Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-105/2023.-28.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Sandra Panjković iz Siska, protiv tužene HĆ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Zoran Kosanović iz Kutine, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne i glavne rasprave, održane 29. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužiteljice-protutuženice odvjetnice Valentine Lisak i punomoćnika stranaka, na temelju odredbe članka. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je traktor marke Sonalika, kategorija vozila: T, broj šasije:

BZBDB135913, oblik karoserije: s kabinom, registarske oznake: SK835FE (boja pločica crna), u prometu od: 2011., datum prve registracije u [adresa]: 6. travnja 2011., masa praznog vozila: 2590 kg, zapremnina motora: 3707 cm3, snaga motora 45 kW, vrsta goriva:

Diesel, nazivna brzina vrtnje motora: 2500 o/m, broj sjedećih mjesta: 1, boja vozila: višebojan, duljina: 3960 mm, širina: 1800 mm, visina: 2620 mm, najveća brzina: 35 km/h, broj osovina: 2, broj pogonskih osovina: 4, MB: [matični broj], vlasništvo tužitelja ŠĆ iz [adresa], te je isti ovlašten na temelju ove presude izvršiti upis prava vlasništva na predmetnom traktoru u evidenciji o registriranim i označenim vozilima kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te ga registrirati na svoje ime kod nadležnog organa uprave odmah nakon pravomoćnosti presude.

II Utvrđuje se da je traktorsko priključno vozilo marke Bent, kategorija vozila: 03. broj šasije: C261144C012, oblik karoserije: P-Otvorena, Sa, Samoistovar, namjena: traktorsko priključno vozilo, u prometu od:3. listopada 2012., masa praznog vozila: 1500 kg, najveća dopuštena masa: 6000 kg, dopuštena nosivost: 4500 kg, boja vozila: višebojan, broj sjedećih mjesta: 0, duljina: 4790 mm, širina: 2060 mm, visina: 1600 mm, broj osovina: 1, broj pogonskih osovina: 0, MB: [matični broj], napomena: prikolicu smije vući samo traktor, vlasništvo tužitelja ŠĆ iz [adresa], te je isti ovlašten na temelju ove presude izvršiti upis prava vlasništva na predmetnom traktorskom priključnom vozilu u evidenciji o registriranim i označenim vozilima kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te ga registrirati na svoje ime kod nadležnog organa uprave odmah nakon pravomoćnosti presude.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.300,32 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 10.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se on nalazi u posjedu traktora i traktorskog priključnog vozila pobliže opisanih u izreci ove presude , a da je navedena vozila nabavila tužena za potrebe Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva kojeg je u to vrijeme tužena bila nositeljica, te je tada bila i supruga tužiteljeva brata TĆ. Tužitelj navodi da su stranke dogovorile kako će tužena koja je ostvarila pravo na poticaje za mlade poljoprivrednike sklopiti ugovor o leasingu sa PBZ Leasing d.o.o. za predmetna vozila kao nositelj OPG-a, a tužitelj će platiti učešće i nastaviti plaćati rate leasinga sa svojim novcem.

Nakon uplate učešća u iznosu od 42.712,02 kn za traktor i kasnije za priključno vozilo, tužitelj je vozila preuzeo u posjed i nesmetano ih koristio do 2021.

Nadalje tužitelj ističe da su tužena i tužiteljev brat GĆ razvedeni presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-26/2015 od 20. travnja 2015., a nakon čega je tužitelj nastavio i dalje plaćati rate leasinga na način da bi novac davao tuženoj ili svom bratu TĆ, a predmetni traktor i prikolica su se i dalje nalazili u tužiteljevu posjedu i kod tužitelja se nalaze i danas.

Tužena je u srpnju 2021. pokrenula sudski postupak protiv bivšeg supruga TĆ kojim traži predaju u posjed predmetnih vozila i ona je kao formalni vlasnik vozila i odjavila.

Tužitelj navodi da je on vlasnik predmetnih vozila, da se već više od 10 godina nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu navedenih vozila, a da je tužena samo formalno upisana kao vlasnik istih i stoga tužitelj traži da se utvrdi da su predmetni traktor marke Sonalika i traktorsko priključno vozilo marke Bent vlasništvo tužitelja i da je on ovlašten na temelju sudske presude izvršiti upis prava vlasništva na predmetnim vozilima u evidenciji o registriranim i označenim vozilima kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te ih registrirati na svoje ime kod nadležnog organa uprave odmah nakon pravomoćnosti presude.

Tužitelj postavlja i alternativni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnim vozilima.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u bitnome navodi da su činjenični navodi tužbe gotovo u cijelosti neistiniti i netočni. Tužena ističe da je netočno da bi se predmetna vozila nalazila u posjedu tužitelja, a što proizlazi i iz nepravomoćne presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-341/2021 od 20. siječnja 2023. kojom se bivšem suprugu tužene TĆ nalaže da tuženoj preda u posjed predmetna vozila.

Također tužena ističe da tužitelj neosnovano tvrdi da je financirao kupnju predmetnih vozila i da su vozila kupljena dijelom iz poticaja Grada Siska, dijelom Agencije za plaćanja u poljoprivredi, a u ostalom dijelu prihodima OPG-a koji je obrađivao velike poljoprivredne površine, bavio se uzgojem velikog broja krava muzara, prodajom mlijeka i slično. Osporava se da je tužena samo formalno upisana kao vlasnik predmetnih vozila, a navod tužitelja da se već više od 10 godina nalazi u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih vozila je sam po sebi kontradiktoran i suprotan naprijed navedenim okolnostima i dosjelost ne postoji iz razloga što su do prestanka bračna zajednice tužene i Ivana Kudleka 2015. godine vozila bila u posjedu tužene i što su se nakon toga nalazila u posjedu njenog bivšeg supruga GĆ.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrde o odjavi vozila, pročitao presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-26/2015 od 20.4.2015., izvršio uvid u potvrde o obavljenom prijenosu/plaćanju (str. 9-25 spisa), pročitao presudu Općinskog suda u Sisku poslovni broj: P-341/2021 od 20.1.2023., izvršio uvid u potvrdu Dukat otkup i razvoj proizvodnje mlijeka od 22.5.2014., izvršio uvid u račun R1 broj:13 Opz ''Bent'' od 22.8.2012., potvrde o obavljenom prijenosu/plaćanju (str. 61-79 spisa), proveo je dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka KĆ, PĆ, TĆ, VĆ (starijeg) i TĆ (mlađeg) i pročitao presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-3181/2023 od 21.5.2024.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Tužitelj je iskazao da se predmetni traktor nalazi u njegovu posjedu od kada je kupljen negdje od 2010. ili 2011. godine, a prikolica je kupljena 2011. i ona se od tada nalazi u tužiteljevu posjedu.

Tužitelj je kupio 30 rali zemlje i ima dosta stoke i imao je gotov novac za kupnju traktora, ali kako je tužena bila u sustavu PDV-a tužitelj se je sa tuženom i svojim bratom dogovorio da se traktor kupi preko OPG-a čiji je nositelj bila tužena.

Otišao je sa bratom u Vrbovec gdje je izabrao traktor i dao je bratu 7.000 € na ime učešća i brat GĆ je to potom i platio.

Zatim su tužena i GĆ otišli u Zagreb gdje je i kupljen traktor na leasing na rok od 5 godina. Sve rate je plaćao tužitelj s time da je najprije novac za dvije rate dao tuženoj, ali kako su počele dolaziti opomene tada je tužitelj davao novac svom bratu koji je onda plaćao rate.

Traktor je isključivo korišten za potrebe tužitelja i to za obradu zemlje, a tužena i GĆ nisu uopće koristili traktor.

Prikolica je kupljena na način da je tužitelj dao 12.000,00 kn, Županija 10.000,00 kn i GĆ 10.000,00 kn i ta se je prikolica cijelo vrijeme nalazila kod tužitelja i još uvijek se nalazi kod njega.

Tužena nije imala vozačku dozvolu i nije uopće vozila traktor, nije se niti bavila poljoprivredom, a tužitelj i njegov brat GĆ su bili u vojnoj mirovini pa je zbog toga tužena bila nositelj OPG-a.

Tužena je na ime učešća vratila tužitelju 10 ili 12.000,00 kn, a povrat poreza je uzela sebi.

6. Tužena je iskazala da je bila nositelj OPG-a i da se je bavila proizvodnjom mlijeka. Za kupnju prikolice tužena je ostvarila potporu preko Grada Siska i na njen žiro račun je sjeo iznos od 10.000,00 kn. Taj iznos je ona dala svom sada bivšem suprugu TĆ koji je sa tužiteljem otišao kupiti prikolicu, a kupovnina za nju je iznosila 28.000,00 kn i koliko je tuženoj poznato preostali iznos od 18.000,00 kn za tu prikolicu je dao GĆ.

Traktor su u Vrbovec išli izabrati tužitelj i GĆ i potom su tužena i GĆ otišli u PBZ Leasing u Zagreb gdje je tuženoj kao nositelju OPG-a odobren kredit, ali je moralo biti plaćeno učešće.

GĆ je platio učešće od 7.000 € s time da je tuženoj on zaprijetio da kada dobije povrat poreza da mu isti mora vratiti, a što je ona i učinila i misli da se je radilo o iznosu od 21.000,00 kn.

Tužena je ostvarivala poticaje i uplaćivala rate za traktor s time da joj je GĆ pomagao u plaćanju tih rata i novac joj je uvijek dao on, a da li je njemu tužitelj kao njegov brat dao što od tog novca to tuženoj nije poznato.

Traktor se nalazi na adresi tužitelja, ali taj traktor koristi i njen bivši suprug GĆ i njihova djeca, a tužena nije polagala vozački ispit i iz tog razloga nije koristila predmetni traktor.

Prikolica se također nalazi na adresi tužitelja.

Sa suprugom se je tužena rastala 2015. godine i nakon toga su se GĆ i tužitelj služili sa tim traktorom, a tužena je završila na cesti.

Njen bivši suprug je kupio zemlje oko 10.000 ha, a livade je bilo isto tako oko 10 ili 20.000 ha i to su sve tužena i on zajednički obrađivali.

U trenutku kada je tužena napustila bračnu zajednicu bilo je u staji 30 krava i sve su se one vodile na OPG-u tužene i njih su kupovali tužena i GĆ.

Na žiro račun tužene su sjedali i poticaji i prihodi od prodaje mlijeka i ti iznosi su skidani za otplatu predmetnog traktora i traktora marke Ferguson i tim sredstvima je kupovano i umjetno gnojivo, sjeme i ostalo.

7. Svjedok KĆ je često dolazio kod obitelji GĆ i iz priče te obitelji je čuo da je tužitelj davao novac svom bratu i šogorici za otplatu predmetnog traktora odnosno davao im je novac za rate, a oni su odlazili u grad i plaćali rate.

Svjedok nije nikada osobno vidio da bi tužitelj davao novac tuženoj i njenom bivšem suprugu za otplatu traktora.

Svjedoku je poznato da je tužena bila nositelj OPG-a i da je ona vodila brigu o svim kravama, nosila je mlijeko u mljekaru i dr.

Za priključno vozilo svjedoku nije poznato tko ga je otplaćivao i za njega je dobivena subvencija od Županije ili Grada Siska.

Sa traktorima je uglavnom radio tužitelj, GĆ je možda 2 puta sjeo na traktor, a tužena nije imala položen vozački ispit i nikada nije sjela na traktor.

8. Svjedok PĆ je često dolazio kod GĆ na imanje i GĆ mu je znao reći da je tužitelj dao novac i da sada idu on i tužena to platiti u grad. Tužitelj je dao novac tuženoj za kupnju traktora, a ona mu je to kasnije vratila kada je dobila povrat poreza i svjedok misli da se je tu radilo o poticaju koji su dobili kao OPG. Svjedok osobno nije nikada vidio da bi tužitelj davao novac tuženoj ili svom bratu VĆ. Jednom mu je GĆ rekao da je došla opomena za nekih 4 ili 5 mjeseci jer nisu bile plaćene rate i da zbog toga on sada vozi tuženu u grad i čeka je ispred banke dok ne vidi da je ona to platila.

Predmetni traktor je vozio tužitelj, a TĆ svjedok nije vidio da vozi taj traktor, tužena ne vozi.

Na tom gospodarstvu je tužena vodila brigu o kravama, ali isto tako i tužitelj, o svinjama se je brinuo GĆ, a o ovcama tužitelj.

9. Svjedokinja TĆ, kćer tužene je iskazala da zna da je rate za predmetni traktor plaćao tužitelj i ona je osobno vidjela kada je tužitelj davao novac njenom ocu, te bi potom njen otac zajedno sa majkom odlazio u grad to uplatiti.

Za priključno vozilo svjedokinja ne zna, ali za traktor ima 100% saznanja da je tužitelj bio financijer. Za traktor je postojao poticaj.

Svjedokinja je iskazala da su svi jako puno radili, tužitelj je radio sa traktorom i oko krava, tužena je muzla krave i nosila mlijeko u mljekaru, a radio je i njen otac i braća i svjedokinja i svi su na tom imanju doslovno polomili kičme.

Krave je kupio tužitelj.

Za predmetni traktor je bio dogovor da će on glasiti na tuženu jer je ona bila nositelj OPG- a i znala se je i bio je dogovor da će to financirati tužitelj.

Traktor se je kupovao na tuženu i zbog PDV-a, a kada je bio povrat poreza svjedokinja misli da je to bilo vraćeno tužitelju.

10. Svjedok GĆ (stariji) je iskazao da je učešće i rate za predmetni traktor platio tužitelj.

Sve je bilo dobro dok nisu počele stizati opomene i tada je svjedok sa tuženom odlazio i čekao ispred banke da bi vidio da li je ona to platila, a radilo se je o plaćanju rata za koje je novac davao tužitelj.

Tužitelju je vraćen PDV za iznos učešća od 7.000 €, a drugo mu ništa nije vraćeno. Preostalih 26 rata nakon prestanka bračne zajednice je svjedok osobno išao plaćati. Za prikolicu je Županija dala subvenciju od 10.000,00 kn, svjedok je dao 6.000,00 kn, a ostatak kupovnine je platio tužitelj u iznosu od 12.000,00 kn. Predmetni traktor je koristio tužitelj i sin svjedoka GĆ, a svjedok je traktor samo vozio na tehnički pregled. Registraciju i kasko osiguranje za traktor je plaćao tužitelj. 11. Svjedok GĆ (mlađi), sin tužene je iskazao da su svi sjedili za stolom kada je dogovorena kupnja traktora i traktor je kupovan na leasing i zbog toga je kupljen na OPG.

Rate leasinga je plaćao tužitelj i to na način da bi on svaki mjesec donosio u prizemlje kuće, u kuhinju novac za rate i sve je funkcioniralo dok nisu došle tri opomene i tada je GĆ počeo voziti tuženu u banku.

Tužena je otišla 2014. i od tada je GĆ plaćao rate u banci, a novac za svaku ratu mu je dao tužitelj, te je tužitelj platio i učešće za traktor i za to mu je vraćen PDV i to nekih 7.000 €.

Traktor su koristili tužitelj i svjedok i on je služio za poljoprivredne svrhe, za obradu zemlje i dovoz sijena.

Oni su smatrali da je to traktor od tužitelja, traktor je bio kod njih i još uvijek je, isto tako i prikolica.

Za prikolicu je Županija dala 10.000,00 kn, tužitelj 12.000,00 kn i GĆ 6.000,00 kn.

12. Analizirajući iskaze stranaka i svjedoka sud utvrđuje da su iskazi svih saslušanih svjedoka međusobno u bitnim dijelovima identični odnosno da između istih nema proturječja, te ih stoga sud prihvaća kao uvjerljive, životno logične i međusobno neproturječne.

Svi saslušani svjedoci su u bitnome potvrdili iskaz tužitelja.

Iskaze svjedoka TĆ i TĆ (mlađeg) sud posebice prihvaća i to iz razloga što su to djeca tužene, a pored toga oni imaju neposredna saznanja o predmetu spora, bili su prisutni dogovoru stranaka oko kupnje predmetnih vozila, živjeli su i radili na predmetnom imanju, te su isto tako njih dvoje iskazivali u potpunosti identično. 13. Iz iskaza svjedoka TĆ i TĆ (mlađeg) nesporno proizlazi da su se stranke dogovorile da će predmetni traktor kupiti na leasing, preko OPG-a čiji je nositelj bila tužena i to radi povrata PDV-a, a da će učešće i rate leasinga plaćati tužitelj. Svjedoci su bili osobno prisutni kada su se stranke dogovarale o kupnji traktora. Isto tako su oni osobno vidjeli kada je tužitelj nosio u prizemlju, u kuhinju novac za rate lesinga.

Oba svjedoka su iskazali da je kupnju traktora financirao tužitelj i da mu je bilo vraćeno učešće od 7.000 eur.

Isto tako su svjedoci naveli za priključno vozilo da je za kupnju istog Županija dala subvenciju od 10.000,00 kn, tužitelj je platio 12.000,00 kn i GĆ 6.000,00 kn. Na temelju iskaza svjedoka je također nesporno da su predmetni traktor koristili tužitelj i GĆ (mlađi), dok tužena nema položen vozački ispit.

Također je na temelju iskaza svjedoka utvrđeno da je nakon prestanka bračne zajednice tužene i TĆ on nastavio plaćati rate leasinga za traktor i novac mu je za to i dalje davao tužitelj, te je također utvrđeno da su se predmetna vozila cijelo vrijeme nalazila na adresi tužitelja i u njegovu posjedu, a gdje se i danas nalaze.

14. Prema odredbi članka 115 stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06-, 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. , 152/14, 81/15., 94/17. - dalje: ZV) na temelju valjanog pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dosadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

Odredbom članka 116. stavak 1. ZV je propisano da se vlasništvo pokretne stvari stječe predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

15. U konkretnom slučaju je tužitelj za traktor platio učešće i zatim je on plaćao rate leasinga, te je prema iskazima svjedoka tužitelj u cijelosti sam kupio traktor, a slijedom čega je on i stekao pravo vlasništva na traktoru na temelju pravnog posla – kupovine s time da je traktor odmah predan u posjed tužitelju odnosno tužitelj je predmetnu pokretninu stekao njenom predajom njemu u posjed.

Ovdje se napominje da iz iskaza svih saslušanih svjedoka nesporno proizlazi da je predmetnim traktorom isključivo upravljao i koristio ga tužitelj dok tužena niti nema položen vozački ispit i nikada nije vozila traktor.

16. Priključno vozilo marke Bent je tužitelj kupio uz subvenciju Županije Sisačko- moslavačke, te je vlasništvo na predmetnom priključnom vozilu tužitelj također stekao predajom priključnog vozila u samostalan posjed tužitelju.

U postupku je nesporno utvrđeno da se je tužitelj nalazio u posjedu traktora marke Sonalika, a time i priključnog vozila tom traktoru, ovdje prikolici marke Bent. 17. Radi navedenog valjalo je tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

18. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan u cijelosti iz razloga što je tužena upisana kao vlasnica vozila.

19. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.6.2023. 50,00 €, na ročištu od 13.9.2023. 200,00 €, na ročištu od 8.11.2023. 200,00 €, na ročištu od 29.11.2024. 200,00 €, na ročištu od 10.1.2025. 100,00 €, PDV-a 237,50 € i sudske pristojbe na tužbu 56,41 € i na presudu 56,41 €.

20. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 10. siječnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Sandra Panjković, Sisak

2.Odvjetnik Zoran Kosanović, Kutina