Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-120/2021-104

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice NL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. CL (suprugu tužiteljice), iz [adresa], protiv tuženika JL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, radi utvrđenja i dr., nakon glavne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

Utvrđuje se ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ĆL (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao uzdržavatelja i ML (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao primateljice uzdržavanja zaključen dana 23.04.2003.g. ovjeren na Općinskom sudu u Samoboru pod brojem R1.76/2003, Ov.16/2003.

r i j e š i o j e

IOdbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:

"2. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ML ulaze nekretnine upisane u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Strmec Samoborski, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4516 KUĆA BR. 83, GARAŽA SA ŠUPOM, DVORIŠTE I ORANICA ZAKRANJCI, površine 969 m2; zk.ul.br. 1063 Strmec Samoborski, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4534/2 ORANICA ZAKRANJCI površine 643 m2 i zk.č.br. 4534/3 ORANICA ZAKRANJCI površine 1206 m2, ukupne površine 1849 m2; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Strmec Samoborski, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č. br. 4515 ORANICA U ZAGORKINOJ ULICI, površine 1909 m2; dva stana u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalaze u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 1249/78 Najamna Stambena zgrada u [adresa], površine 75 čhv, oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Zagreb pod rednim brojem: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Jednosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju desno i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Jednosoban stan sa nusprostorijama prvom katu lijevo; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, i to zk.č.br. Z-329/1 kuća, dvorište površine 204 m2.

3. Utvrđuje se da su nasljednici pok. ML tuženik JL u 2/3 dijela i tužiteljica NL u 1/3 dijela.

4. Utvrđuje se da je tužiteljica NL suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Strmec Samoborski, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4516 KUĆA BR. 83, GARAŽA SA ŠUPOM, DVORIŠTE I ORANICA ZAKRANJCI, površine 969 m2 i nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, i to zk.č.br. Z-329/1 kuća, dvorište površine 204 m2.

5. Utvrđuje se da je tužiteljica NL suvlasnica u 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1063 Strmec Samoborski, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4534/2 ORANICA ZAKRANJCI površine 643 m2 i zk.č.br. 4534/3 ORANICA ZAKRANJCI površine 1206 m2, ukupne površine 1849 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Strmec Samoborski, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č. br. 4515 ORANICA U ZAGORKINOJ ULICI, površine 1909 m2;

6. Utvrđuje se da je tužiteljica NL suvlasnica u 1/ 2 dijela dva stana u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalaze u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 1249/78 Najamna Stambena zgrada u [adresa], površine 75 čhv, oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Zagreb pod rednim brojem: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Jednosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju desno i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Jednosoban stan sa nusprostorijama prvom katu lijevo."

IISvaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj tvrdi da je kod Općinskog suda u Labinu vođen ostavinski postupak posl. br. O-190/04 iza pok. ML, da tuženik i njegov pok. otac LL nisu tužiteljicu označili kao njezinu nasljednicu, da je isti postupak obustavljen, jer da ostaviteljica nije imala ostavinske imovine, da je tužiteljica saznanje o tome dobila dostavom smrtovnice ovom sudu i pokretanjem ostavinskog postupka posl. br. O-363/04, koji da je obustavljen. Tužiteljica da je imala saznanje da je njena pok. majka bila vlasnica nekretnina veće vrijednosti u [adresa] i [adresa], da je bila upisana kao vlasnica istih, da je u kolovozu 2004. uvidom u zbirku isprava z.k. odjela Općinskog suda u Labinu utvrdila da je majka ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 2003. sve nekretnine prenijela u vlasništvo suprugu LL, da je isti umro prije pokretanja ovog postupka (29. srpnja 2005.). Ugovor o doživotnom uzdržavanju da je sačinjen u Samoboru dana 23. travnja 2003., da je ovjeren od strane suca posl. br. 776/03, OV. 16/03, da je ML umrla **.**.2003., odnosno 6 mjeseci nakon potpisivanja. U trenutku sklapanja citiranog ugovora pok. majka stranaka da je bila bolesna, njezin suprug da je znao da se radi o teškoj bolesti zbog koje da je smrt neizbježna, da joj je bio dijagnosticiran karcinom jetre te problemi s bubrezima i nadbubrežnom žlijezdom. Bolest da je kod majke progresivno napredovala, da nije adekvatno liječena, da je živjela u [adresa] gotovo do smrti, da je neposredno pred smrt transportirana u Bolnicu za plućne bolesti Klenovnik, gdje da je odmah iza ponoći umrla. U Domu zdravlja Labin da nije prethodno zatražena nikakva medicinska pomoć, pa da činjenica da je u teškom stanju vožena preko 350 km ukazuje da je pok. suprug ugovor zaključio protivno moralu i načelu savjesnosti i poštenja u trenutku kada da je imao saznanje da je ista teško bolesna te da će uskoro umrijeti. Tužiteljici da je onemogućio kontakte s majkom, a njena bolest da se krila. Osporavani ugovor da je pobojan pravni posao zaključen u suprotnosti s voljom ostaviteljice koja da nikad ne bi iz nasljedstva isključila svoju kćerku. Tužiteljica zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "1. Utvrđuje se ništavim Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ĆL (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao uzdržavatelja i ML (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao primateljice uzdržavanja zaključen dana 23.04.2003.g. ovjeren na Općinskom sudu u Samoboru pod brojem R1.76/2003, Ov.16/2003. ili Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju između ĆL (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao uzdržavatelja i ML (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao primateljice uzdržavanja zaključen dana 23.04.2003.g. ovjeren na Općinskom sudu u Samoboru pod brojem R1.76/2003, Ov.16/2003. 2. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ML ulaze nekretnine upisane u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4516 KUĆA BR. 83, GARAŽA SA ŠUPOM, DVORIŠTE I ORANICA ZAKRANJCI, površine 969 m2; zk.ul.br. 1063 [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4534/2 ORANICA ZAKRANJCI površine 643 m2 i zk.č.br. 4534/3 ORANICA ZAKRANJCI površine 1206 m2, ukupne površine 1849 m2; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č. br. 4515 ORANICA U ZAGORKINOJ ULICI, površine 1909 m2; dva stana u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalaze u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 1249/78 Najamna Stambena zgrada u [adresa], površine 75 čhv, oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Zagreb pod rednim brojem: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Jednosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju desno i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Jednosoban stan sa nusprostorijama prvom katu lijevo; zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, i to zk.č.br. Z-329/1 kuća, dvorište površine 204 m2. 3. Utvrđuje se da su nasljednici pok. ML tuženik JL u 2/3 dijela i tužiteljica NL u 1/3 dijela. 4. Utvrđuje se da je tužiteljica NL suvlasnica u 1/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4516 KUĆA BR. 83, GARAŽA SA ŠUPOM, DVORIŠTE I ORANICA ZAKRANJCI, površine 969 m2 i nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Labin, i to zk.č.br. Z-329/1 kuća, dvorište površine 204 m2. 5. Utvrđuje se da je tužiteljica NL suvlasnica u 1/3 dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 1063 [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č.br. 4534/2 ORANICA ZAKRANJCI površine 643 m2 i zk.č.br. 4534/3 ORANICA ZAKRANJCI površine 1206 m2, ukupne površine 1849 m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa], kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Samobor, i to zk.č. br. 4515 ORANICA U ZAGORKINOJ ULICI, površine 1909 m2; 6. Utvrđuje se da je tužiteljica NL suvlasnica u 1/ 2 dijela dva stana u [adresa] na adresi [adresa], koji se nalaze u stambenoj zgradi izgrađenoj na zk.č.br. 1249/78 Najamna Stambena zgrada u [adresa], površine 75 čhv, oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni Odjel Zagreb pod rednim brojem: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) Jednosoban stan sa nusprostorijama u prizemlju desno i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Jednosoban stan sa nusprostorijama prvom katu lijevo."

2.U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne osporava da su pok. majka stranaka ML i pok. otac tuženika LL sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju 24. travnja 2003. Navodi da je ugovor u cijelosti ispunjen, jer da se davatelj uzdržavanja brinuo o primateljici uzdržavanja i ispunjavao sve obveze po ugovoru. Tužiteljica da je imala saznanje da je majka teško bolesna, međutim, tu činjenicu da je ignorirala, te da je nije posjećivala. Nekretnine u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] koje da su predmet tužbenog zahtjeva da su predstavljale bračnu stečevinu pok. LL i ML. Doprinos LL u stjecanju ove imovine bio veći, te da je LL bio suvlasnik ove imovine u 5/6, a ML u 1/6 dijela.

3.Tužiteljica navodi i da je meritum ovog predmeta ništetnost ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pok. ML da je imala puno nekretnina darovanih od njene majke BL koje da su tijekom zajedničkog života prodavane, te da je razvidno da su samo od njene vlastite imovine mogli komotno živjeti, i uz to imati uštedu u novcu. Dokaz da je razvidan iz samog popisa nekretnina iz ugovora. Pok. ML da je raspolagala imovinom velike vrijednosti i kao takva da je dostatna da ima dovoljno sredstva za vlastitu njegu i uzdržavanje i da financijski nije bila ovisno o svom suprugu. Tužiteljičina pok. majka da je bila više od 11 godina starija od tadašnjeg supruga, davatelja usluga, sada pok. LL, podložna i ovisna isključivo o njegovoj samovolji koju da je on iskoristio da je teškom terminalnom stanju bolesti tumora jetre "prisili" potpis ugovora koji da joj nije mogao donijeti ništa dobroga. Tužiteljica da je imala lijep i ispisan potpis, dok da je potpis na ugovoru drhtav, nepravilan i uopće da ne odgovora njenom načinu potpisa na bilo kojem dokumentu, a što da je vidljivo i bez vještačenja samo pogledom i usporedbom potpisa. LL da je činio sve kako bi unio razdor između majke i kćeri iz prvog braka, te da ih je i "protjerao iz vikendice" i zabranio sve kontakte s njima, iako da je od kupovine vikendice tužiteljica svake godine sa sinom provodila nekoliko mjeseci u toj vikendici u [adresa], kod svoje majke. Tužiteljica da želi naglasiti i nemoralne postupke LL i njegovog sina, tuženika, i to od potpisivanja ugovora u terminalnoj fazi bolesti tužiteljičine majke, a i kasnije sve do njene neljudske smrti, svojim ponašanjem "od početka do samog kraja – njene smrti", samo da se što prije domognu njenog nasljedstva. Tako da su i na ostavinskoj raspravi iza pok. tužiteljičine majke u Labinu, odmah iza njene smrti, LL, zajedno sa svojim sinom, dakle dogovorno, zatajili postojanje njene kćeri iz prvog braka, tužiteljice, što da je također kazneno djelo za koje da nisu odgovarali, a sud da je imao saznanje za to. Dokaz da je to o nemoralnosti daljnjih postupaka i unaprijed smišljenim namjerama LL, nakon potpisa ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je odmah, nakon potpisa ugovora, u terminalnoj fazi bolesti tumora jetre, odvode u vikendicu u [adresa], koja da nije imala minimalnih uvjeta za liječenje tako teško bolesnog čovjeka. Time da joj LL nije pružio ni osnovno pravo na liječenje na koje da je bio dužan prema osnovnom "Zakonu o zdravstvenom osiguranju", kao ni prema "Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja za provođenje zdravstvene njege u kući." ML da nije bila ni prijavljena kod liječnika u Domu zdravlja u Labinu, iako da je imala prijavljeno boravište u [adresa] na teritoriju grada Labina. LL da joj nije omogućio osnovno liječenje i ublažavanje bolova, te da je na samrti bila vožena u bolnicu Klenovnik, 350 km udaljenu od Labina, umjesto da je hitno odveze na liječenje u referente onkološke centre u bolnicama u Puli ili Rijeci. Nakon smrti ML da je prekršena zakonska obveza da se učini obdukcija kako bi se točno utvrdilo od čega je pok. ML umrla u okolnostima nečovječnog mučenja vožena tako daleko i bez lijekova za olakšanje bolova. Umrla da je nedostojnom smrću, mučena od svog supruga i sina i uz pomoć dr. ZL. Taj čovjek da se predstavljao pred sudom kao njen osobni liječnik, prijatelj porodice ML, a u stvari da je bio prijatelj tuženika i njegov poslovni suradnik, te da je bolesnicu na samrti, bez pratnje liječnika i protuzakonito, samovoljno uzevši vozilo hitne pomoći bez ičijeg odobrenja i dozvole, iz [adresa] vozio u bolnicu Klenovnik. Važno da je reći da je s njim tada bio i tuženik. Nepobitno da se ovdje radi o "klasičnom zločinačkom udruživanju i supruga i njegovog sina, ovdje tuženog JL, kao i njihovih svjedoka da lažno svjedoče protiv tužiteljice – dakle – o "zločinačkom udruženju" s ciljem nepravednog i protuzakonitog stjecanja nepripadajuće imovine koja da je bila do tada u vlasništvu pok. majke tužiteljice. Svi ovi navodi da govore o daljnjem nemoralu i nakon potpisa ugovora utvrđenom činjeničnom stanju tijekom suđenja, o dokazanoj nebrizi sve u cilju da se oni domognu protupravne imovinske koristi velike vrijednosti i da majka tužiteljice što prije umre kako bi se što prije "dokopali te imovine". Nažalost, pok. ML da je umrla smrću bez mogućnosti da joj se na bilo koji način pomogne i olakšaju zadnji dani života, mučena i osamljena u izolaciji vikendice jako debelih zidova stare kamene kuće, bez ikakve mogućnosti da bilo tko od ljudi s njom kontaktira. Bila da je "osuđena" na smrt u bolovima te da joj se nije dozvolilo niti na barem dostojanstvenu smrt čovjeka. Tužiteljica dalje navodi i da je pok. ML imala dovoljno sredstava da se sama uzdržava, kao i da je LL imao dovoljno sredstava da se sam uzdržava. Odnosi tužiteljice s pok. majkom da su uvijek bili dobri, međutim taj odnos da je nastojao narušiti uvijek na neki način svojim ponašanjem pok. LL, kada je pok. majka dala bilo kakvu naznaku da bi tužiteljici nešto poklonila. Pok. majka tužiteljice da je imala dosta nekretnina i financijskih sredstava, o čemu da svjedoči darovni ugovor njene majke BL, ovjeren tada još u SRH, Općina Samobor, Sekretarijat za financije – Uprava prihoda, kao i kod z.k. odjela općinskog suda, a što da je vidljivo i iz sastava ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem da su navedene neke od tih nekretnina. LL da je smetao takav dobar odnos majke i kćeri, te da je svojim ponašanjem uvjetovao majci i ograničavao da ju je jako često da takav odnos ostane na način da je "preuzeo kontrolu" tih odnosa. Bitno da je naglasiti da je pok. majka od njega bila starija 11 godina i u svemu ovisna o njemu i njegovoj volji. Majka da nije bila vozač, kao ni tužiteljica, pa da su komunicirale telefonom, gdje da bi joj majka rekla da malo pričeka da se LL smiri i da ga prođe ljutnja, tako da će opet biti sve u redu i da će se moći viđati. Tako da je to bilo i zadnji put kada da je sve kulminiralo i da im je jednostavno dao do znanja da nisu poželjni biti u vikendici, te da im je zabranio dolazak u [adresa]. Kao i u prethodnom slučajevima po njemu izazvane svađe, majka da je telefonom zvala kći iz [adresa] po ljeti, a potom zimi iz kuće u [adresa] i to ujutro kada da on nije bio prisutan, te uvijek spominjala isto, da zna kakav je i da malo pričeka da se smiri, kako bi nastavili svoje druženje, te da će opet sve biti u redu. S tim situacijama, svađama i nepravdom tužiteljica da se nije mogla nositi radi neugodnih i autoritativnih stavova. S druge strane, njihov sin, tuženik, uvijek da je bio u znatno povoljnoj situaciji ispunjavanjem svih njegovih želja, te i rješavanjem stambenog pitanja. Sve to pok. majka da je nastojala ublažiti uplatama zajedničkih putovanja kao rođendanski poklon tužiteljici, i to u gradove duž Jadrana, Istri, Dalmaciji, jugu – Split, Šibenik, Dubrovnik, ali isto tako i putovanja u strane zemlje: Grčku, Rusiju, Češku, Poljsku, Mađarsku, Tunis, na način da je sve troškove putovanja kćeri financirala svojim novcem bez znanja svog supruga. Isto tako, u vikendici 15 godina prije nego što ih je potjerao i zabranio dolazak u vikendicu, o svom trošku da su uredili kompletno jednu sobu na katu, od namještaja do mini kuhinje, postavljanja lamperije i vodoinstalaterskih radova – dovoda vode u tu sobu, kako bi mogli samostalno živjeti u njoj, a da ne budu na smetnji nikome drugome u kući. Činjenica da je da ni to nije mogao podnijeti, jer da im je za to uređenje dozvolu dala upravo pok. majka ML. Toliko o odnosima majke i kćeri i u kakvoj je "ovisnosti majka o svom suprugu bila ..." Sve nekretnine koje da su se prodavale, a koje da su bile isključivo vlasništvo pok. ML i koje da nisu stečene u bračnoj zajednici sa pok. LL, da su bile dostatne za samostalno liječenje i uzdržavanje, kao i za sve troškove koji bi nastali oko toga. Posebno da se ističe, između novih nekretnina koje su se prodavale, a da se nisu "stvarale nikakve nove vrijednosti", nekretnina upisana u Općinskom sudu Novi Zagreb, Z.k. odjel Samobor, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] od 2546 m2, koju da je pok. ML prodala **.**.2001. ŽL za tada 42.000,00 kn, što da je tada bio "veliki novac", toliki da bi, kada bi se rasporedio po mjesecima do sklapanja ugovora, pa sve do njene smrti, i uz mirovinu koju da je primala, bio više nego dovoljan za pokriće svih troškova (i bez zakonske obveze supruga po "Obiteljskom zakonu") da pomaže nemoćnoj osobi u terminalnoj fazi bolesti raka jetre, za koju da je bilo izvjesno da će brzo i umrijeti. Osim toga, budući da se tuženik služi svim sredstvima da ovaj postupak "pretvori u neku vlasničku parnicu, tužiteljica da dostavlja i popis nekretnina koje da je "darovnim ugovorom" pok. ML naslijedila od svoje majke BL od 02. travnja 1982., koji da čini više nekretnina, ukupno ćhv 3.614, odnosno 14.090,40 m2. To da je dokaz da se pok. suprug LL već tada tijekom zajedničkog života obilato koristio novčanim sredstvima koje da je pok. ML dobila za prodaju tih čestica i kako bi se jednom završilo neistinito tvrđenje da je otac tuženika LL svojim primanjima uzdržavao pok. suprugu ML, što da sada i nije predmet ovog postupka, ali istine radi da se taj dokaz dostavlja. Kao što da je naglašeno, to da nije relevantno za ovaj postupak, ali da se daje kako bi se prekinulo neistinito svjedočenje tuženika kako se njegov pok. otac brinuo za njegovu majku, ali i majku tužiteljice, kojoj da je u najgorim trenucima njene bolesti zabranio svaki kontakt s majkom, te da ju je držao zatočenu bez ikakvog liječenja i skrbi u vikendici u [adresa], iza kamenih zidova debljine 80 cm, te svima onemogućavao kontakte s njom. To da je ujedno još jedan dokaz nemoralnosti i protivno dobrim običajima, kao i odredbama Obiteljskog zakona. To da govori da mu sve to nije bilo dovoljno, te da je prisilio suprugu ML na potpis tog sramotnog ugovora, kako bi se protuzakonito domogao sve njene preostale imovine. Dokaz tome da je i činjenica da je tužiteljica u to vrijeme bolovala od depresije zbog teških bolesti sina i supruga, ali isto tako i odnosa LL prema supruzi i tužiteljici, s kojima da se nije mogla nositi. Međutim, ni ta činjenica da nije bila dovoljna LL da dozvoli bilo kakav kontakt između tužiteljice i njene pok. majke, te da je na taj način zlo koristio bolest majke, tajeći zajedno sa sinom, ovdje tuženikom, njenu dijagnozu terminalne faze tumora jetre, o kojoj da tužiteljica nije imala nikakvog saznanja. Najveći dokaz nemoralnosti da je prisila LL na potpis ugovora o doživotnom uzdržavanju u terminalnoj fazi tako teške i neizlječive bolesti – tumora jetre, te uz to i prisila na nju da se u isti unesu i dva stana u [adresa], koji da su prema zemljišnim knjigama bili u isključivom vlasništvu ostavinske imovine pok. OL – jedan stan, kao i drugi njenog pok. supruga VL, koji da joj je taj stan ostavio svojom oporukom. Međutim, LL da je to učinio usprkos tome što da je imao saznanje da je želja pok. ML i da tužiteljici i tuženiku, njenoj djeci, pripadne po jedan stan. Istinitost njene želje da potvrđuje činjenica da više od 20 godina nije htjela provesti ostavinsku raspravu iza pok. OL, riječima da će to oni kao njeni nasljednici prema njenoj želji to sami izvršiti, što da je vidljivo i iz svjedočenja tužiteljice. Tužiteljica navodi da je neistinit navod da doprinos LL u stjecanju ove imovine bio veći, ta da je LL bio suvlasnik ove imovine u 5/6, a ML u 1/6 dijela. Tužiteljica da to potkrjepljuje činjenicom da za takvu tvrdnju tuženik nema nikakvih pravno valjanih dokaznih dokumenata. Nezamislivo da je da tuženik za svjedoke navodi, između ostalog, ZL, koji da je umro 2011. Isto tako, tuženikov prijedlog da se od t.d. Kamensko d.d. pribave podaci o plaći koju da je pok. LL primao dok je radio u tom trgovačkom društvu, da je dat samo u cilju produženja spora, jer da je to trgovačko društvo likvidirano davno, o čemu da javnost putem medija ima saznanje. Ti podaci da nisu relevantni za ovaj postupak, a o istima da se očitovala i tužiteljica u svom svjedočenju. To da je dokaz nemoralnosti, još jedan od načina kojim da tuženik želi produljivati postupak. Sutkinja Općinskog suda u Samoboru u potpisu ugovora dana 23. travnja 2003., da nije niti liječnik, niti psihijatar, ta da nije mogla niti imala saznanje da je samo mjesec dana ranije, točno 20. ožujka 2003. u liječnikom kartonu pacijenta upisana dijagnoza bolesti ML, zloćudna tvorevina jetre i intrahepatičnih žučnih vodova, kao i da je bila prisiljena od strane supruga potpisati ugovor. To da je još jedan eklatantan dokaz nemoralnosti i namjerno unaprijed smišljenog poteza LL, da bi je nakon toga odveo u izolaciju u vikendicu koja da nije imala osnovne uvjete za liječenje tako teško bolesnog pacijenta, umjesto da je odveze na liječenje u bolnice u Zagrebu, koje da su sve imale onkološke odjele. Svjestan da ubrzo slijedi njena smrt, najgori da je dio smišljenog plana i načina, kako da će ona uskoro umrijeti, dakle, svjestan svog čina, što da se prema Kaznenom zakonu smatra kaznenim djelom teškog ubojstva na okrutan i podmukao način. Isto tako, za ta nedjela da se tereti i tuženik, koji da je od početka davao svu podršku svom ocu. Neistinito da je svjedočio da nije znao za dijagnozu bolesti majke, te da je podržavao sve radnje svog oca, u cilju da se što prije domognu cijelog nasljedstva velike vrijednosti pok. ML, uz svesrdnu pomoć dr. ZL i svoje supruge NLZ. To da je dokaz da se radi o klasičnom zločinačkom udruženju svih dionika. Nažalost, kako da je već navedeno, njegov modus operandi da je nastavio i tuženik dalje ovom parnicom, sve u cilju da se domogne nepripadajućeg velikog nasljedstva pok. ML.

4.Tuženik navodi da je na ročištu 12. ožujka 2018. tužiteljica učinila nespornim da je nekretnina u [adresa] bračna stečevina ML i LL, da je kuća u k. o. [katastarska općina] bračna stečevina na kojoj da je tuženik svojim sredstvima uredio pola gornje etaže. Kako da je tužbeni zahtjev tužiteljica postavila na način da traži utvrđenje veličine suvlasničkih udjela tih stranaka na tim nekretninama, to da je potrebno utvrditi u kojim su omjerima pravni prednici stranaka bili suvlasnici tih nekretnina. Tuženik ustraje kod osporavanja da bi predmetni ugovor bio ništav ili pobojan pravni posao, jer da iz podataka u spisu proizlazi da u vrijeme sklapanja tog ugovora nije bilo izvjesno kroz koje će vrijeme primateljica uzdržavanja još živjeti.

5.Tužiteljica navodi da je, što se tiče nekretnine u Strmecu, samo kuća na toj nekretnini izgrađena radom za vrijeme trajanja braka pok. ML i pok. LL. Građevinsko zemljište na kojem da je kuća izgrađena da nije njihova bračna stečevina, jer da se radilo o nasljedstvu pok. majke ML. Što se tiče nekretnina u k. o. [katastarska općina], tužiteljica čini nespornim da se radi o bračnoj stečevini gore navedenih osoba. Iz dostavljenih dokaza da se vidi da je tužiteljica imala više nego dovoljno imovine, odnosno, sredstava za život i sebe i svog supruga. Tuženik da je svojim postupcima kompletno uništio zdravstveno stanje tužiteljice.

6.Prema čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Dakle, sud je vezan sadržajem tužbenog zahtjeva.

Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se stranke pozivaju, jer u suprotnom prekoračuje njihove zahtjeve (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

7.U dokaznom postupku je izvršen uvid u: ugovor o doživotnom uzdržavanju (8-9), smrtni list (10), fotokopije z.k. uložaka (14-24), izvatke iz zemljišne knjige (449-453), medicinsku dokumentaciju (34-35 i 77-89), dopis HZMO-a od 16. veljače 2022. (477), isprave (478-482), dopis HZMO-a od 27. rujna 2022. (483), darovni ugovor od 02. travnja 1982. (493-494) i kupoprodajni ugovor od 25. siječnja 2001. (485-486). Provedeno je medicinsko vještačenje (124-132 i 157-159). Saslušani su svjedoci ČL, ZL, ŠL, NLZ i PL. Saslušane su parnične stranke. Odbijeni su prijedlozi za izvođenjem drugih dokaza, jer ti dokazi nisu bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica.

8.Uvidom u fotokopiju z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (14-16) utvrđeno je da je ML bila vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], označene kao oranica, s površinom od 1914 m2. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 2003. na tu nekretninu se uknjižio LL.

Uvidom u fotokopiju z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (17-19) utvrđeno je da je ML bila vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], označene kao kuća br. 83, garaže sa šupom, dvorišta i oranice s površinom od 969 m2. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 2003. na tu nekretninu se uknjižio LL.

Uvidom u fotokopiju z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (21-23) utvrđeno je da je ML bila uknjižena kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], označene kao oranica, s površinom od 643 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], označene kao oranica, s površinom od 1206 m2. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 2003. na tu nekretninu se uknjižio LL.

Uvidom u fotokopiju z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (27-32) utvrđeno je da na k. č. br. [katastarska čestica] nikada nije bila uknjižena ML.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 11. listopada 2021. (449) utvrđeno je da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] upisana k. č. br. [katastarska čestica], označena kao kuća br. 83, garaža sa šupom, dvorište i oranica, s površinom od 969 m2. Kao vlasnik nekretnine uknjižen je tuženik.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 11. listopada 2021. (451) utvrđeno je da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] upisana k. č. br. [katastarska čestica], označena kao oranica u Zagorkinoj ulici, s površinom od 1909 m2. Uknjižena je kao vlasništvo NLZ.

Uvidom u z.k. izvadak od 11. listopada 2021. (453) utvrđeno je da su u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. [adresa] upisane k. č. br. [katastarska čestica], označena kao oranica, s površinom od 643 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], označena kao oranica s površinom od 1206 m2. Kao vlasnik ovih nekretnina je uknjižena NLZ.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 11. listopada 2021. (452) utvrđeno je da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k. č. br. [katastarska čestica], označena kao najamna stambena zgrada u [adresa]. Na nekretnini je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova. Na svim posebnim dijelovima su uknjižene kao vlasnici treće osobe.

Uvidom u z.k. izvadak od 11. listopada 2021. (450) utvrđeno je da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana k.č.br. Z-329/1, označena kao kuća, dvorište, s površinom od 204 m2. Kao vlasnik nekretnine je uknjižena NLZ.

Među strankama je nesporno da je sada pok. ML, majka parničnih stranaka, sa svojim sada pok. suprugom LL, očuhom tužiteljice, a ocem tuženika, dana 23. travnja 2003. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. travnja 2003. utvrđeno je da tim ugovorom ML, JMG 0606924396518, kao primateljica uzdržavanja, ostavlja u nasljedstvo LL, JMG 1502935391503, kao uzdržavatelju, svoje nekretnine, i to: 1) k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 2) k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 3) k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4) stan u [adresa], prizemlje desno, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, WC-a i kupaonice, hodnika, ukupne površine 35 m2, a koji se stan na navedenoj adresi nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan u [adresa], prvi kat lijevo, koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje, WC-a i kupaonice, hodnika, ukupne površine 35 m2, a koji se stan na navedenoj adresi nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 5) k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a uzdržavatelj se obvezuje doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja. Ugovoreno je da je predaja navedenih nekretnina u vlasništvo uzdržavatelja odgođena do smrti primateljice uzdržavanja. Ugovoreno je da je uzdržavatelj u izvršavanju svoje obveze prema primateljici uzdržavanja dužan u svemu se brinuti o primateljici uzdržavanja, osigurati u cijelosti prehranu, grijanje stambenog prostora, odjeću, obuću, te njihovo održavanje, čišćenje, pospremanje stambenog prostora u kojem živi, osigurati svu potrebnu njegu, u slučaju bolesti snositi sve troškove liječenja – liječnika, te lijekova, uključujući bolničke troškove, a po smrti o svojem trošku pokopati primateljicu uzdržavanja prema mjesnim običajima. Ugovoreno je da uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama uzdržavatelj može ishoditi tek nakon smrti primateljice uzdržavanja.

Nesporno je da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Općinskog suda u Samoboru, te da je prilikom ovjere tog ugovora sudac pročitao ugovornim stranama isti i upozorio ugovorne strane na posljedice ugovora.

Nesporno je da je pok. ML u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, prema zdravstvenom kartonu liječnika opće medicine, bolovala od primarnog raka jetre.

Uvidom u smrtni list utvrđeno je da je ML umrla **.**.2003. u mjestu Klenovnik. To je među strankama i nesporno.

Nesporno je da se LL temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju upisao kao vlasnik nekretnina u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Nesporno je da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena na treću osobu.

Nesporno je da iza pok. ML nije proveden ostavinski postupak, jer iza nje nije bilo ostalo imovine, pa je pokrenuti ostavinski postupak obustavljen.

Nesporno je da je nakon smrti davatelja uzdržavanja pok. LL tuženik naslijedio svu imovinu koja je u trenutku smrti bila od davatelja uzdržavanja.

Prema čl. 116. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03 i dr., dalje: ZN), koji s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju treba primijeniti na isti, ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedan ugovornik obvezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika, a drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svoju imovinu ili jedan njezin dio. Radi se o otuđenju uz naknadu imovine koja pripada primatelju uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora ili određenog dijela te imovine čija je predaja davatelju uzdržavanja odgođena do smrti primatelja uzdržavanja.

Dakle, radi se o dvostrano obvezujućem ugovoru koji je naplatan i koji u sebi sadržava obilježja aleatornosti (ugovora na sreću), jer je neizvjesno trajanje davanja od strane davatelja uzdržavanja.

Uvidom u otpusno pismo Bolnice za plućne bolesti i tbc Klenovnik (79) utvrđeno je da je pok. ML primljena u bolnicu 04. studenog 2003., te da je dana **.**.2003. umrla. Iz anamneze proizlazi da joj je u ožujku 2003. dijagnosticiran neoplastični proces jetre uz promjene na lijevoj nadbubrežnoj žlijezdi i gornjem polu lijevog bubrega. Indiciran je nastavak simptomatskog liječenja, a zbog pogoršanja općeg stanja i nemogućnosti provođenja adekvatnog liječenja upućena je na bolničko liječenje. Status ukazuje da je kod prijema u bolnicu afebrilna, nepokretna, kontaktibilna, dispnoična u miru.

Iz obavijesti Istarskih domova zdravlja, Ispostave dr. Lino Peršić Labin (80) proizlazi da pok. ML nije tražila zdravstvenu zaštitu u toj ustanovi.

Iz zdravstvenog kartona pok. ML je vidljivo da se obraćala liječniku opće medicine 05. ožujka 2003., kada joj je dijagnosticiran hemangion i limfangion bilo kojeg sijela, dana 07. ožujka 2003. i 14. ožujka 2003. kada joj je dijagnosticiran gastritis i duodenitis, dana 20. ožujka 2003. kada je dijagnoza zloćudna novotvorevina jetre i intrahepatičnih žučnih vodova, te da je njena zadnja posjeta liječniku bila 10. travnja 2003. kada joj je dijagnosticirana upala mokraćnog mjehura.

Prema iskazu svjedoka ČL (supruga tužiteljice), odnosi tužiteljice i njene majke pok. ML su bili dobri do 2001. Bile su bliske i ostaviteljica je za života htjela da se kuća u [adresa] prepiše strankama u jednakim dijelovima. Odnosi su se poremetili kada je LL rekao da moraju napustiti kuću u [adresa]. Pok. ML je ostala po strani, jer je ovisila o njemu. Nakon toga su kontaktirali više puta, ML je tužiteljicu nazivala kada je bila sama kući, nazvala ju je 09. ožujka 2002., rekla joj je da mora na operaciju radi problema s mokrenjem. Operirana je u Zagrebu. U bolnici ju je posjetila kći tužiteljice. Od liječnika su dobili saznanje da je sve u redu. Unuka ju je posjetila u ožujku u [adresa]. Normalno je radila. U srpnju ju je ponovno posjetila. Obrađivala je vrt, osjećala se lošije, smršavila je i loše je izgledala. Tužiteljica se u tom razdoblju liječila od depresije, bila na ambulantnom i bolničkom liječenju, te je jedan od uzroka takvog stanja bio i odnos s majkom. Nakon što je kći tužiteljici prenijela dojmove o baki, pokušali su stupiti u kontakt s njom. Svjedok je potom osobno došao u [adresa], gdje je njegov sin živio u prikolici, u dva navrata je dolazio do kuće, kucao je, ali nitko nije otvarao, te je od susjede doznao da je pok. ML teško bolesna. To je bilo u kolovozu 2003. To je prenio tužiteljici, koja ju je pokušavala dobiti telefonom, ali se nitko nije javljao. Svjedok ne zna kada su tužiteljica i njena majka zadnje put razgovarale. Nakon smrti pok. ML tuženik je nazvao i obavijestio tužiteljicu o smrti majke. Tužiteljica nije znala za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Pok. ML je bila na neki način prisiljena potpisati ugovor. Upitno je da li je bila sposobna potpisati isti, te da li je prilikom potpisivanja bila pod kakvim lijekovima ili sedativima. Svjedok je s pok. ML zadnji put razgovarao u kolovozu 2001., o njoj je brinuo suprug. Sin tužiteljice SL je kontaktirao pok. baku i njenog supruga i izvještavao tužiteljicu i govorio da je sve u redu.

Prema iskazu svjedokinje PL (kćerke tužiteljice), ista je pok. ML posjetila u bolnici nakon operacije u ljeto 2002. u [adresa]. Pok. ML je tada bila dobro, radila je u vrtu, zadnji put ju je vidjela u srpnju 2003., razgovarale su, izgledala je iscrpljeno, vidno je smršavjela, svjedokinja ju je pitala što joj je, na što je ova odgovorila da je umorna i iscrpljena. Nije rekla da boluje, zatekla ju je u krevetu, za razgovor se sjela za stol, te je nakon toga ponovno legla u krevet. LL također nije svjedokinji rekao da je baka bolesna, govorio joj je da se loše osjeća, da je koji dan bolje, a koji lošije, te je svjedokinja zaključila da se radi o godinama, budući da je tada bila u životnoj dobi od 79 godina. Baka joj se činila potpuno svjesna, nije se gubila, ostavljala je dojam da ne zna da je teško bolesna, nije govorila da predosjeća da je bolesna i da će umrijeti. Nakon toga ju je nazvala nekoliko puta, javio se LL, koji je rekao da je baka koji dan bolje, a koji dan lošije. Odnosi tužiteljice i njene majke su bili bliski, pa svjedokinja smatra da nije mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, budući da je njime potpuno isključila tužiteljicu iz nasljedstva.

Prema iskazu svjedoka ZL, (dr.med.) isti je 25 godina bio kućni prijatelj obitelji LL. Bio je pozvan po tuženiku i njegovom ocu jer pok. ML nije bila dobro. Uzeo je sanitetsko vozilo iz Ivanca i došao po nju u [adresa]. Inicirao je hitnu hospitalizaciju u Bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu u Klenovniku. Kod pok. ML se radilo o akutnoj respiratornoj insuficijenciji, imala je gripu, bila je u životnoj dobi od 80 godina, bila je kronični pušač. Svjedok je imao saznanje da ista boluje od karcinoma, ali to u njenoj životnoj dobi nije imalo utjecaja na njezino zdravstveno stanje, odnosno, mogla je poživjeti neovisno o bolesti. Pok. ML nije uzimala lijekove za smirenje, za bolove je uzimala ibubrufen, svjedok joj ga je prepisivao, do kraja je bila lucidna, bila je svjesna svog stanja, sama je dala anamnezu, u pratnji joj je bio tuženik, stavili su je na kisik i na intenzivnu njegu, jer je imala upalu pluća. Svjedok je s tuženikom u prijateljskim odnosima. Odnosi između pok. ĆL i ML su bili dobri, on na nju nije vršio pritisak i ona ga se nije plašila.

Prema iskazu svjedoka ŠL, isti je bio susjed pok. ML i LL, s istima se družio. Za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju je saznao od pok. LL. Znao je razgovarati sa pok. ML, ali nisu razgovarali o raspodijeli imovine. Zadnji put ju je vidio u ljeto prije nego je umrla, bila je potpuno razumna osoba. Svjedok nema saznanja o njenoj bolesti i liječenju. Pod kraj je bila bez kondicije, o njoj je brinuo suprug, odnosi su im bili skladni i nije ga se plašila.

Prema iskazu svjedokinje NLZ (supruge tuženika), ista o postojanju ugovora o doživotnom uzdržavanju nije imala saznanja. Nije imala saznanja da je pok. ML bolesna. Pok. ML je kod liječnika odlazila kada je dolazila u Strmec. Operirana je godinu i nešto prije smrt. Bila je u bolnici u Zagrebu. Tužiteljica je nije posjetila. Nisu razgovarale dvije godine prije toga. Roditelji tuženika su u [adresa] otišli u svibnju 2003. U lipnju kada je škola završila došli su po tuženikovog sina, vratili su ga u rujnu te godine, vratili su se u [adresa]. S njima su kontaktirali telefonom. Pok. ML je u listopadu znala reći da je umorna. Liječnik ZL se brinuo o zdravlju pok. ML, posjećivao ju je u [adresa], znao je dolaziti u Strmec. Na dan kada joj je pozlilo njen suprug je razgovarao s tuženikom, ovaj je pozvao liječnika te su u kolima hitne pomoći otišli tuženik i liječnik. O raspodijeli imovine pok. ML i LL nisu razgovarali sa svjedokinjom i s tuženikom. Nakon što tužiteljica s pok. ML nije htjela razgovarati, potonja je rekla da joj ništa neće ostaviti. Djeca tužiteljice također nisu kontaktirala s bakom. Pok. ML nikada nije govorila da je teško bolesna ili da će umrijeti. Jako se bojala narkoze i operacije, bila je lucidna do kraja. Svjedokinja ju je zadnji put vidjela u rujnu 2003. Bila je smršavjela. I LL je bio smršavio. Ranije su bili jači. Pok. ML je oslabila, spavala je, suprug ju je odveo na pretrage, nije se tužila. Svjedokinja nikada ni od pok. ML, ni od pok. LL nije čula da ova boluje od bolesti jetre. Tokom ljeta pok. ML se brinula za sebe, supruga i unuka.

Prema iskazu tužiteljice, ista je za ugovor o doživotnom uzdržavanju saznala godinu dana nakon smrti. Utvrdila je da je bio pokrenut ostavinski postupak i da je u istom nisu spomenuli kao nasljednicu. Nije kontaktirala tuženika niti njegovog oca. Prije pokretanja ove parnice pokušala je spor riješiti mirnim putem. Za bolest majke nije znala. Saznala je tek kada joj je tuženik javio da je umrla. Posljednji put je vidjela majku krajem kolovoza 2001. u [adresa], a nakon toga je s njom kontaktirala telefonski. Majka bi je nazvala u jutarnjim satima, posljednji put ju je nazvala krajem srpnja, odnosno, početkom lipnja 2003., razgovori su bili kratki, rekla joj je da se ne osjeća dobro, suprug ju je vodio liječniku i rekao joj da su to samo staračke tegobe. Tužiteljica je bolovala od depresije od 1999. do 2003. Majka joj je javila da ide na operaciju 2002., bila je u bolnici, te je pozvala tužiteljicu da dođe, ali je ova odlučila da ode unuka. U posljednjim razgovorima tužiteljica je imala dojam da je pok. ML bistra i s njom se moglo normalno razgovarati. Pok. ML i njen suprug su u [adresa] obično dolazili u svibnju i odlazili u studenom. Da je pok. ML smršavila, tužiteljica je saznala u srpnju 2003. nakon što joj je to kćerka rekla. Tužiteljica i obitelj su se dogovarali da odu u [adresa]. Tužiteljica se nije osjećala dobro i sin je imao obveze, pa nisu otišli. Tužiteljica nije bila obaviještena da se majku vozi u Klenovnik. Tuženik joj je samo javio da je majka umrla. O podjeli imovine se razgovaralo. Majka je govorila tužiteljici da će tužiteljica dobiti pola kuće u [adresa] i jedan stan u [adresa], to je jednom prilikom izgovorila pred svojim suprugom, on se naljutio, počeo lupati po stolu i rekao da tužiteljica neće ništa dobiti, a majka je odgovorila da će sve biti u redu.

Prema iskazu tuženika, majka tokom života nije puno bolovala. Bila je u bolnici 2000. i 2002. Tuženik po majčinom priznanju zna da je 2002. majka nazvala tužiteljicu, da joj je rekla da ide u bolnicu, da se bojala narkoze i da je razgovor završio tako što joj je tužiteljica spustila slušalicu. Tuženikovi roditelji su u [adresa] boravili od svibnja do studenog. S njima je kontaktirao telefonski. Tuženikov sin je tokom ljeta boravio kod bake, došli su ga uzeti u lipnju i vratili u rujnu. Tada je primijetio da je majka mršavija. Rekla mu je da ima bolove kad jede masnu hranu, da uglavnom jede kuhanu hranu. Majka je bila pušač, tokom života je imala problema s disanjem i bronhitisom. Prestala je pušiti dvije godine prije smrti. Tuženik je kod majke u [adresa] bio tjedan dana prije smrti, primijetio je da teže diše, rekao je ocu da obrati pažnju na temperaturu i stanje, nastavio je kontaktirati telefonom, majka mu je rekla da joj se stanje pogoršalo, da se boji da se ne vrati upala pluća. Tuženik je razgovarao sa dr. ZL, koji je rekao da će organizirati da se majka preveze u bolnicu za plućne bolesti, što su i učinili. Tuženiku u bolnici nisu rekla zbog čega je majka umrla. Rekli su mu da je imala neke komplikacije. Tuženik je mislio da je majka umrla od starosti. Nije mu poznato zbog čega nije sačinjena obdukcija. Za sporni ugovor nije znao. Saznao je pola godine nakon majčine smrti. Otac mu nije objasnio okolnosti zbog kojih je ugovor sklopljen. Tuženik nije s roditeljima razgovarao o podjeli imovine. Sukoba između tužiteljice i njenog supruga, te tuženikovih roditelja je bilo jedno 4 do 5 puta, nakon toga tužiteljica neko vrijeme ne bi kontaktirala s majkom. Tuženiku je poznat sukob iz 2001. u [adresa]. Nakon toga je majka par puta nazvala tužiteljicu, zadnji put je to bilo u ožujku 2002. Tuženik za života nije znao da je majka bolesna. Za karcinom jetre je saznao nakon smrti kada je pročitao nalaze. Oca o tome nije pitao, te je bio uvjeren da ni on to nije znao. Otac je također umro od iste bolesti, a tuženik je to saznao 10 dana prije njegove smrti. Tuženik je dr. ZL poznavao 20 godina, bili su kućni prijatelji, ovaj je osigurao sanitetsko vozilo, stigli su po majku rano poslijepodne, majka je bila obučena, mogla je ući u vozilo, u bolnicu su stigli navečer, te je tuženik napustio bolnicu sat vremena nakon što je ista primljena. Na ostavinskoj raspravi tuženik nije prijavio tužiteljicu kao nasljednika, jer ga nitko ništa nije pitao. Prije ostavinske rasprave otac je rekao da majka nema imovine, jer da je on upisan kao vlasnik. Odnosi između roditelja su bili skladni. Otac se brinuo o majci. Tuženik je to činio u manjoj mjeri. Tužiteljica se nije brinula o majci i od 2002. nisu kontaktirale. Majka je zbog toga bila jako razočarana, nije slutila da je tužiteljica bolesna, to nije znao ni on i nije čuo da je tužiteljica bila na liječenju u Vrapču.

Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je pok. ML bolovala od primarnog raka jetre (po zdravstvenom kartonu) i metastaza raka jetre (po otpusnom pismu Bolnice Klenovnik), da nije poznat način liječenja bolesti (koji zahtijeva operativni zahvat, kemoterapiju i dr. metode ako su moguće), da se bolesnici u terminalnoj fazi bolesti liječe sa simptomatskom terapijom, da nema relevantnih podataka po kojima bi se mogao donijeti zaključak o stvarnom stanju i proširenju bolesti, da je postavljena dijagnoza u zdravstvenom kartonu dovoljno teška da se može posumnjati u prisutnost metastaza osnovne bolesti, posebno u kasnijem toku bolesti, da su u tako proširenom stadiju bolesti (jako povećana jetra) mogući bolovi u 90 % bolesnika, pa da je vjerojatno i bolesnica primala lijekove protiv bolova, da je tužiteljica u bolnicu primljena 12 sati prije egzitusa pri svijesti i kontaktibilna, pa po mišljenju vještaka nije dobivala opijate koji se daju kod intenzivnih bolova, da je teškoća s disanjem mogla davati dojam upale pluća i metastaze na plućima, a kliničkim pregledom dati dijagnozu pleuralnog izljeva (u otpusnom pismu), da je po dostupnoj dokumentaciji bolesnica imala anamnezu dugu 7,5 mjeseci (od 20. ožujka do 05. studenog 2003.), da nije poznato na koji je način liječena (upućena je u specijaliziranu onkološku ustanovu zbog daljnjeg aktivnog liječenja), da nije poznato kada je bolest dijagnosticirana, te da li je tužiteljica odmah imala metastaze na bubregu, nadbubrežnoj žlijezdi ili plućima, da se može pretpostaviti da je bolest bila inoperabilna ili inkurabilna, da se odustalo od operativnog zahvata ili aktivne primarne kemoterapije (zbog uznapredovale bolesti, lošijeg imovnog stanja, kontraindikacija zbog lošijeg stanja srca ili bubrega ili konačno zbog odbijanja bolesnika da se liječi), da se u slučaju odustajanja od aktivne onkološke terapije bolesnik može liječiti u kućnoj njezi simptomatskom terapijom (analgetici, infuzije i dr. lijekovi po potrebi), da nije obavljena obdukcija pokojnice, da stoga nije poznat neposredni uzrok njene smrti, da je to najvjerojatnije bilo zatajenje kardiorespiratornog sustava.

Na prigovore tužiteljice, vještaci su iznijeli mišljenje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen u prvoj fazi anamneze povijesti bolesti, da s obzirom na poznavanje karaktera bolesti i nedostatak obilnije medicinske dokumentacije (koja bi zasigurno postojala u slučaju težeg oštećenja zdravlja), indirektno da je za zaključiti da u ovoj fazi bolesti (kada je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju) zdravstveno stanje pok. ML nije bilo bitnije narušeno. Njena osnovna bolest nije bila takva da bi na bilo koji način onemogućavala zaključivanje spornog ugovora od 25. travnja 2003. U prilog takvog zaključka da govori i stanje zdravlja te svijesti pok. ML koja je prilikom prijema u Bolnicu za plućne bolesti i tbc Klenovnik (gdje je vrlo brzo preminula) bila kontaktibilna (bez da je opisan bilo kakav poremećaj svijesti). Vještaci zaključuju da na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, a s obzirom na osnovnu bolest ML, kao i tijeka njene bolesti, ne nalaze elemente koji bi govorili protiv njenih mogućnosti da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 25. travnja 2003.

Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da su pok. ML i LL u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju znali da je pok. ML teško bolesna.

Iako spisu ne prileži medicinska dokumentacija, a svjedoci i stranke o tome nisu iskazivali, jasno je da je pok. ML prije postavljanja dijagnoze morala obaviti liječničke preglede. Ordinirajući liječnik je mogao izvršiti upis takve dijagnoze u zdravstveni karton pacijentice samo na temelju valjane medicinske dokumentacije iz koje bi to bilo vidljivo. Prilikom potrebnih pregleda jasno je da je pacijentica bila upoznata s nalazima liječnika, sa svojim zdravstvenim stanjem, te s mogućnostima daljnjeg liječenja. S obzirom da se radilo o pismenoj, obrazovanoj osobi koja je u životu samostalno izvršavala svoje životne i radne obveze (bila je zaposlena, odlazila je na putovanja, licitirala je za kupnju kuće u [adresa]), koja je do kraja života bila svjesna, razumna i kontaktibilna (što su iskazivali svi svjedoci i stranke) to nisu prihvatljivi navodi da je bila u zabludi u pogledu bolesti i slabosti koju je osjećala, te da bi to smatrala posljedicom starije životne dobi.

Nelogično je da pok. LL za života nije znao o bolesti supruge, kraj činjenice da su živjeli zajedno, da ju je vozio u [adresa] i [adresa], da je neposredno svakodnevno brinuo o njoj (što proizlazi iz iskaza svih saslušanih osoba). Iz ponašanja pok. ML i LL, kao i činjenice da nikome u familiji nisu govorili o njenoj bolesti, da nisu iznosili detalje njenih tegoba, te da nisu pozivali hitnu pomoć proizlazi zaključak da su bili upoznati s njenim zdravstvenim stanjem i tegobama koje je očekuju, te da su ih kao takve prihvatili.

Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i logičan, a iz kojeg proizlazi da je moguće da je, u konkretnom slučaju, već prilikom dijagnosticiranja bolesti utvrđeno da postoje metastaze na bubregu, nadbubrežnoj žlijezdi i/ili plućima, da je bolest inoperativna i inkurabilna, odnosno, da se odustalo od operativnog zahvata ili aktivne primjene kemoterapija (zbog uznapredovale bolesti, lošeg općeg stanja, kontraindikacija zbog lošeg stanja srca ili bubrega, a na kraju i zbog odbijanja bolesnika da se aktivno liječi). U tom slučaju bolesnici je preostalo liječenje u kućnoj njezi simptomatskom terapijom (analgeticima za bolove, infuzijom za nadoknadu elektrolita i tekućine, te po potrebi drugim lijekovima). Na to upućuje i anamneza u otpusnom pismu Bolnice Klenovnik u kojoj stoji da je pacijentici u ožujku dijagnosticiran neoplastični proces jetre uz promjene u lijevoj nadbubrežnoj žlijezdi i gornjem polu lijevog bubrega, da je "indiciran nastavak simptomatskog liječenja", ta da je zbog pogoršanja općeg stanja i nemogućnosti provođenja adekvatnog liječenja kod kuće upućena na bolničko liječenje. U statusu navedenog pisma se navodi da pacijentica ima na desnom kuku dekubitus, ali isto ne ukazuje da se prema njoj postupalo nemoralno ili nesavjesno.

Nije sporno da je pok. ML zajedno sa suprugom vrlo brzo nakon što joj je dijagnosticirana bolest otputovala u [adresa], da je u dva navrata putovala za Strmec (po unuka), da se vratila u [adresa], da je tamo boravila do dana kada je otpremljena u Bolnicu Klenovnik. Iz medicinske dokumentacije nije vidljivo da li je koristila lijekove, da li je odlazila na infuzije, koje lijekove je uzimala, a iz iskaza saslušanih osoba proizlazi da je imala bolove, te da joj je lijekove odobravao dr. ZL. Medicinska pomoć u Istarskim domovima zdravlja ili nekoj drugoj ustanovi na ovom području nije zatražena, ali to nije od značaja za odlučivanje u ovom postupku.

Po mišljenju suda, otac tuženika je u trenutku sklapanja spornog ugovora znao za tešku i neizlječivu bolest svoje supruge, međutim, ta činjenica sama po sebi ne čini taj ugovor ništavim. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatornog karaktera. U trenutku njegovog sklapanja nije bilo izvjesno da predstoji skora smrt pok. ML, kao primatelja uzdržavanja, niti se moglo procijeniti vrijeme kada će ista nastupiti. Svjedok ZL je iskazao da sama činjenica postojanja navedene bolesti kod pacijentice u njenoj životnoj dobi od 80 godina nije imala veći utjecaj na dužinu trajanja života, odnosno, da je moglo poživjeti neovisno o toj bolesti. Iz medicinskog vještačenja proizlazi da je neposredni uzrok smrti bilo zatajenje kardiorespiratornog sustava.

Majka stranaka nije bila prisiljena životnim okolnostima da sklopi sporni ugovor, a iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je sporni ugovor sklopila pod prisilom ili prijevarom. Nadalje, majka stranaka je bila upoznata sa svim odredbama spornog ugovora, a sudac je prilikom ovjere istog upoznao ugovornike s njegovim sadržajem, sa značenjem takvog ugovora i upozorio na posljedice istog, pa su neosnovani navodi da je majka bila u zabludi. Sposobnost pok. ML da zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju od 23. ožujka 2003. potvrđena je i medicinskim vještačenjem.

S druge strane, ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao dvostrani naplatni pravni posao s elementima aleatornosti, po pitanju ništavosti podliježe pravilima obveznog prava iz čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91 i dr., dalje: ZOO/91), kao i svaki drugi ugovor.

Prema tome, neovisno o tome što ugovor o doživotnom uzdržavanju mogu pravovaljano zaključiti bračni drugovi, isti može biti pravno nevaljan ako bi bio sklopljen protivno moralu i dobrim običajima.

S obzirom da se ugovoru o doživotnom uzdržavanju ne mogu oduzeti niti osporiti elementi aleatornosti (ugovora na sreću), samo činjenica da je primateljica uzdržavanja umrla ubrzo nakon zaključenja ugovora nije sama po sebi razlog ništavosti. No, ako je bilo izvjesno da predstoji smrt primatelja uzdržavanja, pa je ugovor sklopljen radi postizanja neopuštenog cilja, onda bi se mogao smatrati nemoralnim i protivnim dobrim običajima, dakle, ništavim.

U konkretnom slučaju, činjenice da je primateljica uzdržavanja bila bolesna od terminalne bolesti karcinoma jetre i da su ugovorne strane to znale, te veličina imovine koja je bila predmet ugovora i prijenosa na prednika tuženika, može upućivati na zaključak da je davateljica uzdržavanja i pravna prednica tužiteljice imala dovoljno imovine da ostvaruje dostatna sredstva za vlastito uzdržavanje i njegu.

Pritom, valja imati na umu da su bračni drugovi bili dužni, temeljem čl. 33. Obiteljskog zakona (NN 162/98, dalje: ObZ/98), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, uz ostalo, uzajamno si pomagati i održavati skladne bračne i obiteljske odnose. Nadalje, prema čl. 221. ObZ-a/98 bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga. Stoga je u ovoj parnici nužno utvrditi je li imovina primateljice uzdržavanja bila dovoljna da osigura svoje uzdržavanje i njegu.

Utvrđivanje ovih činjenica nužno je za ocjenu u kojem je stanju bila primateljica uzdržavanja prilikom sklapanja spornog ugovora i koji su bili njeni motivi s obzirom da je praktična posljedica ovog ugovora i onemogućavanje tužiteljice da ostvari svoje zakonsko nasljedno pravo.

Uvidom u dopis HZMO-a od 16. veljače 2022., utvrđeno je da je pok. ML bilo priznato pravo na mirovinu od 01. siječnja 1979. do smrti, kao i pravo na isplatu zaštitnog dodatka s danom 01. ožujka 1996., te da joj je to pravo pripadalo do 31. prosinca 2000.

Uvidom u isprave (478-482) je utvrđeno da je od nadležnog tijela u Njemačkoj zatražen podatak o mirovini iz njemačkog mirovinskog osiguranja za pok. ML.

Uvidom u dopis HZMO-a od 27. rujna 2022. utvrđeno je da je pok. LL bilo priznato pravo na mirovinu od 01. srpnja 1993., te da je mirovinu primao do smrti 12. srpnja 2005.

Uvidom u darovni ugovor od 02. travnja 1982. utvrđeno je da je tim ugovorom BL, kao darodavac, darovala svojoj kćerci ML, kao daroprimcu, k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 220 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 720 čhv, k,č,br. 1185/3, oranicu od 30 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 800 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 324 čhv, zajedno sa stambenom zgradom na toj čestici, te k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 528 čhv k. o. [katastarska općina], kao i k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 462 čhv, k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 463 čhv i k. č. br. [katastarska čestica], oranicu od 367 čhv k. o. [katastarska općina].

Uvidom u kupoprodajni ugovor od 25. siječnja 2001. utvrđeno je da je tim ugovorom ML prodala k. č. br. [katastarska čestica], oranicu s površinom od 2546 m2 trećoj osobi.

To što je pok. ML primala mirovinu, imala nekretnine koje su predmet spornog ugovora i prijenosa na prednika tuženika, kao i da je darovanjem stjecala i druge nekretnine, te stekla novčani iznos od prodaje nekretnine, pruža osnovu za utvrđenje da je ista imala dovoljno imovine da ostvaruje dostatna sredstva za vlastito uzdržavanje i njegu.

Ova činjenica, te činjenice da je pok. ML bila bolesna od terminalne bolesti karcinoma jetre, da su obje ugovorne strane to znale, te da je ista sporni ugovor sklopila sa bračnim drugom, također umirovljenikom, koji joj je ionako, sukladno citiranim odredbama ObZ-a/98 bio dužan pomagati i, ako je to potrebno uzdržavati, pruža osnovu za utvrđenje da njen motiv za sklapanje spornog ugovora nije bilo uzdržavanje od strane supruga, već onemogućavanje tužiteljice da ostvari svoje zakonsko nasljedno pravo.

Stoga je, sporni ugovor sklopljen protivno moralu i dobrim običajima, pa je, u smislu čl. 103. st. 1. ZOO-a/91 ništav. Zato je valjalo odlučiti kao u t. I dispozitiva presude.

Prema čl. 104. st. 1. ZOO/91 u slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Vraćanje onoga što je primljeno po osnovi ništavog ugovora se ostvaruje kondemnatornim tužbenim zahtjevom

Tužiteljica preostalim tužbenim zahtjevima ne zahtijeva od tuženika vraćanje onoga što je njegov pravni prednik primio po osnovi spornog ugovora. Ona ovim tužbenim zahtjevima zahtijeva utvrđenje da u ostavinsku imovinu pok. ML ulaze opisane nekretnine, te da su tuženik i tužiteljica, kao njeni nasljednici, suvlasnici tih nekretnina u opisanim dijelovima.

Ovi tužiteljičini tužbeni zahtjevi predstavljaju tužbu za utvrđenje iz čl. 187. st. 1. ZPP-a.

Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a tužba za utvrđenje se može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno, nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Podizanje tužbe, s navedenim tužbenim zahtjevima (onim opisanim u dispozitivu rješenja), nije predviđeno posebnim propisima.

Što se, pak, tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne postoji ako se pravo može ostvariti kondemnatornom tužbom ili na drugi način.

Tužiteljica svoje pravo po osnovi ništavosti spornog ugovora može ostvariti kondemnatornom tužbom, kojom bi zahtijevala vraćanje onoga što je pravni prednik tuženika primio temeljem spornog ugovora. Nadalje, što ulazi u ostavinu, tko su nasljednici ostavitelja i u kojim dijelovima, sukladno čl. 226. ZN-a, utvrđuje se u ostavinskom postupku (koji se vodi po službenoj dužnosti) i čini sadržaj rješenja o nasljeđivanju. Prema tome, tužiteljica nema pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevima opisanim u dispozitivu rješenja.

Slijedom iznijetog, u smislu čl. 288. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u t. I dispozitiva rješenja.

9.Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Prema čl. 154. st. 4. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

Stranke su djelomično uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima, pa je odlučeno kao u t. II dispozitiva rješenja.

U Poreču-Parenzo, 10. siječnja 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužiteljici p.p.

2. tuženiku p.p.

S u d a c: v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte