REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-103/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Ivanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lozo & partneri d.o.o. iz Zagreba, Varšavska 16, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupan po punomoćnici GU, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenoga 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnice tužitelja Lovre Loze, odvjetnika te punomoćnice tuženika GU, diplomirane pravnice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 13. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, isplatiti tužitelju CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 4.547,16 eura bruto, zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 88,22 eura od 11. lipnja 2019. do isplate

- na iznos od 121,09 eura od 11. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 110,04 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate

- na iznos od 119,34 eura od 11. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 123,71 eura od 11. listopada 2019. do isplate

- na iznos od 119,44 eura od 11. studenog 2019. do isplate

- na iznos od 119,89 eura od 11. prosinca 2019. do isplate

- na iznos od 111,98 eura od 11. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 126,13 eura od 11. veljače 2020. do isplate

- na iznos od 113,30 eura od 11. ožujka 2020. do isplate

- na iznos od 101,33 eura od 11. travnja 2020. do isplate

- na iznos od 102,54 eura od 11. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 107,22 eura od 11. lipnja 2020. do isplate

- na iznos od 115,89 eura od 11. srpnja 2020. do isplate

- na iznos od 114,02 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate

- na iznos od 116,06 eura od 11. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 109,29 eura od 11. listopada 2020. do isplate

- na iznos od 108,40 eura od 11. studenog 2020. do isplate

- na iznos od 116,36 eura od 11. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 128,50 eura od 11. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 111,91 eura od 11. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 106,14 eura od 11. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 122,46 eura od 11. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 116,59 eura od 11. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 116,20 eura od 11. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 129,42 eura od 11. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 121,97 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 118,75 eura od 11. rujna 2021. do isplate

- na iznos od 113,41 eura od 11. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 122,99 eura od 11. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 127,66 eura od 11. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 119,36 eura od 11. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 121,69 eura od 11. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 104,59 eura od 11. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 120,16 eura od 11. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 131,95 eura od 11. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 131,75 eura od 11. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 126,08 eura od 11. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 111,32 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a nakon 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dodatku na plaću, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj CU (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 24. siječnja 2024. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu "Vozač autobusa I" u organizacijskoj jedinici autobusni prijevoz Podsused te mu je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20. Tužitelj je sklopio ugovor o radu 25. srpnja 2022. za radno mjesto vozač autobusa III sa koeficijentom složenosti poslova 2,40, međutim čitavo vrijeme obavlja iste poslove na istom radnom mjestu. Dakle, tužitelj je cijelo vrijeme svog radnog odnosa obavljao isti rad kao i svi radnici koji obavljaju poslove vozača autobusa. Tužitelj je stoga doveden u nejednak položaj jer je za isti rad primao znatno manju plaću. Sukladno odredbi čl. 67 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća, u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Pravilnikom i pripadajućim katalogom radnih mjesta određeni su koeficijenti složenosti za radna mjesta vozač autobusa I i vozač autobusa III. Za ta radna mjesta zahtijeva se ista razina i vrsta stručne spreme, radnici imaju istog neposrednog rukovoditelja, sredstva i uvjete rada te obavljaju isti posao. Tuženik kao poslodavac je utvrdio različit koeficijent složenosti poslova za radna mjesta na kojima se obavlja isti rad. Sukladno odredbi čl. 91 Zakona o radu propisana je obveza poslodavca isplatiti jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti. S obzirom da je tužitelju tuženik iz nepoznatih razloga umanjivao plaću te je istu isplaćivao prema koeficijentu 2,20, umjesto 2,40 tužitelj potražuje isplatu razlike plaće u iznosima kako je to navedeno prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 3. listopada 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj trenutno zaposlenik tuženika na radnom mjestu ''Vozač autobusa III'', a da nije sporno da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da prema Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog električnog tramvaja iz 2015. u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač autobusa I'' s koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00. Tuženik zaključuje da je plaća tužitelja određena ugovorom o radu u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac, prvenstveno Kolektivnom ugovoru, te da je tuženik mogao odbiti ponudu ugovora o radu ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom od 2,20 za radno mjesto ''Vozač autobusa I''. Tuženik dalje navodi da su neistiniti navodi tužitelja da tuženik na platnim listama neosnovano vrši korekciju koeficijenta za -0,20 jer da tužitelj prima plaću prema koeficijentu radnog mjesta na kojem je zaposlen, a da je navedena korekcija posljedica automatskog prijenosa podataka iz Evidencije radnika u platne liste. Tuženik naglašava da nije točno da drugi vozači autobusa kod tuženika, kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju iste poslove kao i tužitelj, upravo suprotno postoje razlike između svih vozača zaposlenih kod tuženika prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju obzirom da voze različite autobusne linije, iz kojeg razloga je tuženik razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II, i vozač III) te utvrdio da im pripada različiti koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Tuženik se stoga protivi zahtjevu tužitelja za naknadom razlike u bruto plaći za utuženo razdoblje, te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu od 8. svibnja 2019. (str. 9-11 spisa), u ugovor o radu od 21. listopada 2020. (str. 12-14 spisa), u ugovor o radu od 25. srpnja 2022. (str. 15-17 spisa), u opise poslova radnog mjesta vozač autobusa I i vozač autobusa III (str. 22-23 spisa), u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika (str. 36-52 spisa), u izračun potraživanja (str. 91-92 spisa), saslušani su svjedoci SU (str. 100-101 spisa), MU (str. 101 spisa), te tužitelj kao parnična stranka (str. 101 spisa).

4. Sud je na temelju izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

5. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je na tužitelja u utuženom razdoblju primijenjen koeficijent za obračun plaće 2,20, te da je na temelju ugovora o radu za period od 8. svibnja 2019. pa do 1. kolovoza 2022. obavljao poslove radnog mjesta vozač autobusa I. Sporno je jesu li navedeni poslovi jednaki poslovima koje obavljaju drugi djelatnici tuženika, zaposleni na radnom mjestu vozač autobusa II, odnosno vozač autobusa III, u odnosu na koje djelatnike se primjenjuje koeficijent složenosti poslova 2,40.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju za utuženo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu 2,20 za obavljanje poslova radnog mjesta vozača autobusa I.

7. Iz iskaza svjedoka SU proizlazi da isti radi kod tuženika počevši od kolovoza 2011. na radnom mjestu vozača autobusa. Poznaje tužitelja jer je on njegov radni kolega. Zna da tužitelj također radi kao vozač, na istim linijama te ovisno o rasporedu izmjenjuju smjene i puštaju autobuse jedan drugome, tako da može reći da sadržajno rade iste poslove. Voze autobuse na istim linijama. Svjedok ima koeficijent 2,40 i čitavo vrijeme mu se isplaćuje plaća prema koeficijentu 2,40.

8. Svjedok MU u svom iskazu navodi da kod tuženika radi od studenoga 2015. kao vozač autobusa te čitavo vrijeme obavlja iste poslove. Poznaje tužitelja i jedan od drugoga su preuzimali službe, voze iste autobuse na istim linijama. Svjedok je u početku imao koeficijent 2,20, nakon dvije godine narastao je na 2,40, a trenutno ima koeficijent 2,60. Ništa se sadržajno u poslovima svjedoka nije mijenjalo tijekom njegovog rada kod tuženika.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika počevši od 8. svibnja 2019. te mu je utvrđen koeficijent 2,20. Poznaje svjedoke SU i MU te navodi da obavlja isti posao, radi kao vozač na istim linijama, vozi iste autobuse te jedan od drugog preuzimaju smjenu. Nakon tri godine koeficijent tužitelja je izmijenjen i sada iznosi 2,40, a sadržaj posla nije se mijenjao.

10. Sud je iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja kao parnične stranke prihvatio u cijelosti kao životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci SU i MU svi radnici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača autobusa kao i tužitelj, no dok saslušani svjedoci prema svojim iskazima primaju plaću prema koeficijentu 2,40, tužitelj jedini iskazuje da je njegov koeficijent za izračun plaće u utuženom razdoblju iznosio 2,20 sve do srpnja 2022. nakon čega mu poslodavac isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40, iako radi iste poslove kao i u razdoblju kada je primao plaću prema koeficijentu 2,20. Sud je utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja da su u utuženom periodu navedeni svjedoci i tužitelj obavljali iste poslove na radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika, te su često preuzimali smjenu ili predavali smjenu jedni drugima na istoj autobusnoj liniji. Iz navedenoga proizlazi da ne postoji razlika u sadržaju poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa III, kao što je to u postupku tvrdio tuženik, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača autobusa.

11. Prema odredbi čl. 91. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st. 2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

12. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tuženika na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

13. Slijedom navedenoga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju dosuditi traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje počevši od 8. svibnja 2019. do zaključno 1. kolovoza 2022. koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, u ukupnoj visini od 4.547,16 eura bruto, a koja visina proizlazi iz izračuna tuženika te među strankama nije sporna.

14. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja određeno je sukladno odredbi čl. 87 Kolektivnog ugovora za radnike tuženika.

15. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove postupka. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

16. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 1.000,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 250,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46), što sveukupno iznosi 1.250,00 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

17. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 13. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku