REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2555/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupanog po Željku Olujiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 11. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Bojana Milića odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Sandre Pleša odvjetnice, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 10. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, isplatiti tužiteljici ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 52.924,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7.11.2011. pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 13.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.1.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužbu je podnio prednik tužiteljice pok. ĆU koji u istoj navodi da je odvjetnik Juraj Sobotinčić imao s tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti odvjetnika na visinu osigurane svote od 800.000,00 kn. Navodi da je njegova majka pok. VU imala pak s odvjetnikom Jurajem Sobotinčićem zaključen ugovor o zastupanju (punomoć) u postupku pred Županijskim sudom u Rijeci radi poništenja rješenja od 22.9.2008. klasa: UP/II-943-04/07-01/275 Ur.broj: 514-03-07/1-08-2 i utvrđenja tržišne vrijednosti izvlaštenih nekretnina koje su bile u njezinom vlasništvu. Tužitelj ističe da se u navedenom upravnom postupku utvrđivalo pravo na naknadu za izvlaštene nekretnine, kao i da je upravno tijelo odredilo njihovu vrijednost u iznosu od 38,00 EUR/m2, iako je stvarna vrijednost nekretnina bila višestruko veća. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja odvjetnik Juraj Sobotinčić trebao je podnijeti tužbu Županijskom sudu u Rijeci u roku od 30 dana od primitka rješenja, međutim isti je tu tužbu podnio izvan propisanog roka, slijedom čega ju je Županijski sud u Rijeci odbacio kao nepravodobnu, a Županijski sud u Rijeci potom je odbio prigovor odvjetnika Juraja Sobotinčića, kao i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koje odluke je potvrdio Vrhovni sud RH u rješenju Rev-2357/11 od 7.2.2012. Kako je pok. VU bila suvlasnica predmetne nekretnine u 1/3 dijela, tužitelj smatra da bi i on kao njezin kasniji nasljednik ostvario mogućnost na predmetnu isplatu, zbog čega trpi štetu u razlici između vrijednosti nekretnine koja je procijenjena te one vrijednosti koja bi bila utvrđena da je odvjetnik Juraj Sobotinčić pravodobno podnio tužbu. Stoga tužitelj traži od tuženika isplatu iznosa od 52.924,01 EUR sa zateznim kamatama od 7.10.2011. uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja kao i prigovor zastare. Ističe da nema odgovornosti te da ne postoji uzročno-posljedična veza između eventualnog propusta osiguranika tuženika odvjetnika Juraja Sobotinčića i eventualne štete nastale majci tužitelja. Navodi da nije dokazano da je upravo činjenica nepravovremenog podnošenja tužbe dovela do gubitka spora pred Županijskim sudom u Rijeci, kao niti to da bi, da nije došlo do odbačaja zbog nepravovremenosti, ovlaštenici naknade uopće uspjeli u sporu, i to baš u utuženom iznosu.

3. U tijeku postupka umro je tužitelj ĆU te je ovaj sud u smislu čl. 215. ZPP-a rješenjem od 18.3.2021. utvrdio prekid postupka, a potom je postupak nastavio pozivajući ŠU da isti preuzme rješenjem od 23.7.2021., što je ista i učinila.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku spisa Županijskog suda u Rijeci P-1/09, presliku presude disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore DS- 147/11 od 8.4.2013. (list 12), uvjete za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (list 31), rješenje o nasljeđivanju O-1654/14 iza pok. VU (list 43), polica osiguranja od odgovornosti iz odvjetničke djelatnosti (list 49), nalaz i mišljenje vještaka IngExpert dipl.ing ŽU (list 382).

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

6. Među strankama su tijekom postupka bile nesporne sljedeće pravno relevantne činjenice:

-da je odvjetnik Juraj Sobotinčić imao s tuženikom zaključenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti odvjetnika u iznosu od 800.000,00 kn po štetnom događaju;

-da je odvjetnik Juraj Sobotinčić zastupao više suvlasnika nekretnine, među njima i svoju majku pok. VU, u postupku izvlaštenja koji se vodio protiv Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, kod Županijskog suda u Rijeci pod brojem P-1/09 radi poništenja rješenja klasa: UP/II-943-04/07-01/275, Ur.broj: 514-03-07/1-08-2, u kojem postupku isti nije pravodobno podnio tužbu;

-da je odvjetnik Juraj Sobotinčić oglašen krivim presudom disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore DS-147/11 od 8.4.2013. upravo zbog činjenice da je predao tužbu dan nakon isteka zakonskog roka, čime je počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva;

-da su preostali suvlasnici koje je zastupao odvjetnik Juraj Sobotinčić ustali tužbom kod ovog suda protiv HOK Osiguranja d.d. u predmetu P-5897/14 radi naknade štete zbog propusta u zastupanju, koji predmet nije pravomoćno okončan,

-da suvlasnica VU, koja je umrla **.**.2013. za svog života nije utužila predmetnu štetu, niti samostalno niti u postupku koji su pokrenuli ostali suvlasnici;

-da tužitelj iz ove parnice, sada pok. ĆU, nije nikada bio u izravnom ugovornom odnosu zastupanja s odvjetnikom Jurajem Sobotinčićem, već naknadu štete potražuje kao nasljednik svoje majke VU.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, postojanje uzročno-posljedične veze između propusta i visine štete, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare.

8. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis Županijskog suda u Rijeci P-1/09 te je utvrdio da je odvjetnik Juraj Sobotinčić u navedenom predmetu zastupao suvlasnike VU, IU, BU i MU u postupku utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište. U navedenom postupku također je utvrđeno da su upravo navedeni podnositelji bili suvlasnici ekspropriranog zemljišta i to VU i MU svaka u 1/3 dijela te IU i FU svaki u 1/6 dijela, u kojim omjerima su potraživali i naknadu.

9. Nadalje, iz predmetnog spisa proizlazi, a koja činjenica među strankama tijekom ovog postupka nije bila niti sporna, da je odvjetnik Juraj Sobotinčić u zastupanju navedenih suvlasnika – ovlaštenika naknade podnio nepravodobno tužbu, slijedom čega je ista odbačena.

10. Sud je izvršio uvid u policu osiguranja od odgovornosti iz odvjetničke djelatnosti koju je odvjetnik Juraj Sobotinčić imao zaključenu s tuženikom za razdoblje od 1.1.2002. do 1.1.2012., dakle upravo u vrijeme počinjenja sporne štetne radnje, kao i u Uvjete za osiguranje od odgovornosti odvjetnika uz predmetnu policu, iz čega sud nalazi utvrđenom pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj pravnoj stvari, koju legitimaciju u bitnom niti sam tuženik nije osporavao.

11. Međutim, neovisno o činjenici da je odvjetnik Juraj Sobotinčić nedvojbeno počinio propust u zastupanju svojih stranaka, što je utvrđeno i presudom Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore DS-147/11 od 8.4.2013., ovaj sud smatra da na strani prvotnog tužitelja pok. ĆU, pa posljedično tome niti na strani sadašnje tužiteljice njegove nasljednice ŠU, ne postoji aktivna legitimacija samostalno i u vlastito ime od tuženika kao oštećenik potraživati predmetnu štetu.

12. Naime, člankom 14. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika propisano je da je predmet osiguranja zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči trećim osobama obavljanjem odvjetništva, a člankom 18. je propisano da se osiguranim slučajem smatra svaki pojedinačno određeni propušten oblik pravne zaštite ili učinjena pogreška prema čl. 15. st. 2. ovih uvjeta (davanje pravnih savjeta, sastavljanje isprava ugovora, oporuka, izjava, sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka te zastupanje stranki) kojima se trećim osobama prouzrokuje šteta.

13. Iz navedenog proizlazi da tužitelj, koji nedvojbeno nije nikada bio ni u kakvom izravnom mandatnom odnosu zastupanja s odvjetnikom Jurajem Sobotinčićem u postupku u kojem je počinjena štetna radnja, nema samostalnu aktivnu legitimaciju potraživati štetu od tuženika, koja je počinjena upravo u zastupanju, odnosno istoga se ne može smatrati trećom osobom na koju se proteže osiguranje od odgovornosti. To sve iz razloga što je u ugovornom odnosu s odvjetnikom Jurajem Sobotinčićem bila VU, a ista je umrla **.**.2013., dakle tri godine nakon što je zbog propusta odvjetnika odbačena njezina tužba, te je ista odlučila ne tužiti zbog propusta odvjetnika (za razliku od preostalih oštećenika koji su podnijeli tužbu u predmetu P- 5897/14), očito iz razloga što se radilo o njezinom sinu.

14. Slijedom navedenog ista u trenutku smrti nije imala nikakvu tražbinu spram tuženika, pa niti tužitelj ĆU nije tu tražbinu mogao naslijediti u smislu odredbi Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje u tekstu ZN), a što je vidljivo i iz rješenja o nasljeđivanju u kojem se nikakva navodna tražbina prema tuženiku HOK-Osiguranju d.d. ne spominje niti se nasljeđuje.

15. Da je pok. VU podnijela tužbu protiv tuženika radi propusta u zastupanju, tada bi naravno situacija bila drugačija, odnosno njezin sin ĆU mogao bi kao nasljednik stupiti u tu parnicu i nastaviti ju, pri čemu bi imao pravo samo na ½ dijela te tražbine, a ne u cijelosti, kako ju sada traži. Međutim, s obzirom da VU nije podnijela tužbu, niti tužitelj nije imao legitimaciju učiniti to u svoje ime, jer nije neposredni oštećenik.

16. Pritom se ističe da odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) iz čl. 1097. i 1105. govore o nasljeđivanju štete, odnosno propisuju pravo na nasljeđivanje samo neimovinske štete, a i to jedino u slučaju da je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, uz koje pretpostavke ta tražbina može biti predmetom ustupa, prijeboja i ovrhe. Međutim, nema propisa koji bi dao samostalnu legitimaciju nasljedniku potraživati štetu nastalu zbog povrede ugovorne obveze, u situaciji kada isti nije bio sudionikom ugovornog odnosa u kojem se njegov pravni prednik nije smatrao oštećenim.

17. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 965. ZOO-a, koja se primjenjuje na osiguranje od odgovornosti, o čemu je u konkretnom slučaju riječ, a prema kojoj u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, pri čemu oštećena osoba ima, od dana kad se dogodio osigurani slučaj, vlastito pravo na naknadu iz osiguranja te je svaka kasnija promjena u pravima osiguranika prema osiguratelju bez utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu.

18. Nadalje, i odredba čl. 964. st. 1. ZOO također propisuje da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovora za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu.

19. Dakle, pravo na naknadu štete ima isključivo oštećenik, odnosno ona osoba koja je u odnosu zastupanja s osiguranikom tuženika, a to je VU. Samo ona je imala neposredno pravo pozivom i na odredbu čl. 337. ZOO-a, koja propisuje da, kad netko ugovori u svoje ime tražbinu u korist trećeg, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla.

20. Slijedom navedenog, kako ĆU nije bio oštećena osoba niti je imao vlastito i neposredno pravo prema osiguraniku tuženika, posljedično tome to pravo nema niti tužiteljica kao njegova nasljednica, pa je zbog nedostatka aktivne legitimacije valjalo tužbeni zahtjev odbiti i presuditi kao u izreci.

21. Kako je dakle, činjenično stanje bilo dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o odbijanju zahtjeva, to u smislu čl. 10. i 220. u svezi s čl. 311. st. 2. ZPP-a sud nije provodio daljnje dokaze na okolnost njegove visine, kao što niti u ovoj presudi nije posebno cijenio istaknuti prigovor zastare, jer je zahtjev odbijen iz drugih razloga.

22. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tuženiku zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska (tbr. 8/1) po 500 bodova i zastupanje na ročištima 7.4.2015., 8.4.22016., 5.6.2017., 18.3.2019., 3.3.2022. i 11.12.2024. (tbr. 9/1) po 500 bodova, ukupno 5500 bodova odnosno 11.000,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 2.750,00 EUR, pa ukupan trošak tuženika iznosi 13.750,00 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

23. Na tako utvrđeni trošak tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tužitelja na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 10. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku