REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1722/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja HŽ CARGO d.o.o. za prijevoz tereta, OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-657/2021-24 od 16. ožujka 2023., 13. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-657/2021-24 od 16. ožujka 2023. u točkama II., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim u izreci označenim rješenjem točkom I. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Teo Karabotić-Milovac iz Splita poslovni broj OVRV-6/2021 od 22. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana, isplati tužitelju iznos od 30.908,70 kn / 4.102,29 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i utvrđuje se da je tužitelj za navedeno povukao tužbu. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana, isplati tužitelju iznos od 6.987,16 kn / 927,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te odbacio tužba u tom dijelu. Točkom III. izreke ne dopušta se preinaka tužbe od 13. veljače 2023. u dijelu iz podneska tužitelja od 20. listopada 2021. u točki I. predložene izreke presude na način da se dodaje na kraju točke I. „te novčanu tražbinu u iznosu od 249,99 eura / 1.883,55 kuna zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. lipnja 2021. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koju dobivamo uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za 5 postotnih poena sve u roku od 8 dana.“. Točkom IV. nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 96,75 EUR / 729,00 kn.
2. Nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene u spisu i izvedenog dokaza vještačenja po vještaku za računovodstvo i financije, prvostupanjski je utvrdio da se radi o ovršnoj ispravi na temelju koje je mogao podnijeti ovrhu te odbacio tužbu na temelju odredbe čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.
3. Protiv točaka II., III. i IV. izreke rješenja, tužitelj je ponio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome sudu odluku ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 381. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u sporovima male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a), kakav je predmetni spor, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što znači da se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a. Stoga sve žalbene navode koji se odnose na utvrđivanje pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije ovlašten razmatrati.
9. Predmet ovog spora je preostali zahtjev za isplatu iznosa od 6.987,16 kn, nakon djelomičnog povlačenja tužbe za iznos od 30.908,70 kn, po računima i obračunima kamata, za neplaćenu zakupninu poslovnog prostora tužitelja površine 219,60 m2, na temelju Ugovora o zakupu uredskog poslovnog prostora sklopljenog između stranaka i ovjerenog kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića poslovni broj OV-4220/2018 od 18. prosinca 2018.
10. Nespornim proizlazi da su Ugovor o zakupu uredskog poslovnog prostora, ugovorne strane člankom 6. ugovorile cijenu zakupnine, i to za 1 m2 zatvorenog skladišnog prostora iznos od 22,32 kn, što odgovara protuvrijednosti 3,00 eura u ukupnom mjesečnom iznosu od 4.901,48 kn, što odgovara protuvrijednosti 658,00 EUR, s tim da se zakupnina plaća mjesečno unaprijed, u roku od 15 dana od datuma računa zakupodavca. Člankom 12. stavkom 1. stranke su suglasno utvrdile da predmetni Ugovor po njegovoj solemnizaciji kod javnog bilježnika, smatrat će se ovršnim javnobilježničkim aktom u skladu s čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu.
11. Ugovor je privatna isprava koju je ispitao javni bilježnik i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju ovršnog javnobilježničkog akta, a prema čl. 23. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona, ovršna isprava je ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava. Prema čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16: dalje: ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.
12. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da tužitelj ima ovršnu ispravu na temelju koje je mogao podnijeti ovrhu, pa je sud primjenom odredbe čl. 282. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da sud nakon prethodnog ispitivanja tužbe između ostalog donosi i rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak drugačijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti.
13. Pravilno je prvostupanjski sud mišljenja da je tužitelj, mogao pokrenuti postupak ovrhe na temelju ovršne, a ne vjerodostojne isprave. Prema čl. 54. st. 1. ZJB-a javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.
14. Predmetni Ugovor o zakupu uredskog poslovnog prostora, sastavljen je u formi javnobilježničkog akta, a tužitelj nije dokazao da na temelju tog Ugovora ne može dobiti potvrdu ovršnosti za predmetnu tražbinu tužitelja, pa da bi samim time imao pravni interes za vođenje ove parnice, zaključak je da je tužitelj pogriješio pravni put naplate svoje tražbine s osnova zakupnine jer je na temelju Ugovora, koji je ovršna isprava, to j tužitelj mogao predložiti ovrhu na temelju ovršne, a ne vjerodostojne isprave, odnosno imao je drugi pravni put pravne zaštite i nije dokazao da ima pravni interes za vođenje ove parnice radi čega se ispunila pretpostavka navedena u odredbi čl. 282. st. 1. ZPP-a, slijedom toga pravilno je sud ukinuo platni nalog i odbacio tužbu te riješio kao u točki II. izreke pobijanog rješenja. Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (čl. 54. st. 1. ZJB-a).
15. Kraj takvog stanja stvari, navodi iz izjavljene žalbe tužitelja ukazuju neosnovanim, kao što je neosnovano pozivanje tužitelja da isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna isprava. Ista je stekla svojstvo ovršnosti (čl. 28. Ovršnog zakona) te kao takva podobna za ovrhu (čl. 29. Ovršnog zakona). Zbog navedenog, tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice. Naime, kada su stranke sastavile ugovor u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave koji sadrže klauzulu ovršnosti (klauzulu exequendi), tada nema mjesta vođenju parnice. Vjerovnik može svoja prava ostvariti izravno u ovršnom postupku. Svrha omogućavanja sporazuma između stranaka o provođenju ovrhe o dospijeću tražbine upravo je izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja svojih prava izravno u ovršnom postupku po dospijeću tražbine (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x-507/2014 od 18. lipnja 2014.).
16. Pravilno je stoga prvostupanjski sud, odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te pravilno odlučio o platnom nalogu u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.
17. Pravilno prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj učinio na ročištu od 13. veljače 2023. dodavanjem zahtjeva za isplatom iznosa od 249,99 EUR / 1.883,55 kn sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2021. do isplate iz razloga što se radi o zahtjevu koji se odnosi na obračunatu kamatu za tražbinu tužitelja koju je tuženik podmirio za koju je tužitelj povukao tužbu što je konstatirao i raspravnim rješenjem od 24. listopada 2022. na ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak, a tužitelj je prema čl. 190. st. 1. ZPP-a mogao preinačiti tužbu u smislu čl. 191. ZPP-a, pa kako tužitelj u odnosu na zatezne kamate za plaćenu tražbinu nije ustrajao u uređenom zahtjevu, a tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok se tuženik protivio tako uređenom tužbenom zahtjevu, radi čega je riješeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
18. Pravilna je odluka o trošku parničnog postupka uz pravilnu primjenu odredbu čl. 154. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 156. st. 1. ZPP-a te je tuženiku odmjeren trošak jer je tužitelj taj koji je prouzročio troškove tuženiku. Naime, tuženik je svoju obvezu djelomično podmirio tek nakon dospijeća računa na naplatu i nakon utuženja.
19. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točkama II., III. i IV. izreke.
Zagreb, 13. siječnja 2025.
Sudac
Branka Šabarić Zovko
