REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Posl. br. Psp-51/2024-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču-Parenzo, protiv tuženika: 1. ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. Vedranu Petriću, odvjetniku u Poreču-Parenzo, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 13. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I 1. Utvrđuje se da je tuženik ad1 dana 30.04.2023. i 01.05.2023. godine smetao tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu dvorišta uz kuću na adresi [adresa], koje dvorište se nalazi na dijelu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica], na nekretnini k. č. zgr. [katastarska čestica], na dijelu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] i na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica], sve za k. o. [katastarska općina], i koje je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama, na način da je uklonio 4 m3 zemlje za vrt sa tog dvorišta, uz među tog dvorišta na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], prema javnoj cesti koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] postavio žičanu ogradu sa drvenim stupovima, na dijelu tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica], obje za k. o. [katastarska općina] koji dio je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama parkirao 1 osobno vozilo te postavio pokretnu ogradu na pristup dijelu dvorišta gdje parkira to osobno vozilo, te da je u isto vrijeme smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu 4 m3 zemlje za vrt, na način da ju je oduzeo od tužitelja i odvezao u nepoznatom smjeru.
2. Nalaže se tuženiku ad1 da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja suposjeda dvorišta i posjeda 4 m3 zemlje za vrt iz točke 1. ovog rješenja, na način da sa međe dijela tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i na k. č. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] prema javnoj cesti koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina], ukloni postavljenu žičanu ogradu sa drvenim stupovima, da sa dijela tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] i koji dio je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama, ukloni parkirano osobno vozilo i pokretnu ogradu na dijelu gdje parkira i pristupa parkiranju tog osobnog vozila te da vrati tužitelju 4 m3 zemlje za vrt, u roku od 8 dana.
3. Tuženiku ad1 se zabranjuje ubuduće takvo ili slično smetanje tužiteljevog suposjeda dvorišta i posjeda njegovih pokretnina.
IIU preostalom dijelu, koji se odnosi na kante za otpad i dodatno osobno vozilo, tužiteljev tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad1 se odbija.
IIIOdbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je tuženica ad2 dana 30.04.2023. i 01.05.2023. godine smetala tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu dvorišta uz kuću na adresi [adresa], koje dvorište se nalazi na dijelu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica], na nekretnini k. č. zgr. [katastarska čestica], na dijelu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] i na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica], sve za K. O. [katastarska općina], i koje je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama, na način da je uklonila tužiteljeve kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt sa tog dvorišta, uz među tog dvorišta na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] prema javnoj cesti koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] za K. O. [katastarska općina] postavila žičanu ogradu sa drvenim stupovima, na dijelu tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] obje za K. O. [katastarska općina] koji dio je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama parkirala 2 osobna vozila te postavila pokretnu ogradu na pristup tom dijelu dvorišta gdje parkira ta osobna vozila, te da je u isto vrijeme smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu 2 kante za otpad te 4 m3 zemlje za vrt, na način da ih je oduzela od tužitelja i odvezla u nepoznatom smjeru. 2. Nalaže se tuženici ad2 da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja suposjeda dvorišta i posjeda 2 kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt iz točke 1. ovog rješenja, na način da sa međe dijela tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i na k. č. zgr. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] prema javnoj cesti koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] za K. O. [katastarska općina], ukloni postavljenu žičanu ogradu sa drvenim stupovima, da sa dijela tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] i koji dio je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama, ukloni parkirana 2 osobna vozila i pokretnu ogradu na dijelu gdje parkira i pristupa parkiranju tih osobnih vozila, te da vrati tužitelju 2 kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt, u roku od 8 dana.
3. Tuženici ad2 se zabranjuje ubuduće takvo ili slično smetanje tužiteljevog suposjeda dvorišta i posjeda njegovih pokretnina."
IVNalaže se tuženiku ad1 da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 758,17 eur, u roku od 15 dana.
Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova od tuženika ad1 u dijelu iznad dosuđenog.
V Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova od tuženice ad2.
VIOdbija se zahtjev tuženika ad1 za naknadu parničnih troškova.
VIINalaže se tužitelju da tuženici ad2 naknadi parnične troškove u iznosu od 656,25 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. svibnja 2023. tvrdi da je sa tuženicima u posljednjem mirnom suposjedu dijela dvorišta uz kuću na adresi [adresa], koji dio da je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama. Taj suposjed da se izvršavao na način da je tužitelj na tom dvorištu držao kante za otpad, cigle, 4 m3 zemlje za vrt i druge pokretnine, a tuženici drva za ogrjev. Dana 30.04.2023. i 01.05.2023. godine, kada da je tužitelj bio u svojoj kući, tuženici da su uklonili sve tužiteljeve pokretnine i svu zemlju za vrt sa tog dvorišta, uz među tog dvorišta prema javnoj cesti postavili žičanu ogradu sa drvenim stupovima, na dijelu tog dvorišta parkirali 2 osobna vozila te postavili pokretnu ogradu na pristup dijelu dvorišta gdje da parkiraju osobna vozila ( pokretnu ogradu da postave kada pomaknu vozila sa dvorišta tako da tužitelj ne može staviti svoje pokretnine). Tuženici da su ujedno i uklonili tužiteljeve kante za otpad sa tog dvorišta ( ukupno 4 kante ), a da 2 nisu vratili. Tako da su tuženici u potpunosti isključili tužitelja od dotadašnjeg suposjeda predmetnog dvorišta i time ga smetali u posljednjem mirnom suposjedu istog. Ujedno da su smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu 2 kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt. Istovremeno da su tuženici postali isključivi posjednici tog dvorišta. Takvim postupanjem tuženici da su tužitelja u potpunosti isključili od dotadašnjeg suposjeda tog dvorišta i oduzeli posjed njegovih pokretnina ( 2 kante za otpad, 4 m3 zemlje za vrt ), pa tužitelj temeljem članka 21.st.1., članka 22. te članka 24.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnima pravima, zahtijeva da mu se pruži posjedovna zaštita prema posljednjem stanju suposjeda dvorišta i posjeda pokretnina odnosno da se donese rješenje sljedećeg sadržaja: "1. Utvrđuje se da su tuženici dana 30.04.2023. i 01.05.2023. godine smetali tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu dvorišta uz kuću na adresi [adresa], koje dvorište se nalazi na dijelu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica], na nekretnini k. č. zgr. [katastarska čestica], na dijelu nekretnine k. č. zgr. [katastarska čestica] i na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica], sve za K. O. [katastarska općina], i koje je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama, na način da su uklonili tužiteljeve kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt sa tog dvorišta, uz među tog dvorišta na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] prema javnoj cesti koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] za K. O. [katastarska općina] postavili žičanu ogradu sa drvenim stupovima, na dijelu tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] obje za K. O. [katastarska općina] koji dio je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama parkirali 2 osobna vozila te postavili pokretnu ogradu na pristup tom dijelu dvorišta gdje parkiraju ta osobna vozila, te da su u isto vrijeme smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu 2 kante za otpad te 4 m3 zemlje za vrt, na način da su ih oduzeli od tužitelja i odvezli u nepoznatom smjeru. 2. Nalaže se tuženicima da uspostave prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja suposjeda dvorišta i posjeda 2 kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt iz točke I. ovog rješenja, na način da sa međe dijela tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i na k. č. zgr. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] prema javnoj cesti koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] za K. O. [katastarska općina], uklone postavljenu žičanu ogradu sa drvenim stupovima, da sa dijela tog dvorišta koji se nalazi na dijelu k. č. zgr. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] obje K. O. [katastarska općina] i koji dio je na prikazu katastarskog plana sa stranica geoportal.dgu.hr, označen žutom bojom i crvenim linijama, uklone parkirana 2 osobna vozila i pokretnu ogradu na dijelu gdje parkiraju i pristupaju parkiranju tih osobnih vozila, te da vrate tužitelju 2 kante za otpad i 4 m3 zemlje za vrt, u roku od 8 dana. 3. Tuženicima se zabranjuje ubuduće takvo ili slično smetanje tužiteljevog suposjeda dvorišta i posjeda njegovih pokretnina."
2.Tuženik ad1 u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužbeni navodi tužitelja da su u cijelosti neosnovani i ničim dokazani, osim onih koje tuženik ad1 izrijekom prizna. Osporava da je smetao tužitelja u njegovom navodnom posljednjem mirnom posjedu na način kako je to pobliže opisano u tužbi tužitelja. Radi da se o jednostranim, paušalnim i ničim dokazanim tvrdnjama tužitelja. Osporava da je počinio bilo kakve radnje koje se navode u tužbi, pa se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik ad1 ističe kako su se određene pokretnine koje tužitelj navodi, nalazile na javnoj površini, a ne u dvorištu. Osporava se da je tužitelj imao svoje stvari u dvorištu kuće na adresi [adresa]. Tužitelj da ne živi u kući na adresi [adresa], pa da nije životno ni logično da drži svoje stvari u dvorištu te kuće.
S nekretnine koje da inače koriste tuženici izvršeno da je čišćenje i odvoz raznih napuštenih stvari, budući je zbog pojave miševa i dr. životinja postojala opasnost za zdravlje ljudi. Zbog navedenog da je i Općina Vižinada tražila da se stvari uklone s predmetne nekretnine. U svakom slučaju, čišćenje parcele i sprječavanje širenja zaraze, da ne predstavlja čin smetanja posjeda. Osporava se da je tužitelj bio odsutan u trenutku čišćenja predmetne nekretnine. Naime, tužitelj da je bio prisutan čišćenju parcele te da je nasrnuo na osobu koja je pomagala u odvoženju stvari. Zbog opisanog postupanja tužitelja, na teren da su izašli i djelatnici Policijske postaje Poreč te da je pokrenut prekršajni postupak radi narušavanja javnog reda i mira. Čak i da se uzme da bi tužitelj bio u suposjedu nekretnine, a da nije, isti da nije isključen iz suposjeda, niti mu je bitno ograničen način izvršavanja faktične vlasti. Iz fotografija uz tužbu razvidno da je kako na predmetnu nekretninu može svatko pristupiti, pa tako i tužitelj. Čišćenjem parcele tužitelj da nije isključen iz suposjeda. U svakom slučaju tužitelj da nema pravo na posjedovnu zaštitu na način kako to zahtijeva u tužbi, pa da je tužbeni zahtjev i iz tog razloga u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženik ad1 predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Tuženica ad2 u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tužbeni navodi tužitelja su u cijelosti neosnovani i ničim dokazani, osim onih koje tuženica ad2 izrijekom prizna. Osporava se da je tuženica ad2 smetala tužitelja u njegovom navodnom posljednjem mirnom posjedu na način kako je to pobliže opisano u tužbi tužitelja. Radi da se o jednostranim, paušalnim i ničim dokazanim tvrdnjama tužitelja. Osporava da je počinila bilo kakve radnje koje se navode u tužbi, pa se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženica ad2 ističe kako su se određene pokretnine koje tužitelj navodi, nalazile na javnoj površini, a ne u dvorištu. Osporava da je tužitelj imao svoje stvari u dvorištu kuće na adresi [adresa]. Tužitelj da ne živi u kući na adresi [adresa], pa da nije životno ni logično da drži svoje stvari u dvorištu te kuće. S nekretnine koje da inače koriste tuženici izvršeno da je čišćenje i odvoz raznih napuštenih stvari, budući je zbog pojave miševa i dr. životinja postojala opasnost za zdravlje ljudi. Zbog navedenog da je i Općina Vižinada tražila da se stvari uklone s predmetne nekretnine. U svakom slučaju, čišćenje parcele i sprječavanje širenja zaraze, da ne predstavlja čin smetanja posjeda. Osporava se da je tužitelj bio odsutan u trenutku čišćenja predmetne nekretnine. Naime, tužitelj da je bio prisutan čišćenju parcele te da je nasrnuo na osobu koja da je pomagala u odvoženju stvari. Zbog opisanog postupanja tužitelja, na teren da su izašli i djelatnici Policijske postaje Poreč. Opreza radi, osporava se da je čišćenje parcele bilo dana 30. travnja 2023.g. i 01. svibnja 2023.g. Čak i da se uzme da bi tužitelj bio u suposjedu nekretnine, a da nije, isti da nije isključen iz suposjeda, niti mu je bitno ograničen način izvršavanja faktične vlasti. Iz fotografija uz tužbu razvidno da je kako na predmetnu nekretninu može svatko pristupiti. Odredbom članka 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, propisano da je da je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
U svakom slučaju tužitelj da nema pravo na posjedovnu zaštitu na način kako to zahtijeva u tužbi, pa da je tužbeni zahtjev i iz tog razloga u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenog, tuženica ad2 predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4.Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, poštenju ili nepoštenju posjeda (čl. 441. ZPP-a u vezi s čl. 22. st. 2. ZV-a).
Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.
5. U dokaznom postupku je izvršen uvid u: fotografije (5,7,9,11,13,15,17,19,25,27,29,31,33,35,37,39,41) i prikaz katastarskog plana sa stranica Geoportal.dgu.hr (23). Saslušani su svjedoci ĆŽJ i TŽ, predloženi po tužitelju i JŽ, ŽŽ, ĐŽ i LŽ, predloženi po tuženicima. Saslušane su parnične stranke.
Tužitelj je prvotno bio postavio tužbeni zahtjev, bez da je predmet spora identificirao i katastarskim oznakama nekretnina. U predmetu je po prvotnom tužbenom zahtjevu već bilo doneseno meritorno rješenje, koje je u žalbenom postupku ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom prvostupanjskom postupku, tokom glavne rasprave, tužitelj je dodatno odredio tužbeni zahtjev tako da je u tužbenom zahtjevu predmet spora identificirao i katastarskim oznakama nekretnina. Na to su tuženici naveli da osporavaju da je smetanja posjeda izvršeno na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 133/1, zgr. 133/2 i 3592/2 k. o. [katastarska općina], te da bi sada, budući da su sada u tužbenom zahtjevu navedene katastarske čestice, trebalo izvršiti uviđaj lica mjesta kako bi se utvrdilo na kojim parcelama su se nalazile stvari koje su predmet tužbenog zahtjeva. Sud ovaj navod tuženika kojim tek ukazuju na potrebu za uviđajem lica mjesta, a bez da ga i predlože, nije tretirao prijedlogom za uviđajem lica mjesta.
6.Među strankama je nesporno da u mjestu [adresa] postoji kuća na adresi [adresa], te da je ta kuća vidljiva na fotografijama (5 i 11).
Nesporno je da kuća u [adresa] na adresi [adresa] ima dvorište, da je dio tog dvorišta na prikazu katastarskog plana sa stranice Geoportal.dgu.hr označen žutom bojom i crvenim linijama, te da je dio tog dvorišta vidljiv na fotografijama (7,9,13,15 i 27).
Nesporno je da spomenuto dvorište međi sa javnom cestom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je ta javna cesta vidljiva na fotografijama (11 i 13).
Uvidom u prikaz katastarskog plana sa stranice Geoportal.dgu.hr utvrđeno je da se dvorište koje je na ovom prikazu katastarskog plana označeno žutom bojom i crvenim linijama nalazi na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije utvrđeno ništa što bi upućivalo na što drugo, a tuženici tek paušalno osporavaju da je smetanja posjeda izvršeno na ovim katastarskim česticama, ne navodeći o kojim bi se to onda katastarskim česticama radilo, pa sud prihvaća sadržaj ove isprave.
Nesporno je da postoji žičana ograda na drvenim stupovima između predmetnog dvorišta i javne ceste, te da je ta žičana ograda ona vidljiva na fotografijama (7,9,11 i 13).
Nesporno je da postoji pokretna ograda na pristupu dijelu dvorišta gdje se parkiraju auti, te da je ta pokretna ograda ona vidljiva na fotografijama (12 i 13).
Nesporno je da je tuženik ad1 odvezao razne stvari iz predmetnog dvorišta kamionom vidljivim na fotografijama (5 i 17).
Prema iskazu svjedokinje ĆŽJ (supruge tužitelja), u bitnom, sporni dio dvorišta posjeduju tužitelj, ova svjedokinja, tuženik ad1, te supruga i kćerka tuženika ad1. Tužitelj i svjedokinja su sporni dio dvorišta koristili za parkiranje automobila, a imali su tu i prikolicu za čamac, karijolu i kante za smeće. Na sporni dio dvorišta su bili donijeli i četiri kubika zemlje namijenjene za obližnji vrt. Tuženik ad1 i još četiri osobe su odnijele spomenutu zemlju na jednu drugu nekretninu u blizini. Tuženik ad1 je na dio spornog dvorišta prema javnoj cesti postavio žičanu ogradu i pokretnu ogradu. Odnio je i dvije kante za otpad. To je učinio krajem travnja ili početkom svibnja 2023. Nakon toga tuženik ad1 parkira automobil na sporni dio dvorišta. Svjedokinja je to osobno vidjela. Na poziciji gdje je bila postavljena zemlja su bile cigle i karijola koje je tužitelj prethodno tamo bio postavio, kao i kante za smeće. Nakon tih događaja tužitelj i svjedokinja više ne koriste ovo dvorište. Svjedokinja nije kritičnog dana vidjela tuženicu ad2 na licu mjesta.
Prema iskazu svjedoka TŽ (koji je u sporu sa tuženikom ad1 i njegovom familijom zbog gospodarskog objekta u blizini spornog dvorišta), u bitnom, isti je vlasnik spornog dvorišta. U posjedu dvorišta je tužitelj, koji je pred određeni broj godina pitao svjedoka može li koristiti dvorište. Tužitelj koristi dvorište tako da tamo parkira automobil i stavlja razne stvari za koje ima potrebu. Svjedok ne zna da li dvorište koristi i tuženik ad1. Dana 01. svibnja 2023. tužitelj je nazvao svjedoka i rekao mu da se zagrađuje dvorište. Kada je svjedok došao na lice mjesta, vidio je da radnici postavljaju žičanu ogradu na drvenim stupovima prema javnoj cesti. Svjedok ne zna tko su bile te osobe. Prije spornog događaja, dvorište nije bilo omeđeno ogradom, u dvorištu su bile kante za smeće za koje svjedok misli da su tužiteljeve, kao i hrpa zemlje.
Prema iskazu svjedokinje JŽ (kćerke tuženika ad1 i sestre tuženika ad2), u bitnom, sporno dvorište koriste tužitelj i tuženik ad1 i njegova familija. Tužitelj je u spornom dvorištu parkirao automobil i, možda, imao i druge stvari. U dvorištu je bila i hrpa zemlje, za koju svjedokinja pretpostavlja da ju je stavio tužitelj. Svjedokinja tu dolazi otprilike dva puta mjesečno, a nekad i više.
Prema iskazu svjedokinje ŽŽ (šogorice tuženika ad1 i tete tuženice ad2), u bitnom, sporno dvorište koristi tuženik ad1. Koristi ga za parkiranje automobila. Svjedokinja misli da tuženik ad1 za ništa drugo ne koristi dvorište. Što svjedokinja zna, tužitelj ne koristi ovo dvorište. U dvorištu nije bilo nikakve zemlje. Svjedokinja ne zna da li je u dvorištu bilo kanti za smeće. Svjedokinja tu dolazi otprilike jednom mjesečno.
Prema iskazu svjedoka EŽ (načelnika općine na čijem se području nalazi sporno dvorište), u bitnom, isti ne zna tko je u posjedu dvorišta. Ograde koja omeđuje dvorište prema javnoj cesti prije nije bilo. Moguće je da su u dvorištu bile kante za smeće, ali ih se svjedok ne sjeća. Nije mu poznato ništa vezano za pojavu štakora u dvorištu.
Prema iskazu svjedoka LŽ, u bitnom, isti ne zna tko je u posjedu spornog dvorišta. U dvorištu je bila istovarena zemlja. Svjedok je, na poziv tuženika ad1, uz još par osoba, pomogao tuženiku ad1 odnijeti smeće, odvesti zemlju i postaviti žičanu ogradu s nekoliko stupova. U dvorištu su se nalazile kante za smeće, koje je tužitelj nakon dolaska policije maknuo.
Neki od svjedoka su u srodstvu, odnosno, sporu sa pojedinim strankama, no, to samo po sebi ne upućuje automatizmom na neistinitost njihovih iskaza.
Prema iskazu tužitelja, u bitnom, u posjedu dvorišta su tužitelj i tuženik ad1. Tužitelj koristi dvorište za držanje cigli i kanti za smeće, za parkiranje automobila i prikolice. Tužitelj je u dvorište bio donio četiri ili pet kubika zemlje potrebne za podizanje nivoa vrta u blizini. Tu zemlju je odvezao tuženik ad1 sa još nekoliko ljudi. Tuženik ad1 je sa tim ljudima micao i tužiteljeve kante iz dvorišta, a tužitelj je kasnije utvrdio da mu fale dvije kante. Nakon što su odnijeli zemlju, tuženik ad1 je sa spomenutim osobama postavio žičanu ogradu na drvenim stupovima, kao i pokretnu ogradu. Na mjestu gdje se nalazila zemlja, ranije su se nalazile tužiteljeve cigle i nešto smeća tuženika ad1. Na tu poziciju tuženik ad1 sada parkira automobil. Nakon navedenih događaja tužitelj više ne može koristiti dvorište, jer bi ga tuženik ad1 napao. Tuženik ad1 nije tužitelju verbalno zabranio korištenje dvorišta, ali s obzirom da ga je fizički napao i da je dvorište ogradio, jasno je da mu brani korištenje dvorišta. Tužitelj nije kritičnog dana na licu mjesta vidio tuženicu ad2.
Prema iskazu tuženika ad1, u bitnom, sporno dvorište su do spornih događaja koristili i tužitelj i tuženik ad1. Tužitelj je u dvorištu imao parkiranu prikolicu za čamac, neregistrirani automobil, cigle, četiri kante za smeće i još neke stvari. Tužitelj je u dvorište bio stavio i par kubika zemlje. Tu zemlju je tuženik ad1, sa još par osoba, koje je pozvao da mu pomognu, odvezao na jednu drugu nekretninu. Pritom je maknuo tužiteljeve kante, te ih potom vratio. Tuženik ad1 je, sa još par osoba, postavio žičanu ogradu sa drvenim stupovima. Tuženik ad1 je postavio pokretnu ogradu na pristupu dijelu dvorišta. To je sve bilo 01. svibnja 2023. Nakon spornih događaja, dvorište koristi samo tuženik ad1. Tužitelj nikada nakon spornih događaja nije pitao tuženika ad1 da li može koristiti dvorište, ali tužitelju to nije zabranjeno.
Prema iskazu tuženice ad2, u bitnom, do spornih događaja predmetno dvorište su koristili tuženik ad1 sa svojom familijom, kao i tužitelj. Do spornih događaja tuženik ad1 i njegova familija nikada tu nisu parkirali automobil. Tužitelj je u dvorištu imao prikolicu za čamac, neregistrirani automobil, cigle i kante za smeće, a bio je postavio i par kubika zemlje na mjestu gdje su prethodno bile tužiteljeve stvari. Zemlju su iz dvorišta maknuli tuženik ad1 sa još par osoba, i to 30. travnja 2023. Tuženica ad2 ni na koji način u tome nije sudjelovala. Žičanu ogradu na drvenim stupovima je postavio tuženik ad1 sa još par osoba, a pokretnu ogradu na pristupu dijelu dvorišta tuženik ad1. To je učinjeno 01. svibnja 2023. Nikakve kante nisu uklonjene, već su samo bile maknute u stranu kako bi se mogla odvesti zemlja, a kasnije su vraćene. Nakon spornih događaja, dvorište koriste samo tuženik ad1 i njegova familija. Ako hoće, može ga koristiti i tuženik, nitko mu to ne brani.
Prema čl. 20. st. 1. ZV-a zabranjena je samovlast, te bez obzira na to kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i ima jače pravo na posjed. Prema st. 2. istog članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.
Prema čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema st. 2. istog članka pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Prema st. 4. istog članka pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
Prema čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
U sudskom postupku zbog smetanja posjeda tuženik, odnosno, pasivno legitimiran može biti, prije svega, onaj koji je izvršio čin smetanja. Ali, tuženik može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije ogradio.
Prema čl. 24. st. 1. ZV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
Prema čl. 10. st. 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Prema st. 6. istog članka kada isti posjed stvari ima više osoba, one su suposjednici.
Već iz iskaza samih tuženika proizlazi da su faktičnu vlast u pogledu spornog dvorišta do spornih događaja imali i tužitelj i tuženik ad1, odnosno, da su oni bili u suposjedu tog dvorišta.
Niti iz jednog od izvedenih dokaza ne proizlazi da je sporne čine izvršila tuženica ad1, a tužitelj ni ne tvrdi da je tuženica ad2 dala nalog za izvršenje spornih čina, niti da su oni počinjeni u interesu tuženice ad2. Zbog toga tuženica ad2 u ovom predmetu nije pasivno legitimirana, te je u odnosu na nju tužbeni zahtjev neosnovan. Zato je valjalo odlučiti kao u t. III dispozitiva.
Da je tužiteljevu zemlju iz spornog dvorišta uklonio tuženik ad1, da je žičanu ogradu na drvenim stupovima uz među prema javnoj cesti postavio tuženik ad1 i da je pokretnu ogradu na pristupu dijelu dvorišta postavio tuženik ad1, proizlazi već iz iskaza samog tuženika ad1, pa sud utvrđuje da je te čine izvršio upravo tuženik ad1. Time je tuženik ad1, u najmanju ruku, bitno ograničio dotadašnji tužiteljev način izvršavanja faktične vlasti na spornom dvorištu, te ga smetao u suposjedu. Time što je uklonio tužiteljevu zemlju iz spornog dvorišta, tuženik ad1 je u isto vrijeme i smetao tužitelja u posjedu iste.
Iz fotografija (9,11 i 13) je vidljivo da i parkirani automobil, s obzirom na poziciju na kojoj se nalazi, onemogućava pristup dvorištu sa javne ceste. Da ovaj automobil koristi tuženik ad1 proizlazi iz iskaza tuženice ad2, koji ne demantira niti jedan drugi dokaz, iz čega onda slijedi da taj automobil na navedenu poziciju parkira upravo tuženik ad1. Tuženik ad1 time, također, u najmanju ruku, bitno ograničava dotadašnji tužiteljev način izvršavanja faktične vlasti na spornom dvorištu, te ga smeta u suposjedu. Iz izvedenih dokaza se ne može, međutim, sa stupnjem izvjesnosti utvrditi da tuženik ad1 tu parkira dva automobila, te da ga onda sa dva automobila smeta u suposjedu.
O tome kada su izvršeni navedeni čini, najsigurnije i najpreciznije je iskazivala tuženica ad2, pa sud prihvaća njen iskaz o tome, te utvrđuje da su ti čini izvršeni 30. travnja i 01. svibnja 2023.
S obzirom da je smetanje suposjeda i posjeda izvršeno 30. travnja i 01. svibnja 2023., te da je tužba podnesena 30. svibnja 2023., tužba tužitelja je podnesena unutar propisanog roka za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda.
Što se tiče kanti za otpad, koje su predmet tužbenog zahtjeva, prema iskazu svjedokinje ĆŽJ, tuženik ad1 je sa spornog dvorišta odnio dvije kante, dok je prema iskazu tužitelja tuženik ad1 micao kante, nakon čega je tužitelj utvrdio da mu dvije kante fale. S druge strane, prema iskazu tuženika ad1 tužiteljeve kante je samo malo bio maknuo u stranu da može odvesti zemlju, a kasnije ih je vratio, a prema iskazu tuženice ad2 nikakve kante nisu uklonjene, već su samo malo bile maknute u stranu kako bi se mogla odvesti zemlja, nakon čega su vraćene na mjesto na kojem su bile.
I tužitelj i spomenuta svjedokinja, kao i tuženici su o tome pred sudom dali neposredno uvjerljive iskaze. Sud nije utvrdio nikakve činjenice po osnovi kojih bi neki od iskaza o tome ocijenio vrijednosno negativnim. Tužitelj je bio taj koji je trebao dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, pa tako i činjenicu da je tuženik ad1 uklonio, odnosno, oduzeo od tužitelja i odvezao u nepoznatom smjeru tužiteljeve kante za otpad. Kod iznesenog stanja stvari, sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti (o čemu je ranije bilo govora) formirati uvjerenje o toj činjenici, pa je o njenom postojanju, a temeljem čl. 221. a ZPP-a, zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svjetlu ovog instituta sud je mišljenja kako tužitelj nije dokazao da je tuženik ad1 uklonio, odnosno, oduzeo od tužitelja i odvezao u nepoznatom pravcu tužiteljeve kante za otpad, te ga i na taj način smetao u suposjedu, odnosno, posjedu.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I i II dispozitiva.
7.Obje su strane zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Prema st. 4. istog članka ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovog zakona. Prema st. 5. istog članka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Tužitelj u odnosu na tuženika ad1 nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Zbog toga je tuženik ad1 dužan naknaditi tužitelju parnične troškove.
Tužitelju su priznati slijedeći parnični troškovi: za zastupanje u prvom prvostupanjskom postupku u ovom predmetu 500,00 eur (Tbr. 6. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za sastav žalbe 200,00 eur (Tbr. 10. t. 2.), za zastupanje u drugom prvostupanjskom postupku u ovom predmetu 500,00 eur (Tbr. 6. t. 2.), za PDV na ove radnje 250,00 eur (Tbr. 46. Tarife), za sudsku pristojbu na tužbu 13,27 eur, za sudsku pristojbu na rješenje 26,54 eur i za sudsku pristojbu na žalbu 26,54 eur, ili ukupno 1.516,35 eur.
Tužitelju nisu priznati troškovi prevođenja, jer se ti troškovi tiču prevođenja iskaza tužitelja i svjedokinje koju je on predložio, a sukladno čl. 102. st. 5. ZPP-a troškovi prevođenja padaju na teret stranke koje se tiču.
S obzirom da u pogledu njihova udjela u predmetu spora, među tuženicima ne postoji znatna razlika, te da se ne radi o solidarnoj odgovornosti tuženika u glavnoj stvari, tuženik ad1 je, sukladno čl. 161. st. 1. ZPP-a, dužan naknaditi tužitelju samo polovicu ovih troškova (758,17 eur). Zato je odlučeno kao u t. IV dispozitiva.
Tuženica ad2 nije izgubila ovu parnicu, pa nije dužna naknaditi tužitelju parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. V dispozitiva.
Tuženik ad1 je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Zato mu tužitelj nije dužan naknaditi parnične troškove, pa je odlučeno kao u t. V dispozitiva.
Tuženica ad2 je uspjela u ovoj parnici, pa joj je tužitelj dužan naknaditi parnične troškove.
Tuženici su u ovoj parnici imali jednog punomoćnika, pa istom, s obzirom na zatražene troškove, pripada slijedeća nagrada: za zastupanje u prvom prvostupanjskom postupku u ovom predmetu 550,00 eur (Tbr. 7. t. 2. i Tbr. 40.), za zastupanje u drugom prvostupanjskom postupku u ovom predmetu 500,00 eur (Tbr. 7. t. 2.) i za PDV na ove radnje 262,50 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 1.312,50 eur.
S obzirom da se radi o nagradi koja predstavlja djeljivu obvezu, svaki od tuženika je dužan punomoćniku platiti polovicu ove nagrade, pa ta polovica (656,25 eur) predstavlja troškove tuženice ad2 u ovom postupku. Zato je odlučeno kao u t. VII dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 13. siječnja 2025.
S u d a c:
Alen Barbić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužitelju p.p.,
2. tuženicima p.p.
S u d a c: v.r.