Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-3009/2019-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja VI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku ZOU Vesna Žic i Martina Hrlić Rogić, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Poldan, V., radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2024. godine u nazočnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja Vesne Žic, odvjetnice iz Rijeke i pun. tuženika Maje Gašić, odvj. u OD Poldan i partneri iz Rijeke, objavljene dana 13. siječnja 2025., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu, broj ugovora 628-50- 4485018 od 31. listopada 2007. godine, sklopljenog između tužitelja VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, kao kreditora, potvrđenog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, A. Starčevića 4, pod brojem OV-44166/2007, dana 13. studenog 2007. godine, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s važećim odlukama tuženika, koja je dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 2. Ugovora, Kamatna stopa, u dijelu koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.”
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb da tužitelju VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 5.563,65 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 91,77 EUR počam od 31.12.2007.
- na iznos od 93,11 EUR počam od 31.01.2008.
- na iznos od 87,41 EUR počam od 29.02.2008.
- na iznos od 94,67 EUR počam od 31.03.2008.
- na iznos od 89,05 EUR počam od 30.04.2008.
- na iznos od 181,54 EUR počam od 31.05.2008.
- na iznos od 177,24 EUR počam od 30.06.2008.
- na iznos od 179,21 EUR počam od 31.07.2008.
- na iznos od 178,74 EUR počam od 31.08.2008.
- na iznos od 174,22 EUR počam od 30.09.2008.
- na iznos od 193,99 EUR počam od 31.10.2008.
- na iznos od 177,63 EUR počam od 30.11.2008.
- na iznos od 195,23 EUR počam od 31.12.2008.
- na iznos od 196,42 EUR počam od 31.01.2009.
- na iznos od 178,01 EUR počam od 28.02.2009.
- na iznos od 194,02 EUR počam od 31.03.2009.
- na iznos od 187,51 EUR počam od 30.04.2009.
- na iznos od 189,49 EUR počam od 31.05.2009.
- na iznos od 180,18 EUR počam od 30.06.2009.
- na iznos od 186,18 EUR počam od 31.07.2009.
- na iznos od 186,86 EUR počam od 31.08.2009.
- na iznos od 180,04 EUR počam od 30.09.2009.
- na iznos od 183,98 EUR počam od 31.10.2009.
- na iznos od 179,85 EUR počam od 30.11.2009.
- na iznos od 187,19 EUR počam od 31.12.2009.
- na iznos od 189,38 EUR počam od 31.01.2010.
- na iznos od 169,81 EUR počam od 28.02.2010.
- na iznos od 191,19 EUR počam od 31.03.2010.
- na iznos od 183,59 EUR počam od 30.04.2010.
- na iznos od 190,42 EUR počam od 31.05.2010.
- na iznos od 195,52 EUR počam od 30.06.2010.
- na iznos od 198,73 EUR počam od 31.07.2010.
- na iznos od 10,28 EUR počam od 31.08.2010.
- na iznos od 9,79 EUR počam od 30.09.2010.
- na iznos od 9,86 EUR počam od 31.10.2010.
- na iznos od 9,93 EUR počam od 30.11.2010.
- na iznos od 10,79 EUR počam od 31.12.2010.
- na iznos od 10,34 EUR počam od 31.01.2011.
- na iznos od 9,44 EUR počam od 28.02.2011.
- na iznos od 10,23 EUR počam od 31.03.2011.
- na iznos od 9,89 EUR počam od 30.04.2011.
- na iznos od 10,92 EUR počam od 31.05.2011.
sve do isplate, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. do 30.
lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. g. po stopi od 6,3% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2020. g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. g. po stopi od 5,89 godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. g. po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61 godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. g. po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2023. g. po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi od 4,00% godišnje te od 01. siječnja 2024. g. do isplate po stopi od 4,50% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb OIB: 53056966535, da tužitelju VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.903,09 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi,da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu31.10.2007.,radi rješavanja stambenog pitanja,da je vezan za valutu CHF,da je kamatna stopa mijenjana jednostrano odlukom banke,da su takve odredbe u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim,da je izvršio konverziju kredita u valutu klauzulu Eur,da nije obeštećen izvršenom konverzijom i da stoga traži isplatu preplaćenog iznosa za utuženi period ,koji će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.
1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, u cijelosti je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, sve kao u podnesku od 29. svibnja 2024. (list 230-232 spisa).
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio u cijelosti činjenice u tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovane,da je izvršenom konverzijom tužitelj u cijelosti obeštećen,da nije prigovarao izračunu ,da je isti u cijelosti prihvatio,osporava se i tijek zakonske zatezne kamate ,ističe prigovor zastare potraživanja.
3. U dokaznom postupku na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u tužbi i tužbenom zahtjevu, sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu (list 11-13, 80- 82 spisa), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 21. svibnja 2019. (list 14-17 spisa), Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu (list 18-20, 83-85 spisa), uvid u obavijesti o promjeni kamatnih stopa s otplatnim planovima (list 96-108 spisa), uvid u obračun konverzije prema Dodatku Ugovoru o kreditu s otplatnim planovima (list 143-183 spisa), uvid u pregled uplata po partiji kredita (list 184-186 spisa),
provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Tomislavu Prpiću, vl. obrta [obrt], sa zadaćom kao na listu 199-201 spisa, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 202-210 spisa), u privitku nalaza nalazi se i tabelarni prikaz rekonstruiranog otplatnog plana u usporedbi s realiziranim (list 211-212 spisa), saslušan je tužitelj VI kao stranka (list 242-243 spisa), dok je sud odbio tuženika s prijedlogom za saslušanje djelatnice banke ŽI u svojstvu svjedoka ,jer ista nije neposredno sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu i dodatka ugovora o kreditu, jer po navodima stranaka,nije bila osobni bankar tužitelja.
3. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije dipl. ecc. Tomislava Prpića, sud utvrđuje, da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita od 31.12.2007 do 31.05.2011. više uplatio 5.563,65 EUR.
4. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 29. svibnja 2024. (list 230-232 spisa), dok tuženik nije osporio matematički izračun nalaza vještaka, međutim, drži, da se nalaz bazira na pogrešnoj premisi, kao da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj. Nalaz i mišljenje vještaka, prihvatio je i ovaj sud, jer je vještak postupio po zadaći suda u cijelosti, po stavu suda nalaz vještaka sačinjen je po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću.
5. Iz iskaza tužitelja VI, u bitnome proizlazi, da je kredit podigao kod tuženika iz razloga što je to bila njegova matična banka kod koje je dobivao plaću i tamo je imao otvoren račun, vjerovao je banci, jer je to bila njegova matična banka, kredit je podigao za kupnju nekretnine za stanovanje njega i obitelji u kojoj i danas stanuje, nekretninu nikada nije iznajmljivao, niti je korištena u poslovne svrhe, u banku se išao interesirati koji je kredit najpovoljniji i tada su mu kazali u banci da je to kredit vezan za valutu CHF, izračunali su, da bi mu rata kredita tijekom otplate iznosila mjesečno 13.000,00 HRK, koji iznos kredita je mogao podnijeti s obzirom da je radio kao pomorac, međutim, nakon nekog vremena rata je počela rasti i narasla u jednom momentu i na 17.000,00 HRK, stalno se trudio uplaćivati više financijskih sredstava da bi što više otplatio glavnicu i smanjio ratu kredita, te je konačno kredit otplatio 2016. godine, nakon što je zaključio dodatak ugovoru, kako bi kredit bio vezan za valutu EUR, a na više valutu CHF, kada je zaključivao ugovor u banci nije upozoren na rizik kredita u valuti CHF niti ga je tko upozorio da bi kamata mogla tako značajno rasti, nije mu objašnjeno ni pod kojim uvjetima i na koji način može doći do promjene kamatne stope, zbog tako enormnog rasta kamate, odlučio se konvertirati kredit i tom prilikom s bankom nije mogao pregovarati o nikakvim uvjetima, kao ni kod zaključenja početnog ugovora, smatra da konverzijom nije obeštećen i zato je ustao ovom tužbom.
5. Cijeneći provedene dokaze svaki posebno i sve zajedno, sud utvrđuje slijedeće: Tužitelj je dokazao status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni postao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je kredit podignut za osobne potrebe kao stambeni kredit, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke, tužitelj je vjerno iskazivao pred sudom iz kojeg razloga se odlučio za podizanje predmetnog kredita kod tuženika, jer je tuženik bio njegova matična banka kojoj je vjerovao i kod koje je primao plaću, sud vjeruje iskazu tužitelja, jer je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom, tj. predmetnim ugovorom i otplatnim planovima, u koje je sud izvršio uvid, koji su se tijekom ugovornog odnosa mijenjali, jer se povećavala kamata i rata kredita, upravo kako je iskazivao tužitelj. Po utvrđenju suda, tuženik je sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjesečne rate, jer, iz ugovora nije vidljivo, da bi bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamatne stope, pa je stoga tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći iznos zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U kolektivnom sporu je donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, te je pravomoćno utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne. Prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odlukom Vrhovnog suda Rev- 2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326 st. 2 ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjene.
6. Tužitelj se u ovoj parnici osnovano poziva na utvrđenja u kolektivnom sporu, jer prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi i u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se mijenja prema odluci banke. Po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke. Iz ostalih odredbi ugovora o kreditu u koje je sud izvršio uvid, nisu vidljivi kriteriji prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope, stoga sud vjeruje iskazu tužitelja, da nije bilo formule kako se mijenja kamatna stopa, niti su bile obrazložene odredbe ugovora kako se i kada mijenja kamatna stopa,pa i u ovome dijelu sud cijeni istinim i uvjerljivim iskaz tužitelja.
7. Neosnovan je prigovor zastare koju ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO- a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci posl. br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dovodi do prekida zastare pozivom na odredbu čl. 241 ZOO-a, te da zastarni rok individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ponovno u trenutku kada sudska odluka donesena u povodu te tužbe postane pravomoćna. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 7219/13 pravomoćna je 13. lipnja 2014., pa od toga dana teče zastara za preplatu kamate, tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 13. lipnja 2019., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare a i prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .
8. Neosnovan je i prigovor tuženika, da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice,da je obeštećen konverzijom, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi ,da je tužitelj preplatio dug radi promjene kamatne stope, a takve odredbe su utvrđene ništetnim u kolektivnom sporu, kako je već naprijed obrazloženo, stoga je sud i dosudio tužitelju tražbinu , sve kao u izreci ove presude,koja je precizirana nakon provedenog financijskog vještačenja. Odlukom Vrhovnog suda RH,Rev- 2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu, nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim ako zakon ne propisuje što drugo. U odluci Rev-18/2018 Vrhovni sud RH sudi i obrazlaže, da je pogrešno pravno shvaćanje niže stupanjskih sudova, da je sklapanje sporazuma o konverziji , zapreka, da bi se moglo utvrđivati da bi bile nepoštene odredbe osnovnog ugovora o kreditu ,jer da zaključenje sporazuma o konverziji ne isključuje mogućost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog ugovora, a što je već utvrđeno i u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
9. Sud je tužitelju na tako dosuđene iznose, dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema stavu suda, tužiteljica je dokazala, da je tuženik postupio protivno naprijed cit. odredbama ZZP-a i ZOO-a, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, stoga je u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa,sve kao u tužbenom zahtjevu ,pa do konačne isplate.
10. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.
11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 stavak 1 i čl. 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice, prema troškovniku na listu 244 spisa i to: trošak za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 EUR, Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Tarifa), trošak sastava 2 obrazložena podneska, Tbr. 8/1 Tarife, svaki podnesak u iznosu od 200,00 EUR (ročišta 28. ožujka 2023., 29. svibnja 2023.), trošak pristupa na 3 ročišta po pun. odvjetniku, Tbr. 9/1 Tarife, svako ročište u iznosu od 200,00 EUR,(5. travnja 2023., 5. lipnja 2024. i 2. prosinca 2024.), sve uvećano za 25% PDV-a, Tbr. 46 Tarife, za iznos od 300,00 EUR, uvećano za trošak za provedeno vještačenje u iznosu od 350,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno iznosi 1.903,09 EUR.
12. Temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a (NN 70/2019, 80/2022), parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnog troška sud odlučuje na prijedlog stranke. Sud je tužitelju na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji, 13. siječnja 2025.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika