Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj: P-2007/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Šulini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri u Rijeci, protiv tuženika ME, OIB: [osobni identifikacijski broj],

iz Rijeke, Lukovići 10 E, zastupanog po punomoćnici Ivi Vrkić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"1.Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Ovr-6845/2015-2 od 8. prosinca 2015. za iznos od 17.600,00 kn.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka."

II-Nalaže se tužitelju GE da tuženiku ME naknadi parnični trošak u iznosu od 4.385,74 eur sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj GE podnio je 15. travnja 2016. tužbu protiv tuženika mlt. ME, zastupanog po majci i z.z. KE, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a na koju je upućen Rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 18. ožujka 2016. u predmetu posl.br. Ovr-6845/2015. (Tijekom ovog postupka tuženik je postao punoljetan te je izdao punomoć punomoćnicima za zastupanje.)

2.U tužbi tužitelj navodi da je Rješenje o ovrsi donijeto na temelju pravomoćne presude istog suda poslovni broj P-3974/06 kojom je ovdje tužitelj obvezan za uzdržavanje mlt. sina ME doprinositi mjesečno iznos od 800,00 kn. Tužitelj tvrdi da on podmiruje svoju obvezu uzdržavanja djeteta utvrđenu presudom, a da majka i zz mlt. djeteta (ovrhovoditelja) u prijedlogu za ovrhu neutemeljeno navodi da postoji dug ovršenika, ovdje tužitelja, od 19.200,00 kn zbog neplaćanja.

3.Tužitelj tvrdi da potraživanje ovrhovoditelja nije osnovano jer da je on svoju obvezu podmirio u cijelosti i u ovršni spis doprinio raspoložive dokaze tj. preslike uplatnica za listopad, studeni i prosinac 2013. godine, za siječanj, veljaču, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2014. te za siječanj, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2015. Za ožujak 2014. te veljaču i rujan 2015. tužitelj da je podmirio svoju obvezu no uplatnice je zametnuo pa ih nije u mogućnosti priložiti, no tvrdi da je očito da su ti iznosi podmireni, kada su svi ostali podmireni. To da se može utvrditi i od banke majke zz tuženika.

4.Iz navedenog da je razvidno kako tražbina ovdje tuženika u iznosu od 19.200,00 kn s pripadajućim kamatama ne postoji te da nije postojala ni u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, jer da je ista podmirena.

5.Tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom te potražuje i naknadu parničnih troškova.

6.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu cijelosti. Naveo je da je rješenje o ovrsi donijeto temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3974/06 kojim je tužitelj u obavezi doprinositi mjesečno iznos od 800,00 kn na ime uzdržavanja tuženika. Nije sporno da je tužitelj djelomično uplaćivao iznose alimentacije temeljem navedene presude, koje uplatnice je tužitelj i priložio uz tužbu, kao i žalbu u predmetnom ovršnom postupku. No tužitelj nije u cijelosti ispunio svoju obvezu odnosno isti da nije podmirio sve rate koje je bio u obvezi isplatiti.

7.Tuženik navodi kako tužitelj u tužbi prilaže 22 uplatnice o plaćanju uzdržavanja, no na istima nisu naznačeni mjeseci za koje se isto uplaćuje. Tužitelj nije uplatio alimentaciju za ukupno 24 mjeseca od podnošenja prijedloga za ovrhu te je tuženik uplatama kronološki "zatvarao" dugovanja tužitelja i podnio prijedlog za ovrhu za posljednja 24 mjeseca.

8.Tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te potražuje naknadu troškova postupka.

9.Ovaj parnični sud je u ranijem postupku proveo dokaze uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-6845/2015, u uplatnice tužitelja, upitom FINA-i i Erste banci te pribavom podataka o uplatama, saslušanjem tužitelja te majke i zz tuženika, upitom Centru za socijalnu skrb Rijeka i uvidom u dobivene podatke, te financijskim vještačenjem po vještaku Violeti Peljušić iz Rijeke, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka, očitovanje i dopunu nalaza i mišljenja, kao i upitom Društvu Securitas Hrvatska d.o.o. i uvidom u dobivene podatke.

10.Donijeta je presuda ovog suda posl.br.P-1012/2016 od 31. srpnja 2020. kojom je ovrha proglašena nedopuštenom za iznos od 17.600,00 kn, dok je tužbeni zahtjev odbijen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom za iznos od 1.600,00 kn.

11.U ranijem postupku utvrđeno je kako je nesporno tužitelj obvezan tuženiku plaćati na ime uzdržavanja mjesečno iznos od 800,00 kn, najkasnije do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec, a sve temeljem pravomoćne i ovršne Presude poslovni broj P-3974/06 od 5. prosinca 2007., koja obveza je započela 19. listopada 2006. pa nadalje.

12.Tuženik je pokrenuo ovršni postupak radi naplate ukupnog iznosa od 19.200,00 kn i to za mjesečne iznose od po 800,00 kn koji su dospijevali na naplatu počev od 11. listopada 2013. pa zaključno do 11. rujna 2015., odnosno za konkretna 24 mjeseca, a ovršni sud je odredio ovrhu na navedeni ukupan iznos od 19.200,00 kn, dok je odbio prijedlog u dijelu u kojem se potražuje zakonska zatezna kamata na mjesečne iznose.

13.Uvidom u ovršni spis utvrđeno je da tuženik kao ovrhovoditelj tvrdi da mu je tužitelj kao ovršenik dužan iznose na ime uzdržavanja za mjesece od listopada 2013. do rujna 2015. Naime, točno tako je koncipiran prijedlog za ovrhu te je sud i odredio ovrhu upravo radi naplate tih iznosa za te mjesece, što ukupno iznosi 19.200,00 kn. Stoga su u ranijem postupku bili ocijenjeni kao irelevantni navodi tuženika o "zatvaranju" ranijih dugova kasnijim uplatama i to nije predmet ovog postupka već je, po stajalištu ovoga suda, u ovoj parnici valjalo utvrditi da li je osnovana ovrha radi naplate konkretnih mjesečnih iznosa od po 800,00 kn u konkretnom periodu od listopada 2013. do rujna 2015., za 24 mjeseca i ukupan iznos od 19.200,00 kn.

14.Tužitelj je u ovom postupku tvrdio da je platio sve navedene mjesečne iznose u tom periodu s time da nije sačuvao tri uplatnice. On je u spis dostavio sačuvane uplatnice, a iste su uspoređene i s podacima dobivenim od Erste banke d.d.

15.Utvrđeno je da na uplatnicama ne stoji naznaka na koji mjesec se uplate odnose, ali cijenivši pregled uplata kod Erste banke, kao i same uplatnice te uzevši u obzir i iskaz tužitelja, ovaj je sud bio utvrdio kako tužitelj nije naveo mjesec na koji se uplatnice odnose, no sve uplatnice sadrže naznaku "alimentacija" i vide se datumi uplate sredinom svakog mjeseca, pa je ocijenjeno da se svaka od tih uplata odnosi upravo na tekući mjesec u kojem je uplata i izvršena.

16.Ocijenjeno je da je sporan period od listopada 2013. do rujna 2015.

17.Usporedivši Pregled uplata Erste banke d.d. i priložene uplatnice, vidljivo je da se u podacima banke ne navodi kao evidentirana uplata od 15. listopada 2013. iako je tužitelj u spis pridonio tu uplatnicu iz koje je vidljivo da je uplaćen iznos od 800,00 kn 15. listopada 2013. (najgornja uplatnica na listu 5 spisa). Daljnji period od studenog 2013. do studenog 2014. "pokriven" je i uplatnicama i Pregledom uplata Erste banke. Banka ne navodi uplatu u prosincu 2014. iako je tužitelj dostavio dokaz da je dana 13. prosinca 2014. uplatio iznos od 800,00 kn na račun majke zz tuženika (donja uplatnica na poleđini lista 8).

18.Nadalje i na uplatnicama i Pregledom uplata banke vidi se uplata i za siječanj 2015., no za veljaču 2015. niti je dostavljena uplatnica niti banka ima podataka o toj uplati. Za daljnji period od ožujka 2015. do svibnja 2015. uplate su izvršene i po uplatnicama i po Pregledu uplata banke, a za lipanj 2015. banka nema evidentiranu uplatu dok je tužitelj dokazao tu uplatu donjom uplatnicom na listu 8 spisa. Za srpanj i kolovoz 2015. evidentirane su uplate kod banke te je tužitelj dostavio uplatnicu, dok za rujan 2015. nema niti uplatnice niti je evidentirana uplata kod banke.

19.Iz navedenog ovaj je sud u ranijem postupku utvrdio kako nema dokaza o dvije uplate, a ne tri kao što je navela vještakinja (pa samo u tom dijelu nije prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, dok je u preostalom dijelu isti ocijenjen stručnim i nepristranim). To iz razloga jer za prosinac 2014. tužitelj dostavlja uplatnicu, a niti on niti banka nemaju dokaz o u platama za veljaču i rujan 2015. odnosno za ukupan iznos od 1.600,00 kn, a ne 2.400,00 kn kako je to navela vještakinja.

20.Tužitelj je na parnicu upućen temeljem odredbe članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona koji propisuje razloge žalbi protiv rješenja o ovrsi, konkretno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

21.Po ocjeni ovog suda u ranijem postupku, tužitelj je uplatnicama i podacima banke dokazao da je platio obroke uzdržavanja za 22 od konkretnih 24 mjeseca, na koje se prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi točno odnosi. Nisu dokazane dvije uplate, za veljaču i rujan 2015. odnosno za iznos od 1.600,00 kn. Kako je tužitelj dokazao da je platio alimentaciju u iznosu od 17.600,00 kn, to je njegov tužbeni zahtjev bio ocijenjen osnovanim u tom dijelu odnosno ovrha je proglašena nedopuštenom za taj iznos dok je neosnovan za iznos od 1.600,00 kn, za koji uplate nisu dokazane, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

22.Utvrđeno je da je od studenog 2016. do listopada 2019. tužiteljev poslodavac tužitelju ukupno ustegnuo obustavom na plaći iznos od 58.314,46 kn, no obzirom na obavijest Društva Securitas Hrvatska d.o.o. da se dio zaplijene odnosi na kredit, a dio na uzdržavanje, nije utvrđeno u kojem dijelu se taj iznos odnosi na uzdržavanje i na koji period.

23.Kako je predmet ovog postupka proglašenje ovrhe nedopuštenom za točno naveden period od listopada 2013. do rujna 2015. (konkretna 24 mjeseca) te kako je tužitelj dostavio isprave da je izvršio od toga 22 uplate, dok za dvije uplate nema dokaza, to je ovaj sud ovrhu proglasio nedopuštenom radi naplate iznosa od 17.600,00 kn (22 mj. x 800,00 kn) dok je tužbeni zahtjev bio odbijen u odnosu na ovrhu radi naplate iznosa od 1.600,00 kn (2 mj. x 800,00 kn).

24.Županijski sud u Šibeniku je Rješenjem posl.br.Gž-158/2021 od 23. studenog 2021. ukinuo presudu ovog suda posl.br. P-1012/2016 od 31. srpnja 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu (dio točke 1. i dio točke 2. izreke) i u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.

25.U obrazloženju navedenog Rješenja se navodi kako je predmet spora zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe radi naplate zakonskog uzdržavanja za razdoblje od listopada 2013. do rujna 2015. godine u ukupnom iznosu od 19.200,00 kn (po 800,00 kuna mjesečno), utemeljen na tvrdnji da je obvezu za to razdoblje ispunio uplatama mjesečnog iznosa uzdržavanja od 800,00 kuna na račun majke tuženika. Tuženik tvrdi da tužitelj nije plaćao uzdržavanje sukladno obvezi iz presude, tako da je tuženik navedene tužiteljeve uplate uračunao u najstarije nepodmirene obroke uzdržavanja, jer na uplatnicama tužitelj nije naznačio za koji mjesec uzdržavanja se one odnose.

26.Nadalje se navode prethodno opisana utvrđenja ovog prvostupanjskog suda.

Županijski sud navodi da pravno shvaćanje ovog suda nije pravilno te da je pogrešno primijenjena odredba članka 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Navedena odredba propisuje da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja (stavak 1.), a kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje (stavak 2.).

27.Iz pobijane presude proizlazi da je prema ovršnoj ispravi tužitelj dužan tuženiku plaćati uzdržavanje počevši od 16. listopada 2006. g. pa nadalje, da je tuženik u prijedlogu za ovrhu naveo da ovršenik - tužitelj nije ispunjavao obvezu plaćanja uzdržavanja suglasno presudi, slijedom čega da je izvršene uplate uračunao u podmirenje najstarijih mjesečnih obroka uzdržavanja te je zahtijevao ovrhu radi naplate uzdržavanja za 24 mjeseca – za razdoblje od listopada 2013. do rujna 2015. godine. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj je u ovom postupku trebao dokazati da je redovno podmirivao obvezu uzdržavanja suglasno ovršnoj ispravi, u kom slučaju bi se moglo uzeti da se uplate odnose na razdoblje koje je predmet ovrhe, odnosno, ako nije redovno podmirivao tu obvezu, trebao je dokazati da je uplatama podmirivao obvezu uzdržavanja baš za sporno razdoblje. Kako iz pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da na uplatnicama ne stoji naznaka za koji mjesec uzdržavanja se uplate odnose, pogrešno je pravno shvaćanje prema kojem se uplate odnose na obvezu uzdržavanja za onaj mjesec u kojem je uplata izvršena, pa je u takvoj situaciji tuženik bio ovlašten uplate uračunati za podmirenje starijih nepodmirenih obveza.

28.Nadalje, budući da je prema odredbi članka 171. stavak 1. ZOO dužnik ovlašten odrediti redoslijed uračunavanja najkasnije prilikom ispunjenja, nedvojbenom naznakom o tome koju od više obveza podmiruje, ne može se uzeti u obzir dužnikovo naknadno izjašnjenje o tome, pa se niti iz iskaza dužnika kao stranke u parnici ne može utvrditi redoslijed ispunjenja. Stoga, opravdano ističe žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se uplate odnose na ispunjenje obveze uzdržavanja u spornom razdoblju.

29.U ponovljenom postupku tuženik je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje sukladno podnesku tuženika od 15. lipnja 2020. (list 107 spisa), sa zadaćom da vještak uzme u obzir sve uplate koje je tužitelj vršio od listopada 2006., kada je nastala obveza tužitelja Presudom posl.br. P-3974/06 do predaje Prijedloga za ovrhu 10. studenog 2015. te da utvrdi da li je tim uplatama tužitelj podmirio sve obveze prema tuženiku do predaje prijedloga za ovrhu, ako nije, u kojim iznosima nije podmirio, za koliko mjeseci te da li je tuženik uračunavanjem i zatvaranjem najstarijih potraživanja ispravno "zatvorio" najstarija potraživanja.

30.Sud je naložio vještaku izraditi dopunu nalaza i mišljenja sukladno ovom prijedlogu tuženika.

31.Vještak je temeljem priložene dokumentacije izradila drugu dopunu nalaza i mišljenja u ovom predmetu u kolovozu 2022. (listovi 163 – 170 spisa). No, vještak se u nalazu upustila u pravnu ocjenu pitanja zastare, te je dala mišljenje kako slijedi :

"Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3974/06 od 05. prosinca 2007.g. nalaže se tužitelju da s osnova zakonskog uzdržavanja mldb. sina ME isplati

- 2.800,00 kn za razdoblje od 19. listopada 2006.g. do dana utuženja, pa do 26. studenog 2007.g. kao dana presuđenja,

- a od prosinca 2007.g., pa nadalje, da doprinosi iznos od 800,00 kn i to najkasnije do 10.-og u mjesecu za tekući mjesec

-Za razdoblje od listopada 2006. do listopada 2010., a to razdoblje je preko 5 godina od podnošenja Prijedloga za ovrhu, i u zastari je, ukupne obveze po Presudi iznose 30.800,00 kn od čega

tužitelj je isplatio zz tuženika u iznosu od 5.600,00 kn,

tužitelj nije isplatio zz tuženika u iznosu od 25.200,00 kn

-Za razdoblje od studenog 2010. do listopada 2015., a to razdoblje je do 5 godina od podnošenja Prijedloga za ovrhu, i »pokriveno« je razdobljem zastare potraživanja ukupne obveze po Presudi iznose 48.000,00 kn od čega

tužitelj je isplatio zz tuženika u iznosu od 35.819,61 kn

tužitelj nije isplatio zz tuženika u iznosu od 12.180,39 kn

-Posljedično, uvažavajući metodologiju zatvaranja najstarijih potraživanja, zatim datum sastavljanja Prijedloga za ovrhu 04. studenog 2015.g., te razdoblje zastare potraživanja preko 5 godina od podnošenja Prijedloga za ovrhu, do predaje prijedloga za ovrhu 10. studenog 2015. nisu podmirene obveze u iznosu od 12.180,39 kn, a odnose se na razdoblje:

Broj mjeseci (uplata) Razdoblje

Iznos

ostatak za srpanj 2014. 180,39 kn

kolovoz 2014. 800,00 kn

rujan 2014. 800,00 kn

listopad 2014. 800,00 kn

studeni 2014. 800,00 kn

prosinac 2014. 800,00 kn

siječanj 2015. 800,00 kn

veljača 2015. 800,00 kn

ožujak 2015. 800,00 kn

travanj 2015. 800,00 kn

svibanj 2015. 800,00 kn

lipanj 2015. 800,00 kn

srpanj 2015. 800,00 kn

kolovoz 2015. 800,00 kn

rujan 2015. 800,00 kn

listopad 2015. 800,00 kn

-Prijedlogom za ovrhu koja je sastavljena dana 04. studenog 2015.g., na iznos od 19.200,00 kn, nije uključena uplata od 800,00 kn dana 15.10.2013., uplata od 800,00 kn dana 16.06.2013., te gotovinska isplata u iznosu od 5.419,61 kn koju je Centar za socijalnu skrb Rijeka isplatio na ruke majke KE."

32.Tuženik se na Drugu dopunu Nalaza i mišljenja vještaka Violete Peljušić, dipl.oec. od 25. kolovoza 2022. očitovao navodeći da istoj prigovara u dijelu u kojem je vještak sam postavio sebi zadaću zanemarivši postavljenu zadaću suda po prijedlogu tuženika iz podneska od 15. lipnja 2020.g. Naime, na 2. stranici Nalaza kod dijela koji govori o metodologiji koja je korištena prilikom izrade Dopune nalaza, vještak navodi da je specificirao obveze po predmetnoj Presudi, posl.br. P-3974/06 od 05. prosinca 2007.g. za razdoblje preko 5 godina od podnošenja Prijedloga za ovrhu (u zastari) i do 5 godina od podnošenja Prijedloga za ovrhu. Tuženik osporava vještaku pravo da sam određuje koji period je u zastari i isto primjenjuje na predmetni postupak te ističe navode iz Rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl.br. GŽ- 158/2021 od 23. studenog 2021.g. kojim se uvažava žalba tuženika, presuda ukida – koja se temeljila na Nalazu i mišljenju ovdje vještakinje, te predmet vraća na ponovno postupanje. Županijski sud u Šibeniku navodi da je tuženik bio ovlašten uplate uračunati za podmirenje starijih nepodmirenih obaveza. Tuženik je predložio imenovati drugu osobu vještaka.

33.Tužitelj se također očitovao na Drugu dopunu nalaza i mišljenja vještaka u ovoj pravnoj stvari te naveo kako je zadaća vještaka trebala biti (tako je i definirana) vrlo jednostavna. Naime, podneskom tuženika koji je Sud prihvatio, vještak je trebao utvrditi slijedeće:

- koje je uplate tužitelj vršio na ime uzdržavanja tuženika specificirano po mjesecima i vremenu uplata, počevši od nastupa obveze u listopadu 2006. godine pa do zaključno studenoga 2015. godine,

- da li su tim uplatama „zatvoreni” svi mjeseci navedenog razdoblja, te

- ako nisu , koliko je mjeseci ostalo „nepokriveno” nakon primjene pravila o uračunavanju i zatvaranju najstarijih potraživanja.

34.Tužitelj pri tome ističe kako ovršnom ispravom na temelju koje je ovrha pokrenuta nije određeno plaćanje kamata za slučaj zakašnjenja u plaćanju, pa je pitanje uračunavanja po tužitelju sporno, odnosno tužitelj osporava da ima obvezu plaćanja zateznih kamata, a što je pravno pitanje o kome će u konačnici odlučiti Sud. Istovjetnu zadaću vještaku utvrdio je Sud u svom rješenju od 26. srpnja 2022.

35.Tužitelj drži kako se vještak nije držao postavljene zadaće, te kako se je upuštao u obračune koji uopće ne trebaju biti predmetom vještačenja (pitanje zastare na primjer) pa iz priloženog nalaza zapravo uopće nije jasno kako je vještak došao do svote koju navodi.

36.Tužitelj je predložio da vještak dopuni svoj nalaz na način da isti bude potpuno pregledan i transparentan, to jest da sačini u jednoj tablici dvije varijante nalaza i mišljenja, jednu s uračunavanjem i jednu bez uračunavanja kamata ( obzirom na prigovor da ovršnom ispravom plaćanje kamata za zakašnjenje nije utvrđeno, a time i da po stavu tužitelja ne postoji obveza tužitelja da kamate plaća temeljem ovršne isprave.)

37.Dvije varijante nalaza, dakle, trebale bi, svaka za sebe, sadržavati jedinstvenu tablicu specificiranu po mjesecima od listopada 2006. godine do studenoga 2015., a u kojoj bi tablici bili:

- u prvoj koloni iznosi i vrijeme dospijeća iznosa uzdržavanja prema presudi – ovršnoj ispravi,

- u drugoj koloni iznosi i vrijeme uplata onoga što je dokazano da je uplaćeno od strane tužitelja,

- u trećoj koloni razlike između iznosa obveze uplate i uplaćenog bez primjene uračunavanja kamata,

- u četvrtoj koloni razlika između obveze uplate i uplaćenog iznosa sa primjenom

uračunavanja.

- u petoj koloni specificirane uplate od strane Centra za socijalnu skrb. 38.Završetak tablice bi sadržavao zbirni iznos svake pojedine kolone.

39.Pitanje zastare i ostala pravna pitanja što je pravilno, a što ne, to nije stvar vještaka, taj dio treba prepustiti Sudu.

40.Tablica bi prema tome trebala biti pregledna i jedinstvena za sve naprijed navedene elemente i stavke kako bi stranke, a posebno Sud, lako utvrdili što je i kada plaćeno i koliko je eventualno ostalo za plaćanje (ako je ostalo) , sve dakle pregledno i transparentno iskazano na jednom mjestu. U tom smislu najnovija sačinjena dopuna vještačenja da nije upotrebljiva.

41.Vještakinja je pozvana na očitovanje na podneske stranaka.

42.Podneskom zaprimljenim 7. prosinca 2022. vještak navodi da tuženik ustvari traži da vještak odgovori na pravno pitanje da li je on ispravno odredio mjesece u prijedlogu za ovrhu, a onda da si daje pravo ocjenjivati kompetentnost vještaka.

43.Tužitelj, podneskom od 22. prosinca 2022., a u odnosu na očitovanje vještaka, navodi da svojim prijedlogom o načinu na koji treba biti provedeno vještačenje doista ne nameće vještaku bavljenje bilo kakvim pravnim pitanjima, te ponovno predlaže da vještak sačini tablicu s varijantama, kao što je tužitelj već prethodno predložio.

44.Tuženik podneskom od 27. prosinca 2022. ponovno ističe iste prigovore na drugu dopunu nalaza te predlaže da vještak u nalazu i mišljenju :

-specificira obaveze tužitelja prema tuženiku temeljem pravomoćne Presude posl.br. P-3974/06 od 05. prosinca 2007.g.

-specificira uplate tužitelja prema tuženiku

-da s izvršenim uplatama zatvori potraživanja tuženika prema tužitelju počev od najstarijeg potraživanja uračunavajući i zakonske zatezne kamate koje pripadaju tuženiku zbog neredovitih uplata iznosa na ime alimentacije

odnosno da po prijedlogu tužitelja i bez uračunavanja zakonskih zateznih kamata (2 varijante) :

-utvrdi koji iznos tužitelj je i dalje dugovao tuženiku u trenutku podnošenja Prijedloga za ovrhu 10. studenog 2015.g.

- da utvrđeni dugovani iznos rasporedi na mjesece unatrag od podnošenja Prijedloga za ovrhu

45.Sve to bez uračunavanja i tumačenja roka zastare, jer je to zadaća suda.

46.Vještak se očitovala na navode stranaka te izradila novu, Treću dopunu nalaza i mišljenja iz kolovoza 2024., u kojoj navodi :

1.U razdoblju od listopada 2006. do predaje prijedloga za ovrhu 10. studenog 2015.

Obveze temeljem presude Općinskog suda u Rijeci iznose 78.800,00 kn. Uplaćeno od strane Tužitelja 41.419,61 kn.

Dugovanje na dan 10. studenog 2015. iznosi 37.380,39 kn.

Tabela 1, strana 3. i 4. ove dopune

Druga dopuna Nalaza

2. U razdoblju od 15.11.2016. do 10.10.2019.

Poslodavac je Tužitelju ustegnuo obustavom na plaći na ime alimentacije iznos od 58.314,46 kn.

Tabela 2, strana 5. ove dopune

Dopuna Nalaza

3. FINA je obustavila po ovrsi broj Ovr-6845/2015

Zaključno sa 15.05.2019. FINA je po ovrsi broj Ovr-6845/2015 obustavila ove iznose:

Datum

Iznos u

kunama

10.02.2016.

1.061,45

15.02.2016.

32,50

15.03.2016.

48,73

15.04.2016.

66,26

16.08.2016.

135,17

15.09.2016.

101,03

14.10.2016.

87,20

05.05.2017.

500,01

ukupno u kunama

2.032,35

47.Vještak je dala prikaze u Tablicama 1 i 2 i to plaćanja po uplatnicama počam od listopada 2006. do listopada 2015. te o obustavama od studenog 2016. do listopada 2019.

48.Prema Tablici 1., ukupna obveza tužitelja od listopada 2006. do listopada 2015. iznosila je 78.800,00 kn. Prema uplatnicama, odnosno dokazima o uplatama, do tada je tužitelj platio ukupno 41.419,61 kn, a ostao je dug u iznosu od 37.380,00 kn.

49.Tuženik se na Treću Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka Violete Peljušić, dipl.oec. od 06. kolovoza 2024.g. očitovao navodeći da je vještak u Trećoj Dopuni naveo da obaveze tužitelja prema Presudi Općinskog suda u Rijeci iznose 78.800,00 kn do podnošenja Prijedloga za ovrhu. Tužitelj je uplatio, do podnošenja Prijedloga za ovrhu, iznos u visini od 41.419,61 kn te da dug tužitelja prema tuženiku na dan podnošenja Prijedloga za ovrhu iznosi 37.380,39 kn. Slijedom navedenog, razvidno je da je Tuženik imao itekako osnove za pokrenuti Prijedlog za ovrhu za dugovani iznos. Naposljetku, iznos tražbine iz predmetnog Rješenja o ovrsi iznosi 19.200,00 kn dok je vještak utvrdio da je u trenutku podnošenja Prijedloga za ovrhu tužitelj dugovao tuženiku iznos od 37.380,39 kn. Bilo kakvih iznosi, a koji su uplaćeni nakon podnošenja Prijedloga za ovrhu, irelevantni su u odnosu na tužbeni zahtjev koji je predmetom ovog postupka.

50.Tužitelj pak navodi da nalaz vještakinje nije razumljiv i samo ona zna što je obračunavala i uračunavala. Naime, u nalazu nije uopće izvršeno uračunavanje po dospijeću za sve uplate tužitelja. Nastavno tome, uplate Centra za socijalnu skrb, izvršene za određeno razdoblje tj. mjesece, prema priloženoj kartici Centra, pa je znano kojeg su dana iza koje mjesece uplate izvršene, stoga iste nije trebalo uračunavati po dospijeću. Vještakinja u svom nalazu tu uplatu navodi u ukupnom iznosu, bez datuma. Vještakinja nije dala temeljni odgovor koji se očekivao –a to je, koje su tražbine, točno i precizno, otvorene i od kada, a to po tužitelju znači da vještakinja mora svoj nalaz ispraviti, na način da se po mjesecima vide-dugovanja, uplate i konačno stanje. Pri tome u ovom predmetu nije potrebno uračunavati zatezne kamate, kako je to već obrazloženo u podnesku od 25.10.2022g. Tužitelj drži da je sve dokaze o izvršenim uplatama na ime alimentacije dostavio u sudski spis ali ako vještakinji slučajno nešto nedostaje ili je “zagubljeno”, slobodna je provjeriti uplatnice kod tužitelja ili tražiti ponovnu dostavu.

51.Sud je pozvao vještakinju Violetu Peljušić na ročište radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja te odgovora na pitanja stranaka.

52.Vještak je navela da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja te njegovim dopunama, te da je u cijelosti odgovorila na naloge suda. Ono što je utvrdila je da su obveze od listopada 2006. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu, listopad 2015., iznosile 78.800,00 kuna. U tom razdoblju tužitelj je uplatio, prema svim uplatnicama u spisu, ukupno 41.419,61 kuna što ako usporedimo s tablicom iz posljednjeg podneska tužitelja te uplate odgovaraju do datuma uplate 15.10.2015. godine. To znači da je na dan podnošenja prijedloga za ovrhu dug iznosio 37.380,39 kuna.

53.Na svim uplatnicama kao opis plaćanja stoji alimentacija, a ne alimentacija za mjesec, a ona kao vještak koji utvrđuje činjenično stanje nije ovlaštena utvrđivati da li je tuženik imao ovlasti uračunavati na način da je uplatama zatvarao stara dospjela nenaplaćena potraživanja. Ali opet ponavlja i naglašava, na dan podnošenja prijedloga za ovrhu u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu dug je iznosio 37.380,39 kuna, pri čemu ostaje i dalje.

54.Postupivši sukladno uputi Županijskog suda, te nakon provedenog dopunskog vještačenja i saslušanja vještaka, ovaj je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Stranke nisu stavile druge dokazne prijedloge.

55.Tužitelj zahtijeva da se proglasi nedopuštenom u cijelosti ovrha određena Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl.br. Ovr-6845/2015 od 8. prosinca 2015., a koja je pokrenuta i određena radi naplate ukupnog iznosa od 19.200,00 kn te se odnosi na period dužnog plaćanja uzdržavanja mjesečnih iznosa od po 800,00 kn i to od listopada 2013. do rujna 2015.

56.Presudom ovog suda posl.br. P-2007/2021 od 31. srpnja 2020. je već pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 1.600,00 kn, obzirom da je utvrđeno da tužitelj nije dokazao dvije uplate za veljaču i rujan 2015.

57.Preostao je ukupan iznos od 17.600,00 kn za kojeg tužitelj tvrdi da ga je podmirio.

58.No, kako tužitelj nije na uplatnicama naznačavao na koji se mjesec iste odnose, a tuženik ističe kako je već iz ranijeg perioda postojao dug, to je tuženik izvršio uračunavanje tužiteljevih uplata u najstarije nepodmirene obroke uzdržavanja.

59.Tuženik je postupao sukladno odredbi članka 171. stavak 2. ZOO-a.

60.Županijski sud ističe da je tužitelj bio dužan dokazati da je uplatama podmirivao obvezu uzdržavanja baš za sporno razdoblje, kao i da je pogrešno pravno shvaćanje da se uplate odnose na obvezu uzdržavanja za onaj mjesec u kojem je uplata izvršena.

61.Tužitelj nije ovo dokazao, a upravo iz provedenog dopunskog vještačenja (Treća dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Violete Peljušić – Tabela 1), kao i saslušanjem vještakinje, te prihvaćajući taj nalaz i mišljenje kao nepristrano i sačinjeno u skladu s pravilima struke, a ni stranke nisu stavile daljnje prijedloge, utvrđeno je da je u razdoblju od listopada 2006. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu, listopad 2015., sveukupna obveza tužitelja na plaćanja uzdržavanja tuženika iznosila 78.800,00 kuna. U tom razdoblju tužitelj je uplatio ukupno 41.419,61 kuna. Te uplate odgovaraju do datuma uplate 15. listopada 2015. Dakle, utvrđeno je da je na dan podnošenja prijedloga za ovrhu dug iznosio 37.380,39 kuna.

62.U ovom postupku tužitelj je tužbenim zahtjevom zahtijevao proglašenje ovrhe nedopuštenom za ukupan iznos od 19.200,00 kn, a iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu dug iznosio i više, odnosno 37.380,39 kn. To znači da nisu osnovani navodi tužitelja da je on predmetnu tražbinu podmirio i da je tražbina prestala, odnosno nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 50. stavak 1.t.9. Ovršnog zakona, iz kojih razloga je i izjavio žalbu na rješenje o ovrsi te je upućen na ovu parnicu.

63.Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev odbijen je u cijelosti.

64.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 dalje: ZPP).

65.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tuženika (list 230 spisa). To su radnje sastava odgovora na tužbu i 7 podnesaka (tbr.8.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur po radnji, sastav dva kraća podneska u iznosima od po 50,00 eur (tbr.8.st.3.) te sastav žalbe (tbr.10.st.1.) u iznosu od 250,00 eur, kao i zastupanja 7 ročišta (tbr.9.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur, ukupno 3.350,00 eur. Na taj iznos je obračunat PDV od 25%, odnosno 837,50 eur. U trošak je uračunata i sudska pristojba na žalbu 71,94 eur te trošak vještačenja od 126,30 eur. Sveukupno je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.385,74 eur, sve sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

66.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 10. siječnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja

2. Pun. tuženika