Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: Pr-892/2021-67
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Bernarda nova d.o.o., Varaždinska 29/a, Nedeljanec, OIB 13964516092, zastupanog po punomoćniku Tiihomiru Rožmariću, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate plaće, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 29. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. siječnja 2025., kao dana donošenja i objave presude
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku, društvu Bernarda nova d.o.o., Varaždinska 29/a, Nedeljanec, OIB: 13964516092 platiti tužitelju, ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od osam dana iznos od 78.420,27 EUR (slovima: sedamdeset osam tisuća četiristo dvadeset EUR i dvadeset sedam centi) bruto sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na iznose kako slijedi:
• 3.222,68 EUR od 15.02.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.03.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.04.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.05.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.06.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.07.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.08.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.09.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.10.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.11.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.12.2019. pa do isplate
• 3.222,68 EUR od 15.01.2020. pa do isplate
• 2.979,78 EUR od 15.02.2020. pa do isplate
• 2.791,43 EUR od 15.03.2020. pa do isplate
• 2.799,88 EUR od 15.04.2020. pa do isplate
• 2.791,43 EUR od 15.05.2020. pa do isplate
• 2.799,88 EUR od 15.06.2020. pa do isplate
• 2.791,43 EUR od 15.07.2020. pa do isplate
• 2.791,43 EUR od 15.08.2020. pa do isplate
• 2.799,88 EUR od 15.09.2020. pa do isplate
• 2.791,43 EUR od 15.10.2020. pa do isplate
• 2.799,88 EUR od 15.11.2020. pa do isplate
• 2.791,43 EUR od 15.12.2020. pa do isplate
• 2.860,06 EUR od 15.01.2021. pa do isplate
• 2.737,56 EUR od 15.02.2021. pa do isplate
II. Nalaže se tuženiku, društvu Bernarda nova d.o.o., Varaždinska 29/a, Nedeljanec, OIB 13964516092 platiti tužitelju, ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od osam dana naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 3.555,55 EUR (slovima: tri tisuće petsto pedeset pet EUR i pedeset pet centa) bruto sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i to do 31.12.2022. po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na iznose kako slijedi:
• 2.963,43 EUR od 01.01.2020. pa do ispate
• 147,60 EUR od 01.01.2021. pa do isplate
• 444,52 EUR od 01.03.2021. pa do isplate
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na dosuđene iznose pod toč. I. i II. izreke (78.420,27 EUR i 3.555,55 EUR ) kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženiku društvu Bernarda nova d.o.o., Varaždinska 29/a, Nedeljanec, OIB 13964516092 da nadoknadi tužitelju, ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 14.140,02 EUR (slovima: četrnaest tisuća sto četrdeset EUR i dva centa), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 187,50 EUR odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate plaća i naknada plaća za neiskorišteni godišnji odmor. U tužbi navodi da je prema presudi ovog suda od 27. listopada 2020., poslovni broj Pr-49/2019 utvrđeno da je nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika te da radni odnosi nije prestao. Ova presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1276/2020.Tužitelj i tuženik pokušali su se dogovoriti oko isplate naknade plaće međutim tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja. Tužitelj je imao ugovorenu bruto plaću u iznosu od 24.281,25 HRK. Nakon otkaza ugovora o radu tužitelj je registrirao obrt te je imao prihode koji su uzeti u obzir prilikom izračuna naknade plaće. Također, tuženik je obvezan tužitelju i platiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2019. i 2020. koji nije mogao koristiti isključivo krivnjom tuženika. Kako tužitelj treba biti stavljen u pravni položaj kao da Otkaza ugovora o radu nije niti bilo pripada mu plaća koja je ugovorena. Stoga podnosi ovu tužbu i predlaže da se usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je točno je da je temeljem presude suda od 27. listopada 2020. godine, poslovni broj Pr-49/2019 utvrđena nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika te da radni odnos nije prestao, a što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1276/2020 od 12. siječnja 2021. godine. Tuženik priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva, no djelomično se protivi visini tužbenog zahtjeva. Tužitelj se zaposlio kod tuženika 2. ožujka 2018. godine, a 19. listopada 2018. godine otvorio je bolovanje koje je trajalo do 31. prosinca 2018. godine. Dakle, tužitelj je kod tuženika radio 7 mjeseci za što je i uredno primio plaću u visini od 24.281,25 kuna za svaki mjesec. Presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1276/2020 tužitelj se trebao vratiti na radno mjesto što tužitelj nije učinio. Tužitelj je 13. veljače 2020. godine otvorio obrt „ [obrt]“. Prema članku 215. Zakona o radu, a s obzirom na kratko vrijeme zaposlenja i visinu plaće, tuženik priznaje povrat tužitelju u iznosu od tri osobna dohotka. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužitelja odbiti preko priznatog dijela tužbenog zahtjeva te istog obvezati na snošenje troškova postupka.
3. Tužitelj je nakon toga po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju u skladu s nalazom vještakinje u podnesku od 22. prosinca 2023.postavio svoj konačni tužbeni zahtjev, o kojem je sud je odlučivao.
4. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: obračun zateznih kamata (str. 3-4 spisa), podaci o plaći, mirovini, doprinosima, porezu i prirezu (str. 5 spisa), presuda ovog suda poslovni broj 20 Pr-49/2019-31 od 27. listopada 2020. (str. 6-17 spisa), obračuni isplaćene plaće (str. 35-40 spisa), dopisi porezne uprave od 20.i 21. listopada 2021. (str.41-42 spisa), dopis porezne uprave, podr. ured Zagreb od 13. travnja 2022. (str. 45 spisa), dopisa MUP-a, ravnateljstva civilne zaštite od 29. srpnja 2022. (str. 53-54 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo, financije i bankarstvo FK, pročitani su podnesak vještakinje Ksenije Kekez od 2. siječnja 2023. (str. 70 spisa), dopisi (str. 70-73 spisa), dopis porezne uprave, podr. ured Zagreb s prilozima od 20. veljače 2023. (str. 76-88 spisa), nalaz vještakinje Ksenije Kekez (str. 89-129 spisa), dopuna nalaza i mišljenja od 12. prosinca 2023. ( str. 150-152 spisa), očitovanje vještakinje o primjedbama tuženika od 19. ožujka 2024. (str. 121-173 spisa).
5. Odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka, vlasnika bistroa Vebriga, Ž, F i VK, saslušanjem svjedokinje AK, voditeljice centra dr. SK, MK kao i dokazni prijedlog da se pribavi porezna kartica tužitelja za period 15.2.2019. -15.1.2021. Tuženik je te dokazne prijedloge predložio nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 21. siječnja 2024. i u podnesku od 28. ožujka 2024. Ti dokazni prijedlozi nisu prihvaćeni, jer su predloženi u fazi glavne rasprave kad se prema mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom više ne mogu predlagati novi dokazi. Prema čl. 299. st. 1. stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a prema st. 3. tog članka nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno čl. 2. tog članka sud neće uzeti u obzir. Navedeni dokazi odnose na dokazivanje činjenica koje su se prema navodima tuženika dogodile prije podnošenja tužbe, predloženi su nakon zaključenja prethodnog postupka, tuženik ne obrazlaže koji razlozi su ga spriječili da te dokaze predloži do zaključenja prethodnog postupka, tuženik u spis predmeta nije predao ispise objava na internet stranicama preko kojih je prema svojim navodima došao do saznanja o poslovnim aktivnostima tužitelja na koje ukazuje, pa dakle nije dokazao da li te objave zaista postoje, a ako postoje kad su objavljene, o čemu je preko tih internet objava ako postoje da se potrudio mogao doći do saznanja već nakon primitka tužbe te ne predlaže druge dokaze, pa niti saslušanje zakonskog zastupnika tuženika na okolnost kad je došao do saznanja o tim dokazima, (za naknadno predložene svjedoke traži da ih se sasluša na okolnost ostvarene zarade, a ne na okolnost vremena i načina saznanja o poslovnim aktivnostima tužitelja kojima je zarada ostvarena), pa dakle tuženik nije dokazao da bez svoje krivnje te dokaze nije mogao priložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga sud to sud te nove dokaze nije uzeo u obzir, a u skladu s čl. 299. st. 3. ZPP-a. Nadalje dokazni prijedlog pribave porezne kartice tužitelja za utuženo razdoblje sud je ocijenio i nepotrebnim, jer iz Nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je prilikom izrade izračuna zarade koju je tužitelj ostvario kao vlasnik obrta pribavila i uzela u obzir sve relevantne podatke od porezne uprave.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu plaće za razdoblje od mjeseca siječnja 2019. do mjeseca siječnja 2021. te naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor za 2019., 2020. i 2021. godinu. Tužitelj u tužbi tvrdi da ima pravo na isplatu tih plaća i naknada plaće za neiskorišteni godišnji odmor, jer mu je nezakonito otkazan ugovor o radu sklopljen s tuženikom, što je utvrđeno pravomoćnom odlukom suda, a tuženik nije postupio po pravomoćnoj odluci suda i vratio ga na rad.
7. Među strankama nije sporno :
-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika te da mu je odlukom tuženika otkazan ugovor o radu,
-da je presudom ovog suda poslovni broj Pr-49/2019 utvrđeno da je tuženikova odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu nezakonita, da mu radni odnos nije prestao te je naloženo tuženiku da u roku od tri dana tužitelja vrati na rad na radno mjesto kuhara, a što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1276/2020 od 12. siječnja 2021. godine.
8. Dakle među strankama nije sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, da tužitelj ima pravo na isplatu plaća budući da ga tuženik nakon nezakonitog otkaza prema pravomoćnoj sudskoj odluci nije vratio na rad, ali je sporna visina tužbenog zahtjeva. Tuženik tvrdi da iznos koji tužitelj potražuje nije pravilno obračunat.
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu kojim potražuje zatezne kamate i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom mu bruto iznosu plaće i naknade plaće, osnovan.
10. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023). Prema čl. 90. Zakona o radu plaća, u smislu ovoga Zakona, je primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
11. Čitanjem dokumentacije u spisu predmeta sud je utvrdio:
- da je presudom ovog suda poslovni broj Pr-49/2019 utvrđeno da je tuženikova odluka o otkazu tužiteljevog ugovora o radu nezakonita, da mu radni odnos nije prestao te je naloženo tuženiku da u roku od tri dana tužitelja vrati na rad na radno mjesto kuhara, a što je potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1276/2020 od 12. siječnja 2021.
- iznose isplaćenih plaća tužitelju u vrijeme dok je tužitelj do otkaza ugovora o radu bio zaposlenik tuženika prema po tuženiku dostavljenim obračunima plaća za mjesece listopad, studeni i prosinac 2018.
- da je prema podacima iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 21. listopada 2021. na temelju Rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Klasa: 335-02/20-001/7, URBROJ: 251-09-1/016-20-0 od 13. veljače 2020.13. veljače 2020. upisan u registar poreznih obveznika,
- da je prema podacima iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Zagreb od 13. travnja 2022. tužitelj u razdoblju od 13.2.2020. do 31.12.2020. ostvario dohodak od samostalne djelatnosti (obrt) u iznosu od 20.556,25 kn, a u razdoblju od 1.1.2021. do 12.3.2021. dohodak u iznosu od 3.187,50 kn.
- da su prema dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite iz dopisa od 29. srpnja 2022. tijekom 2020., 2021. i 2022. godine, dakle i dijelom utuženog razdoblja na snazi bile razne epidemiološke mjere obustave i ograničenja rada ugostiteljskih objekata koje su bile propisivane za područje cijele Republike Hrvatske ali i za područja pojedinih županija, koje su pobliže navedene u tom dopisu, što je i vještakinja uzela u obzir prilikom izrade Nalaza i mišljenja.
12. Na temelju Nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Kekez od 2. ožujka 2023. sud je utvrdio da ugovorena mjesečna plaći tužitelja iznosi 24.281,25 kn bruto bi tužitelj u utuženom razdoblju od 1.1.2019. do 31.3.2021. primio plaću u iznosu od ukupno 631.312,50 kn bruto, pri čemu je uzela u obzir i okolnost da su se u dijelu utuženog razdoblja provodila ograničenja rada ugostiteljskih objekata zbog covid pandemije, pa je pa je izračun plaće koju bi tužitelj ostvario u vrijeme prekida rada izradila na temelju evidenciji radnih sati i obračuna plaće/naknade za radnika ĆK, zaposlenog kod tuženika na radnom mjestu kuhara, dakle na istom radnom mjestu na kojem je radio i tužitelj dok je bio zaposlenik tuženika te da nakon što se iznos tako obračunatih plaća umanji za paušalni dohodak tuženikovog obrta u iznosu od 23.743,75 kn doprinos za obvezna mirovinska osiguranja obrta u iznosu od 9.156,84 kn i doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje obrta u iznosu od 7.554,39 kn, razlika bruto plaće tužitelja ju mu je tuženik dužan isplatiti iznosi 590.857,52 kn odnosno 78.420,27 EUR, kako je prikazano u Tabeli 7.
13. Vještakinja je izradila i dopunu Nalaza od 12. prosinca 2023. iz koje proizlazi da bi naknada za 192,00 sati neiskorištenog godišnjeg odmora koju bi tužitelj ostvario da je vraćen na rad u utuženom razdoblju od 1.1.2019. do 28.2.2021. iznosila ukupno 26.789,28 kn/ 3.555,55 €, a izračunata je kao umnožak broja neiskorištenih sati godišnjeg odmora i vrijednosti prosječne bruto satnice.
14. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz vještakinje te je u skladu s njim u podnesku od 22. prosinca 2023. postavio svoj konačni tužbeni zahtjev. Tuženik je istaknuo primjedbe na njezin nalaz u podnesku od 12. prosinca 2023. u kojem navodi da je Nalaz nedosljedan i nedostatan, jer vještak nije utvrdio temeljem čega i tko je uplaćivao na račun tužiteljeva obrta, tj. tužitelja od dana njegovog otvaranja 13.2.2020. pa do kraja utuženog razdoblja. Ujedno traži se od vještaka da te prihode tužitelja utvrdi i specificira te da se ti prihodi odbiju od eventualno priznatih prava na plaću.
15. U povodu primjedbi tuženika na Nalaz vještakinja se očitovala u podnesku od 19. ožujka 2024. u kojem je opisala na koji način je izračunala dohodak koji je tužitelj ostvario poslovanjem svog obrta, koji iznos je odbila od iznosa obračunatih plaća, primijenivši pri tom mjerodavne propise i to detaljno obrazložila. Vještakinja je i saslušana na ročištu održanom 29. studenoga 2024. na kojem je i usmeno izložila svoj Nalaz i naknadno dostavljenu Dopune Nalaza. U svom iskazu je navela da u cijelosti ostaje kod Nalaza i dopune istog, a u povodu pitanja postavljenog joj po punomoćniku tuženika nalaz je i dodatno obrazložila tako što je navela da je u utuženom razdoblju bila određena zabrana rada ugostiteljskih objekata po odlukama stožera civilne zaštite, što se navodi u točci 4. nalaza gdje su navedene mjere zabrane i ograničenje rada ugostiteljskih objekata zbog covid 19 pandemije, da su se u vrijeme tih zabrana isplaćivale potpore poslodavcu za očuvanje radnih mjesta, ali poslodavci nisu bili u obvezi isplaćivati naknadu u visini covid potpore, da je analizom obračuna plaće za radnika koji je radio na radnom mjestu kuhara u tom analiziranom razdoblju od ožujka 2020- ožujka 2021., a riječ je o radniku ĆK utvrdila da je za vrijeme prekida rada u razdoblju od 18.3. -31.3.2020. poslodavac evidentirao 80 sati nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda i od 1.4.-2.4 2020. 16 sati nenazočnosti dnevnog rasporeda, koji su obračunati i isplaćeni radniku ĆK kao redovni rad, da je u razdoblju od 3.4.-30.4.2020. evidentirao uz 8 sati blagdana i 152 sata odnosno 19 dana godišnjeg odmora za koje je obračunata i isplaćena naknada plaće u visini kao i za radne dane tog mjeseca u skladu sa čl. 79 i 80 pravilnika o radu, da je u daljnjem razdoblju od 1.5.2020. do 28.2.2021. poslodavac evidentirao sate rada u okviru mjesečnog fonda sati pa i iznad redovnog mjesečnog Fonda sati odnosno prekovremeni rad, a za sve sate redovnog i prekovremenog rada, poslodavac je obračunao i isplatio plaću, naknadu plaće, dodatke na plaću i materijalne troškove u skladu s ugovorom o radu i pravilnikom o radu.
16. Vještakinja je u skladu s dobivenim zadatkom izvršila izračun plaća koje bi tužitelj ostvario da je u skladu s odlukom suda vraćen na rad kod tuženika, pri čemu je uzela u obzir i okolnost da je za vrijeme zabrane rada tijekom covid pandemije poslodavac radnicima isplaćivao plaću u skladu s u skladu s čl. 75. do 82. Pravilnika o radu od siječnja 2015. i Odlukom o izmjeni Pravilnika o radu od 1.5.2019. kojim je propisano, da je naknada plaće za sate godišnjeg odmora, blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i plaćeni dopust određena člancima 79. i 80. Pravilnika o radu, a tim odredbama je određeno da za razdoblje kada radnik iz opravdanih razloga određenih zakonom ili drugim obvezujućim propisima ne radi, ima pravo na naknadu plaće te da se naknada plaće za dane godišnjeg odmora, državnih i vjerskih blagdana propisanih zakonom, plaćenog dopusta i drugim slučajevima utvrđenih zakonom, utvrđuje u visini kao i za radne dane tog mjeseca, pa dakle radnici za vrijeme prekida rada zbog covid pandemije nisu primali plaću u visini potpora koje je tuženik kao poslodavac primao zbog uvedenih mjera ograničenja, već su primali plaću kao i za radne dane te je od iznosa tako obračunatih plaća odbila iznos koji je tužitelj ostvario poslovanjem svog obrta, koji je izračunat na temelju relevantnih podataka pribavljenih od Porezne uprave. Sud je nakon pomne analize Nalaza vještakinje, Dopuna Nalaza te njezinih dodatnih očitovanja o tome, imajući pri tom u vidu i primjedbe tuženika koje je ocijenio neosnovanima, njezin Nalaz i Dopunu istog prihvatio kao mjerodavnu za donošenje odluke u ovom sporu.
17. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka dakle proizlazi da tužitelj nakon što je izvanredni otkaz njegovog ugovora o radu koji je sklopio s tuženikom pravomoćnom presudom ovog suda utvrđen nezakonitim nije vraćen na rad kod tuženika u skladu s odlukom suda, pa stoga tužitelj osnovano potražuje od tuženika da mu isplati plaće i naknade plaće koje bi ostvario da je bio vraćen na rad i radio kod tuženika, umanjeno za dohodak koji je ostvario poslovanjem svog obrta, a što prema Nalazu i Dopuni nalaza vještakinje ukupno iznosi 81.975,82 EUR. U vezi s njim se napominje da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je tužitelj osim zarade ostvarene poslovanjem svog obrta ostvario i neku drugu zaradu za koju bi trebalo umanjiti iznos tužiteljeve tražbine, na koju okolnost je doduše predložio dokaze, ali isti nisu uzeti u obzir budući da nisu pravodobno predloženi kao što je prethodno obrazloženo. S obzirom na to da tuženik tužitelju utuženi iznos koji od njega osnovano potražuje nije isplatio, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, i to onaj konačni od 22. prosinca 2023. usvojio, osim u dijelu kojim zatezne kamate potražuje i na iznose poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu plaće i naknade plaće. Napominje se da je tužitelju dosuđen bruto iznos razlike plaće iako se u tužbenom zahtjevu ne navodi da se potražuje bruto iznos, budući da prema članku 433. a st.1. Zakona o parničnom postupku kad se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja se utvrđuje u bruto iznosu, kao što je to ovdje slučaj, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, a ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.
18. Dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće, je neosnovan. Prema odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 - dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05, 96/06 , 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 - dalje: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. toga Zakona i članka 11., 12. i 15. toga Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istoga Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata odbijen kao neosnovan.
19. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
20. Napominje da dokumentacija koja se ne analizira u ovoj odluci nije od značaja za rješavanje ovog spora, pa ju sud stoga posebno ne obrazlaže.
21. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj prema tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao potražuje isplatu iznosa od 81.975,82 EUR, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje troškova postupka. Sud je tužitelju koji je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u većem dijelu uspio u parnici, iako je odbijen manji dio njegovog tužbenog zahtjeva, u povodu čega nisu niti nastali posebni troškovi, priznao i dosudio trošak postupka, a u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio mu je samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Sud je troškove tužitelja za pojedine radnje u postupku utvrdio u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23- u daljnjem tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe od 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 7/1 Tarife, trošak sastava tri obrazložena podneska od 26.5.2021., 5.12.2023. i 22.12.2023., za svaki po 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 8/1 Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 31.3.2023., trošak sastava podneska od 19.10.2022. od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8/4 Tarife, trošak sastava podneska od 26.3.2024. od 200,00 EUR na temelju Tbr. 8/3 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 4.10.2021. od 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 24.5.2022. od 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 13.9.2022. od 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 4.10.2021. od 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 11.1.2024. od 1.199,62 EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištu 29.11.2024. od 1.199,62 EUR EUR na temelju Tbr. 9/1 Tarife, sve to uvećano za PDV od 25% od 2.761,64 na temelju Tbr. 46. Tarife, trošak financijskog vještačenja od 331,80 EUR, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 14.140,02 EUR. Tužitelju nije priznat ukupno zatraženi trošak podneska od 19.10. 2022. kojim samo obaviještava sud da je plaćen predujam za troškove vještačenja, jer je riječ o podnesku iz Tbr. 8/4 Tarife za koji odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova, a ne 100 bodova kao za podneske iz Tbr. 8/3 Tarife. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ).
U Varaždinu 10. siječnja 2025.
Sutkinja
Jadranka Orlović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).
Dostaviti:
1. tužitelju po punomoćnici Vladimiri Hebrang, odvjetnici u Zagrebu
2. tuženiku po punomoćniku Tihomiru Rožmariću, odvjetniku u Varaždinu,
3. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin, Ispostava
Varaždin, Graberje 1 – nakon pravomoćnosti
