Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-37/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice IDR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6173/2021-11 od 15. lipnja 2022., 13. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6173/2021-11 od 15. lipnja 2022. pod točkom I izreke u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj pod točkom II izreke (ispravno III).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

»I/ Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici TDR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 4.331,46 od kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom:

na iznos od 483,29 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

na iznos od 483,51 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

na iznos od 485,59 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 485,59 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 485,59 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 485,59 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

na iznos od 485,59 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

na iznos od 473,21 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

na iznos od 463,52 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana

II/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 483,29 kn sa zateznim kamatama od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.375,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15. lipnja 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.«

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod točkom I izreke te protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki II izreke (ispravno III, a koju grešku u pisanju prvostupanjski sud u svako doba može ispraviti) pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova postupka u povodu žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi, a kako ne postoji niti proturječnost između razloga te presude i stanja spisa to presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. U konkretnom slučaju radi se presudi donesenoj u sporu male vrijednosti, koja se prema odredbi članka 467. stavku 1. ZPP ne može pobijati iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP radi čega žalbeni navodi kojima se pobija pravilnost i zakonitost presude, a koji se odnose na navedene žalbene razloge nisu razmatrani po ovome sudu.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi, a što niti nije sporno:

- da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009.,

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, s time da je u članku III. utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, s time da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. -V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu; da su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.

8.1. Nisu sporne činjenice visine zahtjeva i tijeka zateznih kamata te da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika.

9. Nisu osnovani navodi žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su valjane Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, a s obzirom da nisu potpisane od strane svih potpisnica prvotnog Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama. Navedeno zato što činjenica da Izmjene Sporazuma nisu potpisane od strane jednog od sindikata (Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer tuženik nije dokazao da bi taj sindikat bio isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, već je nedvojbeno da taj sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga prvostupanjski sud pravilno smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane i proizvode određene pravne učinke. Navedeno proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr-847/10-2 od 7. prosinca 2011., te odluke Revr-1797/09-2 od 7. veljače 2012.), kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u istovrsnoj pravnoj stvari odbio je reviziju umješača Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće na temelju članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće za javnim službama u kojoj je odgovorio na pitanje umješača i izrazio pravno shvaćanje koje glasi: "1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o" povratu "osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način" usklađivanja pariteta "(čl. IV i čl. V IDDS)".

11. Nadalje, odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09. i 129/09.) propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 129/09.) propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. toga Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009.

12. Prema odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01. i 39/09., dalje: ZPJS) javne službe su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a sukladno odredbi članka 7. Zakona o ustanovama javnu ustanovu može osnovati i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svog samoupravnog djelokruga, a što je u konkretnom slučaju i tuženik koji je ustanova. Odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18., 125/19. i 147/20.) u kontinuitetu kao i u propisima koji su mu prethodili je propisano: da se zdravstvena djelatnost obavlja kao javna služba i da tu djelatnost po stručno medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom (članak 28. stavak 1.); da zdravstvenu djelatnost između ostalog obavljaju i zdravstvene ustanove (članak 41. stavak 1.), među kojima je i opća bolnica koju osniva jedinica područne (regionalne) samouprave (članak 70. stavak 2.); da se sredstva za rad zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe ostvaruju između ostalog ugovorom sa Zavodom, ugovorom s Ministarstvom odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna Republike Hrvatske, ugovorom s jedinicom područne (regionalne) samouprave (članak 81. stavak 1. alineja 1., 2. i 4.).

13. Budući da je djelatnost tuženika prema svojoj prirodi takva da je njezino obavljanje nužno potrebno za zadovoljavanje općih društvenih interesa stanovništva određenog područja i na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti je izdvojena kao javna služba, i uz to sredstva za svoj rad i poslovanje (među kojima su i plaće zaposlenika) između ostalog ostvaruje ugovorom s ministarstvom, odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna, to tuženik ima sva obilježja javne službe u smislu odredbe članka 2. ZPJS pa nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Slijedom svega navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge radi čega je pravilan i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti tužiteljici u utuženom razdoblju plaću po osnovici od 5.415,37 kn pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao u dosuđujućem dijelu točke I izreke pobijane presude, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka prvostupanjskog suda pravilna je i donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi, a koju odluku tuženik ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima, nego je očito osporava kao posljedicu svog stava o pogrešnoj odluci o glavnoj stvari.

16. Radi svega navedenog temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

17. Tuženik nije uspio sa žalbom radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude (članak 166. stavak 1. ZPP).

18. Prvostupanjska presuda nije ispitivana u odbijajućem dijelu pod točkom I izreke te pod točkom II izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

Sisak, 13. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Stipčić