Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: R1-1/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, po sutkinji toga suda Vesni Rep, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Opće bolnice „Dr. NE“ u [adresa], Odjel za psihijatriju, protiv protustranke EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav NE“ [adresa], Odjel za psihijatriju, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, nakon usmene rasprave održane 13. siječnja 2025. u prisutnosti protustranke EE osobno, njezinog punomoćnika po službenoj dužnosti odvjetnika Brune Petrovčića, po ovlaštenju voditeljice Odjela za psihijatriju dr. Mirjane Gašparić-Sikavica dr. Bojana Živanović Đilas, te stalnog sudskog vještaka prim.mr.sc.dr. Elvire Koić, 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Protustranci EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1969., iz [adresa], određuje se prisilni smještaj na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice „ NE“ [adresa], a po procjeni liječnika i smještaj u Kliniku za psihijatriju Vrapče, na rok od 30 dana računajući od 6. siječnja 2025. do zaključno 4. veljače 2025., radi liječenja.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem broj R1-1/2025-2 od 7. siječnja 2025., prema članku 35. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.; dalje: ZZODS), pokrenut je postupak po službenoj dužnosti za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu EE iz [adresa], nakon dostavljene Obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi, Mišljenja te Anamneze od strane Odjela za psihijatriju Opće bolnice „Dr. NE“ [adresa], jer protustranka nije dala pristanak za hospitalizaciju. Istim rješenjem protustranci EE postavljen je punomoćnik u osobi Brune Petrovčića, odvjetnika iz [adresa].

2. Na temelju dostavljene dokumentacije proizlazi da je EE zaprimljena 4. siječnja 2025. na Odjel za psihijatriju pod dijagnozom bipolarni afektivni poremećaj, hipomana epizoda (F31.2), u stanju koje prema mišljenju liječnika specijalista zahtijeva liječenje hospitalizacijom.

3. Na ročištu održanom 7. siječnja 2025., u smislu odredbe članka 36. stavak 1. ZZODS-a, protustranka EE je upoznata sa svrhom vođenja sudskog postupka. Međutim, i nakon toga ista se protivila prisilnom smještaju smatrajući kako liječenje hospitalizacijom nije potrebno te da ona nema suicidalnih misli, pa nije opasna niti za sebe, a niti za druge.

3.2. Voditeljica Odjela dr. Mirjana Gašparić-Sikavica je navela kako je protustranka zaprimljena u hitnoj službi zbog pogoršanja psihičkog stanja u okviru dugogodišnje afektivne psihoze. Psihijatrijski da se liječi od 1995. te da je u tom periodu imala epizode sniženog i epizode povišenog raspoloženja. Smatra da je neophodno hospitalno liječenje u sadašnjoj fazi bolesti obzirom da je protustranka prekinula uzimanje lijekova u dovoljnoj dozi kako joj je bilo preporučeno, a što je najvjerojatnije i dovelo do aktuelnog pogoršanja. Ona da nema kritičnosti prema svojem stanju i potrebi liječenja. Posljednjih nekoliko godina da je bila češće na bolovanju radi depresivnosti te je imala i epizode suicidalnih pokušaja.

4. Rješenjem poslovni broj R1-1/2025-5 od 7. siječnja 2025. određeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim.mr.sc. Elviri Koić dr.med. (specijalisti psihijatru), koja nije zaposlena u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je protustranka zadržana radi liječenja, radi ocjene radi li se o osobi s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, te je li potrebno protustranku smjestiti u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.

4.1. Pismeni nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju dostupne medicinske dokumentacije te osobnog pregleda protustranke kojeg je obavila 9. siječnja 2025.

4.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje prim.mr.sc. Elvire dr. Koić, specijalist psihijatar, proizlazi da nakon što je započelo liječenje na Odjelu za psihijatriju još nije nastupilo poboljšanje koje bi omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritični uvid u bolest, a što je preduvjet za ambulantno liječenje. I dalje se manifestira prisutnost simptoma iz kruga psihotičnih poremećaja, bipolarnog, tj. manično-depresivnog tipa. Uz primijenjenu terapiju ti su simptomi u manjoj mjeri ublaženi, ali su još uvijek prisutni. I dalje je prisutna suicidalna opasnost, dominantno zbog impulzivnosti i nepostojanja uvida u ozbiljnost psihičkog poremećaja. Radi se o bipolarnom afektivnom poremećaju, psihotičnog intenziteta koji je prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB 10 označena šifrom F31.2, koji je teški duševni poremećaj. Pod utjecajem patoloških proživljavanja, protustranka ne rasuđuje u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke. Svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja, dezorganiziranog je ponašanja i impulzivna. U skladu sa razmišljanjem pod utjecajem psihotičnog stanja, ne može dati potpuno slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Raspravno je sposobna jer je orijentirana u prostoru, vremenu, prema drugima i sebi i može sudjelovati na planiranoj raspravi te odgovarati na pitanja suda, što ona jasno i izražava. Kako još nisu nastupile bitne pozitivne promjene i dalje postoji realna opasnost od ponavljanja štetnih radnji, a što sve predstavlja opasnost za pacijenticu, ali i za druge osobe ili imovinu, izravno i ozbiljno ugrožavanje svoga zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Mišljenja je da je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi sukladno ZZODS-u, odnosno provesti prisilnu hospitalizaciju na odjelu psihijatrije u Općoj bolnici Koprivnica ili u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi, poput Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu.

5. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka spec. psihijatra.

6. Na usmenoj raspravi održanoj 13. siječnja 2025. u smislu članka 37. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama na Odjelu za psihijatriju saslušana je protustranka EE, po ovlaštenju voditeljice Odjela za psihijatriju dr. Mirjane Gašparić-Sikavica dr. Bojana Živanović Đilas i vještakinja prim.mr.sc.dr. Elvira Koić.

6.1. Iz iskaza dr. Bojane Živanović Đilas proizlazi da su suglasni s nalazom vještakinje dr. Koić. Mišljenja su da gospođa EE i dalje treba bolničko liječenje jer nema uvid u svoje stanje i potrebu liječenja. Terapija se daje u obliku injekcija jer postoji sumnja da bi pacijentica popila lijekove.

6.2. Vještakinja prim.mr.sc.dr. Elvire Koić je ostala kod svog nalaza i mišljenja i smatra da pacijentici treba još malo vremena za oporavak kako bi došla do veće organiziranosti mišljenja, postupaka i ponašanja te shvatila da ako do poboljšanja došlo i prije, da se hospitalno liječenje može dogovorno prekinuti uz to da se obavijesti sud. U sadašnjem stanju i u ovoj fazi smatra da je objektivno potrebno mjesec dana za stabilizaciju. Procjenjuje da kod pacijentice još uvijek postoji primarno opasnost od suicida.

6.3. Protustranka EE u osnovi prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje, ali s obzirom na pozitivan stav vještakinje u odnosu na njezinu osobnost, odnosno afirmativnost, nije joj jasno zbog čega je potrebno produžiti njezin prisilni boravak. Navodi da je bila iskrena u razgovoru sa vještakinjom te joj je priznala da je imala četiri pokušaja suicida, ali svaki put u depresivnoj fazi svoje bolesti. Smatra da nije opasna niti za sebe, a niti za druge. Izražava negodovanje zbog čega joj se ne omogućuje da koristi mobitel dulji vremenski period kroz dan jer joj je isti potreban da bi se javila majci te razgovarala sa sinom i kćeri, koji razgovori su joj potrebni. Također smatra da joj je mobitel potreban i zbog toga što je privatna poduzetnica, piše EU projekte, ima dva aktivna natječaja, a onemogućena je da kontaktira sa svojim klijentima. Ističe da je kod Općinskog suda u Koprivnici pokrenula radni spor protiv svog ranijeg poslodavca, pa da joj je mobitel potreban i zbog kontakta sa punomoćnicima koji ju zastupaju u tom postupku. Mobitel joj je potreban također i zbog raspolaganja s njezinim novčanim sredstvima u banci.

6.4. Na postavljeno pitanje od strane protustranke vještakinji dr. Koić, ista je odgovorila da svaki depresivni poremećaj je dio tzv. bipolarnog poremećaja, a hipomane manične faze su svojevrsni mehanizam psihološke obrane od depresije. Jedna od karakteristika u pogoršanju stanja je impulzivnost, a to je situacija u kojoj osoba i bez prethodnog promišljanja može učiniti neku radnju koja može potencijalno biti i štetna. Konkretno misli na suicid. Bez obzira na to što su neki od ranijih pokušaja suicida kod pacijentice bili promišljeni i planirani, oni predstavljaju najsnažniji znak i rizik za ponavljanje takvog ponašanja. U medicini i psihijatriji je očuvanje života primarno te je to ono na što najviše treba obratiti pozornost i pokušati očuvati život, a potom i njegovu kvalitetu. Iz njezinog iskustva i znanja te savjesti zaključuje da su suicidalni pokušaji stvarno marker za ponovljene takve situacije i da se događa da i pri nebrojenom pokušaju osoba može i dovršiti radnju. Pacijenticu procjenjuje kao natprosječno inteligentnu osobu, snažne ličnosti, ali ambivalentnu i nedosljednu koja zbog utjecaja duševnog poremećaja mijenja mišljenja i površno reagira na vrlo važne situacije. Kako u povijesti bolesti ima anamnezu uspjeha u liječenju i postizanja stabilnih faza, smatra da je jako važno pacijentici upravo sada dati podršku kako bi se postigao ponovo uspjeh u liječenju. U odnosu na podatke o štetnom ponašanju prije prijema u bolnicu, trošenju novca, uništavanju stvari, plaćanja rundi u lokalnoj gostionici i drugim neuobičajenim ponašanjima za pacijenticu, izjavljuje da je te podatke saznala iz povijesti bolesti, odnosno da je te podatke dao njezin suprug, a u iste nema razloga ne vjerovati.

6.5. Na pitanje punomoćnika protustranke na temelju čega je detektirala postojanje manične faze, vještakinja odgovara na temelju podataka o njezinom ponašanju prije dolaska u bolnicu, koji su navedeni u povijesti bolesti, te na temelju njezinog stanja kako je ono opisano u medicinskoj dokumentaciji prilikom hospitalizacije. Na maničnu fazu da ukazuje i to što je drugog dana po dolasku u bolnicu povukla pisani pristanak za liječenje jer da joj isto nije potrebno, bez uvažavanja struke i liječnika koji je poznaju godinama. Odbija piti lijekove. Inzistira na razgovoru, a kada joj se ponudi dulje vrijeme za razgovor, tada se ponavlja. Isto da se dogodilo i prilikom njezinog osobnog razgovora sa pacijenticom. Teže ju je usmjeravati, prepuna je ideja, osjeća se snažno, voli žive boje.

6.6. Punomoćnik pacijentice, a što i ona potvrđuje, iznosi stav kako bi ista pristala na liječenje hospitalizacijom, ali ne u sadašnjoj ustanovi, već u drugoj ustanovi istog tipa kao što je Jankomir, Sveti Ivan ili Klinika u Vrapču.

7. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da protustranka boluje od teškog duševnog poremećaja koji se dijagnosticira kao bipolarni afektivni poremećaj, psihotičkog intenziteta, koji je prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB 10 označen šifrom F31.2. Prema detaljno obrazloženom nalazu vještakinje, kako pismenom, tako i usmenom, pacijentica pod utjecajem patoloških proživljavanja ne rasuđuje u skladu sa stvarnosti, a ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja, dezorganiziranog je ponašanja i impulzivna. Od hospitalizacije pa do donošenja ovog rješenja još nisu nastupile pozitivne promjene pa i dalje postoji realna opasnost od ponavljanja štetnih radnji, što predstavlja opasnost za pacijenticu, a i za druge osobe i imovinu. Protustranka ozbiljno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, a osobito jer postoji mogućnost suicida, obzirom da je i ranije pokušala isti izvršiti.

7.1. Iz obrazloženih razloga ispunjene su pretpostavke za prisilni smještaj protustranke EE na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ u [adresa], a po procjeni liječnika i smještaj u Kliniku za psihijatriju Vrapče, u smislu članaka 27. i 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a u trajanju od 30 dana, računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o njezinom prisilnom zadržavanju 6. siječnja 2025. do zaključno 4. veljače 2025.

7.2. Za slučaj potrebe produženja prisilnog smještaja psihijatrijska ustanova dužna je sukladno odredbi čl. 40. st. 1. ZZODS-a najkasnije u roku od 7 dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u ovom rješenju predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

Koprivnica, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Vesna Rep

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba vijeću Županijskog suda u Varaždinu u roku od 3 dana od dana dostave rješenja (čl. 42. st. 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja (čl. 42. st. 5. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Pravo na žalbu pripada osobama iz čl. 41. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, izuzev osobi od povjerenja (čl. 42. st. 2. istog Zakona).

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju

2. EE, Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju

3. Odvjetnik Bruno Petrovčić, putem e-komunikacije

4. Spis