1.2019. (list 128-131), pregled prometa po kreditu 5118013446 Erste & Steiermärkische bank d.d. za razdoblje od 30.6.2020. -1.2.2023. (list 142-145), specifikaciju uplata Addiko Bank d.d. prema ugovoru broj 486-53249908 (list 151-158), proveo je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalcu (list 146-150), te je saslušao stranke (list 120-125).
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su obveza po nenamjenskom kreditu sklopljenog s Addiko Bank d.d. i obveza po gotovinskom zajmu sklopljenog s Erste & Steiermärkische banke d.d. bračna stečevina stranaka, kao i zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.428,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih i plaćenih rata, kao i budućih dospjelih rata, nenamjenskog kredita u visini polovice rata kredita, za razdoblje nakon prestanka braka, odnosno za razdoblje od 22. travnja 2022. do dana isplate kredita 2029. te zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 259,21 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih i plaćenih rata, kao i budućih dospjelih rata, gotovinskog zajma u visini polovice rata zajma, za razdoblje nakon prestanka braka, odnosno za razdoblje od 1. travnja 2022. do dana isplate kredita 2025.
6. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 14. lipnja 2008. u kojem je rođeno četvero zajedničke djece, da je tijekom braka došlo do prestanka bračne zajednice stranaka krajem 2017. i do ponovne uspostave bračne zajednice stranaka, te da je brak stranaka razveden pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-468/22 od 28. ožujka 2022.
7. Sporno je da li su predmetni ugovori sklopljeni za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, da li su ugovoreni novčani iznosi isplaćeni tužiteljici, kao i da li su predmetni ugovori sklopljeni za zajedničke potrebe bračne stečevine stranaka, slijedom čega da bi postojala obveza tuženika na isplatu utuženog potraživanja.
8. Uvidom u Ugovor o kreditu Addiko Bank d.d. broj 486-53249908 od 29. siječnja 2019. (dalje Ugovor o kreditu) sud je utvrdio da je sklopljen po tužiteljici kao korisnici kredita, da je tužiteljici banka odobrila nenamjenski kredit u iznosu od 190.000,00 kn koji može koristiti jednokratno, u roku od 30 dana od sastavljanja ovog ugovora, u protivnom se ugovor smatra raskinutim, da je banka ovlaštena izvršiti isplatu sredstava odobrenih na temelju ovog ugovora umanjenu za obveze, i to za zatvaranje obveza po Ugovoru o kreditu broj 166-53244107 i za zatvaranje obveza po Ugovoru o kreditu broj 176-53237718, oba sklopljena s Addiko Bank d.d. te uplatom na račun korisnika kredita IBAN br. HR 1625000093206424, otvoren u Addiko Bank d.d. (čl. 1. Ugovora o kreditu). Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 4. Ugovora o kreditu određen rok vraćanja kredita od 120 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, da se kredit vraća u 120 mjesečnih anuiteta, s time da se visina anuiteta i rokovi dospijeća utvrđuju planom otplate koji čini sastavni dio ugovora, da anuiteti dospijevaju svakog 15- og dana u mjesecu, a prvi anutitet dospijeva 15-og dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Okolnosti ugovorene u Ugovoru o kreditu vezano za odobreni iznos kredita, određeni rok vraćanja, ugovorene mjesečne anuitete i datume dospijeća istih (zadnja rata dospijeva 31. srpnja 2029.) sud je utvrdio i uvidom u otplatni plan, dok je uvidom u specifikaciju isplate kredita broj 486-53249908 Addiko Bank d.d. sud utvrdio da je odobreni kredit isplaćen, i to iznos od 98.830,21 kn za zatvaranje kredita broj 53237718, iznos od 39.409,88 kn za zatvaranje kredita broj 53244107 te iznos od 50.859,91 kn isplatom kredita na račun tužiteljice broj HR 1625000093206424109 kako je to određeno čl. 1. Ugovora o kreditu. Da je tužiteljica vršila uplate po predmetnom Ugovoru o kreditu u utuženom razdoblju sud je utvrdio uvidom u specifikaciju uplata.
9. Uvidom u Ugovor o kreditu Addiko Bank d.d. broj 176-53237718 od 4. srpnja 2018. sud je utvrdio da je sklopljen po tužiteljici kao korisnici kredita, da je tužiteljici banka odobrila nenamjenski kredit u iznosu od 100.000,00 kn koji može koristiti jednokratno, u roku od 30 dana od sastavljanja ovog ugovora, u protivnom se ugovor smatra raskinutim, da je banka ovlaštena izvršiti isplatu sredstava odobrenih na temelju ovog ugovora umanjenu za obveze, i to za zatvaranje obveza po Ugovoru o kreditu broj 176-53223619 , sklopljen s Addiko Bank d.d. te uplatom na račun korisnika kredita IBAN br. HR 5125000093206196887, otvoren u Addiko Bank d.d. (čl. 1. Ugovora o kreditu). Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 4. ugovora određen rok vraćanja kredita od 120 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, da se kredit vraća u 120 mjesečnih anuiteta, s time da se visina anuiteta i rokovi dospijeća utvrđuju planom otplate koji čini sastavni dio ugovora, da anuiteti dospijevaju svakog 15-og dana u mjesecu, a prvi anutitet dospijeva 15-og dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Okolnosti ugovorene u navedenom ugovoru vezano za odobreni iznos kredita, određeni rok vraćanja, ugovorene mjesečne anuitete i datume dospijeća istih sud je utvrdio i uvidom u otplatni plan, dok je uvidom u pregled prometa za klijenta i specifikaciju uplata kredita sud utvrdio da je po odobrenom i isplaćenom kreditu tužiteljica otplatila pet rata, dok je preostalo dugovanje po kreditu u iznosu od 98.830,21 kn otplaćeno po osnovi novog kredita Addiko Bank d.d. dana 29. siječnja 2019.
10. Uvidom u Ugovor o kreditu Addiko Bank d.d. broj 166-53244107 od 17. listopada 2018. sud je utvrdio da je sklopljen po tužiteljici kao korisnici kredita, da je tužiteljici banka odobrila nenamjenski kredit u iznosu od 40.000,00 kn koji može koristiti jednokratno, u roku od 30 dana od sastavljanja ovog ugovora, u protivnom se ugovor smatra raskinutim, da je banka ovlaštena izvršiti isplatu sredstava odobrenih na temelju ovog ugovora umanjenu za obveze, i to na račun osiguravajućeg društva prema ponudi/predračunu za plaćanje premije osiguranja otplate kredita te uplatom na račun korisnika kredita IBAN br. HR 5125000093206196887, otvoren u Addiko Bank d.d. (čl. 1. Ugovora o kreditu). Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 4. ugovora određen rok vraćanja kredita od 120 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, da se kredit vraća u 120 mjesečnih anuiteta, s time da se visina anuiteta i rokovi dospijeća utvrđuju planom otplate koji čini sastavni dio ugovora, da anuiteti dospijevaju svakog zadnjeg dana u mjesecu, a prvi anutitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit stavljen u otplatu. Okolnosti ugovorene u navedenom ugovoru vezano za odobreni iznos kredita, određeni rok vraćanja, ugovorene mjesečne anuitete i datume dospijeća istih sud je utvrdio i uvidom u otplatni plan, dok je uvidom u pregled prometa za klijenta i specifikaciju uplata kredita sud utvrdio da je po odobrenom i isplaćenom kreditu tužiteljica otplatila tri rate, dok je preostalo dugovanje po kreditu u iznosu od 39.409,88 kn otplaćeno po osnovi novog kredita Addiko Bank d.d. dana 29. siječnja 2019.
11. Uvidom u Ugovor o gotovinskom zajmu Erste & Steiermärkische bank d.d. broj 5118013446 od 30. lipnja 2020. (dalje Ugovor o zajmu) sud je utvrdio da je sklopljen po tužiteljici kao zajmoprimcu, da je tužiteljici banka odobrila gotovinski zajam (članak 1.) u iznosu od 18.5000,00 kn (članak 2.) s rokom otplate 60 mjeseci od prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca tijekom kojega je ovaj ugovor sklopljen (članak 3.), da je isplata zajma odmah nakon sklapanja ugovora na kunski tekući račun zajmoprimca otvoren u banci (članak 4.), da je ugovoren način otplate u 60 mjesečnih anuiteta koji iznosi 355,08 kn i dospijeva svakog prvog u mjesecu do otplate zajma u cijelosti, a koja naplata je ugovorena putem trajnog naloga s računa tužiteljice. Da je tužiteljici na račun Erste & Steiermärkische bank d.d. isplaćen gotovinski kredit i da je ista vršila uplate po predmetnom Ugovoru o zajmu u utuženom razdoblju sud je utvrdio uvidom u pregled prometa po kreditu 5118013446 Erste & Steiermärkische bank d.d. za razdoblje od 30.6.2020.-1.2.2023. i izvod prometa po računu za razdoblje od 1.1.-31.12.2022.
12. Uvidom u potvrde o uplatama (list 33-39, 41-73, 75-77), potvrdu o prometu po računu tuženika za razdoblje od 1.1.2019. -31-12.2021. sud je utvrdio da je tuženik na račun tužiteljice mjesečno uplaćivao novčane iznose, bez opisa plaćanja, i to tijekom 2019. (u siječnju 5.500,00 kn, ožujku 3.000,00 kn, lipnju 5.500,00 kn, rujnu 6.000,00 kn, studenom 7.000,00 kn, prosincu 5.00,00 kn) i 2020. (u veljači 4.400,00 kn i ožujku 4.800,00 kn) u ukupnom iznosu od 41.200,00 kn, zatim primatelju PBZ Card d.o.o. za obveze tužiteljice tijekom 2021. (u siječnju 3.000,00 kn i veljači 17.000,00 kn) u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn, kao i za stanarinu i režije primatelju GH i RH u razdoblju od travnja 2019. do studenoga 2021. ukupan iznos od 85.478,73 kn. Također, uvidom u uplate Osnovnoj školi Ivana Mažuranića sud je utvrdio da je tuženik za obveze mlt. djece stranaka uplatio iznos od 1.367,50 kn u razdoblju od svibnja 2019. do prosinca 2020.
13. Uvidom u Ugovor o najmu stana sud je utvrdio da je sklopljen po GH kao vlasniku stana i najmodavcu i tuženiku kao najmoprimcu kojim tuženik iznajmljuje stan na adresi [adresa], površine 63,40 m2 koji će zajedno s najmoprimcem kao članovi obiteljskog domaćinstva koristiti tužiteljica i mlt. djeca, a koji se ugovor sklapa na određeno vrijeme od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2019.
14. Uvidom u zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka sud je utvrdio da je podnijet osobno po tužiteljici 24. kolovoza 2018. iz kojega proizlazi da je bračna zajednica prestala 11. prosinca 2017. zbog obostranih nesuglasica u braku koje traju godinama, da je posljednje zajedničko prebivalište bračnih drugova bilo na adresi [adresa], dok da je prebivalište stranaka u vrijeme podnošenja zahtjeva, i to tužiteljice na adresi [adresa] (kod [adresa]), a tuženika na adresi [adresa] (kod GH).
15. Uvidom u poziv Centra za socijalnu skrb, Podružnica Dubrava od 15. listopada 2018. sud je utvrdio da je upućen strankama, i to tužiteljici na adresu [adresa] (kod I), a tuženiku na adresi [adresa] (kod GH) radi sudjelovanja u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka na dan 29. listopada 2018.
16. Uvidom u opomenu pred tužbu od 5. listopada 2022. sud je utvrdio da se tužiteljica prije pokretanja postupka obratila tuženiku u svezi mirnog rješenja spora oko podjele bračne stečevine nakon razvoda braka.
17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Maria Tkaleca, a čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća, jer je sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, te temeljem dokumentacije priležeće spisu, a na koje niti stranke nisu imale primjedbe da je tužiteljica sveukupno po oba predmetna kredita platila iznos od 3.376,17 EUR, te da pola ukupno uplaćenog iznosa iznosi 1.688,09 EUR. Utvrđeni plaćeni iznosi tužiteljice odnose se na ime otplate Ugovora o kreditu broj 486-53249908, u razdoblju od 22. travnja 2022. do 23. siječnja 2023., u kojem je tužiteljica sveukupno platila iznos od 21.531,87 kn, odnosno ukupno protuvrijednost od 2.857,75 EUR te stoga pola uplaćenih iznosa tužiteljice na ime otplate kredita u razdoblju od 22. travnja 2022. do 23. siječnja 2023. godine iznosi 1.285,88 EUR i 143,00 EUR (9.688,50 kn), odnosno sveukupno 1.428,88 EUR (specificirano na stranici 3 nalaza). Također, utvrđeni plaćeni iznosi tužiteljice odnose se i na ime otplate Ugovora o gotovinskom zajmu broj 5118013446, u razdoblju od 1. travnja 2022. do 1. veljače 2023., u kojem je tužiteljica ukupno platila 3.195,72 kn i 94,26 EUR, odnosno sveukupno protuvrijednost od 518,40 EUR te stoga pola ukupno uplaćenih iznosa tužiteljice na ime otplate zajma u razdoblju od 1. travnja 2022. do 1. veljače 2023. iznosi 212,07 EUR i 47,14 EUR (1.597,86 kn), odnosno sveukupno 259,21 EUR (specificirano na stranici 4 nalaza, s time da je razvidno da je vještak u prikazanoj tablici omaškom naveo prikaz ukupne mjesečne iznose rata, umjesto polovice mjesečnih iznosa rata).
18. Na temelju spisu priležeće dokumentacije i provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica predmetni Ugovor o kredit od 29. siječnja 2019. sklopila za odobrenje novčanih sredstava u iznosu od 190.000,00 kn, a od kojega iznosa su zatvorena dva nenamjenska kredita sklopljena s Addiko bank d.d. od 4. srpnja 2018. (broj 176-53237718) i od 17. listopada 2018. (broj 166-53244107) kojim su zatvorena novčana potraživanja u ukupnom iznosu od 138.240,09 kn (98.830,21+39.409,88), dok je iznos od 50.859,91 kn isplaćen na račun tužiteljice, da je tužiteljica vršila uplate mjesečnih rata u iznosu od 285,75 EUR u utuženom razdoblju, te da predmetni ugovor nije otplaćen, s time da zadnja rata dospijeva na naplatu 31. srpnja 2029. Ujedno je utvrđeno da je predmetni Ugovor o zajmu od 30. lipnja 2020. sklopljen za odobrenje novčanih sredstava u iznosu od 18.5000,00 kn koja su u cijelosti isplaćena na račun tužiteljice, da je tužiteljica vršila uplate mjesečnih rata u iznosu od 47,14 EUR u utuženom razdoblju, te da predmetni ugovor nije otplaćen, s time da zadnja rata dospijeva na naplatu 1. lipnja 2025. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica podnijela zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka 24. srpnja 2017. zbog prestanka bračne zajednice stranaka 11. prosinca 2017., a do koje je došlo zbog višegodišnjih nesuglasica u braku, da su stranke po prestanku bračne zajednice živjele odvojeno, tužiteljica na adresi [adresa] (kod I), a tuženik na adresi [adresa] (kod GH), kao i da su stranke od strane nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad bile pozvane radi sudjelovanja u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka 29. listopada 2018. Također, utvrđeno je da je tuženik uplaćivao na račun tužiteljice novčana sredstva, i to tijekom 2019. i 2020. u ukupnom iznosu od 41.200,00 kn, da je tuženik tijekom 2020. podmirio dugovanja po kreditnoj kartici tužiteljice u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn, da je tuženik u razdoblju od travnja 2019. do studenoga 2021. na ime najamnine i režijskih troškova uplatio najmodavcu ukupan iznos od 85.478,73 kn, s time da je prema Ugovoru o najmu stana utvrđeno da u razdoblju od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2019. u stanu na adresi [adresa] stranke žive zajedno sa mlt. djecom, kao i da je tuženik u razdoblju od svibnja 2019. do studenoga 2020. uplatio za školske potrebe djece ukupan iznos od 1.367,50 kn. Tužiteljica se prije pokretanja ovog postupka obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora vezano za podjelu cjelokupne bračne stečevine stranaka.
19. Nadalje, a vezano za između stranaka sporne činjenice, sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka.
20. Iz iskaza tužiteljice u odnosu na sporne činjenice u bitnome proizlazi da je tuženik 2011. otvorio obrt te je po otvaranju tog obrta u Hypo banci i podignula novce kao ulog u obrt, da je tuženiku financirala školovanje i kupovala uredski pribor za obrt, što je plaćala na račun tuženikovog oca, a radi lakše financijske situacije, jer je on imao American karticu i bilo joj je lakše njemu plaćati rate po toj kartici. Nakon otvaranja obrta, možda oko listopada 2011., tuženik se zaposlio i u Croatia osiguranju na pola radnog vremena. Tužiteljica je bila zaposlena u Plivi od 26. veljače 2008., osim za vrijeme porodiljnih dopusta, primanju su iznosila oko 5.000,00 kn mjesečno, a u Plivi je bila zaposlena do uzimanja statusa majke odgajatelja 1. veljače 2020., to je bio tuženikov prijedlog kako bi mogla raditi na crno kod tuženika u firmi, te je po tom statusu primala mjesečno oko 4.000,00 kn. Plaćala je sve režije za stan u kojem su živjeli, to je bio stan tuženikove bake, plaćala je i hranu, a s obzirom da njezini novci nisu bili dostatni, pomagala im je novčano i baka tužiteljice, nakon rođenja prvog djeteta. Tužiteljica je otišla iz zajedničkog stana 11. prosinca 2017., prva tri dana je bila kod prijateljice, a zatim je našla stan u [adresa] za koji je plaćala režije i najam u kojem stanu je stanovala sama i tada nije bila u vezi sa drugim muškarcem. Iako je iselila iz zajedničkog stana svi su se zajedno nalazili svakodnevno nakon posla tužiteljice za ručak i bili zajedno. Tuženik je shvatio svoju pogrešku i rekao da će se popraviti. 17. prosinca 2017. imala je prometnu nesreću i završila je u Novoj bolnici te je tuženik svakodnevno brinuo o tužiteljici, jer je u bolnici samo prenoćila. Proveli su zajedno božićne i novogodišnje blagdane. Išli su zajedno i na more krajem lipnja 2018. u Betinu kod bake tužiteljice, a u kolovozu 2018. otišli su na more u Privlaku u iznajmljeni apartman te je trošak apartmana platio tuženik. Tuženik je uplaćivao novce na račun tužiteljice, to je činio svojevoljno. U srpnju 2018. podigla je kredit kako bi mogli otplatiti troškove njihovog života i za školovanje njihove djece. Također, digla je i kredit za troškove njihovog života u listopadu 2018. 29. svibnja 2019. rođeno im je treće dijete, a 24. svibnja 2021. četvrto dijete. Do prestanka bračne zajednice došlo je kada je tuženik odlučio da ista prestane. Tuženik je prvotno iselio iz zajedničkog stana krajem srpnja 2021., vratio se u kolovozu 2021., ali je konačno otišao sredinom kolovoza 2021. Tužiteljica se vratila, a nakon što je otišla iz zajedničkog stana u prosincu 2017., jer ju je tuženik uvjerio u svoju ljubav prema njoj i vjerovala je da se promijenio. Za vrijeme bračne zajednice novce nije trošila na nikakve luksuzne stvari, ako je i negdje otišla sa prijateljicama to su uvijek one plaćale. Sav novac od kredita otišao je na obiteljske stvari, na hranu, na odjeću za djecu. Ušteđevine nisu imali kao obitelj, barem ne što je njoj poznato. Ne zna kolika su bila tuženikova mjesečna primanja. Imala je poslovnu karticu od tuženika od firme, ali nikada na njoj nije provjeravala stanje, niti podizala novce s te kartice, niti je tuženika ikada pitala koliko zarađuje. Kada je otplatila ratu kredita platila je režije za stan u [adresa], nije im praktički ništa ostalo novaca za ostale životne troškove, povremeno im je znalo ostati nešto novaca za hranu, ali to nije bilo često. Nekada je znala raditi noćne smjene kada joj je primanje znalo biti više, ali to je bilo možda jednom ili dva mjeseca. Zahtjev za postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka osobno je ispunila rukom, dok su stranke došle zajedno u Centar radi posredovanja prije razvoda braka kada je napisan zapisnik, ali nakon toga se više nikada nisu tamo pojavili, jer je ostala trudna i nisu se imali namjeru razvesti. Tuženik je znao za sve ugovore koje je sklopila, znao je za sva tri ugovora sklopljena sa Adicco bankom, kao i za ugovor sklopljen sa Erste&Steiermarkische bankom. Tako je primjerice od ugovora sklopljenog 2019. kupljena cijela oprema za novorođenče, od bočice do kolica, odjeća, sve što je potrebno za jedno novorođenče. S obzirom da je sklopila ugovor o kreditu, tuženik je preuzeo plaćanje za najam stana u [adresa], a koji je sklopljen u prosincu 2018., jer je znao da tužiteljica nema od kuda plaćati taj najam. Kada je ostala trudna sa trećim djetetom tuženik je rekao da ostane u stanu u [adresa], jer je ta trudnoća bila jako rizična, a tuženik joj je svaki dan dostavljao hranu koju god je poželjela, dolazio je i sa djecom, svi su znali i povremeno prespavati, a isto tako je tužiteljica povremeno otišla prespavati u [adresa]. Za to vrijeme su čak uzeli novog psa, jer im je uginuo prethodni pas. Podignutim kreditima je otplaćivala i dug na American kartici, tako su primjerice 2019. išli na more u Biograd na moru u hotel skupa sa djecom koji je platila American karticom na 6 rata, kojom karticom je isto tako plaćala i druge razne životne troškove koje su svi zajedno imali. Što se tiče Ugovora o kreditu iz 2018., ne zna na koje točno iznose su isti sklopljeni, a da ako piše u ugovoru da su sklopljeni na iznos od 40.000,00 kn i 100.000,00 kn da su onda sklopljeni za te iznose. U trenutku sklapanja tih ugovora, iako su jedno vrijeme bili na različitim adresama, svakodnevno su se viđali, a povremeno i prespavali ili tuženik s djecom kod tužiteljice, ili tužiteljica kod njih. Podignuti iznos od 140.000,00 kn potrošen je na zatvaranje starih dugova, kao i na životne troškove obitelji. Na daljnji upit na koje je točno troškove potrošen iznos od 140.000,00 kn u razdoblju od prosinca 2017. do listopada 2018. navodi da su utrošeni za zatvaranje ranijih dugova, kao i za trošak prijevoza do posla, za hranu, jer su djeca dolazila kod nje i nije mogla imati prazan frižider, zatim za najam stana koji je iznosio 1.800,00 kn mjesečno plus režije koje su zimi iznosile oko 800-1.000,00 kn, a ljeti oko 600,00 kn, zatim za školu, i to trošak prehrane, oko nekih 110-120,00 kn, za vrtić 500,00 kn, zatim za odjeću, inače su djeca bila tad u dobi od 8 i 6 godina. Djeca su stanovala i kod tužiteljice i kod tuženika, jer su dolazila svakodnevno i spavala ili kod tužiteljice ili kod tuženika, pri tome nisu imali riješen nikakav modalitet oko viđanja djece, jer se nisu niti planirali u konačnici rastati, a nije niti bilo plana, jer su se viđali svaki dan. 21. Iz iskaza tuženika u odnosu na sporne činjenice u bitnome proizlazi da je za kredite saznao tek u listopadu 2022. kada je dobio opomenu pred tužbu tužiteljice. Za sve kredite koje tužiteljica spominje prethodno nije znao i ne postoji bilo što da se složio sa istima, kao niti da su o istima razgovarali ili da bi dao ikakvu suglasnost za sklapanje svih tih ugovora tijekom 2018., 2019. i 2020., a za nikakvo kreditiranje nije bilo potrebe. Plaćao je stan i režije. Imali su dogovor da će tužiteljica kupovati namirnice, a tuženik bi joj unaprijed uplatio za to potreban novčani iznos na njezin račun ili bi uz to još sam kupio ono što je bilo potrebno za njihov tekući život. Sve su dogovarali i imali su dovoljno novčanih sredstava od zajedničkih primanja. Tužiteljica je imala American karticu na temelju koje je u ratama platila registraciju za auto i opremu za novorođeno dijete, ali je tužitelj uplatio direktno na račun tužiteljice, kao i direktno na PBZ card novce za te dugove, tako da na kartici nije ostajao nikakav trošak, odnosno ikakav dug. Tako je uplatio PBZ cardu 17.000,00 kn, to je bila uplata za ukupan dug prema toj kartici. Drugih dugova nije bilo na American kartici tužiteljice, a što mu je ista sama rekla, kao što mu je i rekla da treba dobiti povrat poreza i ako će biti preplate, jer mu je rekla da dug iznosi 17.000,00 kn, da će višak vratiti iz tog povrata poreza koji je dobivala kao majka odgojiteljica. Nije bilo nikakve potrebe za dizanje kredita, jer su svi troškovi za odjeću, hranu i druge slične životne tekuće troškove direktno plaćani kada su takvi troškovi i nastajali. Bili su u podstanarskom stanu koji je bio opremljen sa svim potrebnim namještajem te tako ni s te strane nisu imali nikakve troškove. Jedino što je kupio za stan je Ikein dvosjed koji je iznosio oko 200,00 EUR. Tužiteljica je radila u Plivi dok nije dobila status majke odgojiteljice. Njihov odnos tijekom cijele 2017. bio je loš, a povod tome je bilo jer je došlo do promjene odnosa tužiteljice prema tuženiku, kao i do promjene odnosa tužiteljice prema djeci, pri tome ne misli da je bila loša majka, više je to bilo vezano za to gdje je trebalo djecu odvesti. 11. prosinca 2017. tužiteljicu mu je rekla da odlazi i ne želi više živjeti sa njim. Nakon što tužiteljice nije bilo 2-3 dana nazvala ga je i rekla da će doći po stvari u njihov stan, kada je došla po stvari rekli je da je našla nekoga s kim se osjeća sretnom, nekoga "tko je pravi muškarac", da je iznajmila stan u [adresa] od kolege s posla. Inače je riječ o jednoipolsobnom stanu, gdje djeca nisu niti mogla biti, iako su tehnički mogla prespavati. Nije točno da su u prosincu 2017. provodili svaki dan zajedno, to je možda bilo jedan do dva puta tjedno, ali to je bilo samo vezano za komunikaciju o djeci. U tom stanu tužiteljica je živjela s muškarcem imena D, o kojem mu je ispričala puno osobnih detalja, da je dobra s njegovom obitelji, bratom DH i šogoricom, da su živjeli na Braču, da ima nekakvu kvrgu na glavi te mu je preporučila da je ode riješiti u Polikliniku Nola, a povezali su se jer su shvatili da imaju slične životne priče, tako mu je ispričala. Tužiteljica mu je rekla da može doći u stan sa djecom kada G nema, jer je on bio terenski radnik i često je bio odsutan, slagao je pozornice za razne priredbe. Tog čovjeka je i upoznao jednom prilikom kada se vozio u autu sa kćeri i tužiteljica i D su prolazili u drugom autu te su stali sa autima, tada se sjeća jednog detalja da je imao na ruci tetovažu VH, dok je tužiteljica inače imala tetovažu CH, taj je detalj baš upamtio. Doveo je djecu tužiteljici za Božić ili Novu godinu kako bi si čestitali. Međutim, nakon njihovog razlaza nisu živjeli kao par koji bi ostao zajedno. U lipnju 2018. tužiteljica mu je rekla da će predati zahtjev za razvod braka, a prije toga imali su dogovor vezano za djecu kako bi se ista viđala sa tužiteljicom. Tužiteljica je odlazila na posao u 5,30 sati u [adresa] iz [adresa] do Črnomerca te tehnički nije niti mogla ostaviti djecu u vrtiću i školi, te su djeca bila sa tuženikom u [adresa], s time da su vrtić i škola preko puta stana, praktički minutu dvije. Djeca su povremeno prespavala kod tužiteljice, to je bilo više vikendom, a tužiteljica je ponekad dolazila u [adresa] kako bi vidjela djecu. Točno je da je tužiteljica u to vrijeme uzela psa, ali to je nekako bilo više radi djece, jer su bili razdvojeni i trebalo je doći do razvoda braka, pas je povremeno bio kod tuženika u [adresa], a povremeno kod tužiteljice u [adresa]. Sve što spominje za razvod tužiteljica je potvrdila i pred medijatorom u obiteljskoj medijaciji gdje je rekla da ona mora imati društveni život i da mora početi misliti na sebe. U prosincu 2018. tužiteljica se pojavila na vratima u [adresa], rekla mu je da joj oprosti i da se želi vratiti i da je ostavila G, na što je tražio njezin telefon da ga osobno nazove i da vidi o čemu se radi, ali isti nije htio razgovarati sa tuženikom, već je tražio da razgovara s tužiteljicom, njih dvoje su kratko popričali i nakon toga je tužiteljica otišla. Te iste večeri našli su se u Legerriu u [adresa], rekao joj je da djeca pate i da želi pokušati ponovno, tužiteljica ga je molila da se pomire i pristao je. Tu Novu godinu su dočekali zajedno. Tužiteljica je još kratko vrijeme bila u [adresa] tijekom siječnja 2019. i kada se konačno vratila u stan u [adresa] rekla mu je da je riješila sve svoje dugove i da tuženik sa time nema ništa, nije je niti pitao o kojim je to dugovima riječ, a niti mu je tužiteljica kasnije govorila da bi imala ikakve dugove, niti je tražila ikakve novce za ikakve dugove. Tužiteljica se opet vratila na svoje staro ponašanje, u ljeto 2020. je čak otišla sama na more, unatoč tome svemu pokušavao je spasiti njihov brak, a u međuvremenu im se rodilo četvrto dijete. Iako je pokušavao spasiti brak, u konačnici nije išlo te je u srpnju 2021. otišao iz stana u [adresa] sa kćeri, to je bilo na možda nekih dva dana, kćer je otišla na more sa tetom, a tuženik se nakon toga opet vratio, međutim, u kolovozu 2021. nakon jedne prepirke tužiteljica mu je sama spakirala stvari i tada je konačno otišao sa njihovom kćeri. Nakon toga tužiteljica ga je molila da se pomire, ali to više nije htio. Inače je plaćao sve potrebno za djecu što god je trebalo i ne postoje troškovi za koje bi bilo potrebe za ikakvo dizanje kredita, jer nikakvih takvih zajedničkih troškova nije bilo. Novci koje je tužiteljica dobila od kredita nisu potrošeni za nikakve zajedničke tekuće troškove, niti za nikakvu drugu zajedničku vrjedniju imovinu, bilo pokretnine bile nekretnine. Obrtnik je i tijekom 2018. i 2019. mjesečna primanja s osnove dobiti firme iznosila su oko 12-15.000,00 kn, a s obzirom da se u poslovanju obrta inače ne isplaćuje klasična mjesečna plaća. Također dobivali su dar za rođenu djecu na račun tužiteljice, od trećeg djeteta na više je on iznosio oko 9.000,00 kn svake godine idućih 6 godina. Također, tijekom 2018. plaćao je vrtić za R direktnim uplatama i sve što se inače tiče djece, vozio ih, oblačio, hranio. Od 2008. živjeli su na adresi [adresa], sve do siječnja 2018. kada se s djecom preselio u [adresa]. Što se tiče stana u [adresa] tamo su kupili kuhinju, tada je radio u Primi i imao je dosta veliki popust tako da je ista iznosila oko 2.500,00 kn, kupili su nešto od namještaja, dok je knauf postavio stri tuženika zajedno s tuženikom. U kući je prije njih živio podstanar DH pa je kuća bila pogodna za stanovanje i nije se moralo ništa previše uložiti. Vlasnik te kuće bila je baka tuženika koja je bila dosta bogata, radila je u Švicarskoj, i tražila je od tuženika da se ne ulaže u kuću ono što se ne može iz nje iznijeti. Iz te kuće donijeli su u stan u [adresa], televizor, suđericu, dok su kupili veš mašinu sa sušilicom, jer ona koja je bila u tom stanu nije bila dobra. Obrt je otvorio 2011., a kako je shvatio da bi mogao imati neke dodatne financijske prihode, iako situacija u obrtu i nije bila toliko loša financijski, zaposlio se i u Croatia osiguranju. Što se tiče tečaja za programera, isti je upisao 2012., iznosio je oko 1.000,00 EUR, ne sjeća se tko je točno fizički uplatio taj iznos, možda je on, a možda i otac tuženika putem American kartice koji je u to vrijeme i inače pomagao financijski, a možda je to bila i tužiteljica. Inače, sve što je otac tuženika plaćao, sve mu je i vraćeno. Otac mu je uzeo laptop, programe. Što se tiče financijske situacije u razdoblju od 2015. do 2017. ista je bila dobra, ne može točno decidirano reći koliko je iznosila, ali možda je dobivao nekih 7-9.000,00 kn mjesečno. Kroz to razdoblje radio je nakon Croatia osiguranja kod jednog urara, kao i kod stomatologa, bio je prijavljen na 4 sata dnevno, a s obzirom da mu je obrt predstavljao drugi dohodak. Na American karticu tužiteljice obično su se plaćali troškovi koji su bili iznad 2-3.000,00 kn, jer im je takvo plaćanje, s obzirom da se plaćalo na rate, bilo puno lakše. Što se tiče iznosa od 17.000,00 kn koji je uplatio za dug po American kartici tužiteljice, misli da mu je vratila određeni iznos, ali ne zna točno koji. U [adresa] kod tužiteljice nije nikada prespavao, niti je tužiteljica prespavala u [adresa] nakon što je otišla u prosincu 2017. 2018. nije bio sa tužiteljicom na moru. Treće dijete im se rodilo 29. svibnja 2019.
22. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tuženika kao istinit, jer sud isti nalazi životno logičnim, a koji je i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom, dok ne prihvaća iskaz tužiteljice kao istinit u dijelu u kojem je isti u suprotnosti s prihvaćenim iskazom tuženika u kojem je dijelu iskaz tužiteljice i u suprotnosti sa spisu priležećom dokumentacijom te usmjeren isključivo na postizanje uspjeha u ovom postupku. Pri tome valja posebno istaknuti da sud ne nalazi životno logičnim iskaz tužiteljice da su stranke nakon što je tužiteljica iselila iz zajedničkog stana stranaka 11. prosinca 2017. i nadalje bile u bračnoj zajednici tijekom cijele 2018., jer su stranke živjele na odvojenim adresama (potvrđuje sama tužiteljica), a tužiteljica je samostalno 24. srpnja 2017. podnijela zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka i stranke su po podnijetom zahtjevu osobno i pristupile u nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad radi sudjelovanja u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka dana 29. listopada 2018. (potvrđuje sama tužiteljica), jer da je bračna zajednica stranaka doista i postojala, odnosno da je postojala emotivna i ekonomska zajednica stranaka, s time da nije niti postojalo zajedničko kućanstvo stranaka, životno je logično da tužiteljica tada ne bi niti podnosila zahtjev za pokretanje navedenog postupka prije razvoda braka.
23. Na temelju rezultata provedenog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su stranke sklopile brak u kojem su rođena zajednička djeca (četvero djece, od čega dvoje nakon ponovne uspostave bračne zajednice), a koji je brak razveden pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-468/22 od 28. ožujka 2022. Nesporno je da je tijekom trajanja braka došlo do prestanka bračne zajednice stranaka te je utvrđeno da je ista prestala 11. prosinca 2017. (prema suglasnom iskazu stranaka) kada je tužiteljica iselila iz zajedničkog kućanstva stranaka na adresi [adresa] i iznajmila stan na adresi [adresa], dok je tuženik sa zajedničkom djecom stranaka iznajmio stan na adresi [adresa]. Nedvojbeno je utvrđeno da stranke tijekom 2018. nisu bile u bračnoj zajednici, jer nisu živjele u zajedničkom kućanstvu, provodile su povremeno vrijeme zajedno, ali vezano za mlt. djecu, niti je utvrđeno da je između stranaka postojala emotivna i ekonomska zajednica, pri čemu valja istaknuti da iako se strankama rodilo zajedničko dijete 29. svibnja 2019. navedena činjenica ne dovodi do zaključka da su stranke u vrijeme začeća djeteta bile u emotivnoj vezi (s time da nije moguće utvrditi nakon koliko mjeseci je dijete rođeno). Naime, tužiteljica je 24. srpnja 2018. podnijela zahtjev za pokretanje postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka te su stranke i pristupile u nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad radi sudjelovanja u postupku obveznog savjetovanja prije razvoda braka 28. listopada 2018. te je nadalje utvrđeno da je krajem 2018. došlo do stabilizacije bračnih odnosa i zajedničke namjere stranaka za ponovnim zajedničkim životom i ponovnom uspostavom njihove bračne zajednice. Iz Ugovora o najmu stana utvrđeno je da se tužiteljica vratila živjeti u zajedničko kućanstvo s tuženikom i njihovom djecom, i to prema ugovoru od 1. prosinca 2018., međutim, prema suglasnom iskazu stranaka tužiteljica je doselila u [adresa] početkom siječnja 2019. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da za vrijeme sklapanja nenamjenskih ugovora o kreditu sklopljenih s Addiko bank d.d. od 4. srpnja 2018. i od 17. listopada 2018. stranke nisu bile u bračnoj zajednici, a s obzirom da su novčanim sredstvima koja su nedvojbeno isplaćena tužiteljici po predmetnom Ugovoru o kreditu, kojim je odobren kredit u iznosu od 190.000,00 kn i koji kredit tužiteljica otplaćuje u mjesečnim ratama u iznosu do 143,87 EUR i koji nije još otplaćen, zatvoreni nenamjenski krediti od 4. srpnja 2018. i od 17. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 138.240,09 kn (98.830,21+39.409,88), to nije utvrđeno da bi navedena novčana sredstava bila utrošena za zajedničke potrebe bračne stečevine. Nadalje je utvrđeno da je po osnovi Ugovora o kreditu od 29. siječnja 2019., koji je sklopljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, na račun tužiteljice isplaćen preostali iznos od 50.859,91 kn (osim sredstava kojim su zatvarani raniji krediti), kao što je i na račun tužiteljice isplaćen i iznos od 18.500,00 kn po osnovi sklopljenog Ugovora o gotovinskom zajmu od 30. lipnja 2020., koji je sklopljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, i po kojemu tužiteljica otplaćuje mjesečne rate u iznosu od 23,56 EUR i koji nije još otplaćen, a za koje isplaćene novčane iznose nije utvrđeno da bi bili utrošeni za zajedničke potrebe bračne zajednice stranaka. Naime, tužiteljica tijekom postupka ne dokazuje da bi bilo koji od isplaćenih novčanih iznosa po osnovi sklopljenih predmetnih ugovora bio utrošen za potrebe bračne zajednice (npr. prometom po svom računu), dok je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik tijekom 2019. i 2020. uplaćivao novčane iznose na račun tužiteljica u ukupnom iznosu od 41.200,00 kn, a što potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu, koji su se nedvojbeno utrošili za zajedničke potrebe bračne zajednice, da je tuženik podmirio dugove po kreditnoj kartici tužiteljice u ukupnom iznosu od 20.000,00 kn, dok tužiteljica tijekom postupka ne dokazuje postojanje drugog dugovanja po kreditnoj kartici koje da bi također podmirila iz podignutog kredita, da je tuženik podmirivao troškove najamnine i režija u razdoblju od travnja 2019. do studenoga 2021. u ukupnom iznosu od 85.478,73 kn, da je tuženik plaćao za školske potrebe djece u razdoblju od svibnja 2019. do studenoga 2020. u ukupnom iznosu od 1.367,50 kn, da je na račun tužiteljice uplaćivan dar za svako rođeno dijete, a koji je za treće dijete na više iznosio oko 9.000,00 kn svake godine idućih 6 godina (navedeno tužiteljica nije osporila). Tužiteljica nije podnijela sudu niti jedan dokaz iz kojega bi se moglo nedvojbeno sa sigurnošću utvrditi da bi bilo koji od novčanih iznosa dobivenih od predmetnog kredita i zajma bio utrošen za zajedničke potrebe bračne zajednice stranaka.
24. Odredbom čl. 44. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 – dalje ObZ) propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.
25. Nakon razvoda braka isplaćene rate kredita koji je realiziran za vrijeme trajanja braka predstavljaju teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji bračni drugovi snose na jednake dijelove ukoliko su bivši bračni drugovi novčane iznose dobivene realizacijom ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu.
26. S obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi novčani iznosi koji su tužiteljici isplaćeni na osnovi predmetnog ugovora o kreditu i zajmu bili utrošeni za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu stranka, to ne postoji obveza tuženika prema predmetnim ugovorima za isplatom polovice rata otplaćenih po tužiteljici u utuženom razdoblju, a time niti za isplatom polovice budućih dospjelih rata.
27. Ujedno valja istaknuti vezano za potraživanje tužiteljice za naplatu budućih dospjelih obveza po predmetnim ugovorima da je odredbom čl. 91. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) propisano da kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima, time da prema čl. 94. ZOO ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku.
28. Tužiteljica je jedina obvezna i odgovorna za vraćanje predmetnog kredita i zajma, jer ugovorni odnosi postoje samo i isključivo između nje kao korisnice kredita/zajmoprimca i kreditora – banke, te ispunjavajući svoju obvezu prema trećem - kreditoru, jer je na to obvezuju predmetni ugovori i za isto ima pravni interes, ujedno ispunjava i obvezu tuženika da sudjeluje u podmirenju kredita i zajma kao tereta bračne stečevine, pa tek ispunjenjem obveze po tužiteljici (isplatom vjerovniku - banci) kada teret bračne stečevine postaje dug bračne stečevine, tužiteljica dolazi u mogućnost da od tuženika traži povrat polovice iznosa koji predstavlja njegovu obvezu, ukoliko su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu i zajmu utrošeni za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihov bračnu stečevinu, a što u konkretnom slučaju nije niti utvrđeno.
29. Stoga, polazeći od citiranih zakonskih odredbi, za tuženika samim činjenicama prestanka bračne zajednice i razvoda braka nije nastupila obveza isplate polovice dijela neotplaćenog iznosa kredita i zajma, već će ta obveza nastupiti nakon prelaska tražbine banke na tužiteljicu odnosno tek nakon ispunjenja njezine obveze prema banci, jer će tek tada tuženik postati dužnik tužiteljice. Iz navedenih razloga tužiteljica u odnosu na buduće nedospjelo potraživanje i po navedenoj osnovi neosnovano od tuženika traži isplatu tražbine koja još nije nastala.
30. Slijedom navedenoga, a s obzirom da tužiteljica nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva, to je sud primjenom odredbe čl. 2., 7. st. 1., 8., 219. st. 1. i 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te isti u cijelosti odbio. 31. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke presude.
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP- a, i tuženiku su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu od 29.3.20223. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 2.10.2023., 4.12.2023., 29.11.2024. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), za sastav podneska od 29.11.2023., 26.6.2024. 100 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), dakle, ukupno 5.646 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 1.500,00 EUR.
34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.
U Zagrebu 13. siječnja 2025.
Sudac
Nataša Marahovec Kantarević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže e-komunikacijom putem ovoga suda.
DN-a:
1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati pristojbe za presudu
2. Pun. tuženika
