REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2770/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Selska cesta 136, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-775/21-18 od 27. travnja 2022., 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Allianz Hrvatska d.d. i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-775/21-18 od 27. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.813,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 25. siječnja 2021. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 978,83 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 27. travnja 2022. do isplate.

2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi da vlasnik oštećenog vozila Unicredit Leasing Croatia d.o.o. (ujedno osiguranik tužitelja) nije vlasnik ili korisnik vozila kojim je prouzročena šteta u smislu odredbe čl. 23. st. 1. t. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) pa u predmetnom slučaju nije došlo do tužiteljevog gubitka prava na naknadu štete sukladno čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a. Pritom ističe i da je vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta društvo Ena d.o.o. (ujedno i osiguranik tuženika), odnosno da nije odlučna činjenica da je društvo Ena d.o.o. korisnik oštećenog vozila jer prema odredbi čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a pravo na naknadu štete nema korisnik vozila kojim je prouzročena šteta, a ne korisnik oštećenog vozila.

2.1. Ističe da su sva prava Unicredit Leasing Croatia d.o.o. prešla na tužitelja sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15; dalje: ZOO), dok visina štete u iznosu od 13.663,85 kn nije sporna.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je Ena d.o.o. kao primatelj leasinga ujedno i korisnik vozila, a kao takav izjednačen je s pojmom vlasnika u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pa je primatelj leasinga kao korisnik vozila, ujedno i nositelj odgovornosti za štete prouzročene uporabom vozila. Pritom se poziva i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1047/2006-2 od 1. srpnja 2008. Nadalje, navodi da je na slikama s mjesta štetnog događaja vidljivo kako je vozilo osigurano kod tužitelja bilo zaustavljeno na kolniku koji je namijenjen za kretanje vozila, čime osporava ocjenu suda kako je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku.

6.1. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Naime, prvostupanjski sud je u točkama 7. do 26. obrazloženja pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama u pogledu primjene čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a i čl. 963. st. 1. ZOO-a, pri čemu utvrđenja prvostupanjskog suda nisu u suprotnosti s dokazima koji se nalaze u spisu.

6.2. Kako se u predmetnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ovlašten ispitati žalbene razloge koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje, kao i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga ovaj sud nije ispitivao relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, na koju se u žalbi poziva tuženik. Osim toga, ovaj sud nije ispitivao žalbeni navod tuženika kojim osporava ocjenu prvostupanjskog suda da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je s fotografija iz spisa vidljivo da je vozilo osigurano kod tužitelja bilo zaustavljeno na kolniku koji je namijenjen za kretanje vozila, s obzirom da time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a nije dopušteno. Pritom se samo napominje da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke EL, odnosno da prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji radnja osiguranika tužitelja protivna Zakonu o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19; dalje: ZSPC), a koja je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja (što je od odlučnog značaja u predmetnom slučaju).

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 1.813,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi regresa (čl. 963. st. 1. ZOO-a) jer je tužitelj naknadio štetu svom osiguraniku Unicredit Leasing Croatia d.o.o., pri čemu je štetu prouzročilo vozilo u vlasništvu Ena d.o.o., koje je ujedno i korisnik oštećenog vozila kao primatelj leasinga.

8. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da osiguranik tužitelja (Unicredit Leasing Croatia d.o.o.) nije vlasnik ili korisnik vozila kojim je prouzročena šteta u smislu odredbe čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a jer iz stanja spisa proizlazi da je vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta upravo osiguranik tuženika (Ena d.o.o). Pritom je pravilno i shvaćanje prvostupanjskog suda da u predmetnom slučaju nije odlučno to što je Ena d.o.o. ujedno i korisnik vozila koje je oštećeno jer prema odredbi čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a pravo na naknadu štete nema vlasnik ili korisnik vozila kojim je prouzročena šteta (a šteta je u predmetnom slučaju prouzročena od strane vozila u vlasništvu Ena d.o.o), što ne uključuje i korisnika oštećenog vozila koji je ujedno i vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta (ovdje osiguranik tuženika Ena d.o.o.).

8.1. Kako čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a izričito propisuje da pravo na naknadu štete nema vlasnik, suvlasnik, zajednički vlasnik i svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta, onda takva odredba ne uključuje i korisnika oštećenog vozila koji je ujedno i vlasnik vozila kojim je prouzročena šteta jer bi u suprotnom to izričito bilo propisano. Osim toga, korisnik u smislu čl. 3. t. 3. ZOOP-a je osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom, što podrazumijeva da nije vlasnik vozila. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je osiguranik tuženika Ena d.o.o., kao korisnik oštećenog vozila, izjednačen s pojmom vlasnika u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da je došlo do primjene čl. 23. st. 1. t. 2. ZOOP-a i gubitka prava tužitelja na naknadu štete.

8.2. Neosnovano se tuženik poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1047/2006-2 od 1. srpnja 2008. jer se u tom slučaju radilo o tužitelju koji je kao korisnik službenog vozila prouzročio štetu na svom osobnom automobilu, dok je u predmetnom slučaju osiguranik tuženika svojim vozilom prouzročio štetu na vozilu koje je u vlasništvu osiguranika tužitelja, dok je osiguranik tuženika (kao primatelj leasinga) samo korisnik vozila na kojem je prouzročena šteta (dakle, ne i vlasnik). Stoga se navedena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosi na drugačiji činjenični supstrat.

8.3. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i čl. 963. st. 1. ZOO-a jer su prava osiguranika tužitelja (Unicredit Leasing Croatia d.o.o.) isplatom utuženog iznosa prešla na tužitelja, pri čemu je visina utuženog iznosa nesporna. Pritom je i pravilna odluka o zateznoj kamati, koja teče od dana kada je tužitelj izvršio isplatu svom osiguraniku.

9. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove parničnog postupka.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Draženka Deladio