Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-423/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja [trgovačko društvo] [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik DC, odvjetnik u [adresa], protiv ovršenika MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik TM, odvjetnik u [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-103/2020- 53 od 19. veljače 2024., dana 13. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda Osijeku poslovni broj Ovr-103/2020-53 od 19. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je odlučeno da se odgađa ovrha u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja se vodi kod ovog suda pod brojem P-368/2022.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a vezano uz odredbu čl. 381. ZPP-a i odredbu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje OZ). Predlaže preinačiti pobijano rješenje i nastaviti ovršni postupak ili isto rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Sud prvog stupnja je donio pobijano rješenje navodeći da je:
- da je na prijedlog ovrhovoditelja prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika pod broj Ovr-103/2020-2 dana 7. veljače 2020., na temelju ovršne isprave Zadužnice od 29. studenog 2012., koja je sredstvo osiguranja Ugovoru o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj: 9913585118, sklopljenom između [trgovačko društvo] [adresa] i MČ iz [adresa], a Zadužnica je ovjerena kod javnog bilježnika MB iz [adresa] dana 29. siječnja 2012. pod brojem OV-20440/12, radi naplate novčane tražbine,
- da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-764/2023-2 od 20. studenoga 2023., ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda broj Ovr- 103/2020-46 od 3. ožujka 2023. i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak,
- da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. usvojen Zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnica, javnobilježnički akti i solemnizirani privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe,
- da prvostupanjski sud ukazuje na pravno shvaćanje koju je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/2018 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019) po kojom su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru), nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.,
- da je ovršni sud u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač, a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču provjeriti radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe, s time da ako je sud u sumnji da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, isti će uputiti ovršenika u parnicu radi nedopustivosti ovrhe, te odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči je li ovrha dopuštena,
- da je u ovom predmetu ovrha određena temeljem Zadužnice koja je sredstvo osiguranja Ugovora o kreditu koji nije prošao sudsku kontrolu,
te iznoseći zaključak kako u ovom predmetu nije sporno da je ovršenik potrošač i da je ovršna isprava potrošački ugovor (ugovor o kreditu sklopljen između ovrhovoditelja [trgovačko društvo] [adresa] i ovršenika MČ kao korisnika kredita), pa s obzirom da je prvostupanjski sud u sumnji jesu li pojedine odredbe nepoštene odnosno ništetne, jer se radi o potrošačkom ugovoru u eurima, a ovršenik je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i parnični postupak se vodi pod poslovnim brojem P-368/2022, to je prvostupanjski sud odgodio ovrhu po službenoj dužnosti, temeljem čl. 65. st. 1. t. 4 OZ-a, dok se ne odluči je li ovrha dopuštena
6. U pravu je žalitelj kada navodi da ovršenik nije podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave pa sud nije mogao odgoditi ovrhu pozivom na odredbu čl. 65. st. 1. t. 4. OZ-a. Međutim, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja mogao odgoditi ovrhu na temelju odredbe čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a.
7. Naime, ovršenik MČ je podnio tužbu protiv ovršenika, u predmetu Općinskog sud u Osijeku poslovni broj P-368/2022 (list 101 spisa), radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku br. Ovr- 103/2020 od 7. veljače 2020., a na koju je upućen zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-103/20-11 od 18. lipnja 2020. (list 91 spisa).
8. Pored toga, iz stanja spisa proizlazi da dugovanje ovršenika prema izvodu iz poslovnih knjiga od 13. siječnja 2020. (list 9 spisa) iznosi 14.380,94 eura (glavnica 12.406,53 eura, zatezna kamata 1.961,17 i naknada 13,24 eura), a nekretnina na kojoj je određena ovrha u ovom postupku je prema nalazu i mišljenju vještaka (zaprimljenom u spis 21. ožujka 2022., list 47-73 spisa) procijenjena na iznos od 105.900,00 eura, što znači da je vrijednost nekretnine sedam puta veća od duga ovrhovoditelja u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, a koji dug pritom ovršenik redovito otplaćuje u mjesečnim iznosima od po 1.072,17 kuna, odnosno 143,84 eura (list 80-81 spisa) te je u razdoblju od 01/2018 do 02/2022 otplatio iznos od 47.773,22 kune (list 82 spisa), odnosno 6.409,07 eura, što znači da je ovršenik učinio vjerojatnim postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 65. OZ-a o nastupanju nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. To iz razloga što bi prodajom nekretnine u ovršnom postupku ovršenik bio lišen vlasništva kuće u kojoj živi, i to zbog duga koji je (prema izračunu od prije pet godine) predstavljao 13,5% procijenjene vrijednosti kuće, pri čemu taj dug otplaćuje u redovitim mjesečnim iznosima što mora dovesti do njegovog smanjenja, a u protuovrsi ne postoji mogućnost ponovnog stjecanja predmetne nekretnine. Ovdje također treba dodati da je iz Ugovora o kreditu od 29. studenoga 2012. (list 163-165 spisa) vidljivo da je ugovoreni mjesečni anuitet iznosio 207,80 eura, dok ovršenik mjesečno otplaćuje iznos od 143,84 eur, što odgovara visini od 70% glavnice anuiteta.
9. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. st. 2. u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 13. siječnja 2025.
Sudac:
Diana Preglej
