REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Av. Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp -14564/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste Marijane Đurinac, uz sudjelovanje zapisničara Jolande Butković, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ČO, radi djela prekršaja iz članka 10. točke 3. kažnjivo po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, III Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/24841, Urbroj: 511-19-29-24-1 od 10. rujna 2024., nakon ispitivanja okrivljenika u žurnom prekršajnom postupku, objavio je i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. i čl.183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

presudio

I.) Okrivljeni ČO, sin Č i RO, djevojačko prezime majke R, rođen **.**.1996. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin RH, OŠ, učenik, nezaposlen, uzdržavan od supruge i roditelja, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog djeteta, prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak,

kriv je

što je 10. rujna 2024. u 17,00 sati u obiteljskoj kući u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj majci RO osobi starije životne dobi te prema svome djetetu KO (rođ. 2023.), na način da je došao na kat kuće gdje se nalazila njegova majka RO a koja je u rukama držala unuku KO te pokušavao iz majčinih ruku istrgnuti KO što je RO sprječavala bježeći po kući a ČO, revoltiran što nije uzeo dijete, izašao je iz kuće i zaključao ulazna vrata s namjerom da majci i djetetu onemogući izlaz iz kuće, znajući kako majka nema ključ kako bi otvorila ulazna vrata i izašla iz stana a što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva,

- dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji prema majci RO, osobi starije životne dobi, što je kod iste izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva,

- čime je počinio prekršaj iz članka 10. točka 3. kažnjivo po članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

pa mu se temeljem citiranih propisa izriče

kazna zatvora u trajanju od 70 (sedamdeset) dana

Temeljem članka 40. Prekršajnog zakona okrivljenom se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode i to vrijeme uhićenja od 23. studenog 2024. u 12,15 sati, do 23. studenog 2024. u 14,30 sati, kada je rješenjem ovog suda pušten na slobodu kao 1 (jedan) dan zatvora, tako da se izjednačava 1 (jedan) dan lišenja slobode u vezi prekršaja sa 1 (jednim) danom zatvora pa okrivljeni ima za izdržati 69 (šezdesetdevet) dana zatvora.

Temeljem članka 41. u vezi s članka 44. stavak 1. ,2., 3. PZ-a, okrivljeniku se primjenjuje mjera upozorenja

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

II.) Temeljem čl.139.st.6. PZ-a i u vezi čl.138.st.2.toč.3a PZ-a okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, III. Policijske postaje Zagreb, 211-07/24-5/24841, URBROJ: 511-19-29-24-1 od 10. rujna 2024., podnijela je optužni prijedlog, protiv okrivljenog radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da je točno da je 10. rujna 2024. oko 17,00 sati bio na adresi gdje stanuje u obiteljskoj kući zajedno sa suprugom, djetetom i roditeljima. Pola sata ranije bio je sa svojim roditeljima i kćeri u prizemlju kuće nakon čega je otišao na kratko kod prijatelja i onda se sjetio da mu je kuća ostala otključana. Vratio se na adresu i budući da sa suprugom i kćeri stanuje na katu kuće, otišao je zaključati kuću i nikoga nije vidio. Naveo je da nije vidio majku niti dijete jer majka inače čuva KO kod sebe u prizemlju, a ponekad samo ode na kat kad ju treba presvući.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvješće o uhićenju, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola serijski broj: [serijski broj], zapisnik o ispitivanju svjedokinje RO, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika i izvadak iz prekršajne evidencije okrivljenika te su neposredno saslušani svjedoci RO i policijski službenik HO.

4. U dokaznom postupku svjedokinja RO je na raspravi kod ovog suda iskazala da se sjeća događaja od 10. rujna 2024. kada se nalazila na adresi u [adresa], gdje živi u prizemlju sa teškom bolesnim suprugom i redovito čuva unuku KO koja je kći njezinog sina ČO. Toga dana bila je sa unukom u prizemlju kada je ČO došao kući nešto prije 17,00 sati i rekao da mu da dijete. Na to mu je odgovorila da mu ne može dati KO jer mora dijete presvući na što je ČO otišao na kat kuće gdje živi sa svojom suprugom i KO. Navela je da je sa djetetom nakon nekog vremena isto otišla na kat kako bi joj promijenila pelenu jer se gore nalazi stolić za prematanje pa joj je tako lakše. Dok je presvlačila KO, ČO je izašao iz tog njihovog stana i zaključao vrata te ih on uopće nije vidio, majka ga je dozivala ali je on nije čuo jer je nekuda otišao. Dodala je da se uplašila i pozvala policiju kako bi je netko otključao jer joj se dijete rasplakalo a njezin bolesni suprug je ostao u prizemlju. Po dolasku policije isti je nisu htjeli otključati već su je ostavili tako sve dok nije došla snaha TO i onda su same razvalile vrata i sada ta vrata tako stoje i danas. Na upit suda da li je svjedokinja davala kakav iskaz policiji, ista je navela da nije davala nikakav iskaz niti je bila u policiji već joj je jedan stariji policajac koji je došao po njenom pozivu da je netko otključa, kroz prozor kupaone gurnuo papire da ih potpiše i rekao da je to za Centar za socijalnu skrb. Niti je vidjela niti je znala šta potpisuje samo je htjela da je netko otključa jer se uplašila. Na upit suda kako bi svjedokinja objasnila svoj iskaz dan pred policijom u kojem je navela da ju je sin zaključao na katu, da je agresivan i pod drogama i da mu iz tog razloga nije htjela dati dijete, svjedokinja je iskazala da to uopće nije rekla policijskim službenicima niti je njezin sin bio drogiran niti agresivan već je došlo do zabune jer ju je zaključao ne znajući da je kod njega u stanu s djetetom. Okrivljeni ČO je naveo da doista majku nije vidio i nikad ne bi ovako nešto napravio njoj i njegovom djetetu. Mislio je da je dolje u prizemlju i otišao je zaključati stan nakon čega se uputio u Zaprešić po dijelove za auto. Još mu se i mobitel bio ispraznio tako da ga supruga nije mogla niti dobiti na telefon a kad se vratio vrata su bila razvaljena. Na upit suda da li svjedokinja inače presvlači dijete na katu kad čuva unuku, ista je iskazala da joj je tako lakše. Mada dijete čuva samo četvrtkom i petkom i to po četiri sata jer joj snaha TO radi kao učiteljica u školi a ostalo vrijeme je čuva u pravilu sin i dijete je jako vezano uz njega. Na upit suda da li svjedokinja može pojasniti kako je došlo do nesporazuma kada je navela sinu da mora presvući dijete a znaju da dijete presvlači na katu, ista je iskazala da mu to nije rekla niti u kojem trenutku će ići presvući dijete već je samo otišla na kat a sin je prethodno otišao i do dućana i kad se vratio nije znao da je ona sa KO na katu već je samo zaključao vrata i otišao dalje za poslom. Na upit suda da li je svjedokinja imala saznanja da bi njezin sin konzumirao droge i ako da, koliko često, ista je iskazala da njezin sin ne konzumira droge. Jednom kad je još bio maloljetan policijski službenici su došli u pretragu jer je tada pušio travu ali to je bilo jako davno te ne zna od kuda im podatak da bi se njezin sin drogirao.

5. U daljnjem dokaznom postupku svjedok policijski službenik HO je na raspravi iskazao da se sjeća događaja od 10.9.2024 kada je oko 17,00 sati došao na intervenciju sa kolegom IO po dojavi o nasilju u obitelji u kojoj je gospođa RO navela da ju je sin zaključao u kući sa malim djetetom i da je bio bezobrazan prema njoj i da joj je htio istrgnuti dijete iz ruku a da je isti najvjerojatnije pod utjecajem droga. Po dolasku na adresu ispred kuće uočili su jednog muškarca starije dobi i doista je gospođa bila zaključana sa djetetom na katu kuće te su otišli na kat i doista utvrdili da je gospođa zaključana, nije bilo rezervnog ključa pa su kroz prozor kupaone obavili razgovor gdje je odmah na terenu sastavio izvješće i zapisnik o ispitivanju svjedokinje kojeg je ona potpisala na način da joj je dao papire kroz taj prozor. Sjeća se da je bilo govora na kraju da će pričekati snahu koja će je otključati. Iz tog razloga oni su otišli a s obzirom na navod gospođe da je sin bio agresivan te uz postojanje indicija da koristi droge, procijenio je da se radi o nasilju u obitelji na način kako je to naveo u svom izvješću.

6. Tijekom suočenja svjedoka žrtve nasilja u obitelji i svjedoka policijskog službenika isti su iskazali a žrtva gledajući u svjedoka je navela da mu je rekla da je u prizemlju njezin teško bolesni suprug i da ju je sin zaključao te je molila u tom smislu pomoć. Svjedok je gledajući u žrtvu naveo da se sjeća tog podatka ali i da je rekla da je sin bio agresivan prema njoj i da je bila uznemirena a on je sa kolegom odradio svoj dio posla te da se dobro sjeća da je rekla da postoji mogućnost da je njezin sin otišao sa nekim osobama za koje sumnja da zajedno sa njezinim sinom konzumiraju drogu. Žrtva je gledajući u svjedoka navela da to nije rekla i zašto je nije otključao. Svjedok je gledajući u žrtvu naveo da zašto žrtva misli i što bi bio razlog da on napiše u dojavi i u zapisniku da je njezin sin bio agresivan i pod drogom ako to ona nije rekla i koji bi bio razlog da izmišlja takav slijed događaja te žrtva sad sve osporava a kad su došli drugačije je govorila te je napomenuo da su to ozbiljne stvari te da se sjeća da su kasnije utvrdili da je okrivljeni ČO već kažnjavan zbog nasilja. Okrivljeni ČO je naveo da do svega ovoga je došlo slučajno te da nije namjerno zaključao majku i dijete a to što je napravio u trećem mjesecu supruzi, neće više nikada ponoviti i zbog toga mu je i danas žao. Svjedok je dalje naveo da su oni zaprimili takvu dojavu i po njoj su postupali te da zašto joj se sin nije javio na mobitel a žrtva je dodala da je samo tražila pomoć da je se otključa. Okrivljeni ČO je naveo da je njegov mobitel bio isključen a otišao je po dijelove za auto.

7. Na temelju obrane okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršajnog djela i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud smatra utvrđenim da bi okrivljeni počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom odnosno da je u inkriminirano vrijeme počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj majci koja je osoba starije životne dobi na način kako je to opisano u izreci presude što je kod nje prouzročilo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva. Naime, okrivljeni je u svojoj obrani koju je povodom predmetnog događaja dao pred ovim sudom 23. studenog 2024. kada je prethodno davao i iskaz pred policijskim službenicima, naveo da se ne smatra krivim za počinjenje prekršaja budući da nije namjerno zaključao majku i dijete u stan već da nije uopće znao da su otišle na kat a što je na raspravi potvrdila i majka okrivljenika. Međutim, uvidom u spis predmeta a naročito zapisnik o ispitivanju žrtve nasilja u obitelji pred policijskim službenicima koji je sastavljen u skladu sa zakonom, sud je uočio da se iskaz žrtve potpuno razlikuje od iskaza koji je dala pred policijskim službenicima. Iz zapisnika o ispitivanju žrtve nasilja u obitelji koji je sastavljen od strane policijskih službenika jasno proizlazi da je žrtva zatražila pomoć policije zbog nasilničkog ponašanja njezinog sina u inkriminirano vrijeme pri čemu jasno navodi kako sumnja da je okrivljeni pod utjecajem droga, da je to razlog zašto mu, na njegovo traženje, nije htjela predati dijete već je bježala od njega sa djetetom u naručju a zbog čega ju je okrivljeni zaključao. Obzirom na ovakvu kontradiktornost u iskazivanju žrtve pred policijom i pred sudom, sud je dodatno postavio pitanje žrtvi kako objašnjava to razilaženje u iskazu pri čemu je ista navela da ne zna iz kojeg razloga su policijskih službenici to napisali jer im nije tako rekla već je samo tražila pomoć da ju se otključa. Stoga je sud na navedene okolnosti saslušao policijskog službenika HO koji je tada postupao po dojavi zbog nasilja u obitelji pri čemu svjedok profesionalno, logično i životno te po mišljenju suda nepristrano navodi da se sjeća svih okolnosti predmetnog slučaja, da je žrtva jasno navela da je sin bio agresivan, vjerojatno pod utjecajem droga, ona je bila uznemirena, imala je dijete u naručju i navela da ju je sin iz protesta što mu nije dala dijete, zaključao nju i dijete u stan na katu. Svjedok postavlja logično pitanje samoj žrtvi, pri čemu sudu ostavlja dojam velike vjerodostojnosti, koji bi bio njegov motiv izmisliti ovakav slijed događaja i sve okolnosti kako je naveo u izvješću o pruženoj intervenciji i zašto bi naveo da postoji indicija da je okrivljeni pod utjecajem droga ako mu sama žrtva na to nije skrenula pozornost. Sud je iskaz svjedoka policijskog službenika ocijenio uvjerljivim, životnim, logičnim i vjerodostojnim u svim oblicima komunikacije pa je takvom iskazu u cijelosti poklonio vjeru. Naime, tijekom suočenja žrtve i svjedoka isti je uvjerljivo naveo kako žrtva sada mijenja iskaz ali da se dobro sjeća da je došao po dojavi o nasilju u obitelji koja je sadržajno bila takva kako je i opisano u optužnom prijedlogu te da nije imao nikakvog razloga izmišljati detalje kojih nema. Svjedok u tom smislu jasno navodi da se sjeća da je bilo govora da će žrtvina snaha doći s posla pa će otključati vrata zbog čega je i otišao a navedeno potvrđuje i sama žrtva. Nadalje, pristranost i neuvjerljivost iskaza žrtve sud je utvrdio i na temelju određenih detalja koji se odnose na navod pod kojim okolnostima je došlo do ove situacije. Sudu je nelogično i neuvjerljivo da bi okrivljeni, prema njegovom iskazu, otišao negdje, sjetio se da je stan ostao otključan pa se vratio kako bi ga zaključao i otišao u Zaprešić po dijelove za auto. Isti navodi da postoji samo jedan ključ što je sudu nelogično jer okrivljeni ima i suprugu koja ide na posao pa je logično da će se u jednom trenutku i vratiti s posla i htjeti ući u stan a s druge strane upravo žrtva navodi da, dok čuva dijete odnosno unuku, istu ode presvući na kat, u stan okrivljenika jer se tamo nalazi stolić za prematanje. Iz kojeg bi razloga okrivljeni iznenada odlučio zaključati stan ako njegova majka tj. žrtva čuva njegovo dijete koje je još u pelenama i uobičajeno je da upravo u taj stan odlazi presvlačiti dijete? U tom smislu sud je mišljenja da je obrana okrivljenika usmjerena izbjegavanju prekršajne odgovornosti a da je žrtva nasilja u obitelji, odnosno majka okrivljenika, pristran svjedok koji očito pokušava naknadno pomoći okrivljeniku u izbjegavanju odgovornosti naročito ako se uzme u obzir vremenski odmak od počinjenja djela do trenutka uhićenja okrivljenika i dovođenja na sud gdje je možda došlo i do smirivanja obiteljske situacije i popravljanja odnosa. U tom smislu je logično za zaključiti da bi majka okrivljenika imala afiniteta zaštiti svoje dijete od negativnih posljedica. Nadalje, sudu je nelogičan i navod okrivljenika gdje je iskazao da je zaključao stan koji do tada cijeli dan nije bio zaključan, otišao je sa tim jednim ključem u Zaprešić (znajući da će i njegova supruga doći s posla pa bi bilo logično da joj ostavi mogućnost ulaska u stan), odlazi po dijelove za auto u drugi grad (bez obzira koliko je blizu) pri čemu mu se baš ispraznio i mobitel. Ovakav splet okolnosti koji bi doveo do zaključavanja žrtve i djeteta u kuću sudu je potpuno nelogičan i neuvjerljiv. Iz tog razloga sud nije prihvatio obranu okrivljenika niti je poklonio vjeru iskazu žrtve već je takav iskaz ocijenio pristranim, nelogičnim i nevjerodostojnim. Slijedom svega navedenog sud smatra da su se u ponašanju okrivljenika u inkriminirano vrijeme ostvarila obilježja djela prekršaja iz čl.10. toč. 3. kažnjivo po čl. 22.st.5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući da je okrivljeni svojim postupcima prouzročio psihičku napetost i uznemirenost kod žrtve koja je ujedno i osoba starije životne dobi budući da je starija od 65 godina slijedom čega ovakvo ponašanje okrivljenika spada u oblik psihičkog nasilja u obitelji s kvalifikatornim elementom za koje je zakonodavac propisao i težu sankciju. U odnosu na djelo prekršaja koje je okrivljenom stavljeno na teret a odnosi se na psihičko nasilje u obitelji prema djetetu, ovlašteni tužitelj je u činjeničnom opisu djela prekršaja stavio okrivljeniku na teret počinjenje psihičkog nasilja u obitelji prema djetetu na način da je inkriminiranog vremena jednom radnjom kojom je pokušavao istrgnuti dijete iz ruku svoje majke, počinio dva djela prekršaja nasilja u obitelji međutim, tužitelj u pogledu navedenog ne navodi bitan element djela prekršaja koji se odnosi da je takvim ponašanjem okrivljenika i kod djeteta prouzročio osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva već je posljedicu ograničio samo na majku. Obzirom da se radi o jako malom djetetu, upitno je koliko je isto i da li je uopće bilo uznemireno ponašanjem okrivljenika a kako navedeno dijete, obzirom na dob, nije moguće ispitati, sud smatra da u pogledu navedenog nema elemenata djela kako to predviđa zakon. U konkretnom slučaju sud je mišljenja da je navedena okolnosti da je nasilje počinjeno u prisutnosti tako malog djeteta otegotna okolnosti koju valja uzeti u obzir pri donošenju odluke o vrsti i mjeri kazne. Naime, valja istaknuti da zakonodavac nije predvidio oblik nasilničkog ponašanja u obitelji koji bi se odnosio na postojanje dviju kvalifikatornih okolnosti u smislu da je nasilje počinjenog prema članu obitelji koji je starije životne dobi, invalid ili dijete i uz prisutnost djeteta. Iako je prema postojećoj sudskoj praksi u pojedinim aspektima zauzeto stajalište da je svako nasilničko ponašanje u prisutnosti djeteta ujedno i na njegovu štetu, valja naglasiti da se takvo stajalište ne može uzeti a priori jer treba voditi računa o preciznosti zakonodavstva koje u tom smislu kao popis kažnjivih ponašanja i oblika nasilja u obitelji razlikuje situacije kada je djelo počinjeno na štetu djeteta a kada u njegovoj prisutnosti. Obzirom na sve specifičnosti i činjenični opis počinjenja djela te navod tužitelja u pogledu posljedice u vidu uznemirenosti koju je povezao jedino sa majkom okrivljenika, sud ne može proširiti crimmen okrivljenikovog postupanja u smislu da dodaje elemente optuženju kako bi se njegovo ponašanje moglo podvesti pod dva prekršajna djela jer bi to značilo zadiranje u identitet optuženja i preuzimanje uloge tužitelja na što sud nije ovlašten. Slijedom svega navedenog sud je okrivljenika oglasio krivim za počinjenje psihičkog nasilja u obitelji prema svojoj majci kao osobi starije životne dobi. U pravnoj kvalifikaciji djela, tužitelj okrivljenom stavlja na teret i počinjenje djela prekršaja iz članka 10. točka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji no u činjeničnom opisu ne navodi na što bi se to odnosilo i na koji način je okrivljeni to počinio. Navedena odredba opisuje ekonomsko nasilje u obitelji koje se odnosi na onemogućavanje žrtve u korištenju vlastite i zajedničke imovine, raspolaganja svojim novcem, zapošljavanja radi ostvarenja zarade i sl., a koje ponašanje okrivljenika nije opisano kao takvo slijedom čega navođenje ovakve pravne kvalifikacije postaje bespredmetno pa okrivljeni niti nije oglašen krivim za ekonomsko nasilje u obitelji. U konkretnom slučaju, zaključavanje nekoga u kuću, onemogućavanje slobodnog kretanja i sl. bi moglo predstavljati i ispunjenje bića nekog drugog kažnjivog djela ali ne u smislu ekonomskog nasilja kako je to predvidio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Ujedno valja istaknuti da je tužitelj okrivljeniku stavio na teret teži oblik djela prekršaja koje bi se odnosilo na okolnosti ponavljanja nasilja u obitelji pri čemu se poziva na pravomoćnu odluku Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu pod brojem Pp- 4309/2024 međutim, uvidom u navedenu presudu utvrđeno je da je tom presudom okrivljeni proglašen krivim za počinjenje djela prekršaja nasilja u obitelji prema supruzi a ne prema majci kao osobi starije životne dobi slijedom čega se ne radi o ponovljenom nasilju u obitelji u smislu ostvarenja kvalificiranog oblika prekršajnog djela jer se radi o različitim objektima zaštite pa time i različitim prekršajima te se ne može govoriti o ponovljenom nasilju u obitelji u smislu kako to navodi tužitelj budući da je zakonodavac posebno propisao kažnjavanje ovisno o tome da li se radi o primarnom nasilju u obitelji, o ponovljenom nasilju, da li se radi o primarnom nasilju u obitelji uz postojanje nekog kvalifikatornog elementa ili ponovljenom nasilju uz postojanje nekog kvalifikatornog elementa. Budući da se radi o različitim objektima zaštite, u konkretnom slučaju nema adekvatnog identiteta objekta koji bi opravdao navod da se radi o ponovljenom nasilju u smislu postojanja težeg djela nego se navedeno može uzeti u obzir također kao otegotna okolnost kod odlučivanja o kazni.

8. Slijedom svega navedenog okrivljeni je proglašen krivim za počinjenje djela prekršaja iz članka 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kažnjivo po članku 22. stavak 5. istog zakona za koji je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

9. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom čl. 36. Prekršajnog zakona te je okrivljenom kao olakotno cijenio činjenicu da nije došlo do težih posljedica djela te njegove osobne i imovinske prilike odnosno da se radi o mladoj osobi bez zaposlenja i vlastitih primanja a u obvezi uzdržavanja jednog malodobnog djeteta dok je otegotnim cijenio činjenicu da je isti već pravomoćno kažnjavan zbog nasilničkog ponašanja u obitelji a u ovom slučaju i u prisutnosti djeteta. Okolnosti prisutnosti djeteta prilikom počinjenja psihičkog nasilja u obitelji prema članu obitelji kao osobi starije životne dobi sud je tretirao kao otegotnu okolnost budući da zakonodavac nije predvidio kao poseban ovakav oblik djela prekršaja koji bi u sebi objedinio više kvalifikatornih okolnosti a sud nije mogao zanemariti činjenicu da je ipak dijete bilo prisutno tijekom događaja. Stoga je sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u zakonom propisanom minimumu smatrajući tako izrečenu kaznu primjerenu stupnju njegove odgovornosti, načinu počinjenja djela i svim okolnostima slučaja te da će se ovako izrečenom kaznom utjecati na okrivljenika da su ubuduće suzdrži od protupravnih ponašanja te izbjegava sve okolnosti koje poticajno djeluju na njega da se tako ponaša odnosno da će se postići svrha specijalne prevencije. U ovako izrečenu zatvorsku kaznu sud je okrivljenom uračunao vrijeme za koje je isti bio lišen slobode u vezi prekršaja na način da je izjednačio jedan dan lišenja slobode u vezi prekršaja s jednim danom zatvora pa je okrivljenom preostalo za izdržati 69 dana zatvora. Međutim, obzirom na osobne i imovinske prilike okrivljenika koje se odnose na to da je okrivljeni otac malodobnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati, da se radi o mladoj osobi te činjenicu da nije došlo do težih posljedica djela, uvažavajući iskaz žrtve iz kojeg sud zaključuje da obiteljska situacija nije teško narušena, sud je okrivljenom primijenio uvjetnu osudu ocjenjujući da u ovom trenutku nije svrsishodno niti nužno izvršenje izrečene mu kazne zatvora da bi se u odnosu na njega ostvarila svrha kažnjavanja, nego da je okrivljeniku potrebno uputiti takvu vrst prijekora, kojom se ostvaruje svrha prekršajnih sankcija, izricanje kazne bez njezina izvršenja, zbog čega je okrivljeniku temeljem čl.41. u svezi čl. 44. st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, na način da mu je izrečena kazna zatvora kako je to navedeno, te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora. Sud je mišljenja da će se ovako izrečenom kaznom okrivljeniku postići svrha i generalne prevencije u smislu da i drugi pripadnici društva shvate potrebu i pravednost kažnjavanja počinitelja prekršajnih djela.

10. Budući da je okrivljeni nezaposlen, a u obvezi uzdržavanja jednog malodobnog djeteta, sud je istog oslobodio dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Zagreb, 12. siječnja 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist Jolanda Butković

Marijana Đurinac

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom, ČO, [adresa],

2. Žrtvi nasilja u obitelji, RO, [adresa],

3. Ovlaštenom tužitelju, PUZ III. Policijska postaja Zagreb, Dubrava 137, Zagreb, 4. Centar za socijalnu skrb PU Dubrava, Dubrava 49, Zagreb,

5. Pismohrana, ovdje.