REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1547/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli, Škaljerova 9, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Vodovod Pula d.o.o., Pula, Radićeva ulica 9., OIB: 19798348108, kojega zastupa opunomoćenica Marijana Bilić, odvjetnica u Puli, Radićeva 47/I, radi izvlaštenja, 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943-04/21- 01/425, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 4. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I- 943-04/20-01/1510, URBROJ: 2163/1-24-02/13-21-09 od 27. kolovoza 2021., u točkama 1., 2. i 3. prihvaćen je prijedlog Vodovoda Pula d.o.o., ovdje zainteresirane osobe, za nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem prava služnosti postavljanja i održavanja kanalizacijskih cijevi, radi građenja građevine infrastrukturne namjene vodnogospodarskog sustava 2. skupine, na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu FČ, ovdje tužiteljice, i dr. Točkom 4. je vlasnicima određena naknada za izvlaštenje.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-943-04/21-01/425, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 4. travnja 2023. odbio.

3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja, uglavnom iz istih razloga zbog kojih je pobijala prvostupanjsko rješenje u žalbenom postupku. U tužbi u bitnom navodi da u konkretnom slučaju nije sporan interes Republike Hrvatske za izgradnju objekata komunalne infrastrukture, već da je sporno zbog čega krak magistralnog voda ulazi na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kako bi se navodno osigurao priključak samo za objekt sagrađen na k. č. br. [katastarska čestica], jer da se svi magistralni ili glavni vodovi kod komunalnih objekata izgrađuju na način da se dovedu do granice pojedinih parcela, a potom da izvedba priključka tereti pojedinog korisnika, pri čemu da im je čak ostavljena i mogućnost hoće li se priključiti ili ne, što da priznaje i sam predlagatelj izvlaštenja. Smatra da se na ovakav način nepotrebno ograničavanju vlasnička prava vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], kako bi se ostvario priključak za objekt na k. č. br. [katastarska čestica], čime da je povrijeđeno načelo razmjernosti u ograničenju prava, propisano odredbom članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje tuženika.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku i pravilnom primjenom mjerodavnog prava, pri čemu ističe da je sukladno odredbama članka 25. Zakona o vodama i članka 65. Zakona o komunalnom gospodarstvu gradnja komunalnih vodnih građevina u interesu Republike Hrvatske. Dodaje da nisu točni navodi tužiteljice da predmetni dio zahvata predstavlja slijepi krak u interesu samo jednoga od suvlasnika predmetnih nekretnina jer da predviđena trasa prolazi po dijelu nekretnine svih suvlasnika a koji u naravi predstavlja put pa da se na opisani način tužiteljicu ne ograničava u ni jednom obliku izvršavanja vlasničkih i posjedničkih prava te nekretnine. Pojašnjava da zbog konfiguracije terena i visinskih razlika priključak nije bilo moguće planirati izgradnjom infrastrukture preko okolnih nekretnina, jer da one u naravi ne predstavljaju put, niti da je kroz njih na bilo koji način omogućen pristup nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] za koju se osigurava priključak. Predlaže stoga da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Sud je održao ročišta za raspravu 25. listopada i 13. prosinca 2024., na koja su pristupili tužiteljica i zainteresirana osoba, zastupani po opunomoćenicima, a kako je tuženik uredno pozvan, Sud je ne našavši razloga za odgodu, ročište održao u njegovom odsustvu.

6.1. Tužiteljica je na ročištima u bitnom izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknula je da je sporno postoji li interes RH javni interes za izgradnju kraka kanalizacijske infrastrukture do k. č. br. [katastarska čestica].

6.2. Zainteresirana osoba ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Ističe da je interes RH javni interes osigurati priključak na kanalizaciju za sve nekretnine, a da je na k. č. br. [katastarska čestica] već izgrađen postojeći objekt.

6.3. Na navode zainteresirane osobe tužiteljica se očituje da bi objekt na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] mogao ostvariti priključak na kanalizacijsku infrastrukturu i bez provođenja predmetnog zahvata.

7. Među strankama je u ovome sporu sporno postoji li interes Republike Hrvatske na nepotpuno izvlaštenje predmetnih nekretnina.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. 9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi članka 28. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) prijedlog za izvlaštenje može se podnijeti nakon što je po odredbama utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili za izvođenje radova.

10.1. Odredbom članka 30. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da prijedlogu za izvlaštenje, između ostalog, prilaže dokaz o utvrđenom interesu Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili izvođenje radova na toj nekretnini te pravomoćna lokacijska dozvola za izgradnju građevine ili izvođenje radova na nekretnini za koju se predlaže izvlaštenje.

10.2. Odredbom članka 13. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se smatra da je interes Republike Hrvatske utvrđen ako je posebnim zakonom propisano da je izgradnja građevine ili izvođenje radova u interesu Republike Hrvatske.

11. Interes Republike Hrvatske za izgradnju komunalnih vodnih građevina za javnu odvodnju utvrđen je odredbama članka 25. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 66/19, dalje: Zakon o vodama) i članka 65. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) .

12. Prema shvaćanju Suda, smislu citiranih odredbi, u slučaju da je interes za izgradnju određene vrste građevina utvrđen posebnim zakonima, kao u slučaju komunalne infrastrukture za javnu odvodnju, u postupku izvlaštenja se ne može osporavati interes Republike Hrvatske za izgradnju pojedinih dionica trase ili njihovih dijelova, nego vlasnici svoje prigovore u tom dijelu mogu iznositi u postupku donošenja prostornoplanske dokumentacije ili izdavanja lokacijske dozvole.

13. Stoga, budući da je interes Republike Hrvatske za izgradnju komunalnih vodnih građevina za javnu odvodnju utvrđen citiranim odredbama Zakona o vodama i Zakona o komunalnom gospodarstvu, a iz dokumentacije koju je u sporu dostavila zainteresirana osoba Sud je utvrdio da su predmetne nekretnine obuhvaćene lokacijskom dozvolom i parcelacijskim elaboratom izvlaštenja, Sud je tužbeni zahtjev našao neosnovanim.

14. Kako su odlučne činjenice utvrđene na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njezinu istinitost, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan.

16. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe i pristup ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, te iznos sudskih pristpjbi, međutim, kako je odredbom članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev mu je odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 10. siječnja 2025.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Đuri Čubrilu, odvjetniku u Puli, Škaljerova 9

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćenici zainteresirane osobe Marijani Bilić, odvjetnici u Puli, Radićeva 47/I