Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-555/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Anđeli Bošković Rajković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DDM INVEST III AG Švicarska, 6300 Zug, Landis + Gyr Strasse 1, OIB: 42497989050, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. ovršenika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. ovršenika RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. ovršenika ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i IV. ovršenika JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3197/2023-3 od 23. travnja 2024., 13. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-3197/2023-3 od 23. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Odgađa se ovrha određena ovosudnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr7384/2018 od 21. studenog 2018. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P79/2020.“

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/2024; dalje OZ) s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Ovršenici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovrhovoditelja ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je prvostupanjsko rješenja jasno, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

8. Ovršni postupak u konkretnom slučaju započeo je prijedlogom ovrhovoditelja za određivanje ovrhe na nekretnini prednice ovršenika (ZD) na temelju Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 30. prosinca 2004. koji je sklopljen između 1. ovršenice HD, kao korisnice kredita i prednika ovrhovoditelja Hypo Alpe- Adria-bank d.d. Zagreb kao kreditora. U tom je ugovornom odnosu prednica ovršenika ZD bila založni dužnik. Rješenje o ovrsi poslao je pravomoćno, a prednica ovršenika je predložila odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je pokrenut pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o [broj kredita] , koji predstavlja osnov za određivanje ovrhe. Tijekom postupka ranija ovršenica ZD je umrla, a postupak je nastavljen s njezinim nasljednicima, sada ovršenicima.

9. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje, odgađa provedbu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, Ugovora o [broj kredita], vodi pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-79/2020. Takvu odluku prvostupanjski sud obrazlaže pozivajući se stavove iz odluke Suda Europske unije povodom Zahtjeva za prethodnu odluku koji se vodio pod brojem C-407/18. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje kako nije od značaja ispunjenje subjektivne pretpostavke iz čl. 65. OZ.

10. Obrazloženje prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud te isto žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedeno u pitanje.

11. Ispravno ovrhovoditelj u žalbi ističe da sukladno čl. 65. st. 1. OZ sud može (no, ne mora) odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od razloga taksativno navedenih pod točkama 1. do 11., no u konkretnom slučaju pogrešno smatra da vođenje postupka radi utvrđenja ovršne isprave (Ugovora o [broj kredita]) ništetnom nije dostatan razlog za odgodu ovrhe.

12. Podnošenjem tužbe, odnosno pokretanjem parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu i isplate na ime ništetnih odredbi, koji čini ovršnu ispravu svakako je ispunjen zakonski razlog iz čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ za odgodu ovrhe, te je i prema stajalištu ovog suda, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja opravdano odgoditi ovrhu.

13. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, ali ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi, u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive. Na navedeno upire i ovrhovoditelj u žalbi, smatrajući da ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu kao ovršne isprave ne povlači i ništetnost čitavog ugovora. No, u konkretnom je slučaju navedeno irelevantno, jer će se o valjanosti ovršne isprave odlučivati u pokrenutom parničnom postupku.

14. Osim toga, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda održanog 11. ožujka 2022. godine donesen je zaključak broj Su IV-87/2022 prema kojem je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora.

15. Iz Ugovora o kreditu koji čini ovršnu ispravu utvrđeno je da je riječ o potrošačkom ugovoru, što ovrhovoditelj niti u žalbi ne dovodi u pitanje. Prednica ovršenika, kao i sada 1. ovršenica HD pokrenule su parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu. Ukoliko u pokrenutom parničnom postupku koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P-79/2020 ovršenici uspiju sa svojim zahtjevom a u međuvremenu se provede ovaj ovršni postupak, ovršenici će ostati bez nekretnine, a eventualna naknadna financijska naknada u takvom slučaju ne može biti ekvivalent gubitku nekretnine. Pravna zaštita koju bi naknadno postigli (u slučaju uspjeha u parničnom postupku) bila bi nepotpuna i nedovoljna. Osim toga, bez odgode ovog postupka, vođenje parničnog postupka za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, kao ovršne isprave u ovom postupku, ovršenicima ne bi predstavljalo niti odgovarajuće, niti učinkovito sredstvo. 16. Pravilno prvostupanjski sud pobijanu odluku donosi pozivajući se na stav suda Europske unije izražen u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019. godine prema kojem Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti s načelom djelotvornosti i to na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Iz navedenog proizlazi da je dužnost suda osigurati potpunu djelotvornost zaštite potrošača i u postupcima ovrhe pokrenutim na temelju ovršnih isprava, Ugovora o kreditu čije odredbe potrošač posebnom tužbom utvrđuje ništetnim. Stoga, i ovaj je sud stava da je neovisno o postojanju subjektivne pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona, pravilno prvostupanjski sud odgodio predmetnu ovrhu dok se u parničnom postupku ne odluči o postavljenom zahtjevu.

17. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove u okvirima njihove nadležnosti, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice. Navedena presuda Suda Europske unije obvezuje i ovaj sud, jer se radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji. Naime, ovrhovoditelj je, kao slijednik tražbine banke kao kreditora, inicirao ovršni postupak protiv ovršenika na osnovu Ugovora o kreditu sklopljenog u obliku neposredno ovršnog javnobilježničkog akta kojeg ovršenica HD, kao korisnik kredita, potrošač, u posebnom postupku utvrđuje ništetnim zbog nepoštenih ugovornih odredbi.

18. Upravo u situaciji kada se radi o ovršnom postupku na osnovu ugovora o neposredno izvršivom javnobilježničkom aktu da bi se zajamčila puna učinkovitost Direktive vijeća EEZ 93/13 i da dođe do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, uzimajući u obzir da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, ocjena je ovoga suda da će se navedeni cilj postići upravo odgodom ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

19. U konačnici, ne mogu se prihvati žalbeni navodi ovrhovoditelja da nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ne treba ocjenjivati prema subjektivnom kriteriju u odnosu na ovršenika, već onom u odnosu na ovrhovoditelja jer se ocjena vjerojatnosti štete odnosi na nemogućnost ovrhovoditelja da vrati koristi stečene u ovršnom postupku i naknadi i daljnju eventualnu štetu koju bi ovršenici pretrpjeli prodajom nekretnine. Ovrhovoditelj je pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, i njegove mogućnosti naknade štete ovršenicima u slučaju prodaje nekretnine ne mogu biti ekvivalent gubitku nekretnine, te bi pravna zaštita koju bi naknadno ovršenici postigli (u slučaju uspjeha u parničnom postupku) bila nepotpuna i nedovoljna.

20. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Anđela Bošković Rajković