Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-41/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jasni Lekić, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja CIAK TOOLS d.o.o., Zagreb, Kovinska ulica 4, OIB: 26004523816, zastupanog po punomoćniku Bojanu Šupukoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA-TRADE d.o.o. Varaždin, Majerje, Gospodarska ulica 2, OIB: 10926574453, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KORUŠIĆ, HRG I VUKALOVIĆ j.t.d., iz Varaždina, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 28. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Bojana Šupukovića uz direktora tužitelja EV i punomoćnice tuženika, odvjetnice Željke Pintarić uz direktora tuženika CV, na ročištu za objavu presude, 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se usvaja platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je 20. ožujka 2024. donio javni Rankica Benc iz Varaždina pod poslovnim brojem sudskog predmeta Ovrv-1134/2024, kojim se nalaže tuženiku CROATIA-TRADE d.o.o. Varaždin, Majerje, Gospodarska ulica 2, OIB: 10926574453, da tužitelju CIAK TOOLS d.o.o., Zagreb, Kovinska ulica 4, OIB: 26004523816

namiri tražbinu u iznosu od 5.100,42 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku do isplate i to:

• na iznos od 433,12 EUR od 27.09.2021.,

• na iznos od 288,06 EUR od 01.10.2021.,

• na iznos od 271,34 EUR od 09.10.2021.,

• na iznos od 132,67 EUR od 18.10.2021.,

• na iznos od 117,79 EUR od 04.11.2021.,

• na iznos od 550,97 EUR od 26.11.2021.,

• na iznos od 285,01 EUR od 26.11.2021.,

• na iznos od 185,48 EUR od 27.11.2021.,

• na iznos od 220,42 EUR od 03.01.2022.,

• na iznos od 60,65 EUR od 27.01.2022.,

• na iznos od 2.554,91 EUR od 28.03.2022.,

po stopi od 7,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 7,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 7,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 10,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 12,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 12,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024. po stopi od 11,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. ožujka 2024. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate

po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024. po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se prigovor tuženika, istaknut radi prebijanja u neodređenom novčanom iznosu, kao nedopušten.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 847,46 EUR u roku od 15 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 315,04 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika Rankice Benc iz Varaždina, poslovni broj sudskog predmeta Ovrv-1134/2024 od 20. ožujka 2024., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 5.100,42 EUR sa ovršnim troškom u iznosu 275,00 eura, sve sa zateznim kamatama.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, osporavajući isto u cijelosti, rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-41/2024-2 od 8. travnja 2024., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nesporno je među strankama u ovom postupku:

- da postoje nepodmirene tražbine tužitelja prema tuženiku koje se odnose na robu koju je tuženik kupio kod tužitelja (filter zraka, filter goriva, filter ulja, filter ulja mb; man, filter zraka man tgl, dimer atas 10/1, tekućina za pranje stakla adk ljetna 5/1, filter kabine man, disk pločice 29278 actros mp2, filter ulja E422H D86, filter mijenjača ZF 42653106, stakloper staklex -25 5/1, vrećica za gas, mast litma 2 18kg, antifriz forol crveni 20/l, aukumulator 80AH 12V varta start/stop, filter goriva, filter kabine, filter zraka, uložak gorionika AT20000 1322924a, motor grijača 1322633, antifriz forol crveni 20/I, akumulator 140AH 12 V TMBATTERY, ploča rezna115x1, disk lamelasti 115x22.2, esi truck otp) te da tuženik kao kupac navedene robe na kvalitetu isporučene robe nije imao primjedbi.

4. U odgovoru na tužbu (prigovoru) tuženik, osim onog što je nesporno, navodi:

- osporava potraživanje tužitelja budući je između stranaka postojao dogovor oko prijeboja međusobnih tražbina

- tuženik je od tužitelja kupio dijagnostički uređaj KT truck za koji mu je predočeno od strane tužitelja da mora godišnje plaćati naknadu za korištenje u iznosu od 9.000,00 kn+PDV

- tuženik je predmetnu naknadu plaćao 10 godina iako je cijelo vrijeme smatrao da za to nema osnove, jer ako je uređaj njegov, nepotrebno je plaćati naknadu

- tužitelj odnosno njegova odgovorna osoba godinama je uvjeravao tuženika kako je to način koji je tako odredio Bosch čiji je uređaj, sve dok tuženik nije izravno stupio u kontakt sa Boschom te utvrdio da tužitelj nema osnova od tuženika tražiti plaćanje predmetne naknade kao i da postoji jednokratna naknada odnosno tzv. OTP licenca

- budući je tužitelj očito više godina od tuženika bez osnove naplaćivao naknadu, to je u cilju izbjegavanja sudskog postupka, između odgovornih osoba stranaka dogovoreno da se tuženika obešteti i to na način da mu se umjesto povrata neosnovano naplaćene naknade, uz rabat koji ima odobren na robu koju kupuje, odobri dodatni rabat

- unatoč dogovoru u koji je bila uključena i odgovorna osoba tužitelja (i sadašnja i ranija) kao i voditelj poslovnice tužitelja u Varaždinu, te unatoč činjenici da je tuženik robu mogao kupiti bilo gdje drugdje i jeftinije, tuženik uzima robu kod tužitelja koji umjesto da prebija potraživanja, sada pokreće ovrhu

- slijedom navedenog, tuženik smatra da nema nikakvog dugovanja prema tužitelju te ističe prigovor radi prebijanja.

5. Tužitelj u podnesku od 3. svibnja 2024., osim ono što je nesporno, navodi:

- tuženik je o potrebi plaćanja licence za korištenje uređaja bio obavješten u uvjetima kupnje navedenog uređaja koji se nalaze na službenoj narudžbenici koju je kupac uredno potpisivao; stoga su u potpunosti neosnovani navodi tuženika kojima ističe prigovor radi prebijanja.

6. Sporno je dakle među strankama je li tužitelj bez osnove naplaćivao tuženiku godišnju naknadu za korištenje dijagnostičkog uređaja KT truck, čime je tuženik prema tužitelju stekao potraživanje za koje ističe prigovor radi prebijanja.

7. U dokaznom je postupku sud proveo dokaze uvidom u isprave slijedećeg naziva: povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Ciak Tools d.o.o., Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Tt-22/10758-2 od dana 24. ožujka 2022. godine s prilogom uz rješenje, potpisani račune/otpremnice. Sud je saslušao svjedoka JV, voditelja poslovnice tužitelja u Varaždinu, direktora tuženika CV i direktora tužitelja EV. Sud je kao odugovlačeće odbio dokazne prijedloge tužitelja da se saslušaju svjedoci: AV, zaposlenik tužitelja na okolnost potrebe za obnavljanjem (plaćanjem) licence svake godine za korištenje uređaja KS truck, VV i UV, djelatnici društva ROBERT BOSCH d.o.o na okolnost da je društvo BOSCH uskratilo korištenje uređaja KT truck, a ne tužitelj, obzirom da tuženik nije podmirio naknadu za korištenje licence, da se provede financijsko vještačenje na okolnost visine tužiteljevog potraživanja, da sud temeljem članka 221.b stavku 4. Zakona o parničnom postupku naloži tuženiku dostavu isprava kojima dokazuje je li koristio pravo na odbitak pretporeza, da sud od društva ROBERT BOSCH d.o.o. pribavi službene narudžbenice, sve budući da je sud sporne bitne činjenice utvrdio temeljem provedenih dokaza. Kao odugovlačeće iz istog razloga kao i što je odugovlačećima našao i dokazne prijedloge tužitelja, sud je odbio i dokazne prijedloga tuženika: da se od Robert Bosch d.o.o. pribave podaci je li tužitelj imao pravo naplaćivati naknadu za licencu od tuženika te je li uopće postojala obveza plaćanja naknade svake godine nakon što uređaj kupi kao i da li je tužitelj imao pravo uskratiti korištenje uređaja tuženika, iako je uređaj bio njegov, a ukoliko naknada ne bi bila plaćena svake godine, pribava računa od Trgometala d.o.o. izdanih tuženiku za naknadu za licencu za korištenje uređaja KT truck, financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Iz iskaza svjedoka JV, voditelja poslovnice tužitelja u Varaždinu, proizlazi da je 15 godina trajala poslovna suradnja između ovdje stranaka; tuženik je naručivao rezervne i potrošne dijelove za kamione; suradnja je prestala 2022. jer je direktor tuženika rekao da ga je tužitelj prevario, da mu je naplaćivao nešto što nije trebao, te nije platio zadnje račune. Kako bi tužitelj zadržao tuženika kao kupca svjedok je dobio odobrenje od uprave da mu može dati i dodatni rabat na buduću kupnju u visini od 5-10% od vrijednosti kupljene količine proizvoda, no tuženik se s time nije složio. Nema saznanja da bi tuženik platio nešto što ne bi bio dužan. Ugovor od Boscha je imao odredbu da tuženik mora tijekom 5 godina plaćati svake godine licencu te se u vrijeme potpisivanja ugovora se ni nije nudila jednokratna licenca u smislu jednom zauvijek, ugovor je potpisan negdje 2016. ili 2017. tako da su tijekom trajanja ugovora prigovori tuženika na plaćanje licence, s time da je on prigovor dao u drugoj godini plaćanja, bili bezrazložni. OTP licenca se jednokratno kupuje te u vrijeme sklapanja ugovora Robert Bosch to nije nudio već se takva licenca pojavila 2020. ili 2021., kada je tuženik odjavio licencu koju je do tada imao koja se morala godišnje obnavljati te je zatražio od tužitelja OTP licencu koju mu je tužitelj i prodao. Rabat je dogovoren iz razloga da tuženik podmiri postojeće račune i da kasnije kupuje s dodatnim pogodnostima.

9. Iz iskaza direktora tuženika CV, proizlazi mu prilikom potpisa ugovora za kupnju dijagnostičkog uređaja što je bilo u ožujku 2011. nitko od strane Trgometal d.o.o. koji je bio zastupnik NV, dok nikoga od strane Boscha nije bilo na potpisu ugovora, nije rekao kakve će obveze imati glede obnove licence za uređaj, niti je on sam do danas pročitao taj ugovor pa ne zna koja je obveza u njemu glede obnove licence propisana. Nije znao da će trebati svake godine produživati licencu i za to plaćati, tako da se već iduće godine kada je uređaj prestao raditi iznenadio ali je zbog posla bio prisiljen obnavljati godišnje licencu što je činio do 2021. kada je nabavio novi uređaj i otkazao licencu kod Boscha te ga je tada netko iz Boscha zvao te mu rekao da postoji OTP licenca. Onda je razgovarao sa gosp. JV da je bio krivo informiran od strane tužitelja sve te godine, te je dogovoreno da će osim rabata koji je do tada imao kod tužitelja ostvarivati dodatni rabat od 5-10% na svu buduću robu, a sve u cilju kako bi platio račune koji su predmet ovog postupka koje ne osporava i dobio povrat za ono što smatra da je preplatio tijekom dugogodišnjeg plaćanja licence. Nakon dogovorenog rabata kod tužitelja je kupio robu za 10.000,00 eura te je tada vidio da on nije ispoštovao dogovor da mu odobri dodatni rabat te stoga nije platio račune i prekinuo je poslovnu suradnju s tužiteljem. Naveo je da nema nikakvo potraživanje prema tužitelju već samo dogovor koji je izložio. Na dodatno pitanje pojasnio je da je dijelove za 10.000,00 eura nakon dogovora o dodatnom rabatu kupio od društva CIAK TRUCK d.o.o.

10. Iz iskaza direktora tužitelja EV, proizlazi da se licenca obnavlja na način da krajnji korisnik dolazi do distributera i popunjava narudžbenicu temeljem koje distributer od davatelja licence dobije licencu i prosljeđuje krajnjem korisniku te je direktor tuženika svake godine dolazio potpisati narudžbenicu u poslovnicu tužitelja. Također uređaje je prije isteka rada signalizirao krajnjem korisniku da će se zaključati ako ne produži licencu.

11. Kada se navodi tužitelja i tuženika iz tužbe i odgovora na tužbu dovedu u vezu sa iskazima direktora stranaka i svjedoka, sud utvrđuje da tuženik uopće ne spori svoju obvezu prema tužitelju glede računa koji su predmet tužiteljevog potraživanja u ovoj parnici, budući da nije platio tuženiku iznose za materijal i licencu za software za dijagnostički uređaj na kamionu, koju je jednokratno platio tužitelju odnosno kupio i primio od njega. Također sud utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, za koje je on istaknuo prigovor radi prebijanja. Osim toga, i da je sam taj prigovor tuženika nedopušten. Naime, sud nakon analize iskaza saslušanih osoba, utvrđuje da tuženik sam navodi da nema nikakvo potraživanje prema tužitelju, već smatra da je tijekom kupnje dijagnostičkog uređaja više godina bio ugovorom vezan da plaća skuplju licencu, a da je mogao platiti i jeftiniju, na što ga nitko nije upozorio, niti da će biti u obvezi plaćanja licence svake godine, niti da postoji jeftinija licenca, dok on sam ugovor nije čitao, pa niti ne zna koje je obveze njime preuzeo. Smatra da mu je stoga tužitelj trebao odobriti dodatni rabat na robu koju bi u budućnosti kod njega kupovao, te da je tužitelj tako učinio, tuženik bi tužitelju platio račune koji su predmet ovog postupka. No kako mu tužitelj nije dao dodatni rabat na robu koju je nakon dospijeća računa koji su predmet ovog postupka kod njega kupio, to on nije platio te račune.

12. Sama činjenica da do korištenja rabata od strane tuženika nije došlo, bilo zbog toga što mu tužitelj isti nije odobrio (iz iskaza direktora tuženika proizlazi da robu za koju je očekivao rabat zapravo nije kupio kod tužitelja) ili jer je tuženik jednostavno prestao kupovati kod tužitelja, ne zasniva nikakvu obvezu na strani tužitelja prema tuženiku, budući da se temeljem činjenica koje tuženik iznosi ne može utvrditi nikakva ugovorna ili izvanugovorna obveza tužitelja prema tuženiku temeljem koje bi on bio dužan tuženiku odobriti rabat. Tuženik koji se sam nije upoznao sa svojim preuzetim obvezama prilikom kupnje dijagnostičkog uređaja uz obvezu plaćanja godišnjih licenci, zbog toga što nije čitao ugovor, ne može tvrditi da je nešto plaćao bez osnove. Stoga je protivljenje tuženika da plati tužitelju utužene račune u potpunosti neosnovano. Osim navedenog, prigovor radi prebijanja koji je tuženik istaknuo, istaknut je u neodređenom iznosu, te kao takav uopće nije podoban za odlučivanje o njemu. Zbog toga je prigovor radi prebijanja odbačen kao nedopušten, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

13. Temeljem svega, sud je usvojio tužbeni zahtjev, kao u izreci pod toč. I., utvrdivši da isti proizlazi iz ugovora u kupoprodaji prema kojem se prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu sukladno čl. 29. st. 1. ZOO- a.

14. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife ("Narodne novine" br. 138/2023.), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1. i Tbr. 9.3.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

15. Nastali troškovi ovršnog postupka odnose se trošak javnobilježničke naknade te pripadajući PDV koji iznosi 25,00 EUR, koji je obračunat u skladu sa čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), te na trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 11. u vezi s Tbr. 7.1., Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife. O nastalom ovršnom trošku odlučeno je pod toč. I. izreke presude, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održan na snazi i platni nalog iz rješenja o ovrsi.

16. Tužitelj je zatražio, a sud mu je dosudio kao opravdani trošak na teret tuženika trošak parničnog postupka koji se odnosi na:

Bodovi

Podnesak 03.05.2024.

100 = 200 EUR

Podnesak 01.07.2024

100 = 200 EUR

Ročište 28.11.2024.

100  = 200 EUR

25% PDV

150,00 EUR

Pristojba na presudu

97,46 EUR

UKUPNO

847,46 EUR

17. Sud nije tužitelju dosudio putni trošak u iznosu od 150,00 EUR, zatražen za prijevoz na relaciji Zagreb-Varaždin, budući da tužitelj nije obrazložio taj trošak, niti PDV u iznosu koji je zaračunat i na iznos sudske pristojbe i na trošak prijevoza, u iznosu od 82,50 EUR (na sudsku se pristojbu ne obračunava PDV a trošak prijevoza nije priznat), kao niti iznos sudske pristojbe u iznosu koji prelazi priznati iznos pristojbe za 82,54 EUR. Sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/2023), sudska pristojba na prvostupanjsku presudu u ovom predmetu iznosi 97,46 EUR, a ne 180,00 EUR koliko je tužitelj zatražio. Dakle ukupno je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 315,04 EUR. Također valja reći da je sud prilikom odluke o troškovima u obzir uzeo troškovnik koji je tužitelj predao na ročištu a ne onaj koji je kasnije dostavio u spis, jer je na ročištu u spis predao rukom pisani troškovnik, dok se kasnije predani troškovnik razlikuje od tog troškovnika. O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.

U Varaždinu 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st.

5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku Bojanu Šupukoviću

-Tuženiku po punomoćnici Željki Pintarić