REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4611/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja BJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivani Šuti, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. kolovoza 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TJ, odvjetničke vježbenice, i zamjenice punomoćnice tuženika Silvije Crnogaća Ćorušić, odvjetnice u Zagrebu, 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 1. točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206926757/06 od dana 03. kolovoza 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Ivice Kraljičković pod brojem OU-890/2006 07. kolovoza 2006. godine, koja glasi: “ iz prethodnog stavka“, “ uz valutnu klauzulu.“

II Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206926757/06 od dana 03. kolovoza 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Ivice Kraljičković pod brojem OU-890/2006 07. kolovoza 2006. godine, koja glasi: “sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

III Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 7. točka 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206926757/06 od dana 03. kolovoza 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Ivice Kraljičković pod brojem OU-890/2006 07. kolovoza 2006. godine, koja glasi: “Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 423,38 CHF (slovima: četristodvadesettri I 38/100 chf) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

IV Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 23. točka P. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206926757/06 od dana 03. kolovoza 2006. godine, ovjeren kod Javnog bilježnika Ivice Kraljičković pod brojem OU-890/2006 07. kolovoza 2006. godine, koja glasi: “Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“

V Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., da tužitelju BJ, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 6.108,67 EUR (slovima: šesttisućastoosam eura i šezdesetsedam eurocenti) s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. uređenoj čl. 1., st. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN br. 153/04), a od 1. siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 2,17 EUR od 10.10.2006. pa do isplate;

- na iznos od 0,63 EUR od 04.12.2006. pa do isplate;

- na iznos od 0,97 EUR od 14.10.2008. pa do isplate;

- na iznos od 5,67 EUR od 11.11.2008. pa do isplate;

- na iznos od 17,61 EUR od 30.04.2009. pa do isplate;

- na iznos od 14,39 EUR od 13.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 14,14 EUR od 21.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 14,30 EUR od 21.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 14.33 EUR od 21.05.2009. pa do isplate;

- na iznos od 8,51 EUR od 11.08.2009. pa do isplate;

- na iznos od 13,09 EUR od 24.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 13,04 EUR od 24.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,84 EUR od 24.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,96 EUR od 24.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 13,08 EUR od 24.11.2009. pa do isplate;

- na iznos od 12,54 EUR od 04.12.2009. pa do isplate;

- na iznos od 17,75 EUR od 18.01.2010. pa do isplate;

- na iznos od 25,45 EUR od 10.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 24,64 EUR od 30.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 24,19 EUR od 30.04.2010. pa do isplate;

- na iznos od 25,11 EUR od 05.05.2010. pa do isplate;

- na iznos od 30,73 EUR od 07.06.2010. pa do isplate;

- na iznos od 61,37 EUR od 09.09.2010. pa do isplate;

- na iznos od 49,63 EUR od 05.10.2010. pa do isplate;

- na iznos od 57,22 EUR od 06.12.2010. pa do isplate;

- na iznos od 71,55 EUR od 07.01.2011. pa do isplate;

- na iznos od 57,97 EUR od 12.02.2011. pa do isplate;

- na iznos od 60,84 EUR od 30.03.2011. pa do isplate;

- na iznos od 55,43 EUR od 05.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 60,79 EUR od 16.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 60,73 EUR od 16.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 61,04 EUR od 16.04.2011. pa do isplate;

- na iznos od 71,55 EUR od 17.05.2011. pa do isplate;

- na iznos od 79,77 EUR od 17.10.2011. pa do isplate;

- na iznos od 80,23 EUR od 15.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 78,84 EUR od 15.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 79,35 EUR od 15.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 80,18 EUR od 15.11.2011. pa do isplate;

- na iznos od 80,03 EUR od 08.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 80,14 EUR od 08.12.2011. pa do isplate;

- na iznos od 93,35 EUR od 14.02.2012. pa do isplate;

- na iznos od 93,03 EUR od 14.02.2012. pa do isplate;

- na iznos od 4.377,46 EUR od 14.02.2012. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da nadoknadi tužitelju BJ troškove postupka u iznosu od 1.399,08 EUR (slovima:tisuću tristodevedesetdevet eura i osam eurocenti) sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi te tijekom postupka navodi da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 3. kolovoza 2006. broj: 3206926757/06 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 39.650,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Navodi da tuženik, osim što je u ugovoru određeno kako je kamatna stopa promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nije prezentirao moguće rizike nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. . S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose na ime stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 13. prosinca 2022. potražuje povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzulu CHF 6.108,67 EUR sve s pripadajućim kamatama na svaki preplaćeni iznos od dana plaćanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, aktivnu legitimaciju, ističe prigovor zastare, osporava tužitelju status potrošača. Ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Tužitelj je imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu. Navodi da nije znao niti je mogao sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute kao i da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF valutu u mjeri u kojoj Švicarska narodna banka neće uspjeti „obraniti“ tečaj CHF / EUR. Od banke se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 54.412,40 kn / 7.221,77 EUR sve s pripadajućim kamatama.

3.1. Nakon izvedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 13. prosinca 2022. tražio na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli 46.025,76 kn / 6.108,67 EUR sve s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je djelomično povukao tužbu sukladno čl. 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP - tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.), a kojem se povlačenju tuženik nije protivio, već se u podnesku od 19. prosinca 2023. protivio preinaci koje nije bilo. Prema tome, valjalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 13. prosinca 2022.

4. Tijekom postupka sud je pročitao izračun valutnih razlika (list 7 do 9 spisa), Ugovor o namjenskom kreditu od 3. kolovoza 2006. (list 10 do 14 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige (list 15 spisa), otplatni plan (list 18 do 21 spisa), Izvadci o plaćanjima (list 22 do 27 spisa), Izlaganje BJŠ – "Euro i švicarski franak:dvije sestrinske valute?" (list 49 do 82 spisa), izvode iz novinskih članaka te bilten o bankama (list 83 do 88 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 142 do 148 spisa, list 177 te 191 spisa), te je saslušan tužitelj (list 194 i 195 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF).

8. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., je li potraživanje u zastari, pripada li tuženiku isplata negativnih razlika odnosno uzimaju se ista u obračun visine tužitelja.

9. Čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu od 3. kolovoza 2006. sud je utvrdio da je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju 36.243,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci tuženika, koja je na dan sklapanja iznosila 4,50 %, na rok otplate od 9 godina i sedam mjeseci, a namjena kredita je bila kupnja kuće. Prema tome, tužitelj je sklopio navedeni ugovor kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle sklopio je isti kao potrošač iz čega dalje proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. Tuženik neosnovano osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer su pjedine mjesečne anuitete plaćale treće osobe. Naime kraj nesporne činjenice da je tuženik uplate trećih osoba prihvatio kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita po navedenim anuitetima, time tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio aktivnu legitimaciju u smislu članka 1111. ZOO zahtijevati povrat stečenog bez osnove (za sporne anuitete ) jer je dakle, ta treća osoba, u skladu s člankom 161. ZOO platila dug u ime i za račun korisnika kredita, a što je dakle, tuženik prihvatio kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita. Time, u odnosu na plaćene anuitete nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u položaj korisnika kredita te interni odnos između korisnika kredita i uplatitelja (u smislu eventualnih regresa) tuženika ne oslobađa od (ne umanjuje njegovu obvezu) obveze utvrđene presudama u kolektivnom sporu (tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-5101/2021 i dr. spojenim odlukama od 7. lipnja 2023. te VSRH u rješenju Revd 1202/2022-2 od 22. ožujka 2022.)

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (3. kolovoza 2006.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je u bitnome izjavio da je kuću kupio predmetnim kreditom radi osiguranja stambenog pitanja njemu i njegovoj obitelji, da je cijena bila izražena u eurima, a da mu je djelatnik u banci sugerirao da digne kredit u CHF. Nije mogao pojedinačno pregovarati o svakoj ugovornoj odredbi ugovora o kreditu, već se radilo o tipiziranom i unaprijed formuliranom ugovoru koji je sklopio pristupanjem. Djelatnik tuženika nije ga upozorio da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na EUR. Nije mi poznat termin valutna klauzula. Početna rata kredita iznosila je 900,00 kn, a nakon toga porasla je na čak 2.000,00 kn. Mjesečne rate je plaćao izravnim terećenjem s njegove mirovine. Zbog porasta mjesečnih rata bio je prisiljen prijevremeno otplatiti kredit i to novim kreditom kod druge banke. Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu. Pojedine mjesečne rate koje je uplaćivala treća osoba (što je razvidno iz prometa po kredit) ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja jer su iste bile uplaćivane u ime i za račun tužitelja, a činjenica da je te uplate knjižio u vlastitim poslovnim knjigama kao uplate tužitelja tuženik priznaje aktivnu legitimaciju tužitelja. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Dapače, tuženik je podneskom od 24. rujna 2024. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika tuženika, na okolnost informiranosti tužitelja o svim rizicima sklapanja navedenog ugovora o kreditu.

15. Nadalje, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli CHF, za utvrđenje visine mjerodavna je razlika kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita (tako i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023.).

15.2. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. (uzimajući u obzir ugovorenu kao referentnu kamatnu stopu te tečaj HRK – CHF na dan isplate kredita) da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 6.108,67 EUR, ako se gledaju samo pozitivni iznosi.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženikov prigovor na navedeni nalaz se suštinski odnosio na osporavanje osnove odnosno na premisu da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa poštene i valjane u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno, a prigovore na matematički obračun otklonio je u dopunskom nalazu i mišljenju te stranke nisu tražile da vještak iznese usmeni nalaz i mišljenje na ročištu niti su nakon toga prigovarali na isti.

17. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO- a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

17.1. Nadalje, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

17.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

17.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO-a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

17.4. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).

17.5. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznosi 6.108,67 EUR.

18. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

18.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

18.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

18.3. Tužba u ovom postupku je podnesena 23. rujna 2020. pa stoga potraživanje isplate - povrata po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo. 19. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) . Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do VI izreke presude.

21. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjev u točki I. do IV. tužbe postavljen uz činidbu, ne uzima se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023.,Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

22. Tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je u cijelosti stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), a sukladno vrijednosti predmeta spora (6.108,67 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

23. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR i podnesaka od 15. prosinca 2020. i 12. rujna 2022. svaki po (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 1. veljače 2022., 28. kolovoza 2024. i 25. studenoga 2024, svaki po (Tbr 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

24. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 200,00 EUR, trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 199,08 eur, što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.399,08 EUR. 25. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 10. siječnja 2025. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je valjalo odlučiti kao u točki VI izreke presude.

26. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun;

- tuženiku po pun.