Posl. br. P-435/2024-14
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Marijani Mastilović, odvjetnici u Splitu, protiv tuženih: 1. ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje kao punomoćnik zastupa Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon ponovljene glavne rasprave zaključene dana 29. studenog 2024., u prisustvu tužiteljice i zamjenice njene punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženih, na ročištu održanom radi objave odluke dana 13. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu ostavitelja pok. KL pok. Ž iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrlog **.**.2019., ne spada 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja kuću i dvorište u [adresa] na adresi [adresa], sve kao bračna stečevina tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica u 1/2 dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi zgrada i dvor, površine 140 m2, ukupne površine 140 m2, zk. tijelo 12 - 4. vlasnički dio, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni sljednici iza pok. KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 1/2 dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi zgrada i dvor, površine 140 m2, ukupne površine 140 m2, zk. tijelo 12 - 4. vlasnički dio, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na 1/2 dijela navedene nekretnine.
III. Nalaže se tuženima ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplate tužiteljici ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 14.230,79 €, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od dana donošenja presude pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 750,00 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi koja je pred ovim sudom zaprimljena dana 17. ožujka 2021., tada pod posl. br. P-252/2021, navodi kako je ovaj sud u ostavinskom postupku iza smrti KL, koji se vodi pod posl. br. O-554/2019, rješenjem od 4. lipnja 2020. prekinuo ostavinski postupak te uputio tužiteljicu na pokretanje parnice protiv tuženika radi utvrđenja da u ostavinsku masu ostavitelja ne spada 1/2 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja kuću i dvorište u [adresa] na adresi [adresa] (a ne 32 kako se to pogrešno navodi u ovom rješenju), a koji dio nekretnine predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice. Ovo stoga što u ostavinskom postupku iza KL među nasljednicima postoji spor budući je tužiteljica, kao supruga i nasljednica KL, tijekom ostavinskog postupka postavila zahtjev za izdvajanje dijela imovine iz ostavinske mase, budući da 1/2 dijela predmetne nekretnine predstavlja njenu posebnu imovinu kao bračna stečevina. Ovakav zahtjev tužiteljici su osporila djeca ostavitelja iz prethodnog braka, odnosno tuženi, i to bez ikakve pravne osnove. Naime, tužiteljica i pok. KL su u izvanbračnoj zajednici još od 2010., a svoju zajednicu života su formalizirali sklapanjem braka 14. ožujka 2016. Ovaj brak prestao je smrću KL **.**.2019. U izvanbračnoj zajednici, koja je trajala od 2010., a koja je kasnije nastavljena kao bračna zajednica, tužiteljica i KL su 2015. kao bračnu stečevinu u jednakim suvlasničkim omjerima stekli upravo nekretninu koja je predmetom tužbe, a kako djeca KL iz prethodnog braka tužiteljici osporavaju pravo vlasništva 1/2 dijela predmetne nekretnine, kao njene bračne stečevine sa KL, to tužiteljica u ostavljenom joj roku ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točkama I/ i II/ izreke ove presude.
1.1.Tuženi u svom odgovoru na tužbu, a kojeg su podnijeli dana 17. rujna 2021. putem svog punomoćnika Anta Kačića, odvjetnika u Dubrovniku, navode kako se protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ovo iz razloga što tužiteljica neutemeljeno traži izdvajanje dijela imovine za koju tvrdi da je njena bračna stečevina budući da čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona propisuje kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Kako tužiteljica i KL nisu bili u braku u trenutku stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine to je očito kako 1/2 dijela iste ne može predstavljati njenu bračnu stečevinu. Isto tako osporava se da bi tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa KL od 2010., te se posebno navodi kako izvanbračna zajednica tada nije mogla biti uspostavljena budući je KL bio u braku sa IL do 16. veljače 2015. Kako je tužiteljica brak sa KL sklopila 14. ožujka 2016., a predmetna nekretnina stečena je prije sklapanja ovog braka, pri čemu je tužiteljica sa KL bila u braku manje od 3 godine, to predmetna nekretnina nikako ne može biti njena bračna stečevina. Nadalje, tuženi navode kako imaju saznanja i o tome da je brak između ŽL i KL završio razvodom, ali o samom postojanju pravomoćne odluke o razvodu braka nemaju nikakvih saznanja obzirom da nisu stranke u tom postupku. Stoga predlažu da sud od nadležnog suda u Crnoj Gori zatraži podatak o tome da li je u tijeku ili je moguće završen postupak radi razvoda braka između tužiteljice i KL. Ističe se i da bi predmetna nekretnina bila stečena za vrijeme trajanja braka KL i ĆL i to zajedničkim sredstvima koje su prikupljali tijekom braka koji je sklopljen 6. lipnja 1993., a završio je razvodom 16. veljače 2015., a iz čega proizlazi kako predmetna nekretnina zapravo predstavlja bračnu stečevinu ĆL, a ne tužiteljice. Obzirom na sve navedeno predlaže se donijeti odluka kojom će se u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev te ujedno obvezati tužiteljicu naknadu parničnih troškova uvećanih za zakonske zatezne kamate.
1.2. Nakon što je zaprimio odgovor na tužbu punomoćnik tužiteljice u svom podnesku od 6. listopada 2021. u bitnom navodi kako su svi navodi iz odgovora na tužbu neosnovani, netočni i paušalni. Tako je u odgovoru na tužbu pogrešno navedeno da bi brak između tužiteljice i KL bio razveden, a što jasno proizlazi iz obrazloženja rješenja od 4. lipnja 2020. posl. br. O-554/2019. Isto tako netočno je da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu ĆL, a što je vidljivo iz presude o razvodu braka Osnovnog suda u Kotoru od 16. veljače 2015. posl. br. P- 779/14, a kojom su KL i ĆL, između ostalog, razriješili svoje imovinsko pravne odnose. Iz ove presude također je vidljivo da su razlozi za razvod njihova braka ozbiljno i trajno poremećeni bračni odnosi, a koji poremećaji po prirodi stvari nisu mogli nastati neposredno prije podnošenja tužbe, već su zasigurno trajali duže vrijeme, što nedvojbeno ukazuje na to da su tužiteljica i KL svoju zajednicu, i to u emocionalnom i ekonomskom smislu, zasnovali prije 2013., odnosno još tijekom 2011. Iz navedenog slijedi kako je KL prestao faktički živjeti sa IL tijekom 2011. i tada zasnovao novu zajednicu života s tužiteljicom, pri čemu su oboje imali iznadprosječne prihode, pa je očito kako sredstva za kupnju sporne nekretnine ne potječu iz zajednice sa IL. Naprotiv, nekretnina je kupljena iz zajedničkih sredstva tužiteljice i KL ostvarenih u izvanbračnoj zajednici koja ima isti pravni učinak kao i bračna zajednica kada je ista nastavljena sklapanjem braka, a iz čega u konačnost proizlazi i osnovanost tužbenog zahtjeva.
2. U dokaznom postupku proveden dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: rješenja ovog suda od 4. lipnja 2020. posl. br. O-554/2019, zk. izvatka za predmetnu nekretninu od 11. ožujka 2021., povijesnog zk izvatka za ovu nekretninu od 4. srpnja 2020., izvoda iz Matičnog registra vjenčanih za Općinu Danilovgrad, Crna Gora, od 21. veljače 2019., punomoći za upravljanje motornim vozilom, ovjerenu u potpisu KL **.**.2015., biografiju tužiteljice, ponudu KL i ŽL od 7. rujna 2015., policu osiguranja br. [broj police osiguranja]/8 Osiguranja Lovčen iz Podgorice za 2012. godinu, policu osiguranja iste kuće br. 6020826/6 za 2013. godinu, presliku kartica Hipotekarne banke Podgorica za tužiteljicu i KL, potvrdu tvrtke Infotrans iz Podgorice od 16. lipnja 2011., uputnicu za histopatološki pregled za KL i nalaze tog pregleda od 29. travnja 2013., nalaze klinike Milmedika Nikšić za tužiteljicu od 28. svibnja 2013. kao i za KL od istog dana, dopis Grawe osiguranja Podgorica KL od 23. srpnja 2013., dopis Grawe osiguranja Podgorica KL od 1. srpnja 2014. i 2. srpnja 2015., dopis Grawe osiguranja Podgorica odvjetniku GL od 26. ožujka 2019., fotografija više iskaznica o zaposlenju KL, pisma NL tužiteljici, potvrde poslodavcu o zaposlenima Porezne uprave Crne Gore od 25. lipnja 2018., potvrde tvrtke Infotrans od 17. svibnja 2011., preslika radne knjižice za tužiteljicu, presude Osnovnog suda u Kotoru od 16. veljače 2015. posl. br. P-779/14, Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 2015., domovnice za KL, izjave zapovjednika broda MSC Lauren od 15. veljače 2013., pisma zapovjednika broda MSC Katie od 3. rujna 2013., pisma od 31. kolovoza 2013., punomoći koju je KL izdao odvjetniku Zoranu Miliću od 1. srpnja 2014., izjave ŠL od 10. siječnja 2022., izvadak iz računa Hipotekarne banke iz 2012., preslike Ugovora o otvaranju računa za obavljanje platnog prometa sa inozemstvom, u svojstvu svjedoka saslušani su RL, VL, UL, FL, DL, ZL, PL i ĆL, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene ad 2/, dok nije proveden dokaz saslušanjem tuženog ad 1/ budući se ovaj tuženi, iako uredno pozvan nije odazvao na ročište predviđeno radi saslušanja parničnih stranaka, a iz navoda njegova punomoćnika proizlazi kako isti ne želi dati svoj iskaz u ovom postupku (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka TL, LL, ML, Č i GL, BL, AL, SL, JL, CL i OL, a ovo iz razloga što je tužiteljska strana odustala od njihova saslušanja. Također, tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka nisu saslušani HL, ĐL, ŽF, ČF, EF, E i KF, K i IF, ĆF, GF, NF i ŠF, ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. ZPP-a).
2.1. Nakon ovako provedenog postupka sud je dana 20. srpnja 2022. pod posl. br. P-252/2021 donio presudu kojom je odbio tužbu tužiteljice. Ovakva odluka donesena je iz razloga što je provedbom navedenih dokaza sud zaključio kako nekretnina iz tužbe ne predstavlja niti izvanbračnu niti bračnu stečevinu tužiteljice. Protiv ovakve odluke suda tužiteljica je putem svog punomoćnika uložila pravodobnu žalbu kojom presudu suda pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. O žalbi tužiteljice odlučeno je presudom Županijskoj suda u Splitu od 25. siječnja 2023. posl. br. Gž-1733/2022 na način da je žalba odbijena kao neosnovana te je ujedno potvrđena presuda ovog suda pod posl. br. P-252/2021 od 20. srpnja 2022. Iz obrazloženja navedene presude Županijskog suda u Splitu proizlazi kako je taj Županijski sud u cijelosti prihvatio sva utvrđenja ovog suda kao i primjenu materijalnog prava. Stoga je tužiteljica nezadovoljna ovakvom odlukom Županijskog suda u Splitu putem svoje punomoćnice pravodobno podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1733/2022 od 25. siječnja 2023. Ovakav prijedlog podnosi se zbog pravnih pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je u nazočnom slučaju riječ o pravnom pitanju u kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH te i iz razloga jer je pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva. Stoga tužiteljica u svom prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravno pitanje: "Dali se, u slučaju ako su izvanbračni drugovi tijekom trajanja životne zajednice koja je trajala kraće od 3 godine sklopili brak, u tijek životne zajednice uračunava kako vrijeme prije sklapanja braka, tako i vrijeme nakon njegova sklapanja, ako je ta životna zajednica neprekidno trajala i dali je onda takva izvanbračna zajednica izjednačena s bračnom zajednicom u smislu imovinskopravnih učinaka te zajednice?", te pitanje: "Ako je izvanbračna zajednica trajala kraće od 3 godine i u tom razdoblju je stečena imovina, a nastavljena je u kontinuitetu sklapanjem braka (pa čak i kada u izvanbračnoj zajednici nije rođeno niti začeto zajedničko dijete), može li se ta imovina stečena za trajanja izvanbračne zajednice (izvanbračna stečevina) izjednačiti s imovinom stečenom za vrijeme trajanja braka (bračna stečevina), odnosno priznaje li se kontinuitet imovine koja predstavlja stečevinu, prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova?" Tuženi nisu podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, a Rješenjem Vrhovnog suda RH od 23. svibnja 2023. broj Revd- 1940/2023 dopuštena je revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1733/2022 od 25. siječnja 2023. zbog postavljenih pravnih pitanja. Potom je tužiteljica u zakonskom roku podnijela reviziju koja joj je dopuštena Rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revd-1940/2023 od 23. svibnja 2023., a na koju je reviziju tužena strana podnijela pravodoban odgovor predlažući da Vrhovni sud RH ovakvu reviziju odbije kao neosnovanu. Rješenjem Vrhovnog suda RH od 24. siječnja 2024. broj Rev-26/2024 prihvaćena je revizija tužiteljice te je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1733/2022 od 25. siječnja 2023., te presuda ovog suda posl. br. P-252/2021 od 20. srpnja 2022., te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, a nakon čega je postupak nastavljen pod posl. br. P-435/2024. Iz obrazloženja Rješenje Vrhovnog suda RH od 24. siječnja 2024. broj Rev-26/2024 proizlazi kako se kroz revizijom postavljena pitanja problematizira mogućnost izjednačavanja izvanbračne zajednice sa bračnom zajednicom u smislu ostvarenja imovinskopravnih učinaka iz čl. 258 OBZ/03, u situaciji kada je imovina stečena tijekom trajanja izvanbračne zajednice koja je nastavljena sklapanjem braka, iako je prije sklapanja braka trajala kraće od 3 godine. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH, a kakvo shvaćanje je već i ranije izraženo u odluci broj Rev-1364/10-2 od 21. studenog 2012., u situaciji kada je postojala izvanbračna zajednica koja je promijenila oblik sklapanjem braka, dakle, kada ista preraste u bračnu zajednicu i time dolazi samo do promjene pravnog statusa zajednice, iako prije sklapanja braka nije ostvareno potrebno vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u smislu odredbe čl. 3 OBZ/03, postoji kontinuitet zajednice stranaka, pa stoga treba smatrati da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja stečevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova valjalo na temelju odredbe čl. 391 st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude, to je i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je u ponovljenom postupku potrebno ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama kao i postupiti sa iznijetim shvaćanjem Vrhovnog suda RH, te potom donijeti novu odluku.
3. U ponovljenom postupku, sada pod posl. br. P-435/2024, sud je proveo dokaz pregledom svih priloženih isprava i čitanjem zapisnika o ranije provedenim dokazima, a raspravnim rješenjem suda od 29. studenog 2024. odbijena je daljnja provedba dokaza ponovnim saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedokinje RF iz [adresa], ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. ZPP-a). Ponovno cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, i uvažavanje stajališta Vrhovnog suda RH izraženog u odluci broj Rev-26/2024 od 24. siječnja 2024. i broj Rev- 1364/10-2 od 21. studenog 2012., ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. 3.1. Među strankama u ovom postupku nesporno je da je KL otac tuženika ad 1/ i 2/, a koji potječu iz njegovog braka sa IL, koji brak je završen razvodom i to presudom Osnovnog suda u Kotoru od 16. veljače 2015. pod posl. br. P-779/14. Isto tako među strankama je nesporno kako je KL umro **.**.2019., te da je ostavinski postupak iza njegove smrti u tijeku pred ovim sudom i vodi se pod posl. br. O-554/2019. U ovom ostavinskom postupku doneseno je rješenje o prekidu te je upravo tužiteljica upućena u parnicu protiv sada tuženika radi utvrđenja da 1/2 dijela predmetne nekretnine predstavlja njenu bračnu stečevinu iz braka sa KL. Među strankama nema spora niti o tome da je brak između tužiteljice i KL sklopljen 14. ožujka 2016., kao ni o tome da je upravo KL u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, a upis svog prava vlasništva on je postigao temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 2015., kojeg je u svojstvu kupca sklopio sa prodavateljima koji su ranije bili upisani kao suvlasnici ove nekretnine na jednake dijelove, sve kako to proizlazi iz aktualnog i povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu (list 8. i 9. spisa). Među strankama u postupku sporno je da li nekretnina koja je predmetom tužbe za 1/2 dijela predstavlja posebnu imovinu tužiteljice, odnosno njenu bračnu stečevinu koja potječe iz veze a potom i braka sa KL, ili pak ova nekretnina u cijelosti predstavlja vlasništvo KL ili moguće za 1/2 dijela bračnu stečevinu njegove prethodne supruge ĆL. Isto tako među strankama je sporno da li je brak između tužiteljice i KL prestao prije njegove smrti i to razvodom, a kako to tvrde tuženi, međutim pregledom ovosudnog rješenja od 4. lipnja 2020. posl. br. O-554/2019 utvrđeno je kako je KL u trenutku smrti bio u braku sa VF, pa ukoliko tuženi smatraju suprotno onda im preostaje da takve svoje tvrdnje dokažu u posebnom parničnom postupku.
3.2. Dakle u ovom postupka potrebno je utvrditi dali utuženi dio predmetne nekretnine predstavljaju izvanbračnu, a potom i bračnu stečevinu tužiteljice ili pak posebnu imovinu KL. Obzirom na zakonske odredbe o uređenju imovinskih odnosa izvanbračnih i bračnih drugova za navesti je da se u konkretnom slučaju na imovinu stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne, a potom i bračne zajednice do dana promjene Obiteljskog zakona (NN 103/15, dalje OBZ/15), a koji se primjenjuje od 1. studenog 2015., primjenjuju odredbe ranijeg Obiteljskog zakona, koji je važio u vrijeme stjecanja imovine (NN 116/03, 14/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15, dalje OBZ/03). Ovo stoga što je odredbom čl. 551. st. 2. OBZ-a/15 propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima. Stoga se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja izvanbračne, a potom i bračne zajednice do 1. studenog 2015., kao dana primjene navedenog OBZ-a/15, primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, tj. odredbe OBZ-a/03. Ovo s obzirom na činjenicu da se radi o stečenim pravima u pogledu zajedničke imovine, po prijašnjim propisima, a koja se ne mijenjaju s danom primjene OBZ-a/15. Stoga je sud najprije utvrđivao dali je i od kada postojala izvanbračna zajednica tužiteljice i KL koja je očito nastavljena sklapanjem braka 14. ožujka 2016., a potom i što predstavlja njihovu izvanbračnu odnosno kasnije bračnu stečevinu, odnosno dali utuženi dio nekretnine predstavlja posebnu imovinu tužiteljice, stečenu u izvanbračnoj zajednici sa KL, ili pak isto predstavlja imovinu sada pok. KL. Iz odredbe čl. 3. OBZ-a/03 proizlazi da je izvanbračna zajednica životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete stranaka. Dakle, osim potrebnog vremena trajanja, koje je određeno zakonom, za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku, ili u drugoj izvanbračnoj zajednici, da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj se izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri budućeg zaključenja braka, a koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.
3.3. Iz iskaza svjedoka predloženih po tužiteljskoj strani u bitnom proizlazi da su KL i tužiteljica kao par u posjed predmetne nekretnine ušli još tijekom 2014., i to temeljem dogovora sa prodavateljima, a sam Kupoprodajni ugovor napravljen je nešto kasnije i to baš 27. kolovoza 2015., kako je to u svom iskazu naveo svjedok RL, a koji je po zanimanju odvjetnik, i koji je u tom svojstvu i sudjelovao u realizaciji ovog Kupoprodajnog ugovora. Svi ovi svjedoci viđali su tužiteljicu na nekretnini koja je predmetom postupka, potvrđuju da je baš tužiteljica vodila radove na planiranju, a potom i uređenju te adaptaciji nekretnine, a koji radovi su bili dosta obimni i započeli su nakon uknjižbe KL u zemljišne knjige, kao i to da bi baš tužiteljica platila određenu cijenu za ugovorene i odrađene radove. Nitko od ovih svjedoka na nekretnini iz tužbe nikada nije vidio UF, a isto tako svjedok VL u svom iskazu potvrđuje kako mu je upravo tužiteljica povjerila na čuvanje ključ od predmetne kuće u periodu kada nije u [adresa]. Svi ovi svjedoci potvrđuju da je već tada, dakle prilikom realizacije Kupoprodajnog ugovora, postojala veza između tužiteljice i KL koja je već tada trajala nekoliko godina. Sud je iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru jer su njihovi iskazi životni i logični, a posebno iz razloga što isti nisu u suprotnosti sa priloženim ispravama. Naime, iz svih isprava koje je u spis priložila tužiteljska strana jasno proizlazi da je najkasnije od 2012. između tužiteljice i KL postojala određena veza ili zajednica života, pa je tako KL nesumnjivo ovlastio tužiteljicu za raspolaganjem njegovim novcem položenim na računu, opunomoćio ju je da upravlja njegovim osobnim automobilom, oni su zajedno ugovarali različita osiguranja kod više osiguravajućih tvrtki na području Crne Gore, a isto tako prema priloženim ispravama proizlazi da je KL jedno vrijeme živio upravo na adresi stana u vlasništvu tužiteljice. Također, potrebno je reći kako iz priložene medicinske dokumentacije za tužiteljicu i KL proizlazi kako su tijekom 2013. obavili različita medicinska testiranja u cilju dobivanja zajedničkog djeteta, međutim zajedničko dijete iz medicinskih razloga nisu uspjeli dobiti.
3.4. Svjedoci predloženi po tuženoj strani u bitnom navode kako su jako dobro poznavali KL i UF, a koji su prema njihovom iskazu bili u vezi još od srednje škole, te su se vjenčali 1993. Svim svjedocima je poznato da je KL negdje 2014. ili 2015. kupio kuću na [adresa], međutim nitko od saslušanih svjedoka, osim svjedokinje ĆL, prema njihovim navodima nije znao za vezu između tužiteljice i KL. Za postojanje veze između tužiteljice i KL isti su zapravo saznali u trenutku njegove smrti, odnosno preciznije prilikom dolaska njegovog tijela u Crnu Goru. Međutim, svjedokinja ĆL, koja je dakle bivša supruga KL, a ujedno i majka tuženika, prema vlastitom iskazu za vezu između tužiteljice i KL znala je i nešto ranije, odnosno tijekom 2014. Sud je i iskazima ovih svjedoka poklonio vjeru, pa je tako temeljem iskaza svih saslušanih svjedoka kao i temeljem iskaza tužiteljice, tužene ad 2/ i iz priloženih isprava, utvrđeno kako je KL zapravo jedno vrijeme vodio dvostruki život. Naime, s jedne strane svojim rođacima i prijateljima, kao i vlastitoj djeci, prikazivao je kako se i dalje nalazi funkcionalnom u braku sa IL, a koji brak je formalno razveden 16. veljače 2015., da bi u isto vrijeme, i to najmanje od 2012., bio u emotivnoj vezi i svojevrsnoj životnoj zajednici sa tužiteljicom. Da je tome tako zapravo potpuno jasno proizlazi i iz iskaza same tužiteljice koja je navela kako je već 2011. znala da je KL u braku u kojem ima i dvoje djece. Isto tako, tužiteljica je zasigurno znala da za vrijeme trajanja njene veze sa KL ovaj brak nije razveden, već da je isti razveden donošenjem presude nadležnog suda u Crnoj Gori i to baš dana 16. veljače 2015., a baš na dan kada je KL zaprimio ovu odluku suda, prema iskazu same tužiteljice, umro je njegov otac, a što je bilo razlogom da je brak između nje i KL sklopljen nakon godinu dana, odnosno 14. ožujka 2016. Iz iskaza tužiteljice nadalje proizlazi i to kako je s KL postigla dogovor da on otprilike pola vremena u kojem nije na brodu provodi sa tužiteljicom, a preostali dio sa djecom i bivšom suprugom, a iz kojeg razloga svjedoci predloženi po tužiteljskoj strani navode kako je KL bio u isključivoj vezi sa tužiteljicom, a svjedoci predloženi po tuženoj strani navode kako je do rastave braka, pa čak i neko vrijeme nakon toga KL živio u zajedničkom kućanstvu sa IL. Isto tako potrebno je reći kako ovaj sud smatra da je ĆL za postojanje veze između tužiteljice i KL znala i nešto ranije nego što to navodi u svom iskazu, a što zapravo i nema utjecaja na ishod ovog postupka.
4. Dakle, po ocjeni ovog suda, iako brak KL i ŽL u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora (27. kolovoza 2015.), i njegove provedbe u zemljišnim knjigama suda (1. rujna 2015.), još uvijek nije bio formalno sklopljen, među njima je nesumnjivo postojala zajednica života kao i emotivna veza i to najkasnije od 2012., pa je nekretnina koja je predmetom ovog postupka svakako stečena za vrijeme trajanja životne zajednice između KL i tužiteljice. Uzimajući u obzir vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, na prava stranaka primjenjuju se odredbe OBZ-a/03. Odredbom čl. 248. OBZ-a/03 propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a prema odredbi čl. 249. istog zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici na bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Kako je to već rečeno, neprijeporno je da u vrijeme kupnje nekretnine zajednica između KL i tužiteljice funkcionirala, da su oni u to vrijeme bili složni te donosili zajedničke odluke o načinu upravljanja vlastitim i zajedničkim sredstvima. Međutim, pravo vlasništva nad nekretninom temeljem pravnog posla, a kako je to regulirano odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stječe se u trenutku provedbe ugovora u zemljišnim knjigama suda, a što je u konkretnom slučaju dan 1. rujna 2015. Stoga, u trenutku stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, KL nije bio u braku sa IL, budući je ovaj brak razveden presudom od 16. veljače 2015., ali isto tako nije bio u braku ni sa tužiteljicom, budući je taj brak nesporno sklopljen 14. ožujka 2016., a što u ostalom proizlazi i iz izvoda iz Matičnog registra vjenčanih Općine Danilovgrad u Crnoj Gori od 21. veljače 2019. (list 11. spisa). Međutim za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, a prema uputi Vrhovnog suda RH, potrebno je utvrditi dali postoji kontinuitet zajednice između tužiteljice i KL, a time i kontinuitet njihove zajednički stečene imovine koja bi slijedom toga predstavljala stečevinu prvo izvanbračnih, a potom i bračnih drugova.
4.1. Iz svega naprijed navedenog slijedi da je nekretnina koja je predmetom ove tužbe nesporno kupljena 27. kolovoza 2015., pri čemu je KL pravo vlasništva stekao provedbom Ugovora u zemljišne knjige i to 1. rujna 2015. Kao što je to već ranije rečeno, iz provedenih dokaza nesumnjivo proizlazi da je životna zajednica tužiteljice i KL počela najkasnije 2012., pri čemu KL u tom trenutku nije imao slobodan bračni status budući je isti tada bio u braku sa IL. Međutim ovaj brak je formalno razveden 16. veljače 2015., pa je tako KL bio u slobodnom bračnom statusu najkasnije od 17. veljače 2015., odnosno isti je već i od ranije bio u životnoj vezi sa tužiteljicom, pa se dan 17. veljače 2015. može uzeti kao dan zakonitog početka njihove izvanbračne zajednice. Ovakva njihova životna zajednica nastavila je postojati i dalje te je promijenila svoj oblik sklapanjem braka, pri čemu je brak između tužiteljice i KL sklopljen 14. ožujka 2016., a koji brak je prestao njegovom smrću, odnosno 9. siječnja 2019., odnosno radi se o kontinuitetu zajednice života, a time i imovine tužiteljice i KL, čime su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 258. OBZ-a/03 i ispunjene su pretpostavke iz čl. 3. ovoga Zakona o stvaranju imovinskopravnih učinka, a iz čega slijedi kako predmetni dio nekretnine predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, pa je postavljeni tužbeni zahtjev prihvaćen te je i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa su tuženi dužni naknaditi tužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužiteljice za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 14. ožujka 2021. u iznosu od 1.000,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje tužiteljice na ročištima održanim 12. siječnja, 14. ožujka, 26. travnja i 15. lipnja 2022., za zastupanje tužiteljice na ročištu održanom 29. studenog 2024., svako ročište po 1.000,00 €, sve temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za pristup na ročište od 20. rujna 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja iznos od 250,00 € temeljem Tbr. 9. toč. 5. tarife, za sastav obrazloženog podneska od 6. listopada 2021. iznos od 1.000,00 € temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav žalbe od 25. srpnja 2022. iznos od 1.250,00 € temeljem Tbr. 10. toč. 1. Tarife, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije te za sastav revizije, svaka radnja po 1.500,00 € temeljem Tbr. 10. toč. 5. Tarife, te za plaćene pristojbe na tužbu od 418,08 € , pristojbe na presudu od 418,08 € , pristojbe za odgovor na tužbu od 209,04 € , pristojbe na žalbu od 418,08 € , pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije od 418,08 € te pristojbe na reviziju od 849,43 €, što dakle čini troškove tužiteljice u ukupnom iznosu od 14.230,79 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 750,00 €, zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljice trebalo je odbiti i to iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku punomoćnica tužiteljice zatražila je da se naknadi trošak za zastupanje tužiteljice na ročištu od 20. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 €, koji iznos joj ne pripada, već joj pripada u dosuđenom iznosu od 250,00 € budući je ovo ročište odgođeno prije početka raspravljanja, a po zahtjevu tužiteljice za izuzeće uređujućeg suca koji je u konačnosti odbijen. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki III/ izreke ove presude.
U Korčuli, 13. siječnja 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
