Poslovni broj: UsI-1496/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/21-02/77, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-29 od 7. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 17. lipnja 2024. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/21-02/77, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-29 od 7. svibnja 2024., tužitelj u bitnom navodi kako se u osporenom aktu tuženika između ostalog utvrđuje da on nije u cijelosti postupio u skladu s rješenjem o uklanjanju klasa: UP/I-362-02/21-02/77 od 22. ožujka 2021. jer da nije uklonio istočni dio stambene građevine u tlocrtnim dimenzijama 12,40 x 6,40 visine prizemlje + potkrovlje (Pr + Pk) pod kosim dvostrešnim krovom, niti da je obavijestio tuženika o uklanjanju ukopane armirano betonske građevine pravokutnog tlocrtnog oblika dimenzija cca 8,0 x 15,0 m, ni dostavio dokaz o tome, pa mu je izrečena druga novčana kazna u iznosu od 10.617,83 EUR. Tužitelj podnosi tužbu kojom pobija citirano rješenje iz razloga što je isto u potpunosti nezakonito i nepravilno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i povreda postupka, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno i što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Sudu se ukazuje na bitan propust u postupanju tuženika. Objekt koji je predmet inspekcijskog postupka ozakonjen je rješenjem o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-02/13-08/0539 od 22. kolovoza 2014. Tužitelj je uistinu ozakonjenom objektu dogradio na zapadnom dijelu dio visine prizemlje dimenzija 6,40 x 7,30, ali taj dio je po nalogu tuženika uklonjen. Ova činjenica je tuženiku poznata, što je razvidno iz pobijanog rješenja. Upravo uklanjanjem tog zapadnog dijela objekta tužitelj je uklonio i otklonio sve nezakonitosti s predmetnog objekta. Ostatak objekta, istočni dio stambene građevine u tlocrtnim dimenzijama 12,40 x 6,40 visine prizemlje + potkrovlje (Pr + Pk) pod kosim dvostrešnim krovom, nije nezakonit. Ozakonjen je u navedenim tlocrtnim dimenzijama upravo rješenjem o izvedenom stanju. Dakle, trenutno stanje na terenu je zakonito. Radovi koji su izvedeni na predmetnom objektu, a koji ocrtavaju stanje različito od onog koje je bilo u trenutku ozakonjenja predmetnog objekta kao nezavršenog, sukladni su Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima, s čim u vezi tužitelj citira odredbe čl. 1. i čl. 5. Pravilnika, te ističe kako su izvedeni radovi sukladni i odredbama Prostornog plana uređenja Općine Bol, na čijem se području nalazi predmetna nekretnina, s čim u vezi citira odredbu čl. 147. Prostornog plana, nakon čega navodi kako je u konkretnom slučaju tužitelj u cijelosti postupao u skladu s pozitivnim propisima RH. Tuženik zanemaruje ili umanjuje vrijednost donesenog rješenja o izvedenom stanju. Rješenjem o izvedenom stanju je jasno definirana i određena dimenzija objekta koji se ozakonjuje, pa budući da je tlocrtna dimenzija objekta ista onoj dimenziji objekta čije se uklanjanje traži, nema zakonitog osnova za uklanjanje cijelog objekta. Osnova bi bilo samo za uklanjanje krova, koji nije isti kao krov objekta koji je legaliziran, ali budući je krov izrađen u skladu s prethodno navedenim Pravilnikom, nezakonito je cjelokupno rješenje tuženika, budući je tužitelj otklonio sve nezakonite dijelove objekta nakon donošenja rješenja o uklanjanju od 22. ožujka 2021. (zapadni dio visine prizemlje). Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a konačno predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 12. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 12. prosinca 2024. zajedno s prilogom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/21-02/77, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-29 od 7. svibnja 2024., točkom 1. utvrđuje se kako je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-362-02/21-02/77 Urbroj: 443-02-03-12-01-21-3 od 22. ožujka 2021. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloniti građevinu maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 19,70 x 6,40 m, čiji je istočni dio tlocrtnih dimenzija cca 12,40 x 6,40 m, visine prizemlja + potkrovlje (Pr+Pk), pod kosim dvostrešnim krovom, dok je zapadni dio građevine tlocrtnih dimenzija cca 6,40 m x 7,30 m, visine prizemlje pod ravnom armiranobetonskom pločom, i ukopanu armiranobetonsku građevinu pravokutnog tlocrtnog oblika dimenzija cca 8 m x 15 m, koje se grade izvan građevinskog područja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno dana 10. svibnja 2021., točkom 2. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/21-02/77, URBROJ: 443-02-03-12- 01-22-19 od 29. lipnja 2022., kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 15. srpnja 2022., točkom 3. se utvrđuje kako tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio istočni dio stambene građevine u tlocrtnim dimenzijama cca 12,40 x 6,40 m, visine prizemlja + potkrovlje (Pr+Pk), pod kosim dvostrešnim krovom, niti je obavijestio tuženika o uklanjanju ukopane armiranobetonske građevine pravokutnog tlocrtnog oblika dimenzija cca 8 x 15 m, niti dostavio dokaz o tome u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja kojim mu je izrečena prva novčana kazna, točkom 4. tužitelja se prisiljava na uklanjanje drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.617,83 eura, točkom 5. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 6. tužitelj se upozorava da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se nakon izricanja ove novčane kazne, na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom, dok je točkom 7. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 5. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenjem tuženika Klasa:

UP/I-362-02/21-02/77 Urbroj: 443-02-03-12-01-21-3 od 22. ožujka 2021. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno 10. svibnja 2021..

11.Potom, nesporno i da je tužitelj protiv rješenja tuženika Klasa: UP/I-362- 02/21-02/77 Urbroj: 443-02-03-12-01-21-3 od 22. ožujka 2021. pokrenuo upravni spor, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-1887/21-7 od 20. prosinca 2021. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-999/22-2 od 21. travnja 2022., što pak znači da je citirano rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

12.Potom, neprijeporno je i da je tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/21- 02/77, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-19 od 29. lipnja 2022. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, a koje je postalo izvršno 15. srpnja 2022., protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 15 UsI-1768/22-6 od 17. studenog 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje presude tužitelj nije izjavio žalbu, pa je citirana presuda postala pravomoćna 9. prosinca 2022., što pak znači da je i to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

13.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 22. ožujka 2024. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno rješenju o uklanjanju od 22. ožujka 2021. s obzirom da nije uklonio istočni dio stambene građevine u tlocrtnim dimenzijama cca 12,40 x 6,40 m, visine prizemlja + potkrovlje (Pr+Pk), pod kosim dvostrešnim krovom, o čemu je sastavljen zapisnik, te je fotografirana predmetna građevina, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

14.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

15.Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18 i 117/21) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

Stavkom 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne. Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja. Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, Klasa: UP/I-362-02/21-02/77 Urbroj: 443-02-03- 12-01-21-3 od 22. ožujka 2021. postalo izvršno 10. svibnja 2021., točkom 2. da je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/21-02/77, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-19 od 29. lipnja 2022. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 15. srpnja 2022., točkom 3. kako tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio dio građevine koji se precizira ovom točkom izreke osporenog rješenja, te se točkom 4. tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 22. ožujka 2021. drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.617,83 eura jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 114. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/21-02/77, Urbroj: 443-02-03-12- 01-21-3 od 22. ožujka 2021. postalo izvršno 10. svibnja 2021., koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Osim toga, od važnosti je i činjenica da je rješenje tuženika Klasa: UP/I- 362-02/21-02/77, Urbroj: 443-02-03-12-01-22-19 od 29. lipnja 2022. kojim je tužitelju izrečena prva novčana kazna kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju postalo izvršno 15. srpnja 2022. te da je proteklo više od 30 dana od izvršnosti tog rješenja do dana donošenja osporenog rješenja, koju okolnosti također ne spori tužitelj, ujedno, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije u cijelosti postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio istočni dio stambene građevine u tlocrtnim dimenzijama cca 12,40 x 6,40 m, visine prizemlja + potkrovlje (Pr+Pk), pod kosim dvostrešnim krovom, a što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 22. ožujka 2024., koji isto tako prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 22. ožujka 2021. upozoren da će se na izvršenje naredbe o uklanjanju prisiljavati izricanjem novčanih kazni, ako ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke toga rješenja, te u rješenju od 29. lipnja 2022. da u slučaju ako ne ukloni predmetnu građevinu nakon izricanja ove kazne da će se na uklanjanje prisiljavati drugom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 7. svibnja 2024., kojim ga se prisiljava na izvršenje citiranog rješenja drugom novčanom kaznom u iznosu od 10.617,83 eura.

18.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj problematizira samu nezakonitu gradnju, iz čega je zapravo za zaključiti kako tužitelj citiranim navodima osporava rješenje o uklanjanju od 22. ožujka 2021., prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti tog rješenja, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 7. svibnja 2024., dakle rješenja kojim se izvršava rješenje o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne.

19.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način je on i postupio s obzirom da je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: UsI-1887/21-7 od 20. prosinca 2021. odbio njegov tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja o uklanjanju, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-999/22-2 od 21. travnja 2022., što pak znači da je citirano rješenje o uklanjanju ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno. Stoga, u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, u kojem smislu se tužitelja upućuje na obrazloženja naprijed citiranih presuda ovoga suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

20.U odnosu pak na temeljne tužbene prigovore u kojima tužitelj ističe kako ostatak objekta, odnosno istočni dio stambene zgrade u tlocrtnim dimenzijama 12,40 x 6,40 m, visine prizemlje +potkrovlje (Pr+Po), pod kosim dvostrešnim krovom, nije nezakonit, s obzirom da je ozakonjen u navedenim tlocrtnim dimenzijama upravo rješenjem o izvedenom stanju, uslijed čega da nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, za kazati je i kako su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani.

21.Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako prema podacima upravnog spisa koji je od strane tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, nedvojbeno proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku izvršen uvid u jedinstveni informacijski sustav e-dozvola, kada je utvrđeno da je Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Supetar, izdao rješenje o utvrđivanju građevne čestice (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) KLASA: UP/I-350-05/22-05/000016, URBROJ: 2181/1-11-00-07/15- 22-0006 od 5. prosinca 2022. kojim se utvrđuje da građevnu česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine koja se dokazuje rješenjem o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-361-02/13-08/0539, URBROJ: 2181/1-11-07/4-14-0007, od 22. kolovoza 2014. čini dio k.č.z. 838/14 k. o. [katastarska općina], ukupne površine P-401,00 m2, kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana u mj. 1:1000, izrađenoj od ovlaštenog geodeta, LN, univ. bacc. ing. geod. et. geoinf. Geo247, iz tvrtke "Universum projekt" d.o.o. Međutim, iz spisa proizlazi kako je također u provedenom inspekcijskom postupku utvrđeno da je tužitelj u svojstvu investitora na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u cijelosti uklonio građevinu ozakonjenu citiranim rješenjem o izvedenom stanju, nakon čega je izgradio u cijelosti novu građevinu visine prizemlje potkrovlje (Pr+Pk), maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 19,70 x 6,40 m, čiji je istočni dio tlocrtnih dimenzija cca 12,40 x 6,40 m visine prizemlje potkrovlje (Pr+Pk) pod kosim dvostrešnim krovom, dok je zapadni dio građevine tlocrtnih dimenzija cca 6,40 x 7,30 m visine prizemlje (Pr) pod ravnom armiranobetonskom pločom, sve bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole. Ujedno, opisano utvrđenje, koje tužitelj nije osporavao, utvrđeno je i pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj: 16 UsI-1877/21-7 od 20. prosinca 2021., koja je potvrđena od strane Visokog upravnog suda RH presudom poslovni broj: Usž-999/22-2 od 21. travnja 2022.

22.Stoga, rješenje o utvrđivanju građevne čestice KLASA: UP/I-350-05/22- 05/000016, URBROJ: 2181/1-11-00-07/15-22-0006 od 5. prosinca 2022. odnosno zemljišta nužnog za redovitu uporabu izdano za građevinu koja je ozakonjena naprijed citiranim rješenjem o izvedenom stanju, koja je zatim uklonjena, a nakon čega je na istom mjestu izgrađena u cijelosti nova građevina, neprijeporno nije akt kojim se dopušta gradnja nove građevine, niti je od utjecaja na nedvojbeno utvrđeno činjenično stanje i to da je tužitelj za gradnju u cijelosti nove građevine, izgrađene na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nastaloj od dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u zakonskoj obvezi ishoditi građevinsku dozvolu, koju on nesumnjivo nikada nije ishodio.

23.Također, izvršenim uvidom u provedenom upravnom postupku u jedinstveni informacijski sustav Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine namijenjen izdavanju akata za građenje tj. vođenju postupaka temeljem Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji "eDozvola", utvrđeno je da je tužitelj nadležnom Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostavi Supetar, 22. ožujka 2023. prijavio početak građenja sukladno odredbama članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji prema glavnom projektu, zajedničke oznake TŠ/22, glavnog projektanta FN, mag. ing. arch., broj ovlaštenja A 4921, te je uvidom u glavni projekt utvrđeno da se istim predviđa završavanje nezavršene građevine ozakonjenje rješenjem o izvedenom stanju, tako što će se izvesti u potpunosti novi krov, te dovršiti fasada građevine. No, kako je ranije obrazloženo, u provedenom postupku utvrđeno je da je ozakonjena građevina uklonjena, nakon čega je izgrađena u cijelosti nova građevina za koju je investitor sukladno odredbama Zakona o gradnji bio u zakonskoj obvezi ishoditi građevinsku dozvolu, pa se u konkretnom slučaju nikako ne može primijeniti Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, na koji se tužitelj neosnovano poziva, koji pak propisuje da se protivno prostornom planu mogu projektirati, graditi i izvoditi radovi na završavanju nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili nije namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida (članak 1. stavak 3.)

24.Isto tako, vezano za samu izrečenu novčanu kaznu, za navesti je i kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da predmetne građevine spadaju u 2.b skupinu prema Zakonu o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te kod stanja stvari da je odredbom čl. 14.c Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj 46/20 i 80/20) propisano da se fizička osoba prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju građevine novčanom kaznom drugi put u iznosu od 10.617,83 eura, pa kako se ovdje radi o izricanju druge novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u visini koju propisuje citirana odredba.

25.Naposljetku, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP-a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude detaljno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja rješenja, dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme ni mjesto izvršenja, to je pak jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

26.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno i pravomoćno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, kao i da je izvršno i pravomoćno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanu izricanjem prve novčane kazne, nakon čega tužitelj ponovno u cijelosti nije uklonio predmetnu građevinu, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se izvršava rješenje o uklanjanju na način da se tužitelju izriče druga novčana kazna u iznosu od 10.617,83 eura kojom ga se prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

27.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

28.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 13. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, Istarska 3, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 12. prosinca 2024., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.