REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-34/2022-64

(ranije P-191/2021)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika 1. ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OMNIA BAR d.o.o., [adresa], OIB: 35903898660, i 4. ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, Mletačka 12/I, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o darovanju zaključen dana 23. kolovoza 2018. između prvotuženika ŠV i drugotuženika LV, ovjeren kod Javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem OU-36/18 dana 23. kolovoza 2018., gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR)[1] sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dodatak Ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline zaključen između prvotuženika ŠV i drugotuženika ĐV kao vlasnika obrta [obrt], a ovjeren kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem OV-4/2021 dana 4. siječnja 2021., gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između drugotuženika ĐV i četverotuženika ČV dana **.**.2020., ovjerenog kod Javnog bilježnika pod brojem: Ov-90/2021 dana 5. siječnja 2021. gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline zaključen između drugotuženika ĐV i trećetuženika trgovačkog društva Omnia bar d.o.o., dana 8. siječnja 2021., ovjeren kod javnog bilježnika Nensi Kopić pod brojem br. OV-209/2021 dana 8. siječnja 2021., gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR)sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između trećetuženika Omnia bar d.o.o., Pula i drugotuženika ĐV dana **.**.2020., a ovjeren kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem: OV-1040/2021 dana 22. siječnja 2021., gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI. Trećetuženik trgovačko društvo Omnia bar d.o.o., Pula dužno je trpjeti da tužiteljica svoju tražbinu prema prvotuženiku ŠV u iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020 po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri prodajom nekretnine kč. br. [katastarska čestica]/zgr., trgovina, terasa, površine 37 m2 , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

VII. Drugotuženik ĐV dužan je trpjeti da tužiteljica svoju tražbinu prema prvotuženiku ŠV u iznosu od 81.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri prodajom nekretnine drugotuženika kč. br. [katastarska čestica]/zgr. trgovina, skladište, površine 57 m2 , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana..

VIII. Drugotuženik HV i četverotuženik EV dužni su trpjeti da tužiteljica svoju tražbinu prema prvotuženiku ŠV u iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri prodajom suvlasničkog dijela nekretnine drugotuženika i četverotuženika i to svaki u ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada, [adresa], dvorište površine 1622 m2 , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

IX. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen i sačinjen dana 6. studenog 2020., između prvotuženika ŠV i drugotuženika LV i četverotuženika ČV kod Javnog bilježnika Kristijana Hukelja pod brojem OU-1064/20 od 6. studenog 2020. gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

X. Drugotuženik ĐV i četverotuženik EV dužni su trpjeti da tužiteljica svoju tražbinu prema prvotuženiku ŠV u iznosu od 1.063.384,72 EUR (glavnica: 772.522,64 EUR, kamata: 290.862,08 EUR) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021. pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena namiri prodajom suvlasničkog dijela nekretnine drugotuženika i četvereotuženika i to svaki u ¼ dijela kč. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 120 m2, i kč. br. [katastarska čestica]/7zgr kuća površine 36 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] dvorište, kuća površine 278 m², zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica]/zgr, 90/zgr, 1681, zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 92.689,36 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude (10. siječnja 2025.) pa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

XII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u iznosu od 46.344,68 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude (10. siječnja 2025.) do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 6. srpnja 2021. podnijela tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

2. U tužbi navodi da ima dospjelo potraživanje prema poreznom dužniku, ovdje prvotuženiku u iznosu 8.012.072,16 kuna (glavnica u iznosu od 5.820.571,81 kn i kamata 2.191.500,35 kn), i to na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215-04/20-01/01 od 14. kolovoza 2020. prema kojem da prvotuženik duguje na ime poreza na dohodak, poreza na dobit i poreza na dohodak od kapitala iznos od 8.012.072,16 kn (glavnica: 5.820.571,81 kn, kamata: 2.191.500,35 kn) sa zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 26.06.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 01.01.2021., pa do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje, a od 01.07.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope sa stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Prvotuženik da je porezni dužnik na temelju citiranog rješenja koje da je postalo izvršno 21. prosinca 2020, a koje rješenje da je zamijenilo privremeno porezno rješenje klasa: UP/I-410-23/2014-02/6885 od 24. lipnja 2014. Prvotuženik ŠV da je u vremenskom razdoblju od 23. kolovoza 2018. do 4. siječnja 2021. raspolagao svojom imovinom na način da je zaključio više ugovora kojim je izvršio prijenos nekretnina na treće osobe, odnosno svoga sina JV. Nakon što su nekretnine prenesene na sina drugotuženika ĐV on da je dalje raspolagao s predmetnim nekretninama koje da je prenio na pravnu osobu – trgovačko društvo Omnia bar d.o.o. koje da je neposredno osnovao prije zaključenja ugovora, te na sina prvotuženog i brata četvrtotuženog ČV sa ciljem da onemogući naplatu poreznog duga. Konačno, trećetuženik trgovačko društvo Omnia bar d.o.o., Pula da je Ugovorom o kupoprodaji od 22. siječnja 2021. ponovno prenio nekretnine na drugotuženika. Naime, prvotuženik ŠV, kao i ostali tuženici da su znali za postojanje poreznog duga koje je već bilo utvrđeno gore navedenim privremenim poreznim rješenjem od 24. lipnja 2014.

4. Prvotuženik ŠV da je Ugovorom o darovanju zaključenim kod Javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem: OU-636/18 od 23. kolovoza 2018. drugotuženiku LV darovao nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, terasa površine 37 m2 k. o. [katastarska općina]. Drugotuženik ĐV da je krvni srodnik u ravnoj liniji u prvom stupnju (njegov sin) te da se radi o besplatnom pravnom poslu - darovanju i da se smatra da je drugotuženik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

5. Drugotuženik ĐV da je predmetnu nekretninu prenio na treću sobu, trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa] zaključenjem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline broj: OV-209/2021 od 8. siječnja 2021., bez naknade, a koji ugovor da je predmet pobijanja iz ove tužbe i tužbenog zahtjeva. Trgovačko društvo Omnia bar d.o.o. [adresa] da je neposredno prije zaključenja ovog ugovora osnovao drugotuženik ĐV, koji da je i osnivač i odgovorna osoba u navedenom trgovačkom društvu. Navedena nekretnina da je sada uknjižena kao vlasništvo trgovačkog društva Omnia bar d.o.o.

6. Dodatkom Ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline ovjerenog kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem: OV-4/2021 od 4. siječnja 2021. prvotuženik ŠV da je izvršio prijenos nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada [adresa], dvorište površine 1622 m2 k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, skladište površine 57 m2 k. o. [katastarska općina], u korist drugotuženika LV kao vlasnika obrta [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa]. Tužiteljica navodi da se radi o besplatnom pravnom poslu obzirom iz ugovora nije razvidno da je drugotuženik ĐV bio obvezan na bilo kakvu protučinidbu, a drugotuženik ĐV da je krvni srodnik prvotuženika ŠV u ravnoj liniji u prvom stupnju (njegov sin) te da se smatra da je prvotuženik ŠV znao da navedenim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku/tužiteljici.

7. Drugotuženik ĐV da je raspolagao stečenim nekretninama od prvotuženika ŠV i to na način da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine ovjerenog kod Javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem: Ov-90/2021 od 5. siječnja 2021. raspolagao ranije stečenim nekretninama od prvotuženika ŠV oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela u korist četverotuženika ČV.

8. Drugotuženik ĐV da je izvršio daljnji prijenos vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada [adresa], dvorište površine 1622 m2 k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, skladište površine 57 m2 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, terasa površine 37 m2 k. o. [katastarska općina], sve u korist trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa] i to zaključenjem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 8. siječnja 2021.

9. U konkretnom slučaju, iz ugovora da je razvidno da se ne radi o naplatnom pravnom poslu već besplatnom obzirom iz istoga nije razvidna protučinidba trećetuženika. Uz to je drugotuženik ĐV ujedno i jedini vlasnik trgovačkog društva Omnia bar d.o.o. [adresa] te krvni srodnik prvotuženika ŠV pa se niti ne zahtjeva znanje odnosno da mu je bilo poznato da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku.

10. Trećetuženik Omnia bar d.o.o. [adresa] da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 22. siječnja 2021. broj: OV-1040/2021 zaključenim kod Javnog bilježnika Nansi Kopić izvršio prijenos nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela i kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] na drugotuženika LV, a koja uknjižba da je provedena 8. travnja 2021., te da se radi o naplatnom ugovoru, jer da je drugotuženik ĐV vlasnik trgovačkog društva trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa], a ujedno i krvni srodnik u ravnoj liniji u prvom stupnju prvotuženika/poreznog dužnika ŠV (sin prvotuženika), a iz Ugovora (čl. 2.) da je razvidno da nije isplaćena kupovna cijena koja da će se dogovoriti naknadnim sporazumom koji prema saznanju tužiteljice nikad nije zaključen niti je isplaćena kupovna cijena.

11. Kao vlasnik predmetnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]/3ZGR k. o. [katastarska općina] da je uknjižen drugotuženik ĐV, k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su ukniženi drugotuženik i četvrto tuženik u ¼ dijela i k. č. br [katastarska čestica] ZGR da je uknjižen trećetuženik.

12. Prvotuženik ŠV da je s drugotuženikom LV i četverotuženikom ČV zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ovjeren kod Javnog bilježnika Kristijana Hukelja pod brojem OU- 1064/20 od 6. studenog 2020., te da je radi o naplatnom pravnom poslu, a drugotuženik ĐV i četverotuženik EV u korist kojih je raspolaganje izvršeno da su krvni srodnici prvotuženika ŠV u ravnoj liniji u prvom stupnju (njegovi sinovi) te da se presumira da su treće osobe znale odnosno mogle znati da predmetno raspolaganje šteti vjerovniku/tužiteljici.

13. Predmetnim ugovorom da je obuhvaćeno više nekretnina, međutim, tužiteljica da pobija ugovor samo glede namirenja prodajom određenih nekretnina iz ugovora i to nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 120 m², kč. br. [katastarska čestica] zgr, kuća, površine 36 m² u ½ dijela, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], dvorište i kuća, površine 278 m², upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica]/zgr., 90/zgr., 1681, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela.

14. Preostale nekretnine iz tog Ugovora oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da nisu obuhvaćene tužbenim zahtjevom obzirom na to da je na istim prije zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju već bilo upisano založno pravo radi osiguranja tražbine visoke novčane vrijednosti trećih osoba. Stoga da postoji vjerojatnost da tužiteljica ne bi niti namirila svoje potraživanje prodajom predmetnih nekretnina pa da sklapanjem pobijanog ugovora, u pogledu navedenih nekretnina, tužiteljica nije oštećena.

15. Iz svih izvršenih prijenosa da je razvidno da prvotuženiku NV, drugotuženiku LV i trećetuženiku ČV nije moglo ostati nepoznato da izvršenim raspolaganjem nanose štetu tužiteljici/vjerovniku i da su raspolaganja poduzeta s ciljem onemogućavanja naplate potraživanja tužiteljice pa da se radi i o zlouporabi prava i postupanja protivno načelima savjesnosti i poštenja iz Zakona o obveznim odnosima. Posebice što su isti u krvnom srodstvu otac – sinovi, te žive u istom obiteljskom domaćinstvu koje da je povezano ne samo krvnim srodstvom nego i zajedničkim financijskim uzdržavanjem obitelji i zajedničkim poslovanjem u ugostiteljskoj djelatnosti, pa da im nije moglo biti nepoznato da prvotuženi ima dospjelu tražbinu prema tužiteljici.

16. Sve poduzete radnje da su usmjerene izbjegavanju naplate poreznog dugovanja koje tužiteljica ima prema prvotuženiku te da je tuženicima bilo poznato da takvim raspolaganjem oštećuju tužiteljicu i da su s tim ciljem poduzete.

17. Prvotuženik ŠV da je na ranije navedeni način raspolagao najvrijednijim nekretninama koje da u naravi predstavljaju kuće i ugostiteljski objekt, građevinsko zemljište sve na štetu tužiteljice, jer da kao porezni dužnik više nema znatnije imovine iz koje bi tužiteljica mogla namiriti svoju tražbinu, a bez imovine dužnik da nema čime ispuniti dospjelu obvezu niti se vjerovnik ima iz čega namiriti.

18. Iz postupanja prvotuženika ŠV da nedvojbeno proizlazi da je unatoč saznanju da se vodi postupak radi utvrđivanja poreznog duga, znajući da će se potraživanje naplaćivati iz njegove imovine, zaključio predmetne ugovore.

19. Također, obzirom se radi o ugovorima kojima su sve stranke, prvotuženik ŠV, drugotuženik ĐV i četverotuženik EV krvni srodnici u ravnoj liniji i pobočnoj liniji (sinovi prvotuženika, braća – drugotuženik i četvertuženik), da se predmnijeva da su isti znali da postoji porezni dug i da se izvršenim raspolaganjima nanosi šteta vjerovniku.

20. Iz podataka iz obrtnog registara da proizlazi da je obrt [obrt] MBO: [matični broj osiguranika] dana **.**.2021. odjavljen nakon prijenosa nekretnina na drugotuženika LV, odnosno da nekretnina nikad nije uknjižena na drugotuženika kao nositelja obrta. Iz navedenog da je razvidno da je cilj ovih pravnih radnji samo onemogućavanje tužiteljice da naplati dospjelu tražbinu, a ne da se nastavi poslovanje obrta, jer da predmetna imovina nikad nije ni evidentirana kao imovina obrta u registrima nekretnina.

21. Iz podataka iz sudskog registra za trgovačkog društva Omnia bar d.o.o. da proizlazi da je osnivač, član društva i osoba ovlaštena za zastupanja trećetuženika, isključivo drugotuženik ĐV koji da je društvo osnovao neposredno prije zaključenja prijepornih ugovora, pa da je cilj osnivanja društva bio prenijeti imovinu na novoosnovano neopterećeno društvo i na taj način spriječiti naplatu tražbine tužiteljice, a nastaviti poslovanje s imovinom koja nije opterećena poreznim dugom.

22. Tužiteljica da je prethodno, radi osiguranja namirenja svoje tražbine, sudskim putem zasnovala založno pravo broj: Ovr-106/2021 od 1. ožujka 2021. na nekretninama u vlasništvu prvotuženika oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. To da su ujedno jedine nekretnine kojima prvotuženik nije raspolagao odnosno da su preostale u njegovom vlasništvu, ali da su očito nedostatne za namirenje poreznog duga. Približna tržišna cijena po podacima Porezne uprave za zemljište izvan građevinskog područja da je 13,40 kn/m2, a unutar granica građevinskog područja 172,66 kn/m2.

23. Na temelju rješenja klase: UP/I-415-02/2021-001/00126 od 1. veljače 2021. pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banaka, kojom blokadom računa dug da nije podmiren. Prvotuženik da je prema podacima iz Jedinstvenog registra računa FINA-e na dan izdavanja potvrde 25. ožujka 2021. u blokadi, odnosno izuzeti od prisilnog izvršenja ili zatvoreni i tužiteljica da svoje potraživanje nije uspjela na taj način namiriti.

24. Prema podacima PU Istarske, Klase: 511-08-18/2-135-160/2021 od 29. ožujka 2021. prvouženik ŠV da je evidentiran kao vlasnik vozila marke Marcedes E 230 Elegance god proizvodnje 1995 i M1 Porsche Cayenne 9 PA AD1, godina proizvodnje 2004. Tužiteljica da je radi namirenja svog potraživanja rješenjem Ministarstva financija klase: UP/I-415-02/2021-001/00126 od 1. ožujka 2021. o pljenidbi, procjeni i prodaji te da je u tijeku ovršni postupak. Međutim, očito da je, s obzirom na visinu potraživanja, i ukoliko dođe do uspješne prodaje motornih vozila, isto nedostatno da se podmiri predmetno potraživanje.

25. Stoga, tužiteljica da do danas nije niti na taj način uspjela naplatiti svoje potraživanje prema prvotuženiku ŠV na ime poreznog duga niti ima saznanja o postojanju druge vrijednije imovine ili novčanih sredstava iz kojih bi bilo moguće namiriti novčanu tražbinu tužiteljice. Iznos koji bi tužiteljica eventualno dobila uspješnom prodajom nekretnina u k. o. [katastarska općina] ili prodajom motornih vozila prvotuženika da nije ni približno dostatan da tužiteljica namiri potraživanja sukladno poreznom rješenju u visini ukupno više od 8.012.072,16 kn ( sa zakonskim zateznim kamatama).

26. Odredbom članka 67. stavak 1. i 2. Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) da je određeno da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, da se smatra da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

27. Člankom 69. ZOO da je određeno da ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba da se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba da se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao.

28. Člankom 66. ZOO da je određeno da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, te da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom da se razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

29. Slijedom navedenog, da je razvidno da su kumulativno ostvarene sve opće i posebne pretpostavke radi podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i to potraživanje vjerovnika, dospjelost tražbine, pravna radnja besplatnog i naplatnog raspolaganja dužnika, insolventnost dužnika, oštećenje vjerovnika te pretpostavke koje se odnose na besplatna i naplatna raspolaganja učinjena predmetnim ugovorima, a sukladno članku 67. ZOO.

30. Tužiteljica da se prije podnošenja tužbe, nije obratila tuženicima sukladno članku 186.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) sa zahtjevom za mirno rješenje spora, jer da sukladno članku 186. a stavak 1. ZPP podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe kad je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Člankom 71. stavak 1. i stavak 2. ZOO da je propisan prekluzivni rok za podnošenje kvazipaulijanske i paulijanske tužbe, koja se podnosi u roku od 3 godine odnosno 1 godine od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

31. Kako su navedene pravne radnja dužnika – besplatno raspolaganje nekretninama te naplatno raspolaganje nekretninom usmjereni na onemogućavanje naplate tražbine-poreznog duga, tužiteljica da podnosi ovu tužbu, te predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju članka 66. - 71. ZOO, donese presudu sadržaja kao u izreci.

32. U odgovoru na tužbu, tuženici su u cijelosti osporili tužbu i sve činjenice na koje se u tužbi poziva i koje tužiteljica iznosi u historijatu tužbe. Tuženici osporavaju u cijelosti činjenice na koje se tužiteljica poziva u predmetnoj tužbi, a posebice su osporeni kao neosnovani navodi tužiteljice da su predmetni ugovori sklapani među tuženicima s ciljem izbjegavanja plaćanja obveze, jer da tužiteljica apsolutno niti jednim argumentom niti dokaznim prijedlogom takve navode nije opravdala niti dokazala, slijedom čega da su isti paušalni i prilagođeni.

33. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin (dalje: prvostupanjsko tijelo) da je obavilo postupak poreznog nadzora kod poreznog obveznika ŠV (dalje: žalitelj), o čemu da je sastavljen Zapisnik Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215-04/20-01/01, Ur.broj: 513-07-18-20-04 od 26. lipnja 2020. donesen u postupku poreznog nadzora obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza kod poreznog obveznika. Na predmetni zapisnik žalitelj da je uložio prigovor koji nije prihvaćen. Temeljem utvrđenja opisanih u predmetnom zapisniku porezno tijelo da je donijelo porezno rješenje Klasa: UP/I-215-04/20-01/01, Ur. broj: 513-07-18-20-06 od 14. kolovoza 2020. (dalje: rješenje). Navedenim poreznim rješenjem žalitelju da su utvrđene obveze poreza i prireza porezu na dohodak za 2013. u iznosu od 1.046.181,68 kuna, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za 2014. u iznosu od 385.388,91 kuna, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za 2015. u iznosu od 96.308,96 kuna, porez na dohodak od kapitala za 2014. u iznosu od 5.206.336,24 kuna i porez na dobit za 2014. u iznosu od 2.324.038,05 kuna.

34. Rješenjem Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-215-01/20-01/22, URBROJ: 513-04- 20-3 od 16. studenog 2020. zaprimljenog 10. prosinca 2020., da je djelomično usvojena žalba tužitelja, protiv prvostupanjskog Poreznog rješenja, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin Klasa: UP/II-215-01/20-01/22, URBROJ: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020, te da je ukinuta obveza poreza i prireza porezu na dohodak za 2013. u iznosu od 1.046.181,68 kuna, a da su potvrđene obveze porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za 2014. u iznosu od 385.388,91 kuna, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za 2015. u iznosu od 96.308,96 kuna, porez na dohodak od kapitala za 2014. u iznosu od 5.206.336,24 kuna i porez na dobit za 2014. u iznosu od 2.324.038,05 kuna.

35. Iz spisa predmeta i rješenja porezne uprave, da je razvidno da je rješenjem Klasa: UP/I-215-04/20-01/01, Ur. broj: 513-07-18-20-06 od 14. kolovoza 2020. točkom

I. zamjenjeno Privremeno porezno rješenje Klasa:UP/I-410-23/2014-02/6885, Ur.broj:513-07-18-05-2014-02 od 24.06.2014. te točkom I.a) utvrđena obveza poreza na dohodak za razdoblje od 01.01.2013. do 31.12.2013. u iznosu od 1.046.181,68 kuna. Također da je razvidno da je točkom I. drugostupanjskog rješenja Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II- 215-01/20-01/22, URBROJ: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020. utvrđen nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze poreza i prireza na dohodak za 2013. iz točke I. a) prvostupanjskog rješenja, kojom da je zamijenjeno privremeno porezno rješenje iz 2014. Sukladno navedenom tražbina koja je zamijenila obvezu iz Privremenog poreznog rješenja 2014. da ne postoji, jer da je ukinuta zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje. Privremeno porezno rješenje da se donosi isključivo temeljem prijave poreznog obveznika, ovdje I. tuženika ŠV i obveza po njemu da je u cijelosti podmirena. Točka I. prvostupanjskog rješenja kojom se zamjenjuje privremeno porezno rješenje iz 2014. da je ukinuta drugostupanjskim rješenjem.

36. U konkretnom slučaju upravni postupak kojim su se utvrđivale činjenice bitne za oporezivanje temeljem članka 63. Zakona o porezu na dohodak da je započeo dostavom obavijesti 19. travnja 2018., dok je postupak utvrđivanja poreza na dohodak od kapitala za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. te poreza na dobit za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. započeo zaključkom o proširenju od 10. lipnja 2020. Tražbina tužiteljice postala je dospjela je izvršnošću prvostupanjskog rješenja, 10. prosinca 2020. Slijedom navedenog, početkom poreznog nadzora (19. travanj 2018.) prvotuženik ŠV da nije imao zaduženu bilo kakvu nepodmirenu obvezu iz 2014. po osnovi privremenog poreznog rješenja. Prvotuženik nadalje ističe da prvostupanjsko porezno rješenje nije steklo svojstvo pravomoćnosti, odnosno da je protiv presude Upravnog suda u Rijeci, posl. broj: 5 UsI-1608/2020- 21 uložena žalba pred Visokim upravnim sudom. Postojanje i dospjelost novčane tražbine tužitelja prema tuženiku da je jedna od kumulativno propisanih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji te navedeno predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o zahtjevu za pobijanje pravnih radnji. Iako je porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215-04/20-01/01, Ur. broj: 513- 07-18-20-06 od 14. kolovoza 2020. postalo izvršno 20. prosinca 2020., utvrđena obveza tuženika upravo zbog podnesene tužbe Upravnom sudu u Zagreb, te podnesenog izvanrednog pravnog lijeka zahtjeva za obnovu postupka, koji postupak da se vodi pred Ministarstvom financija, Samostalnim sektorom za drugostupanjski upravni postupak o kojima još nije pravomoćno odlučeno, visina porezne obveze tuženika da je još uvijek predmet poreznog postupka i sporna između stranaka, zbog čega da ista predstavlja prethodno pitanje za predmetni postupak, budući da će parnični sud biti vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku.

37. Prethodno pitanje, u smislu članka 12. st.1 ZPP, parnični sud da je ovlašten sam riješiti ili pak do donošenja njegova rješenja, sukladno čl. 213 st.1 ZPP, prekinuti postupak ako o tom pitanju još nije odluku donio sud ili drugi nadležni organ. 38. Nadalje, Ugovor o darovanju da je zaključen 23. kolovoza 2018. između prvotuženika ŠV i drugotuženika ĐV, dakle u vremenskom periodu kada je porezni nadzor tek započeo te da nije postojala nikakva tražbina Ministarstva financija prema prvotuženiku te da se takve radnje ni u kojem slučaju ne mogu smatrati radnjama usmjerenim na onemogućavanje naplate tražbine poreznog duga. Sukladno navedenom, u slučaju navedenog ugovora o darovanju da nije ispunjena opća pretpostavka za pobijanje pravne radnje, a to je postojanje i dospjelost tražbine.

39. Tužiteljica da dalje navodi kako je predmetnu nekretninu stečenu darovanjem drugotuženi ĐV zaključenjem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline bez naknade prenio na treće tuženika Omnia bar d.o.o. Ovdje da je potrebno naglasiti da tužiteljici očito nedostaju elementarna ekonomska znanja, jer da se Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline ne prenosi pojedinačna nekretnina nego takav prijenos gospodarske cjeline obuhvaća imovinu, kapital i obveze (gospodarsku cjelinu), te ni u kom slučaju nije besplatan pravni posao jer prijenosom gospodarske cjeline prenositelj stječe poslovne udjele.

40. Osim navedenog predmetna nekretnina da je prenesena na ĐV (**.**.2018.) dok još nije postojalo nikakva naznaka postojanja tražbine tužitelja, slijedom čega da nema niti bilo kakve pravne osnove da on istom ne bi mogao slobodno raspolagati, odnosno da bi smatrao da poduzetom radnjom oštećuje tužitelja.

41. Vezano uz Dodatak Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline ovjerenog kod javnog bilježnika Nansi Kopić od 04. siječnja 2021. kojim je prvotuženik ŠV izvršio prijenos nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u korist drugotuženika kao vlasnika obrta [obrt], da je potrebno naglasiti da se radi o nekretninama koje su bile u popisu dugotrajne imovine [obrt]&D te da su dana 16.12.2014., Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline kao dio imovine prenesene sa ŠV na ĐV kao novog vlasnika obrta. Dodatak Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline da je sklopljen isključivo iz razloga što se vlasnički status predmetnih nekretnina nije uskladio s Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline od 16.12.2014. te da je u zemljišnim knjigama ŠV i dalje ostao upisan kao vlasnik istih, iako je sva imovina obrta prenesena Ugovorom iz 2014. Ovim dodatkom da se samo vršilo usklađivanje zemljišnoknjižnog stanja sa stanjem obrtne imovine obrta [obrt], te da je riječ o nekretninama koje su oduvijek bile u vlasništvu obrta E & D, budući Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline nije sadržavao potrebne klauzule da bi se mogao provesti u zemljišnim knjigama.

42. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira na to kada je nastala da može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema postojećoj sudskoj praksi pravna radnja dužnika, u ovom slučaju darovni ugovor, da se može pobijati samo za onu tražbinu vjerovnika (tužitelja) koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija.

43. Naime, samo za onu tražbinu vjerovnika koja je dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja dužnika (prvotuženika), dužnik da može znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (tužitelju). Identično pravno shvaćanje da je izraženo u odlukama ovoga suda broj Rev-46/08 od 4. ožujka 2009. i broj Rev-498/08 od 27. svibnja 2009. (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-3270/14-2 od 14. ožujka 2018.)

44. Namjera I. tuženika, kao niti ostalih tuženika da nije bila da navedenom pravnom radnjom - darovnim ugovorom, oštete tužiteljicu kao vjerovnika u smislu da uslijed navedenog darovanja I. tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja u utuženom iznosu, kada je ugovor o darovanju nekretnina zaključen dvije godine prije izvršnosti rješenja i postojanja bilo kakve obveze prema tužitelju.

45. S obzirom na navedeno smatra se da je upravo tužiteljica prilikom donošenja rješenja kojim je obveza postala izvršna znala i morala znati da predmetne nekretnine nisu u cijelosti vlasništvo I. tuženika i da eventualno namirenje svog potraživanja ne može zahtijevati naplatom iz vrijednosti predmetnih nekretnina.

46. Predmetni Ugovor o darovanju iz 2018. da je odmah bio i proveden u zemljišnoj knjizi pa da je stanje vlasništva bilo poznato i tužiteljici prilikom donošenja spornog rješenja. Nadalje, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pod brojem OU- 1064/20 sklopljen je 6. studenog 2020. dakle prije izvršnosti rješenja i postojanja bilo kakve porezne obveze, da je zaključen kako bi I. tuženi ŠV, radi starije životne dobi, male mirovine i bolesti osigurao vođenja brige i njege za sebe i suprugu do smrti kao naplatan pravni posao.

47. Tužiteljica da se u tužbi poziva na odredbu čl. 66. ZOO-a, odnosno na opće pretpostavke koje moraju biti ispunjene kod podnošenja tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, ali ispušta iz vida posebne pretpostavke iz čl. 67. ZOO-a koje moraju biti ispunjene kumulativno s općim pretpostavkama.

48. Osim općih pretpostavki iz čl. 66. ZOO-a, kao uvjet za pobijanje dužnikovih pravnih radnji kod naplatnih raspolaganja da je potrebno da je dužnik u vrijeme raspolaganja znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima, koja se činjenica presumira kod besplatnih raspolaganja. Međutim, za utvrđenje ove pretpostavke čak i u slučaju presumpcije da je odlučan trenutak raspolaganja. Raspolaganja (Ugovor o darovanju i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanje) koje tužiteljica pobija da su poduzeta prije izvršnosti rješenja i postojanja bilo kakve porezne obveze.

49. Stoga tuženik smatra da nije ostvaren uvjet iz čl. 67. st. 1. i 3. ZOO-a jer I. tuženik prije 21. prosinca 2020. nije bio tužiteljičin dužnik pa sukladno tome nije mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, niti se to u konkretnom slučaju može presumirati.

50. Ovo iz razloga što u vrijeme poduzimanja raspolaganja nije postojao nikakav pravni temelj koji bi na bilo koji način dovodio tužiteljicu u bilo kakav vjerovničko dužnički odnos s I. tuženikom. Iz tog razloga da nije ostvaren niti uvjet iz čl. 67. st. 2. ZOO-a budući da se na II. i III. tuženika ne može primijeniti presumpcija o tome da mu je bilo poznato da I. tuženik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (kada obveza nije niti postojala).

51. Nadalje navode da je Ugovor o darovanju zaključen 23. kolovoza 2018. između prvotuženika ŠV i drugotuženika ĐV, dakle u vremenskom periodu kada porezni nadzor još nije bio proširen, te nije postojala nikakva tražbina Ministarstva financija prema prvotuženiku te da se takve radnje ni u kojem slučaju ne mogu smatrati radnjama usmjerenim na onemogućavanja naplate tražbine poreznog duga. Pozitivnopravno uređenje promatrani pravni institut, kad je riječ o općim pretpostavkama, da se prepoznaje kroz četiri osnovne pretpostavke: dospjelost tražbine, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i oštećenje vjerovnika. Opće pretpostavke da se moraju ostvariti kumulativno. Kod obiteljske paulijanske tužbe zakonodavac presumira da su treće osobe mogle znati da se naplatnim imovinskopravnim raspolaganjima dužnika nanosi šteta vjerovniku. Kod besplatnih raspolaganja, obuhvaćenih tzv. kvazipaulijanskom tužbom, znanje dužnika da se presumira, a znanje trećih osoba se ne traži. U konkretnom slučaju u vrijeme poduzimanja pravne radnje dužnika tražbina da nije ni postojala.

52. U odnosu na Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline broj OV-209/2021 od 08. siječnja 2021. (prijenos), tuženici navode da se Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline ne prenosi pojedinačna nekretnina nego takav prijenos gospodarske cjeline obuhvaća imovinu, kapital i obveze (gospodarsku cjelinu), te ni u kom slučaju nije besplatan pravni posao jer prijenosom gospodarske cjeline prenositelj stječe poslovne udjele. Osim navedenog predmetna nekretnina da je prenesena na ĐV dok još nije postojalo nikakva naznaka postojanja tražbine tužiteljice, slijedom čega da nema niti bilo kakve pravne osnove da on istom ne bi mogao slobodno raspolagati, odnosno da bi smatrao da poduzetom radnjom oštećuje tužiteljicu. U konkretnom slučaju da se ne radi o pravnoj radnji dužnika, a da nije ispunjena ni posebna pretpostavka da su treće osobe mogle znati da se naplatnim imovinskopravnim raspolaganjima dužnika nanosi šteta vjerovniku

53. Vezano uz Dodatak Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline ovjerenog kod javnog bilježnika Nansi Kopić od 04. siječnja 2021. kojim je prvotuženik ŠV izvršio prijenos nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u korist drugotuženika kao vlasnika obrta [obrt] da je potrebno naglasiti da se radi o nekretninama koje su bile u popisu dugotrajne imovine [obrt]&D te da su već 16.12.2014. (znatno prije postojanja bilo kakve tražbine Ministarstva financija) Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline kao dio imovine prenesene sa ŠV na ĐV kao novog vlasnika obrta. Dodatak Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline da je sklopljen isključivo iz razloga što Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline nije sadržavao potrebne klauzule da bi se mogao provesti u katastru. Nekretnine da su već prenesene 2014. Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline dakle u razdoblju kad tražbina nije niti postojala. Nije ispunjena ni posebna pretpostavka da su treće osobe mogle znati da se naplatnim imovinskopravnim raspolaganjima dužnika nanosi šteta vjerovniku, budući da je obrt sa svom imovinom prenesen 16.12.2014.

54. Što se tiče Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj OV-90/2021 od 5. siječnja 2021., tuženici ističu da se radi o naplatnom pravnom poslu između ĐV i ČV te prijenosu nekretnina stečenom prije postojanja bilo kakve tražbine Ministarstva financija. Sukladno navedenom, da nije ispunjena opća pretpostavka za pobijanje pravnih radnji jer da se ne radi o pravnoj radnji dužnika, i da nije ispunjena ni posebna pretpostavka da su treće osobe mogle znati da se naplatnim imovinskopravnim raspolaganjima dužnika nanosi šteta vjerovniku.

55. U pogledu Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22.01.2021. zaključenog između Omnia bar d.o.o. i ĐV, da se radi o naplatnom pravnom poslu između ĐV i društva Omnia bar d.o.o. te prijenosu nekretnina stečenim prije postojanja bilo kakve tražbine Ministarstva financija. Sukladno navedenom da nije ispunjena opća pretpostavka za pobijanje pravnih radnji jer da se ne radi o pravnoj radnji dužnika. Nije ispunjena ni posebna pretpostavka da su treće osobe mogle znati da se naplatnim imovinskopravnim raspolaganjima dužnika nanosi šteta vjerovniku.

56. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pod brojem OU-1064/20 da je sklopljen 6. studenog 2020., dakle prije izvršnosti rješenja i postojanja bilo kakve porezne obveze, te da je zaključen kako bi I. tuženik ŠV osigurao vođenja brige i njege za sebe i suprugu do smrti kao naplatan pravni posao, dakle radi uzdržavanja sebe i supruge do smrti radi nedostatnih novčanih sredstava. Tu da se radi o naplatnom prijenosu imovine koji je bračna stečevina, pa da se u odnosu na polovinu ne može ni pobijati. Tražbina da nije dospjela, te da nije ispunjena ni posebna pretpostavka da su treće osobe mogle znati da se naplatnim imovinskopravnim raspolaganjima dužnika nanosi šteta vjerovniku.

57. Podredno, tužiteljica kao navodni vjerovnik da nije dostavila niti jedan dokaz da bi uopće pokušala naplatu svoje tražbine kao i da bi eventualna ovrha protiv I. tuženika kao ovršenika ostala bezuspješna. Dakle, tužiteljica da ne tvrdi niti dokazuje postojanje jedne od općih pretpostavki - a to da je insolventnost dužnika.

58. Dakle, tužiteljica u konkretnom slučaju pobija pravne radnje tuženika, kako bi naplatila svoju navodnu tražbinu, iako ta tražbina u trenutku kada su radnje poduzete još nije niti bila dospjela obzirom na datum izvršnosti poreznog rješenja koji datira nakon poduzimanja pravnih radnji. Zbog toga da nije ispunjena pretpostavka niti dospjeća, a niti pretpostavka poduzimanja bilo kakvih radnji na štetu vjerovnika.

59. Vrhovni sud RH da je u nizu odluka u predmetima radi pobijanja pravnih radnji dužnika, izričito naglasio važnost ocjene vremenske komponente u tom institutu, te da je isticao logičan pravni stav da dužnik može znati da svojim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku samo za onu tražbinu vjerovnika koja je dospjela do tog trenutka besplatnog raspolaganja. Tuženici citiraju: „Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO- a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira na to kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema ocjeni ovog suda pravna radnja dužnika, u ovom slučaju darovni ugovor, može se pobijati samo za onu tražbinu vjerovnika (tužitelja) koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija. Naime, samo za onu tražbinu vjerovnika koja je dospjela do trenutka besplatnog raspolaganja dužnika (prvotuženika), dužnik može znati da takvim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (tužitelju). Identično pravno shvaćanje izraženo je u odlukama ovoga suda broj Rev- 46/08 od 4. ožujka 2009. i broj Rev-498/08 od 27. svibnja 2009. (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-3270/14-2 od 14. ožujka 2018.)

60. S tim u vezi tuženici smatraju kako nije ispunjena niti opća pretpostavka o dospjelosti tražbine u korelaciji sa vremenskom komponentom koja se mora smatrati važnom u ovakvoj vrsti postupaka, a niti pretpostavka postojanja namjere tuženika da ošteti ovdje tužitelja.

61. Što se tiče pretpostavke pravnih radnji dužnika da je potrebno naglasiti kako je prvotuženik osoba starije životne dobi, a polovica cjelokupne njegove imovine da predstavlja i bračnu stečevinu njegove supruge, iako to možda formalno nije bilo navedeno.

62. Zbog navedenog da je jasno kako prvotuženik nije imao namjeru svojim pravnim radnjama oštetiti tužiteljicu kao navodnog vjerovnika, već da je isti svoju imovinu za svog života podjelio među svojom djecom, ovdje drugo i četvrtotuženikom, i to naplatnim pravnim poslom, kako bi sebi osigurao financijsko uzdržavanje (radi male mirovine) te svaku drugu skrb s obzirom na stariju životnu dob i bolest.

63. Tuženici predlažu da nakon provedenog postupka, sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te naloži tužiteljici da tuženicima naknadi troškove ovog parničnog postupka.

64. Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 12-108 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu, ZK odjela Buzet (str. 119-121 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu, ZK odjela Buzet (str. 129-130 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 15. srpnja 2022. (str. 146-151 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 9. veljače 2023. (str. 166-176 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 10. veljače 2023. (str. 178-179 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 13. veljače 2023. (str. 182- 211 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 20. ožujka 2023. (str. 219-275 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 12. lipnja 2023. (str. 280-317 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 14. rujna 2023. (str. 324-327 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužitelja od 4. listopada 2023. (str. 336-366 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 6. listopada 2023. (str. 369 spisa), dokumentaciju uz podnesak tuženika od 23. listopada 2023. (str. 372-374 spisa), dokumentaciju uz podnesak tužiteljice od 4. prosinca 2023. (str. 382-387 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Nataši Vlačić (str. 415-435 spisa), te je izvršen uvid u očitovanje vještakinje Nataše Vlačić od 2. prosinca 2024. (str. 448-449 spisa).

65. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji poduzetih od strane ŠV, prema kojem tužiteljica ima potraživanje, koje je on poduzeo u odnosu na ostale tuženike.

66. Stranke su u postupku učinile spornim sve činjenice koje su predmetom ovoga postupka.

67. Tuženik je predložio i prekid ovoga postupka, smatrajući da postupak pred Upravnim sudom u Rijeci, povodom zahtjeva tuženika za obnovom postupka predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, no o prijedlogu za prekidom postupka je odlučeno ovosudnim rješenjem posl. br. P-34/2022-40 od 12. veljače 2024. kojim je odbijen prijedlog za prekidom postupka, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1266/2024-3 od 17. listopada 2024.

68. Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (stavak 1.). Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.).

69. Sukladno odredbi članka 67. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je i u čiju korist je pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (stavak 1.).

70. Rok za podnošenje tužbe je na temelju čl. 71. st. 1. ZOO-a, jedna godina za raspolaganja iz članka 67. stavka 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve tri godine. Tužba tužiteljice je podnijeta u roku od tri godine od zaklučenja prvog ugovora između tuženika, jer je tužba podnijeta 6. srpnja 2021. dok je najstariji ugovor između tuženika zaključen 23. kolovoza 2018., a kako se radi o tuženicima koji su u krvnom srodstvu u pravoj liniji do četvrtog stupnja, jer je prvotuženik otac drugo i četvrto tuženika, odnosno čiji je jedini član društva i jedini član Uprave trećetuženika, ĐV, drugotuženik i sin prvotuženika, dužnika tužiteljice, tužba je podnijeta u zakonskom roku.

71. Iz naprijed navedenih odredbi čl. 66. i 67. ZOO-a proizlaze slijedeće pretpostavke pobijanja: dospjelost tražbine, insolventnost dužnika, pravna radnja dužnika, postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, da je dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima, i da je trećoj osobi s kojom je i u čiju korist je pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

72. Između stranaka je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 66 i 67. ZOO-a.

73. Vezano uz ispunjenje navedenih pretpostavki sud je konkretnom slučaju utvrdio slijedeće.

74. U pogledu dospjelosti tražbine, valja reći da je temelj potraživanja tužiteljice rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I- 215-04/20-01/01 od 14. kolovoza 2020. prema kojem prvotuženik duguje tužiteljici na ime poreza na dohodak, poreza na dobit i poreza na dohodak od kapitala iznos od 8.012.072,16 kn (glavnica: 5.820.571,81 kn, kamata: 2.191.500,35 kn) sa zakonskom zateznom kamatom. Prigovor tuženika da je ova tražbina sporna, jer da je kod Upravnog suda u Zagrebu podnijet izvanredni pravni lijek - zahtjev za obnovu postupka, nije prihvaćen, budući je potojanje tražbine tužiteljice u utuženom iznosu utvrđeno pravomoćnim i konačnim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak klasa: UP/II-215-01/20-01/22, urbroj: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020. i rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin klasa: UP/I-215-04/20-01/01, urbroj: 5013-07-18-20-06 od 14. kolovoza 2020., koja rješenja su pravomoćna i konačna. Naime, tužitelj NV je presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us l-1608/2020-21 od 27. kolovoza 2021. odbijen s tužbenim zahtjevom radi poništenja naprijed navedenih rješenja, a protiv navedene presude izjavio je žalbu koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-4643/2021-6 od 1. lipnja 2022.

75. Što se tiče prigovora tuženika da u trenutku poduzimanja radnji tuženika nije bio okončan postupak kod Porezne uprave, treba reći da prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema zauzetom pravnom shvaćanju na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) održanoj 24. svibnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-11), proizlazi da dospjelost tražbine vjerovnika mora postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji, a ne u trenutku poduzimanja pravne radnje i da bi se drugačijim tumačenjem navedene odredbe oduzela učinkovitost ovom instrumentu obveznog prava, odnosno „pravnom alatu“ u zaštiti vjerovnika i njihovih tražbina od dužnika koji su svojim (inače valjanim) raspolaganjima spriječili namirenje. U pogledu ovog pravnog pitanja je prihvaćena revizija u predmetu Rev 189/2015-2 od 26. svibnja 2021., u kojoj odluci je Vrhovni sud Republike Hrvatske uputio na zauzeto pravno shvaćanje četvrte sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/21) od 24. svibnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-11), prema kojem stavu dospjelost tražbine vjerovnika mora postojati u trenutku podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji. To znači da prigovori tuženika da su raspolaganja koja tužiteljica pobija poduzeta prije izvršnosti rješenja i postojanja bilo kakve porezne obveze neosnovani, jer je u vrijeme podnošenja tužbe, tražbina tužiteljice dospjela.

76. Tuženici su u tijeku postupka predložili provođenje financijskog vještačenja na okolnost tržišne vrijednosti poslovnog udjela tuženika, na način da se najprije utvrdi stvarnu vrijednost društva (kao zbroj aktive, pričuve i obaveza društva) te prema dobivenoj vrijednosti odredi vrijednost poslovnog udjela tuženika, je li tuženik sa računa tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], otvorenog kod Erste bank d.d. Rijeka, Filijala Umag isplatio iznos od 72.400,00 EUR i to:- iznos od 34.800,00 EUR dana 4. lipnja 2020. na račun IBAN [broj bankovnog računa] društva SVAPOTECH SRL, jedinog člana uprave Gennaro Langella, - iznose od 10.000,00 EUR dana 4. lipnja 2020. i 10.000,00 EUR dana 8. lipnja 2020. na račun IBAN [broj bankovnog računa] Langella Sabatino, - iznose od 10.000,00 EUR dana 4. lipnja 2020., 5.000,00 EUR dana 12. lipnja 2020. i 2.600,00 EUR dana 13. srpnja 2020. uplatom na vlastiti račun IBAN [broj bankovnog računa], te jesu li navedene uplate imale osnovu u dokumentaciji društva tužitelja. Nadalje, je li račun nazvan "fattura 39" izdan od strane tuženika i zaveden u poslovnim knjigama tužitelja, te ukoliko jest koja je osnova izdavanja navedenog računa, kao i je li tuženik izvršio isplate sa računa tužitelja u iznosu od 88.706,08 eura, te ukoliko jest kome je izvršio takve isplate i temeljem kojih isprava. Sud ovaj prijedlog nije prihvatio jer je usporedbom Poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Pazin, Klasa: UP/I-215-04/20-01/01, Ur.broj: 513-07-18-20-06 od 14. kolovoza 2020., Rješenja Ministarstva financija, Samoslanog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/I-215-01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020., presude Upravnog suda u Rijeci, posl. broj Us I – 1608/2020- 21 od 27. kolovoza 2021. i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj USŽ-4643/21-6 od 1. lipnja 2022., utvrdio da se o svim navedenim okolnostima i pitanjima odlučivalo u navedenim postupcima, i da s obzirom na to, u ovome postupku, sud nema ovlasti utvrđivati drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog u postupku pred upravnim tijelima, i kontroli odluka donijetih pred upravnim tijelima koje je provedeno u sudom postupku pred Upravnim sudom u Rijeci i Visokim upravnim sudom u Zagrebu.

77. Sud je prihvatio provođenje financijskog vještačenja na okolnost eventualnog nastupanja zastare svakog pojedinog potraživanja tužiteljice iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215- 04/20-01/01, Ur.broj: 513-07-18-20-16 od 14. kolovoza 2020. koje je djelomično izmijenjeno rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-215-01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020., kao i razdvojiti glavnicu potraživnja od kamate i utvrditi eventualno nastupanje zastare na tako utvrđeni iznos, jer su tuženici prigovorili zastari potraživanja tužiteljice i zatražili provođenje financijskog vještačenja i na okolnost zastare potraživanja tužiteljice, kao i na okolnost utvrđenja glavnice i kamata iz pobijanog rješenja. Naime, kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. br. Revd-2639/2021-2 od 24. studenog 2021. dopustio podnošenje revizije zbog pravnog pitanja "Je li sud u parničnom posuptku ovlašten utvrđivati nastupanje zastare za naplatu poreznog duga?" odgovorio pozitivno i naveo da se u parničnom postupku koji se vodi povodom tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika, može isticati prigovor zastare porezne tražbine vjerovnika o kojemu je parnični sud ovlašten odlučiti, te da je navedeno pravno shvaćanje izraženo primjerice u odlukama revizijskog suda broj Rev 973/2019-3 od 19. srpnja 2022., Rev 534/2019-4 od 12. srpnja 2022., te Rev–x 856/2015 od 7. prosinca 2021., kao što je izraženo i u odluci posl. broj Rev 412/2022-2 od 24. svibnja 2023., te da predstavlja ustaljenu sudsku praksu koju (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) koju da nije potrebno mijenjati.

78. Vještakom financijske struke je imenovana Nataša Vlačić, koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin izdalo dana 14.08.2020., prvotužitelju Rješenjem, Klasa: IP/I-215-04/20-01/01, Ur.broj: 513-07-18-20-16 koje je djelomično izmijenjeno rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-215- 01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020., utvrdilo obvezu uplate razlike za porez na dohodak za razdoblje od 01.01.2013. do 31.12.2013. u iznosu od 1.046.181,68 kn, za porez na dohodak za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 385.388,91 kn, za porez na drugi dohodak za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2015. u iznosu od 96.308,96 kn, za porez na dohodak od kapitala na izuzimanje imovine obrta za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 5.206.336,24 kn, za porez na dobit za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. ukupnu obvezuporeza na dobit i kamata u iznosu od 2.324.036,05 kn. 79. U točki III. navedenog Rješenja pod Ad. II c) naveden je iznos poreza na dohodak od kapitala i prirez porezu na dohodak od kapitala na izuzimanje imovine obrta za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 3.643.993,32 kn. Kamate na porez na dohodak od kapitala i prirez porezu na dohodak od kapitala na izuzimanje imovine obrta za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. obračunate od dana dospijeća obveze do dana 26.06.2020. koje iznose 1.562.342,92 kn. 80. U točki III navedenog Rješenja pod Ad. II d) naveden je iznos poreza na dobit za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 1.694.860,62 kn. Zatezne kamate na porez na dobit za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. obračunate do dana 26.06.2020. koje iznose 629.157,43 kn.

81. Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa IP/I-215-01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od 16.11.2020. utvrđen je nastup zastare prava na utvrđivanje poreza i prireza porezu na dohodak za 2013.

82. Dakle, Porezno rješenje da se odnosi na razliku poreza na dohodak za razdoblje od 01.01.2013. do 31.12.2013. u iznosu od 1.046.181,68 kn, koje potraživanje da je zastarjelo, razliku poreza na dohodak za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 385.388,91 kn, koje potraživanje da nije zastarjelo, - zatezne kamate obračunate od dana pravomoćnosti Rješenja, 21.12.2020. do dana 30.09.2024. da iznose 88.882,90 kn i da zatezne kamate nisu zastarjele, porez na dohodak od kapitala za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 3.643.993,92 kn, koje potraživanje da nije zastarjelo, zatezne kamate obračunate od dana dospijeća obveze, 07.11.2014. do dana 26.06.2020. da iznose 1.562.951,25 kn, zatezne kamate obračunate od dana 27.06.220. do dana 30.09.20204. da iznose 879.677,40 kn i da zatezne kamate nisu zastarjele, porez na dobit za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. u iznosu od 1.694.880,62 kn i da potraživanje nije zastarjelo, zatezne kamate obračunate od dana dospijeća obveze, 01.05.2014. do dana 26.06.2020. da iznose 629.157,43 kn, zatezne kamate obračunate od dana 27.06.2020. do dana 30.09.20204. da iznose 409.152,28 kn i da zatezne kamate nisu zastarjele, porez na drugi dohodak za razdoblje od 01.01.2015. do 31.12.2015. u iznosu od 96.308,96 kn, i da potraživanje nije zastarjelo, zatezne kamate obračunate od dana 21.12.2020. do dana 30.09.20204. da iznose 89.127,45 kn i da zatezne kamate nisu zastarjele.

83. Na primjedbe tuženika, vještak se očitovala u svom podnesku od 2. prosinca 2024. u kojem je navela da tuženik u podnesku navodi da „nije jasno zašto je vještaku određen zadatak samo u pogledu utvrđivanja nastupa zastare kada to nije niti na njemu da utvrdi“, ali da joj je rješenjem suda dan zadatak utvrditi eventualno nastupanje zastare svakog pojedinog potraživanja tužiteljice iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa IP/I-215-04/20-01/01, Ur.broj: 513-07- 18-20-16 od 14. kolovoza 2020. koje je djelomično izmijenjeno rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-215- 01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020., kao i razdvojiti glavnicu potraživanja od kamate i utvrditi eventualno nastupanje zastare na tako utvrđeni iznos, da je nastupanje zastare pravno pitanje, no kako se zastara određena joj vještačenjem odnosi na porez na dobit, porez na dohodak i porez na dohodak od kapitala, utvrđenje zastare da ulazi u domenu Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na dobit i Općeg poreznog zakona. Prilikom izrade nalaza i mišljenja da je navela kada nastupa zastara za svaki od poreza navedenih u poreznom Rješenju, te da je na stranici 7 Nalaza navela da „ukoliko Sud odredi da se ima primijeniti Članak 117. st. 2. Zakona, tada porezno tijelo nije moglo izvršiti nadzor poreza na dohodak za 2013. godinu“. Stoga da odluku o eventualnom nastupanju zastare donosi sud. Isto da je navela na stranici 10 za porez na dohodak za 2014., na stranici 12 za porez na dohodak od kapitala, na stranici 15 za porez na dobit za 2014., te na stranici 18 za porez na dohodak za 2015. Tužitenik da dalje navodi da se „ u opisanim slučajevima ne radi o obvezama koje se utvrđuju u postupcima utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava za stjecanje imovine prema propisima o porezu na dohodak (obveze koje su utvrđene za 2013. i 2014.), te da predlaže „dopunu nalaza i mišljenja u smislu istaknutih primjedbi, odnosno da vještakinja odgovori da li se porezni nadzor mogao samo tako proširiti na obveze koje nisu po osnovi razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava te ako nije mogao kada ističe rok za provođenje poreznog nadzora za takve obveze“, ali da će o eventualnoj potrebi za utvrđenjem dopune vještačenja utvrditi sud. Tuženik da također traži da vještakinja „iskaže svoje mišljenje i odgovori na pitanja tuženika za koja joj sud nije dao poseban zadatak“, jer da pitanja i zadaci koje je tuženik naveo pod točkom 1 svog podneska da nisu bili predmet zadanog joj vještačenja. Nalaz i mišljenje da je izradila po nalogu suda i da li je pored navedenog mi zadatka koje je zadano u rješenju o vještačenju potrebno odgovoriti na dodatna pitanja tuženika da će odrediti sud.

84. Vještak Nataša Vlačić je i usmeno saslušana pred sudom, kada je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja od 30. rujna 2024., kao i očitovanja od 2. prosinca 2024., a na upit punomoćnice tuženika je li imala uvid u porezni spis prilikom vještačenja, navela je da je imala uvid u spis Trgovačkog suda u Pazinu, posl. br. P-34/2022, te da je na početku nalaza i mišljenja navela svu dokumentaciju koju je pregledala. Na daljnji upit punomoćnice tuženika zna li po čijem nalogu je pokrenut porezni nadzor, izjavila je da prema poreznom rješenju koje je priloženo uz tužbu proizlazi samo da je Porezna uprava obavila nadzor. Na upit punomoćnice tuženika je li se po njezinom mišljenju porezni nadzor mogao proširiti na obveze koje nisu po osnovi razlike stečene imovine i dokazanih sredstava, izjavila je da se o tom pitanju očitovala u podnesku gdje je navela da će joj za eventualnu dopunu vještačenja nalog dati sud, budući to nije bio predmet vještačenja.

85. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Nataše Vlačić, ocjenjujući da je isti dan objektivno i u skladu s pravilima struke. Prigovor tuženika da vještak nije odgovorila na sva pitanja nije prihvaćen, jer je ista nalaz sačinila u skladu sa zadatkom koji joj je dan, dok su rješenjem posl. br. P-34/2022-41 od 12. veljače 2024., tuženici odbijeni sa zahtjevom za provođenjem vještačenja kako je to ranije obrazloženo, jer sud nema ovlasti utvrđivati drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog u postupku pred upravnim tijelima, i kontroli odluka donijetih pred upravnim tijelima koje je provedeno u sudskom postupku pred Upravnim sudom u Rijeci i Visokim upravnim sudom u Zagrebu. Sud ne prihvaća primjedbu tuženika da se vještak upustila u rješavanje pravnih pitanja, jer je zadatk vještaku bio utvrditi eventualno nastupanje zastare svakog pojedinog potraživanja tužiteljice iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215-04/20-01/01, Ur.broj: 513- 07-18-20-16 od 14. kolovoza 2020. koje je djelomično izmijenjeno rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-215-01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od 16. studenog 2020., kao i razdvojiti glavnicu potraživnja od kamate i utvrditi eventualno nastupanje zastare na tako utvrđeni iznos, pa s obzirom da se utvrđivanje zastare poreza na dobit, poreza na dohodak i poreza na dohodak od kapitala, ulazi u domenu Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na dobit i Općeg poreznog zakona, vještak se u pogledu toga morala očitovati. Nadalje, vještak se nije upuštala u ocjenu pravnih pitanja, jer je u svom nalazu navela da ukoliko sud odredi da se ima primijeniti članak 117. st. 2. Općeg poreznog zakona, tada da porezno tijelo nije moglo izvršiti nadzor poreza na dohodak za 2013., kao što je to navela i na stranicama 10. za porez na dohodak za 2014., 12. za porez na dohodak od kapitala, 15. za porez na dobit za 2014., te 18. za porez na dohodak za 2015., iz čega jasno proizlazi da se nije upuštala u ocjenu pravnih pitanja.

86. Na temelju provedenog financijskog vještačenja sud je utvrdio da tražbina tužiteljice nije u zastari. Naime, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Pazin izdalo je 14. kolovoza 2020. prvotuženiku Porezno rješenje Klasa IP/I-215- 04/20-01/01, Ur.broj: 513-07-18-20-16 kojim se utvrđuje: porez na dohodak za razdoblje od 01.01.2013 do 31.12.2013., porez na dohodak za razdoblje od 01.01.2014 do 31.12.2014., porez na drugi dohodak za razdoblje od 01.01.2015 do 31.12.2015., porez na dohodak od kapitala na izuzimanje imovine od obrta za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014., porez na dobit za razdoblje od 01.01.2014. do 31.12.2014. Rješenje je postalo izvršno 21. prosinca 2020., osim točke 1.a koja se odnosi na porez na dohodak za 2013. Navedenim rješenjem zamijenjeno je privremeno porezno rješenje Klasa: UP/I-410-23/2014-02/6885, Urbroj: 513/07-18- 05/2014 od 24. lipnja 2014. Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Klasa IP/I-215-01/20-01/22, Ur.broj: 513-04-20-3 od dana 16. studenog 2020. utvrđen je nastup zastare prava na utvrđivanje poreza i prireza porezu na dohodak za 2013., a obveze za 2013. nisu niti predmetom ovoga postupka. Prigovor tuženika da Porezna uprava nije imala pravo provođenja nadzora na temelju čl. 117. st. 2. Općeg poreznog zakona nije prihvaćen jer je taj prigovor bio predmetom odlučivanja kod Upravnog suda u Rijeci u predmetu posl. broj Us I- 1608/2020-21 od 27. kolovoza 2021 i Vidokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. broj Usž-4643821-6 od 1. lipnja 2022., koji su utvrdili da je porezni nadzor bio dopušten, jer se radilo o iznimnom postupanju, odnosno utvrđivanju razlike između stečene imovine i dokaznih sredstava za stjecanje te imovine prema propisima o porezu na dohodak i postupku pokrenutom po nalogu drugih tijela i to Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Sektor kriminalističke policije i Županijskog državnog odvjetništva u Puli.

87. Člankom 108. st. 1. Općeg poreznog zakona propisano je da prava i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijevaju za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Člankom 108. st. 2. Općeg poreznog zakona je propisano da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a člankom 108. st. 4. Općeg poreznog zakona određeno je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate.

88. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze poreza na dohodak za 2014. počinje teći 01. siječnja 2015. i nastupa 01. siječnja 2021., pa kako su porezne obveze prvotuženika utvrđene Zapisnikom o izvršenom poreznom nadzoru od 26. lipnja 2020., dok je prvostupanjsko rješenje Porezne uprave postalo izvršno 21. prosinca 2020. u trenutku donošenje Zapisnika o izvršenom poreznom nadzoru, porezne obveze poreza na dohodak za 2014. nisu bile u zastari.

89. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, pa je zastara prava obveze poreza na dohodak za 2014. u visini od 385.3881,91 kn utvrđene nadzorom poreznog tijela koje je postalo izvršno 21. prosinca 2020. počela teći 01. siječnja 2021., te stoga nije zastarjela.

90. Zatezne kamate na porez na dohodak za 2014. obračunate za razdoblje od 22. prosinca 2020. do 30. rujna 2024. iznose 88.882,90 kn. 91. Zastara poreza na dohodak od kapitala za 2014. počinje teći 01. siječnja 2015. Porezne obveze prvotuženika utvrđene su Zapisnikom o izvršenom poreznom nadzoru od 26. lipnja 2020., a kako je prvostupanjsko rješenje Porezne uprave postalo izvršno 21. prosinca 2020., u trenutku donošenje Zapisnika o izvršenom poreznom nadzoru, porezne obveze poreza na dohodak od kapitala za 2014. nisu bile u zastari.

92. Zastara prava na naplatu obveza poreza na dohodak od kapitala za 2014. u visini od 3.643.993,92 kn utvrđena nadzorom poreznog tijela, počela je teći 01. siječnja 2021., te stoga nije zastarjela.

93. Zatezne kamate na porez na dohodak od kapitala za 2014. obračunate za razdoblje od 7. studenog 2014. do 26. lipnja 2020. iznose 1.562.951,25 kn, a za razdoblje od 26. lipnja 2020. do 30. rujna 2024. iznose 879.677,40 kn. 94. Zastara poreza na dobit za 2014. počinje teći 01. siječnja 2016., jer se porezna prijava poreza na dobit za 2014. podnosila do 30. travnja 2015., a kako su porezne obveze prvotuženika utvrđene su Zapisnikom o izvršenom poreznom nadzoru od dana 26. lipnja 2020., dok je prvostupanjsko rješenje Porezne uprave postalo izvršno 21. prosinca 2020., u trenutku donošenje Zapisnika o izvršenom poreznom nadzoru, porezne obveze poreza na dobit za 2014. nisu bile u zastari.

95. Zastara prava na naplatu obveza poreza na dobit za 2014. utvrđene u visini od 1.694.880,62 kn počela je teći 1. siječnja 2021., te nije u zastari.

96. Zatezne kamate na razliku poreza na dobit za 2014. obračunate za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 26. lipnja 2020. počinju teći 1. svibnja 2015. i utvrđene su u iznosu od 629.440,39 kn, a u razdoblju od 26. lipnja 2020. do 30. rujna 2024. iznose 409.152,28 kn.

97. Zastara prava na utvrđenje poreza na drugi dohodak za 2015. počinje teći 01. siječnja 2016., pa kako su porezne obveze prvotuženika utvrđene Zapisnikom o izvršenom poreznom nadzoru od 26. lipnja 2020., a prvostupanjsko rješenje Porezne uprave je postalo izvršno 21. prosinca 2020., u trenutku donošenja Zapisnika o izvršenom poreznom nadzoru, porezne obveze poreza na drugi dohodak za 2015. nisu bile u zastari.

98. Obveza poreza na drugi dohodak za dobit za 2015. u visini od 96.308,96 kn utvrđena je nadzorom poreznog tijela koje je postalo izvršno 20. prosinca 2020., te je zastara prava na naplatu počela teći 01. siječnja 2021., te stoga nije zastarjela.

99. Zatezne kamate na porez na drugi dohodak za 2015. godinu obračunate za razdoblje od 21. prosinca 2020. do 30. rujna 2020. iznose 89.127,45 kn. 100. Na temelju svega ranije navedenog, utužena tražbina tužiteljice nije u zastari, dok je visina dospjele tražbine tužiteljice prema prvotuženiku ŠV utvrđena na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-215-04/20-01/01 od 14. kolovoza 2020. prema kojem da prvotuženik duguje na ime poreza na dohodak, poreza na dobit i poreza na dohodak od kapitala iznos od 8.012.072,16 kn (glavnica: 5.820.571,81 kn, kamata: 2.191.500,35 kn), pretpostavka pobijanja dužnikove pravne radnje u smislu dospjelosti tražbine tužiteljice je ispunjena.

101. U pogledu insolventnosti dužnika valja pojasniti kako pravna teorija (Komentar Zakona o obveznim odnosma, Gorenc i dr., str. 108.) navodi da vjerovnik kao tužitelj mora dokazati stvarnu i vjerojatnu nenaplativost tražbine odnosno insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu. Također se navodi kako će najbolji dokaz biti neuspjeh namirenja iz već utuženog ovršnog potraživanja. Ne zahtjeva se da je dužnik uopće nesposoban za plaćanje, odlučna je nemogućnost namirenja vjerovnikove tražbine bez obzira na ostale vjerovnike.

102. Tužiteljica je u svrhu dokazivanja insolventnosti prvotuženika u spis dostavila pravomoćna rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Pazina, Klasa:UP/I-415-02/2021-001/0026, Ur.broj:513-007-18/2021-01 od 1. veljače 2021. i Klasa:UP/I-415-02/2021-001/00126, Ur.broj:513-007-18/2021-07 od 1. ožujka 2021. koje je tužiteljica izdala protiv prvotuženika radi prisilnog ostvarenja tražbine tužitelja koja je predmetom i ovog spora, podatke o iznosu naplaćenih potraživanja po naprijed navedenim rješenjima, podatke o vrijednosti imovine u vlasništvu prvotuženika. Iz dostavljene dokumentacija proizlazi da je tužiteljica od prvotuženika u 2021. i 2022. naplatila ukupan iznos od 85.352,27 kn, da vrijednost nekretnina koje su u vlasništvu prvotuženika i upisane u k. o. [katastarska općina], iznosi 104.493,20 kn, a vrijednost vozila iznosi 39.245,83 kn, odnosno ukupna vrijednost imovine prvotuženika iznosi 143.739,03 kn, ukupan naplaćeni dug iznosi 85.352,27 kn, dok ukupan utvrđeni dug tužiteljice prema prvotuženiku iznosi 8.012,072,16 kn (sa zakonskim kamatama). Iz ovoga se zaključuje da prvotuženika nema vrijednije imovine iz koje bi se tužiteljica mogao namiriti.

103. Iz navedenog je sud zaključio da je prvotuženik insolventan odnosno da je nesposoban podmiriti konkretnu tražbinu tužiteljice, pa je pretpostavka pobijanja dužnikove pravne radnje u smislu insolventnosti dužnika ispunjena.

104. Što se tiče pravne radnje dužnika, valja reći da pravnu radnju predstavlja svaka radnja dužnika zbog koje se njegova imovina materijalno smanjuje u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, ili zbog koje se izgledi vjerovnikova namirenja umanjuju ili formalno pravno pogoršavaju. U konkretnom slučaju pravnu radnju predstavljaju pravni poslovi zaključenja Ugovora o darovanju između prvotuženika ŠV i drugotuženika LV od 23. kolovoza 2018., Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju broj OU- 1064/20 od 6. studenog 2020., Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline zaključen između drugotuženika ĐV i trećetuženika trgovačkog društva Omnia bar d.o.o., 8. siječnja 2021., dodatak Ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline zaključen između prvotuženika ŠV i drugotuženika ĐV kao vlasnika obrta [obrt], od 4. siječnja 2021., Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između drugotuženika ĐV i četverotuženika ČV od 5. siječnja 2020., Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između trećetuženika Omnia bar d.o.o., [adresa] i drugotuženika ĐV od 22. siječnja 2020., sve u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 8.012.072,16 kuna (glavnica: 5.820.571,81 kn, kamata: 2.191.500,35 kn). 105. Prvotuženik je Ugovorom o darovanju od 23. kolovoza 2018. prenio na svog sina ĐV k. č. broj [katastarska čestica] zgr. trgovina, terasa površine 37 m2 k. o. [katastarska općina], a na temelju Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline broj: OV-209/2021 od 8. siječnja 2021., drugotuženik ĐV je navedenu nekretninu prenio na trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa] , koji je uknjižen kao vlasnik navedene nekretnine. Dodatkom Ugovoru o prijenosu gospodarske cjeline od 4. siječnja 2021. prvotuženik ŠV je izvršio prijenos nekretnina k. č. broj [katastarska čestica], poslovna zgrada [adresa], dvorište površine 1622 m2 k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i k. č. broj [katastarska čestica] zgr. trgovina, skladište površine 57 m2 k. o. [katastarska općina], u korist drugotuženika LV kao vlasnika obrta E [obrt], obrt za ugostiteljstvo, [adresa]. Drugotuženik ĐV je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 5. siječnja 2021., nekretnine koje je ranije stekao od prvotuženika ŠV oznake k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela prenio na četverotuženika ČV. Drugotuženik ĐV je na temelju Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 8. siječnja 2021. prenio k. č. broj [katastarska čestica], poslovna zgrada [adresa], dvorište površine 1622 m2 k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, skladište površine 57 m2 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, terasa površine 37 m2 k. o. [katastarska općina], na trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa]. Trećetuženik Omnia bar d.o.o. [adresa] je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 22. siječnja 2021. nekretnine k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela i kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] prenio na drugotuženika LV, te su vlasnicima predmetnih nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] upisani drugotuženik ĐV, na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] drugotuženik i četvrto tuženik u ¼ dijela i na k. č. br [katastarska čestica] ZGR je upisan trećetuženik. Nadalje prvotuženik ŠV je s drugotuženikom LV i četverotuženikom ČV zaključio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 6. studenog 2020., kojim ugovorom je obuhvaćeno više nekretnina, međutim, tužiteljica navedeni ugovor pobija u pogledu kč. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 120 m², kč. br. [katastarska čestica] zgr, kuća, površine 36 m² u ½ dijela, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], dvorište i kuća, površine 278 m², upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica]/zgr., 90/zgr., 1681, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela.

106. Otuđenjem navedenih nekretnina vjerovnik - tužiteljica je u najmanju ruku stavljena u nepovoljniji položaj s obzirom na namirenje vlastite tražbine. Naime, prvotuženik, kako je to ranije navedeno, u svom vlasništvu ima nekretnine označene kao k. č. broj [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čija vrijednost je u 2022. procijenjena na iznos od cca 15.000,00 EUR, a opterećena je s više upisanih založnih prava prije tužiteljice i to u korist Istarske kreditne banke Umag, od kojih vrijednost prvog upisanog založnog prava iznosi 755.764,12 EUR, drugog 196.857,66 EUR, trećeg 300.000,00 KN, četvrtog 500.000,00 KN i tužiteljice koja ima peto po redu upisano založno pravu u visini predmetne utužene tražine, iz čega se zaključuje da je tužiteljica, u najmanju ruku stavljena u nepovoljniji položaj s obzirom na namirenje vlastite tražbine. Niti vrijednost osobnih vozila od 39.245,83 kn, ne dovode prvotuženika u situaciju iz koje bi proizlazilo da je isti u mogućnosti ispuniti tražbinu tužiteljice. Iz svega navedenog sud je zaključio kako otuđenje nekretnina prvotuženika u korist drugo do četvrtotuženika predstavlja smanjenje imovine prvotuženika koje predstavlja za tužiteljicu ugrožavanje mogućnosti naplate njezina potraživanja. 107. Što se oštećenja vjerovnika tiče, sud smatra kako u konkretnom slučaju vrijedi predmnijeva iz članka 66. stavka 2. ZOO-a kada se smatra da je radnja poduzeta na štetu vjerovnika upravo stoga što zbog te radnje ili tih radnji prvotuženik više nema sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Međutim, čak i u slučaju neprimjene navedene predmnijeve, sud je zaključio kako su radnje poduzete od strane prvotuženika, poduzete na štetu vjerovnika - tužiteljice. Naime, za ocjenu štetnosti navedenih radnji odlučno je da je uslijed radnje dužnika došlo do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog čega je namirenje vjerovnika otežano ili onemogućeno, što znači da će njezinim pobijanjem vjerovnik doći u povoljniji položaj u svrhu naplate svoje tražbine. S obzirom da je sud već zaključio da je poduzetom pravnom radnjom naplata tužiteljičina potraživanja ugrožena odnosno otežana, sud posljedično zaključuje da su predmetne pravne radnje poduzete na štetu tužiteljice, odnosno da će pobijanjem tih pravnih radnji tužiteljica doći u povoljniji položaj za naplatu svog potraživanja. 108. Pretpostavka da je dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima, valja reći da je prvotuženik Ugovorom o darovanju od 23. kolovoza 2018. prenio na svog sina ĐV k. č. broj [katastarska čestica] zgr. trgovina, terasa površine 37 m2 k. o. [katastarska općina], pa pored činjenice da je nekretnine prenijeta na sina dužnika, radi se o besplatnom raspolaganju i s njima izjednačenim pravnim radnjama te se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, za što se ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

109. Gospodarska cjelina se prema Općem poreznom zakonu, definira kao ukupna imovina i obveze koje čine samostalni subjekt sposoban za poslovanje. Prvotuženik je na temelju dodatka Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 4. siječnja 2021., prenio na svog sina ĐV, kao vlasnika obrta [obrt], Obrta za ugostiteljstvo [adresa], nekretnine i to k. č. broj [katastarska čestica], poslovna zgrada [adresa], dvorište površine 1622 m2 k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i k. č. broj [katastarska čestica] zgr. trgovina, skladište površine 57 m2 k. o. [katastarska općina], da bi ĐV na temelju Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 8. siječnja 2021. prenio k. č. broj [katastarska čestica], poslovna zgrada [adresa], dvorište površine 1622 m2 k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela i k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, skladište površine 57 m2 k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] zgr. trgovina, terasa površine 37 m2 k. o. [katastarska općina], na trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa].

110. Tuženici tvrde da se radi o naplatom pravnom poslu, jer da za prenesenu gospodarsku cjelinu, prenositelj stječe poslovne udjele. Međutim, navedene tvrdnje tuženika nisu točne, jer je pregledom sudskog registra za društvo OMNIA BAR d.o.o. utvrđeno da je njegov jedini osnivač drugotuženik ĐV, da u društvu OMNIA BAR d.o.o. nije bilo promjena od njegovo osnivanja (18. prosinca 2020.), osim u pogledu osobnih podataka jedinog člana društva i jedinog člana uprave društva ĐV, što znači da prvotuženik ŠV za prenijetu imovinu nije stekao poslovne udjele u društvu OMNIA BAR d.o.o., iz čega proizlazi da se radilo o besplatnom raspolaganju i s njima izjednačenim pravnim radnjama te se smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, za što se ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. 111. Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. siječnja 2021., zaključen je između drugotuženika ĐV i ČV i to za nekretninu k. č. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela koju je ĐV, ranije stekao od prvotuženika ŠV , dok je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 22. siječnja 2021., zaključen između trećetuženika Omnia bar d.o.o. [adresa] i LV za nekretnine k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ¼ dijela i kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Predmetni ugovori su naplatni ugovori, no radi se o ugovorima koji su zaključeni između oca i sina, odnosno između braće odnosno osobe koja je jedini član društva i jedini član uprave društva koji je sin dužnika, pa je stav suda da u konkretnoj situaciji tuženicima, ŠV, SV i ČV koji su krvni srodnici u ravnoj odnosno pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

112. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 6. studenog 2020., koji se pobija u pogledu kč. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 120 m², kč. br. [katastarska čestica] zgr, kuća, površine 36 m² u ½ dijela, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], dvorište i kuća, površine 278 m², upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica]/zgr., 90/zgr., 1681, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, je prvotuženik ŠV, uz svoju suprugu, prenio na sinove ĐV i ČV, naprijed navedene nekretnine. Radi se o naplatnom ugovoru, no kako je ugovor zaključen između krvnih srodnika u ravnoj liniji do četvrtog stupnja, stjecateljima nije moglo ostati nepoznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako ne dokažu suprotno. 113. Tuženici ŠV, ĐV i EV su dostavili u spis izjave iz kojih proizlazi kako smatraju da u trenutku sklapanja navedenih ugovora nije postojala utvrđena obveza prema prvotuženiku ŠV, pa da nema osnove za pobijanje navedenih ugovora. Sud nije prihvatio navode naprijed navedenih tuženika, iz razloga što se tužba temelji na odredbi čl. 66. ZOO-a prema kojoj se pravna radnja može pobijati ako dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a dospjelost tražbine mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, što je ovdje slučaj.

114. Sud je utvrdio da je prvotuženik u vrijeme poduzimanja naprijed navedenih pravnih radnji - zaključenja Ugovora o darovanju, Ugovora o kupoprodaji, dodatka Ugovora prijenosu gospodarske cjeline, te Ugovora o dosmrtom uzdržavanju imao nepodmireno dugovanje prema tužiteljici, koje je dospjelo do podnošenja tužbe, te da je bio insolventan i da osim nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] koje su opterećene založnim pravom i vozila manje vrijednosti nije imao vrijednije imovine iz koje bi mogao podmiriti to dugovanje. Stoga je sud zaključio da je on svakako mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojem vjerovniku – tužiteljici, dok su drugo i četvrtotuženici, kao njegovi sinovi, i trećetuženi, čiji je drugotuženik jedini osnivač i član Uprave, kao osobe koji su krvni srodnici u ravnoj odnosno pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, bili upoznati da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a nisu dokazali suprotno. Time je ispunjena i pretpostavka da je tuženicima bilo poznato ili im nije moglo biti nepoznato da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku – tužiteljici.

115. Iz svega navedenog proizlazi da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke (iz čl. 66. i 67. ZOO-a) za pobijanje konkretne pravne radnje dužnika u korist vjerovnika, pa je sud tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio u cijelosti osnovanim. 116. Tužiteljica u tužbenom zahtjevu nije navela rok ispunjenja činidbe, no sud je u skladu s čl. 328. st. 1. i 2. ZPP odredio isti kako je to navedeno u izreci presude. 117. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa su tuženici dužni tužiteljici naknaditi troškove postupka.

118. Na ime troškova postupka tužiteljici je priznat trošak u visini od 92.689,36 EUR i to za sastav tužbe, pristup pripremnom ročištu od 23. studenog 2022., ročištima od 28. rujna 2023. i 5. studenog 2024., za sastav četiri obrazložena podnesaka od 15. srpnja 2022., 20. ožujka 2023., 30. kolovoza 2023. i 16. studenog 2023., za svaku radnju po 11.586,17 eur, na temelju Tbr. 7. t. 1., 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: Tarife). Sastav podnesaka od 13. veljače 2023., 4. listopada 2023., 6. studenog 2023. i 4. prosinca 2023. tužiteljici je priznat iznos od po 50,00 eur (ukupno 200,00 eur), na temelju Tbr. 8. t. 4. Tarife, budući se radi o podnescima kojima se dostavljaju isprave ili dokazi u sudski spis, pa je u tom dijelu u visini od 46.144,68 eur njezin zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen.

119. Na priznate troškove postupka tužiteljici je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata koja teče od 10. siječnja 2025. (od presuđenja) do isplate, na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Visina stope zateznih kamata određena je na temelju čl. 2. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 114/2022), kako je to odlučeno u toč. XI. izreke.

U Pazinu 10. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- ŽDO Pula - Pola, putem eKomunikacije jer nije uredno obaviješten o održavanju ročišta za objavu,

- Pun. tuženika, putem eKomunikacije jer nije uredno obaviješten o održavanju ročišta za objavu.