REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1226/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice ZČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi korištenja privremene nesposobnosti za rad, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/78, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 2. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-06/24-01/78, URBROJ: 338-01-06-05-24-02 od 2. srpnja 2024. u točki I. izreke utvrđeno je, da je povodom žalbe tužiteljice u rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/23-01/60, URBROJ: 338-21-02-02-24-09 od 4. ožujka 2024. navedeno da se obnavlja postupak u predmetu korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 23. prosinca 2021. do 28. veljače 2022. te korištenja rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. te pripadajućeg prava na isplatu naknade plaće. U točki II. izreke rješenja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/23-01/60, URBROJ: 338-21-02-02-24-09 od 4. ožujka 2024., a kojim rješenjem je u točki I. izreke tužiteljici priznato pravo na naknadu plaće tijekom korištenja rodiljnog dopusta na dan 23. prosinca 2021. u iznosu od 218,80 kuna, u točki II. izreke određeno je da tužiteljica za vrijeme korištenja prava iz točke I. izreke rješenja ima pravo na mjesečnu naknadu plaće u visini 100 % od osnovice za naknadu za puno radno vrijeme, u točki III. izreke rješenja tužiteljici je priznato pravo na isplatu novčane naknade za slučaj smrti djeteta u razdoblju od 24. prosinca 2021. do 23. ožujka 2022. u iznosu od 14.018,56 kuna, a u točki IV. izreke određeno je, da za vrijeme korištenja prava iz točke III. izreke rješenja, tužiteljica kao korisnica prava ima pravo na naknadu plaće u visini od 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. U točki V. izreke rješenja određeno je, da će naknadu plaće iz točke IV. izreke rješenja isplatiti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, na teret vlastitih sredstava, na tekući račun tužiteljice kao korisnice naknade. U točki VI. izreke rješenja poništeni su nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za vrijeme komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom isplaćeni tužiteljici za razdoblje od 24. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 1.110,57 kuna, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. siječnja 2022. u iznosu od 4.257,28 kuna, za razdoblje od 1. veljače 2022. do 28. veljače 2022. u iznosu od 4.257,28 kuna te nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. u iznosu od 12.923,36 kuna, a u točki VII. izreke rješenja određeno je, da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 2. srpnja 2024., tužiteljica je podnijela tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 2. kolovoza 2024., a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da nije dužna vratiti razliku novca za koju je tuženik tereti, jer je svu dokumentaciju na vrijeme dostavila, kao i sve ono što se tražilo od nje, a greška da se nije dogodila zbog nje, već zbog ginekologa te ako nekog treba teretiti da je to onda izabrani ginekolog koji je izdao krive doznake. Istaknula je, da je dostavila i korespondenciju između nje i ginekologa gdje se raspitivala o svojim pravima pa smatra da nije kriva za nastalu situaciju, jer se radi o grešci ginekologa, a ne njezinoj grešci. Stoga iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika od 2. srpnja 2024., kao i točka VI. izreke prvostupanjskog rješenja od 4. ožujka 2024.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 11. listopada 2024. u bitnome ponovio navode koje je iznio u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a sve imajući u vidu da tužiteljica nije podnijela tuženiku zahtjev za rodiljni dopust zbog smrti djeteta, niti je prilikom predavanja izvješća za rodiljni dopust koji je izdan s danom otvaranja 1. ožujka 2022. kao početnog dana, naznačila da je isto izdano za mrtvorođeno dijete niti je predala medicinsku dokumentaciju vezanu za mrtvorođeno dijete od 23. prosinca 2021., odnosno nije zatražila informacije u kojem razdoblju i na osnovu čega može koristiti navedeno pravo, odnosno da li je dovoljno izvješće ili se o tom pravu mora izdati rješenje u upravnom postupku, a po provedenom upravnom postupku da je utvrđeno, da se tužiteljici može opravdati razdoblje od tri mjeseca od poroda mrtvorođenog djeteta (od 23. prosinca 2021. do 23. ožujka 2024., ispravno treba pisati 23. ožujka 2021.), dok joj za razdoblje od 24. ožujka 2024, (ispravno treba pisati 24. ožujka 2022.). do 22. svibnja 2022. ne može priznati niti jedno od propisanih prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), kao niti pravo iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj 152/22), odnosno ranije važećim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22).

4. U ovom upravnom sporu 9. siječnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužiteljice i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjsko rješenje od 4. ožujka 2024. doneseno u izvršenju rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/II-502-06/22-01/172, URBROJ: 338-01-06-05- 23-02 od 3. veljače 2023. kojim je bila usvojena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-06/22-01/370, URBROJ: 338-21-02-02-22-04, a kojim je u točki I. izreke bio obnovljen postupak u predmetu korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 23. prosinca 2021. do 28. veljače 2022. te korištenja rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. i pripadajućeg prava na isplatu naknade plaće, u točki II. izreke tužiteljici su bili poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 23. prosinca 2021. do 28. veljače 2022. te korištenja rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022., dok je u točki III. izreke rješenja bilo određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

6. Utvrđeno je, da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti nakon što je tužiteljica 25. svibnja 2022. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za obustavu korištenja rodiljnog dopusta s danom 22. svibnja 2022., te je u postupku utvrđeno, da je tužiteljica bila u korištenju privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom od 3. studenoga 2021. do 28. veljače 2022., a nakon toga je od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. bila u korištenju rodiljnog dopusta, a nakon čega je od 23. svibnja 2022. do 25. listopada 2022. bila u korištenju nove privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te nakon toga i rodiljnog dopusta, za dijete rođeno **.**.2022. od 26. listopada 2022. do 20. lipnja 2023. te za to dijete i roditeljskog dopusta u vremenu od 21. lipnja 2023. do 17. prosinca 2023.

7. Utvrđeno je, da je prvo prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2022. doneseno u obnovi postupka, jer je u postupku utvrđeno da je tužiteljica izgubila prvo dijete 23. prosinca 2021., zbog čega su tim prvostupanjskim rješenjem bili poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 23. prosinca 2021. do 28. veljače 2022. te korištenje rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 21. svibnja 2022., no povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv istog, tuženik je rješenjem od 3. veljače 2023. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2022. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak, a u izvršenju kojeg je utvrđeno, da je zatraženo očitovanje izabranog doktora ginekologa tužiteljice vezano za izdavanje naprijed navedenih izvješća, na što se ginekolog očitovao 24. ožujka 2024. navodeći da se ne sjeća zašto je otvorio rodiljni dopust 1. ožujka 2022. s obzirom na porod mrtvorođenog djeteta 23. prosinca 2021. te da je očito pogriješio i ne zna zašto je došlo do takve greške, da li zbog previda datuma ili zbog brzine pisanja, dok vezano za drugu trudnoću tužiteljice se nije očitovao kada je najranije mogla otvoriti privremenu nesposobnost zbog komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom.

8. Utvrđeno je, da je tužiteljica u očitovanju od 22. ožujka 2024. navela da je elektroničkim putem 28. prosinca 2021. pitala izabranog doktora ima li pravo na bolovanje zbog smrti djeteta na što je odgovorio da ima ako to želi, a nakon toga da je i kontaktirala medicinsku sestru telefonski zbog termina i pregleda kojom prilikom je dobila doznaku koju je dostavila prvostupanjskom tijelu, zbog čega smatra da do nastale situacije nije došlo zbog njezine krivnje, nego krivnje ginekologa, a nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 4. ožujka 2024., protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu, koja je odbijena kao neosnovana ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 2. srpnja 2024., a koje rješenje je predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Prema odredbi članka 76. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine”, broj 152/22), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., o zahtjevima za ostvarivanje prava na rodiljne i roditeljske potpore koji nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, rješavat će se prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj 85/08, 110/08 - ispravak, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22). Prema stavku 5. članka 76. navedenog Zakona o zahtjevima za ostvarivanje prava za koja je novčana potpora uređena istim Zakonom te koji su podneseni, a nisu riješeni do dana stupanja na snagu istog Zakona rješavat će se prema odredbama Zakona, u dijelu koji se odnosi na visinu novčane potpore.

11. Sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22; u daljnjem tekstu: Zakon o potporama), zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta, ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznog i dodatnog rodiljnog dopusta.

12. Prema članku 12. stavku 2. Zakona o potporama, zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka na obvezni rodiljni dopust koristi u neprekidnom trajanju od 98 dana, od kojih 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta, s time da prema stavku 3. članka 12. istog Zakona dan očekivanoga poroda utvrđuje izabrani doktor ginekolog iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Prema odredbi članka 12. stavka 4. istog Zakona iznimno od stavka 2. članka 12. istog Zakona, zaposlena ili samozaposlena trudnica, ovisno o stanju trudnoće i zdravstvenom stanju, može početi koristiti rodiljni dopust iz stavka 2. istog članka i 45 dana prije dana očekivanog poroda, što utvrđuje izabrani doktor ginekolog iz stavka 3. ovoga članka. Prema odredbi članka 12. stavka 5. Zakona o potporama nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta iz stavka 2. članka 12 Zakona zaposlena ili samozaposlena majka ima pravo na dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji može svojom pisanom izjavom prenijeti na oca djeteta, uz njegovu prethodnu suglasnost, u cijelosti ili u vremenski ograničenom trajanju.

13. Sukladno odredbi članka 12. stavka 6. Zakona o potporama, ako je dijete prerano rođeno, obvezni rodiljni dopust iz stavka 2. članka 12. istog Zakona ili dodatni rodiljni dopust iz stavka 5. članka 12. istog Zakona produžuje se za onoliko dana za koliko je dijete prerano rođeno.

14. Prema stavku 7. članka 12. Zakona o potporama pod prerano rođenim djetetom u smislu stavka 6. istog članka, smatra se dijete rođeno prije navršenog 37. tjedna, odnosno 259. dana trudnoće, u skladu s ocjenom nadležnog tijela Zavoda na temelju vještačenja na osnovi medicinske dokumentacije.

15. Sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o potporama, ako zaposlena ili samozaposlena majka rodi mrtvo dijete prije nego što je započela koristiti rodiljni dopust odnosno ako dijete umre prije nego što je protekao rodiljni ili roditeljski dopust, ima pravo na rodiljni dopust odnosno ima pravo nastaviti koristiti pravo na rodiljni odnosno roditeljski dopust još tri mjeseca računajući od idućeg dana od dana rođenja mrtvog djeteta odnosno od dana smrti djeteta.

16. Sukladno odredbi članka 24. stavka 1. Zakona o potporama za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. Zakona o potporama ili prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o potporama naknada plaće iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

17. Sukladno odredbi članak 46. stavka 1. Zakona o potporama, korisnik koji potražuje prava iz Zakona dužan je na zahtjev nadležne ustrojbene jedinice Zavoda dostaviti dokaze koji su uvjet za ostvarenje traženog prava, ako Zavod istima ne raspolaže ili ih ne može pribaviti po službenoj dužnosti. Prema stavku 2. članka 46. Zakona o potporama u prikupljanju dokaza kojima se utvrđuje opravdanost zahtjeva korisnika Zavod ima pravo služiti se svim raspoloživim podacima o korisniku kao osiguranoj osobi prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju te koristiti službene podatke nadležnih središnjih tijela državne uprave i javnih ustanova, kao i drugih nadležnih tijela iz kojih se može utvrditi osnovanost stjecanja traženog prava. Prema stavku 3. članka 46. Zakona o potporama nadležna središnja tijela državne uprave i javne ustanove, kao i druga nadležna tijela iz stavka 2. istog članka, dužni su Zavodu dostaviti ili staviti na raspolaganje tražene podatke u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Prema stavku 4. članka 46. stavka 4. Zakona Zavod je dužan i ovlašten, u svrhu provjere osobnih podataka, ostvarene plaće/dohotka, ispunjavanja pravnih, medicinskih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore prema ovom Zakonu, prije i za vrijeme korištenja ostvarenih prava od strane korisnika provjeriti postojanje zakonom propisanih činjenica i okolnosti na osnovi kojih korisnik stječe i/ili koristi pravo na rodiljnu i roditeljsku potporu, a korisnici prava, poslodavci i druge pravne osobe, na temelju čijih se podataka i isprava odlučuje o ispunjavanju uvjeta za ostvarenje i/ili korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore, dužni su Zavodu i ustrojbenoj jedinici Zavoda dostaviti i predočiti sve činjenice i dokaze odlučne za priznavanje i/ili korištenje traženog, odnosno ostvarenog prava. Sukladno stavku 5. članka 5. navedenog članka Zakona o potporama u svrhu provjere osobnih podataka, ostvarene plaće/dohotka, pravnih, medicinskih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore prema ovom Zakonu, a na temelju postavljenog zahtjeva korisnika za ostvarivanje prava na rodiljne i roditeljske potpore prema ovom Zakonu, Zavod i ustrojbena jedinica Zavoda ovlašteni su prikupljati dokaze o ispunjavanju propisanih uvjeta za ostvarenje i/ili korištenje traženog prava prema propisima o upravnom postupku.

18. Prema odredbi članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", broj 33/23) upravni postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu istoga zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o obvezom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", broj 80/13, 137/13 i 98/19) te propisa i općih akata donesenih na temelju toga Zakona.

19. Prema odredbi danka 36. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, broj 80/13, 137/13, 98/19; u daljnjem tekstu: Zakon), osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na: naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

20. Prema odredbi članka 38. stavka 1. i 2. Zakona, pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6. 8., 9., 20. i 25. Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. Pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. ovoga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom 39. ovoga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom.

21. Sukladno odredbi danka 39. stavak 1. točke 6. Zakona, pravo na naknadu plaće pripada osiguranici ako je privremeno nesposobna za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom, koja se naknada sukladno odredbi članka 41. stavka 1. Zakona isplaćuje osiguraniku na teret sredstava Zavoda od prvog dana korištenja prava.

22. Prema odredbi članka 39. točke 7. Zakona, pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih istim Zakonom, ako je: privremeno spriječen za rad zbog korištenja rodiljnog dopusta i prava na rad u polovici punoga radnog vremena, sukladno propisima o rodiljnim i roditeljskim potporama te prema točki 8. istog članka ako je privremeno nesposoban za rad zbog korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta, u slučaju mrtvorođenog djeteta ili smrti djeteta za vrijeme korištenja rodiljinog dopusta.

23. Prema odredbi članka 48. stavka 1. Zakona, osiguranik za vrijeme privremene nesposobnost iz članka 39. točaka 1. do 6. te točaka 9. i 10. Zakona ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna dok izabrani doktor ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad.

24. Sukladno odredbi članka 54. stavka 1. Zakona, naknada plaće određuje se od osnovice za naknadu koju čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno o tome na čiji se teret isplaćuje, osim u slučaju kada je posebnim zakonom drukčije propisano.

25. Prema odredbi članka 54. stavak 2. Zakona, pod plaćom na osnovi koje se utvrđuje osnovica za naknadu plaće podrazumijeva se, u smislu istog Zakona, redovita mjesečna plaća osiguranika utvrđena u skladu s odredbama propisa o radu te naknada plaće isplaćena za vrijeme odsutnosti s rada (godišnji odmor, plaćeni dopust i privremena nesposobnost) koja se isplaćuje na teret pravne ili fizičke osobe kod koje je osiguranik zaposlen. Prema odredbi članka 54. stavka 5. Zakona u slučaju kad se osnovica za naknadu plaće ne može utvrditi prema stavku 1. istog članka, osnovicu za naknadu plaće čini plaća isplaćena do dana nastanka slučaja na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, odnosno pripadajuća plaća za mjesec za koji se određuje naknada plaće, s tim da tako određena osnovica, kada se naknada isplaćuje na teret sredstava Zavoda, ne može biti veća od najniže osnovice osiguranja koja služi za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je nastupio osigurani slučaj,

26. Prema odredbi članka 55. stavka 2. točke 2. i 3. te točke 4. Zakona, naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za privremene nesposobnosti zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom kao i za vrijeme rodiljnog dopusta, kao i za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 39. točke 8. ovoga Zakona s time da prema stavku 3. članka 55. Zakona visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda utvrđuje Zavod, s time da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 3., 4. i 8. istog članka.

27. Sukladno odredbi članka 90. stavku 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22 i 156/22) o pravu na naknadu plaće odlučuje se, u pravilu, bez donošenja pisanog rješenja na osnovi tiskanice „Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad” koju izdaje izabrani doktor iz članka 21. stavka 3. istog Pravilnika ili podataka koje Zavod preuzima iz Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske (CEZIH).

28. Prema stavku 2. članka 90. navedenog Pravilnika, iznimno od stavka 1. istog članka kad se privremena nesposobnost za rad utvrđuje zbog korištenja prava na dopust za slučaj smrti djeteta iz članka 39. točke 8. Zakona, odnosno zbog privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu iz članka 39. točke 9, Zakona, o pravu na naknadu plaće odlučuje se pisanim rješenjem, a na osnovi zahtjeva osiguranika.

29. Prema odredbi članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku (”Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

30. Naime, u ovom upravnom sporu nije sporno da je prvostupanjsko tijelo u postupku saznalo da je tužiteljica izgubila dijete 23. prosinca 2021. za koje je bila u korištenju privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom od 3. studenoga 2021. do 28. veljače 2022. pa je pravilno prvostupanjskim rješenjem od 4. ožujka 2024. (u točki III. izreke) tužiteljici priznato pravo na rodiljni dopust na dan gubitka djeteta 23. prosinca 2021. i pripadajuće naknade plaće, kao i za razdoblje od tri mjeseca nakon gubitka djeteta, u vremenu od 24. prosinca 2021. do 23. ožujka 2022. u ukupnom iznosu od 14.237,36 kuna, odnosno 1.889,62 eura sukladno odredbi članka 17. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

31. Također, su pravilno iz gore navedenog razloga prvostupanjskim rješenjem u točki VI. izreke poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za vrijeme komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u razdoblju od 24. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 1.110,57 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. siječnja 2022. u iznosu 4.257,28 kuna, za razdoblje od 1. veljače 2022. do 28. veljače 2022. u iznosu od 4.257,28 kuna te nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. u iznosu od 12.923,36 kuna, što predstavlja ukupni iznos od 22.548,49 kuna odnosno 2.992,70 eura, iz čega proizlazi da je razlika između predmetnim prvostupanjskim rješenjem priznatog iznosa naknade plaće i već primljenog iznosa, iznos od 1.103,08 eura.

32. Pravilno je utvrđeno i da se tužiteljici ne može priznati pravo na privremenu nesposobnost za rad odnosno neko pravo iz Zakona o potporama za razdoblje od 24. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. (23. svibnja 2022. tužiteljica je otvorila privremenu nesposobnost za rad zbog komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom za drugo dijete tj. dijete rođeno **.**.2022.), jer je tužiteljica navela da je ta trudnoća utvrđena 6. svibnja 2022., a privremena nesposobnost za rad otvorena je 23. svibnja 2022. pa se prije toga datuma, nije niti mogla otvoriti privremena nesposobnost za rad, dok se izabrani ginekolog tužiteljice nije očitovao na okolnost od kada se tužiteljici najranije mogla otvoriti privremena nesposobnost za rad za dijete rođeno **.**.2022., slijedom čega je pravilno odlučeno kao u točki VI. izreke prvostupanjskog rješenja 4. ožujka 2024.

33. Na navode tužiteljice iz tužbe kojima ističe da nije kriva za nastalu situaciju i da se radi o grešci izabranog doktora ginekologa koji je vodio njezinu trudnoću, zbog čega da se zbog njegovog propusta ne može teretiti nju da vrati bilo kakve novce(odnosno razliku novaca) tuženiku, ukazuje se tužiteljici, da su pravilno prvostupanjskim rješenjem poništeni nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za vrijeme komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom u vremenu od 24. prosinca 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 1.110,57 kuna, za razdoblje od 1. siječnja 2022.do 31. siječnja 2022. u iznosu od 4.257,28 kn, za razdoblje od 1. veljače 2022. do 28. veljače 2022. u iznosu od 4.257,28 kuna te nalozi za isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta od 1. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. u iznosu od 12.923,36 kuna, odnosno sveukupno 22.548,49 kuna tj. 2.992,70 eura tj. razlika između prvostupanjskim rješenjem priznatog iznosa naknade plaće i već primljenog 1.103,08 eura, jer iako je tužiteljici izabrani doktor ginekolog izdao izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad za rodiljni dopust od 1. ožujka 2022. odnosno nakon rođenja mrtvorođenog djeteta 23. prosinca 2021. i dalje je vodio privremenu nesposobnost za rad zbog komplikacija u vezi s trudnoćom, a osnovom koje je tužiteljica bila u korištenju prava, za što nije imala uvjeta, a nije sporno da tužiteljica nije podnijela tuženiku zahtjev za rodiljni dopust zbog smrti djeteta, niti je prilikom predavanja izvješća za rodiljni dopust koji je izdan s danom otvaranja 1. ožujka 2022. kao početnog dana naznačila da je isto izdano za mrtvorođeno dijete, niti je predala medicinsku dokumentaciju vezanu za mrtvorođeno dijete ili se informirala kod tuženika u kojem razdoblju i na osnovu čega može koristiti navedeno pravo, već je provodeći postupak tuženik utvrdio da se tužiteljici može pravdati razdoblje od tri mjeseca od poroda mrtvorođenog djeteta odnosno od 23. prosinca 2021. do 23. ožujka 2022. sukladno članku 17. stavku 1. Zakona o potporama, dok joj se za razdoblje od 24. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022. ne može priznati niti jedno od propisanih prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju niti iz Zakona o potporama niti pripadajuća naknada plaće, jer za to tužiteljica nije ispunila zakonske uvjete. Naime, tužiteljici se ne može priznati pravo na privremenu nesposobnost za rad, odnosno neko pravo iz Zakona o potporama za dijete rođeno **.**.2022. za razdoblje od 24. ožujka 2022. do 22. svibnja 2022., jer je tužiteljica navela da joj je ta nova trudnoća utvrđena 6. svibnja 2022., a privremena nesposobnost za rad je otvorena 23. svibnja 2022., što bi značilo da joj se prije tog datuma niti nije mogla otvoriti privremena nesposobnost za rad, dok se izabrani ginekolog tužiteljice nije očitovao na okolnost od kada se tužiteljici najranije mogla otvoriti privremena nesposobnost za rad za dijete rođeno **.**.2022.

34. Stoga kako tužiteljica nije obavijestila prvostupanjsko tijelo da je izgubila prvo dijete 23. prosinca 2021. niti je podnijela tuženiku zahtjev za rodiljni dopust zbog smrti djeteta niti je prilikom predavanja izvješća za rodiljni dopust koji je izdan s danom otvaranja 1. ožujka 2022. kao početnog dana, naznačila da je isto izdano za mrtvo rođeno dijete, a niti je predala medicinsku dokumentaciju vezanu za mrtvorođeno dijete (smrtni list), to u tom pogledu postoji odgovornost na strani tužiteljice, jer se oko ostvarivanja prava vezanih za rodiljni dopust i roditeljske potpore trebala obratiti upitom tuženiku, odnosno prvostupanjskom tijelu, kojem je i u konačnici predala zahtjev za obustavu korištenja rodiljnog dopusta s danom 22. svibnja 2022. pa je po mišljenju ovog Suda osporavano rješenje tuženika zakonito, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- tužiteljici ZČ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji, Zagreb, Margaretska 3