REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-256/2023-25.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., OIB: 82031999604, sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Brune Spiza, odvjetnika, punomoćnice tuženika UF i punomoćnice umješača VF, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o. da isplati tužiteljici ČF iznos od 1.280,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2023. do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.462,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2024. do isplate, sve po stopi koja se određuje od dospijeća do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.100,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2023. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.280,00 EUR od 30. siječnja 2023. do 5. travnja 2023., kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.075,45 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 20. siječnja 2023., oko 16,10 sati, ušla u autobus tuženika, linija 261 na stanici Dubec, zajedno sa svojim suprugom LF. Između stanica [adresa] i [adresa] tužiteljica se ustala sa sjedala da stisne tipku "stop" prije svoje stanica [adresa], a u tom trenutku vozač autobusa je naglo i intenzivno zakočio u velikoj brzini što je tužiteljicu zarotiralo te je padajući prvo udarila leđima u rukohvat kod izlaznih vrata, a zatim pala na pod i ostala nepokretna. Suprug joj je pomogao da se ustane i na stanici Č zajedno su polagano izašli iz autobusa i prehodali do kuće. Došavši doma tužiteljica se legla zbog velikih bolova i snažne tresavice. Obzirom da je bio petak, tužiteljica se nadala da će preko vikenda snažni bolovi minuti, ali su se, naprotiv, bolovi pojačali te se tužiteljica u ponedjeljak, 23. siječnja javila svojoj liječnici opće prakse dr. EF u [adresa] koja ju je uputila na hitan prijem u KB Dubrava gdje su dijagnosticirane teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma trupa kralješka L1 uz blagi pomak fragmenata, fraktura poprečnog nastavka L2 uz pomak distalnog ulomka te ispad diskova. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne povrede te joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja joj je pružana tijekom liječenja potražuje, a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

2.000,00 EUR

- za pretrpljeni strah

1.500,00 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti

2.000,00 EUR - za tuđu pomoć i njegu

300,00 EUR

odnosno sveukupno iznos od 5.800,00 EUR sa pripadajućim kamatama. Budući je umješač tijekom postupka isplatio nesporni iznos od 3.420,00 EUR dana 10. ožujka 2023., podneskom od 7. svibnja 2024. potražuje daljnji iznos od 2.380,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2024. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, u tužbi tužiteljica tvrdi da se štetni događaj dogodio dana 20. siječnja 2023. oko 16,10 h u autobusu tuženika, liniji 261 na stanici Dubec, međutim na okolnosti štetnog događaja ista kao dokaz dostavlja samo kopije izjava od nje i njezinog supruga koji je navodno tada bio putnik u autobusu. Prema podacima Službe za nadzor, upravljanje i razvoj prometa kod tuženika navedeni događaj nije evidentiran u dnevnom izvješću o stanju prometa i ne postoji pisano izvješće o izvanrednom događaju od strane kontrolora. Prema važećem voznom redu, na taj dan, u navedeno vrijeme je prometovao autobus na liniji 261 VR 01 AP Dubrava kojim je upravljao vozač OF. Prema priloženom izvješću vozača autobusa, na jako uskoj cesti, vozač je bio prisiljen u vožnji malo zakočiti, radi izbjegavanja mogućeg direktnog sudara sa drugim automobilom, a u to vrijeme tužiteljica je stajala, vjerojatno radi izlaska na slijedećoj autobusnoj stanici, te je u obje ruke držala stvari. Iz navedenog se može zaključiti da se tužiteljica nije držala za rukohvate na odgovarajući način, te da je time doprinjela nastanku štetnog događaja. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik nije dužan naknaditi nastalu štetu tužiteljici jer je šteta prouzročena radnjom putnika i stranim uzrokom (naletom drugog automobila) koji se nije mogao predvidjeti, niti izbjeći ili otkloniti. Ujedno, tuženik navodi kako je tužbeni zahtjev postavljen previsoko u odnosu na ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Isti nije u skladu s težinom zadobivene ozljede, osporava utuženi tijek zakonskih zateznih kamata na iznos imovinske štete obzirom bi ista mogla teći tek od dana presuđenja do isplate pa predlaže a sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovane.

3. Umješač na strani tuženika se pridružio navodima tuženika.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u izjave (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-8, 24-25 spisa), izvješće (list 15-16 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017003025515 (list 17, 36-37 spisa), generalnu policu osiguranja od odgovornosti br. 078700091117 (list 18-19 spisa), generalnu policu osiguranja od odgovornosti br. 078700091116 (list 20-21 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću (list 45-47 spisa), saslušani svjedoci OF (list 61- 62 spisa) i LF (list 62-63 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 63 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, a sporan je nastanak štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušani su svjedoci OF i LF te tužiteljica.

8. Iz iskaza svjedoka OF proizlazi da je upravljao autobusom tuženika na liniji 261. Prethodno je stao na autobusnom stajalištu na kojem su izašli neki putnici. Nakon tog stajališta je suženje ceste zbog kuće koja je prethodno izgrađena pa može proći samo jedno veće vozilo sa velikim oprezom. On se kretao malom brzinom, ali mu je iz suprotnog smjera nailazio osobni automobil, misli marke Seat, bijele boje, koji se kretao velikom brzinom pa je prikočio. Čuo j da se odostraga nešto događa, a prethodno je vidio tužiteljicu u retrovizoru koja je u rukama držala dvije vrećice i pripremala se za izlazak iz autobusa na sljedećoj stanici. Radi se o autobusu Iveco sa dvoja vrata, jedna su odmah pored vozača, a druga su iza sredine i tužiteljica se nalazila na tim drugim vratima. Kasnije je čuo da je tužiteljica pala, u autobusu je bilo još desetak putnika kojima se ništa nije dogodilo. Ponavlja da se kretao malom brzinom, ali pri tako maloj brzini je trzaj veći jer se autobus "ukopa". Da je nastavio vožnju za cca 1 metar bi došlo do frontalnog sudara sa tim vozilom iz suprotnog smjera. To vozilo je imalo dugačke tragove kočenja i da nije bilo tog suženja ceste oni bi se bez problema mimoišli. Tužiteljica je u objema rukama imala vrećice i bila se naslonila na staklenu pregradu kod vrata, ali on nije previše obraćao na nju pozornost jer je morao paziti na stanje u prometu. Nije vidio njezin pad. Radi se o autobusu koji ima u stražnjem dijelu malo povišenu galeriju te je tužiteljicu uočio kada je s te galerije krenula prema vratima kako bi se pripremila za izlazak i tada je u objema rukama držala neke stvari, a nakon što je pala ostali putnici su joj pomogli pokupiti te stvari. Nitko od drugih putnika nije pao.

9. Iz iskaza svjedoka LF proizlazi da su se iz Dubca vraćali s posla te neposredno prije njihove stanice nekih 30-50 metara su krenuli prema izlazu. Radi se o autobusu koji ima galeriju sa dvije stepenice sa koje se mora sići da bi se pritisnuo gumb za izlazak i pripremiti za izlazak. Uz ta vrata je rukohvat te se njegova supruga desnom rukom primila za rukohvat, no kad je autobus zakočio jer je iz suprotnog smjera naišlo vozilo tijelo joj se zarotiralo s lijeva u desno te je prvo udarila u vertikalni rukohvat leđima i potom pala na leđa. Došli su do njihove stanice pa ju je on podignuo i pitao da li da zovu hitnu, ali ona nije htjela. Kad su došli kući je legla no počela joj se tresti brada, pa su ipak otišli na hitnu gdje je ustanovljenja ozljeda kralježnice. Za vrijeme njezinog liječenja nije mogla obavljati veće kućanske poslove koje su umjesto nje radili djeca i on. U vrijeme nastanka štetnog događaja tužiteljica je imala torbu na ramenu i misli da nije imala ništa drugo.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je slušala iskaze svjedoka OF i njezinog supruga LF i oni su vjerno opisali prometnu dinamiku. Naime, oni već 20 god putuju s tim autobusom s posla i doista postoji taj zavoj koji je tzv. mrtva zona i ne vidi se i vozač je morao prikočiti jer je nailazio auto iz suprotnog smjera. Da bih sišla na toj stanici mora doći do rukohvata na kojem je gumb "stop" i poznavajući taj dio ceste kretala se vrlo oprezno. Sa galerije na kojoj je bila je morala proći dva rukohvata koji su joj bili s desne strane i držala se desnom rukom za taj drugi rukohvat, a s lijevom rukom je išla pritisnuti taj gumb koji se nalazi na trećem rukohvatu s lijeve strane. U tom pokretu kada je krenula pritisnuti gumb je došlo do kočenja i trzaja, ona se zarotirala oko rukohvata i udarila u vertikalni rukohvat leđima te je potom pala. Imala je na ramenu torbu i u jednoj ruci vrećicu iz koje su ispale jabuke, koje su joj potom drugi putnici pomogli pokupiti. Bila je u šoku i kada ju je suprug pitao da li da zovu hitnu rekla je da nije potrebno jer je samo htjela doći kući. Kući je legla i počela joj se tresti brada pa su zvali hitnu koji su rekli da dođu. Kod liječnika su ipak otišli sljedeći dan i to je otišla kod svoje liječnice koja ju je uputila na RTG snimanje i kada su se vratile slike ju je uputila na Rebro gdje je sa suprugom otišla na hitni prijem i gdje su joj ponovno učinili RTG snimanje. Ostala je jedan dan u bolnici kako bi pratili stanje i onda su joj uzeli mjere za ortozu koju je nosila dva i pol mjeseca. Ona i danas nakon cjelodnevnog rada osjeća bolove u tom lumbalnom dijelu leđa i ne može se više u potpunosti sagnuti, kad veže cipele mora čućnuti. Tijekom liječenja nije mogla obavljati kućanske poslove koje je obavljao suprug.

11. Sud iskazima svjedoka OF i LF, kao i tužiteljice vjeruje jer su isti iskazivali logično, uvjerljivo i životno te u bitnome međusobno suglasno posbeno u dijelu u kojem opisuju prometnu situaciju zbog koje je autobus naglo zakočio. Svjedok OF sam pad tužiteljice nije vidio pa sud njegov iskaz u dijelu u kojem opisuje da se tužiteljica nije držala za rukohvat nije posebno cijenio, dok su i svjedok LF i tužiteljica suglasno iskazivali da se tužiteljica prilikom kočenja autobusa prvo zarotirala oko rukohvata i leđima udarila u vertikalni rukohvat, a potom pala na leđa, a sud tim iskazima vjeruje jer su logični, uvjerljivi i životni, kao i u skladu sa ostalim provedenim dokazima u spisu.

12. Temeljem svega naprijed iznesenog, ovaj sud utvrđuje da je štetni događaj - pad tužiteljice u autobusu - nastao prilikom jakog kočenja vozača tuženika radi nailaska automobila iz suprotnog smjera s kojim se nije mogao mimoići na cesti, a kojom prilikom se tužiteljica zbog trzaja autobusa zarotirala oko rukohvata za koji se držala, udarila leđima u vertikalni rukohvat i potom pala na leđa. Stoga je tuženik kao vlasnik motornog vozila – autobusa u kojem se tužiteljica kao putnica ozlijedila – temeljem čl. 1069. st. 1. i čl. 1071. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) odgovoran naknaditi istoj nastalu štetu. Pritom ovaj sud smatra da tužiteljica temeljem čl. 1092. st. 1. ZOO-a nije doprinijela nastanku štete jer se ista držala za rukohvat kada je došlo do naglog kočenja autobusa.

13. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igora Stipančića, kirurga.

14. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede: prijelom trupa L1 kralješka i prijelom lijevog poprečnog nastavka L2 kralješka. Ovi prijelomu su joj utvrđeni 4 dana nakon štetnog događaja MSCT-om u KB Dubrava. Utvrđen joj je kompresivni prijelom trupa prvog slabinskog kralješka i prijelom lijevog poprečnog nastavak L2 kralješka. Zbog istih je primljena na jedan dan na bolničko liječenje. Kako se radilo o stabilnim prijelomima opskrbljena je imobilizacijom tzv. U ortozom. Ortozu tj. imobilizaciju je nosila do 5.4.2023. Potom bez daljnjih pregleda i kontrola vezanih za predmetnu ozljedu. Time se liječenje smatra završenim zadnjim pregledom ortopeda/traumatologa kojeg je načinila 5.4.2023. Nakon provedenog liječenja zaostaju trajne posljedice zadobivenih prijeloma slabinskih kralješaka u obliku povremenih bolova u donjem dijelu leđa i ograničenjem kretnji slabinske kralježnice u srednjem stupnju. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju smatra da je tužiteljici nastupilo smanjenje njene životne aktivnosti u omjeru od 8%-10%. Tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao do 3 dana, srednjeg do 7 dana i manjeg oko 5 tjedana. Bol jakog intenziteta je trpjela 3 dana, srednjeg 7-8 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenu životnu aktivnost. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 6 tjedana 2 h na dan zbog nošenja ortoze. Potom je po skidanju iste još trebala pomoć u ukupnom trajanju od 2 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora. Pomoć joj je trebala za nabavku i pripremu hrane, ostvarivanje zdravstvene zaštite – odlasci liječniku na kontrolne preglede i pretrage. Uvid u zdravstveni karton svakako daje informacije o eventualnim ranijim tegobama vezanim za slabinski dio leđa. Međutim, ovdje je evidentno da se radi o akutnoj traumi i prijelomu kralježaka. Činjenica je da postoje i degenerativne promjene na kralježnici koje su utvrđene CT-om. Uzevši u obzir i postojanje tih promjena smatra da samo ozljeđivanje tj prijelomi koje je zadobila dovode do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od najmanje 8%.

15. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Igora Stipančića i to stoga što smatra da su isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužiteljice, a niti stranke nisu imale primjedbe na isto. Tužiteljica je prvotno izjavila prigovor na nalaz i mišljenje, koji je na ročištu za glavnu raspravu od 21. studenog 2024. povukla.

16. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

17. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

18. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.600,00 EUR. 19. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužiteljice, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.200,00 EUR.

20. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 8%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužiteljici kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.600,00 EUR.

21. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 4.400,00 EUR.

22. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (84 sata) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18, 120/21 i 152/24) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2025. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 5,99 EUR, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 300,00 EUR.

23. Tužiteljici bi sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete pripao iznos od 4.700,00 EUR. Budući je umješač tijekom postupka platio nesporni iznos od 3.420,00 EUR to je tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 1.280,00 EUR. 24. Tužiteljica ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

25. Budući je tužiteljica tužbu podnijela 30. siječnja 2023., a vještak je u nalazu naveo da je liječenje zbog posljedica iz ovog štetnog događaja završeno 5. travnja 2023. zakonske zatezne kamate su joj sukladno čl. 1103. ZOO-a dosuđene od 6. travnja 2023. do isplate, po stopi određenoj temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

28. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

29. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine svog zahtjeva uspjela je sa 81% svog zahtjeva (dosuđen joj je iznos od 1.280,00 EUR, a uzet je u obzir i nesporno plaćeni iznos tijekom postupka od 3.420,00 EUR). Tuženik je u odnosu na tužiteljicu što se tiče visine tužbenog zahtjeva uspio sa 19%. Uzimajući u obzir omjer 100:81 u odnosu na 0:19, tužiteljica je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a uspjela u sporu 90,5%, a tuženik 9,5% pa je sveukupni uspjeh tužiteljice 81%.

30. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (2.380,00 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podnesaka od 7.3.2023. i 7.5.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 13.4.2023. i 20.11.2024. po 25 bodova (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 11.4.2024. i 21.11.2024. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.100,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.375,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,23 EUR i na presudu u iznosu od 70,25 EUR, tako da joj je priznat parnični trošak u iznosu od 1.497,48 EUR. Kako je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 81% zahtjeva to je istoj priznat trošak u iznosu od 1.212,96 EUR, a u cijelosti joj je priznat kao nužan i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, tako da je tužiteljici sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.462,96 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 24.9.2024. kojim iznosi prigovore na nalaz i mišljenje vještaka jer je navedene prigovore povukla na ročištu za glavnu raspravu 21. studenog 2024. pa navedeni trošak temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a ne može pasti na teret protivne strane, kao niti trošak pristupa na ročište 20.3.2024. jer tog dana ročište nije niti održano. Tužiteljici također nije priznat trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 EUR koji trošak je predujmljen, ali budući je odustala od prigovora na nalaz i mišljenje, nije utrošen te će tužiteljici biti vraćen, kao niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer navedeni trošak nije još nastao budući sukladno čl. 4. toč. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu: ZSP) obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

32. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 70,25 EUR

2. tuženiku

3. umješaču