Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-122/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Ankici Jakovina, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pula- Pola, Pula, Sergijevaca 2, OIB: 52966791065, protiv 1. protustranke NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, 2. protustranke MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. protustranke mlljt. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.protustranke mlljt. DH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. protustranke mlljt. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa posebna skrbnica ĐH, iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Pula, te 6. protustranke ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi privremenog povjeravanja djece drugoj osobi, odlučujući o žalbi 1. protustranke NH protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-534/2024-4 od 28. listopada 2024., 13. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 1. protustranke NH kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-534/2024-4 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja mlljt. VH, mlljt. DH i mlljt. RH privremeno se povjeravaju na skrb djedu po ocu ŠH s prebivalištem u [adresa] (stavak I. izreke) time da će se osobni odnosi roditelja s mlljt. djecom odvijati jednom tjedno za svakog roditelja posebno u trajanju od dva sata u dogovoru i pod nadzorom djeda ŠH (stavak II. izreke). Nadalje, odlučeno je da ova mjera privremenog povjeravanja djece trećoj osobi traje 30 dana računajući od 28. listopada 2024. (stavak III. izreke) time da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu provedbu (stavak IV. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja žali se 1. protustranka NH zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žaliteljica jer isto sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se može ispitati.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nadalje, nije ostvaren niti žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Naime, mjerodavnim pravilima o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta sadržanim u Obiteljskom zakonu (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), koja korespondiraju sa pravima zajamčenim odredbama čl. 3., čl. 9. st. 1., čl. 19. i čl. 20. Konvencije o pravima djeteta (NN Međunarodni ugovori, 12/93, 20/97, 4/98, 13/98, 5/02, 7/02, 2/03 2/17, 4/17) je propisano da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (čl. 149. st. 1. toč. 1. ObZ), na prijedlog centra za socijalnu skrb (sada zavod) ako se utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno čl. 135. do 138. ObZ (čl. 150. st. 1. toč. 1. ObZ).

8. Rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi sud donosi u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb (čl. 151. st. 1. ObZ), a centar za socijalnu skrb dužan uz prijedlog priložiti procjenu ugroženosti djeteta i predložiti mjesto smještaja djeteta (čl. 151. st. 2. ObZ).

9. Rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta sud će odlučiti o smještaju, ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom (čl. 152. st. 1. toč. 1. i 2.), trajanju mjere koje može biti trideset dana računajući od dana kad je mjera određena, i na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb o produljenju za daljnjih trideset dana (čl. 152. st. 3. ObZ). U postupku radi određivanja mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta odlučuje se o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi u skladu sa odredbama čl. 150.-153. ObZ (čl. 485. st. 1. toč. 1. ObZ), te sud u posebnim izvanparničnim postupcima, među kojima je i postupak radi određivanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocjeni da rasprava nije potrebna (čl. 439. ObZ). U tim postupcima dijete zastupa posebni skrbnik kojeg imenuje sud, te roditelji djeteta nisu ovlašteni uz posebnog skrbnika poduzimati radnje u postupku u ime djeteta (čl. 487. ObZ).

10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim utvrđenjima: da je prijedlog podnio zavod - Područni ured Pula-Pola te je uz prijedlog priložio i obiteljsku procjenu uz procjenu sigurnosti i procjenu razvojnih rizika za mlljt djecu te predložio mjesto smještaja; da između roditelja mlljt. djece postoje dugotrajni narušeni odnosi i nema kvalitetne roditeljske komunikacije i suradnje, time da kod majke postoji sumnja na konzumaciju alkohola, a na strani oca alkohola i opijata, da su na strani majke čimbenici rizika u vidu izlaganja djece neprimjerenim informacijama vezanim za partnerski i roditeljski odnos, a na strani oca prijavljivanost za obiteljsko nasilje i nedostatnu uključenost u brigu za odgoj djece, da sposobnosti roditelja nisu dovoljne odnosno neprikladne su za zaštitu djece.

11. Na temelju navedenog, sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za određivanje predložene mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti mlljt. djece stranaka.

12. U odnosu na žalbene navode 1. protustranke NH da je sud prvoga stupnja bez brižljive ocjene prijedloga i mišljenja zavoda, koji je uz to stranka u postupku te bez pribavljanja mišljenja mlljt. djece koje je bio dužan pribaviti sukladno Konvenciji o pravima djeteta odlučio o predloženoj mjeri, valja istaći da je žaliteljica bila upoznata sa sadržajem mišljenja i prijedlogom stručnog tima centra kojem se nije protivila tijekom postupka, već se i sama složila da je u interesu mlljt. djece da budu privremeno povjereni djedu nego da su smješteni u ustanovo socijalne skrbi.

13. U odnosu na žalbene navode da djeci stranaka nije dana mogućnost da izraze svoje mišljenje, valja istaći da se radi o žalbenim razlozima koji se tiču mlljt. djece a ne žaliteljice, stoga bi takve žalbene razloge mogao iznositi samo poseban skrbnik mlljt. djece, a ne roditelj.

14. Što se tiče žalbenih navoda prema kojima sud prvoga stupnja nije 1. protustranci omogućio da se očituje na prijedlog zavoda te stavi dokazne prijedloge čime je u postupku povrijeđeno načelo jednakosti oružja, valja istaći da je u konkretnom slučaju riječ o izvanparničnom postupku iz čl. 485. ObZ – 489. ObZ. U odredbi čl. 439. ObZ propisano je da sud može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocijeni da rasprava nije potrebna, pa donošenjem pobijane odluke nije povrijeđeno navedeno načelo.

15. Naime, u konkretnom slučaju najbolji interesi i dobrobit mlljt. djece je ispred prava roditelja na pristup sudu i osiguranja jamstva za ostvarenje njihovih procesnih prava. To stoga što su razlozi žurne zaštite mlljt. djece iznad prava roditelja kao stranke na saslušanje u tom postupku i što je sud kao tijelo koje vodi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta u obvezi najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (čl. 5. ObZ), a tek onda prava ostalih stranka. Stoga su razlozi koje je dao sud prvog stupnja za određivanje predmetne mjere, a bez održavanja ročišta i saslušanja roditelja i mlljt. djece dostatni, neovisno o tome što je riječ o izricanju ozbiljne mjere ograničavanja roditeljskih prava, a ovo posebno iz razloga jer se radi o mjeri koja je privremenog karaktera.

16. U tumačenju odredbi čl. 150. -153. ObZ, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je cilj, s jedne strane, zaštita prava i dobrobiti djece čija je sigurnost u obitelji ugrožena, a s druge, psihosocijalni rad s djecom i roditeljima uz podupiranje ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djece, s krajnjim ciljem povratka djece u obitelj. Ograničavanje roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi mora biti određeno samo u onoj mjeri koja je nužna da bi se dijete moglo iznova vratiti u svoju obiteljsku sredinu. Izricanjem ove mjere, a kako to proizlazi iz njezina naziva, roditelji nemaju samo pravo ostvarivati dio roditeljske skrbi koji se odnosi na pravo na stanovanje s djetetom i s tim u vezi pravo na svakodnevnu skrb o djeci u određenom vremenskom razdoblju (čl. 153. st. 1. ObZ), dok roditeljska skrb obuhvaća i skrb o ostalim pravima djeteta iz čl. 93. i čl. 94. ObZ u čemu žaliteljica u konkretnom slučaju nije ograničena.

17. Stoga određena mjera upravo predstavlja razumnu ravnotežu između ograničenja prava roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, s jedne strane, i zaštitite prava i dobrobiti djece s druge, a u skladu s odredbom čl. 128. ObZ. Zato u okolnostima konkretnog slučaja ova mjera, iako vrlo ozbiljna, ipak predstavlja prihvatljivu mjeru zadiranja u obiteljski život jer je nužna i jer se njezina svrha nije mogla uspješno obaviti poduzimanjem blažih mjera.

18. Što se tiče odluke o održavanju osobnih odnosa između roditelja i djece i ona je pravilna jer je utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 162. st. 3. ObZ.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu 1. protustranke kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi pobijano rješenje.

U Velikoj Gorici 13. siječnja 2025.

Sutkinja

Ankica Jakovina