REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1530/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Davoru Pavičiću, odvjetniku iz OD Pavičić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Barišić Šutić odvjetnice u OD Pavičić i partneri, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 10. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, platiti tužiteljici ĆI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.097,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2021. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za iznos od 3.520,11 EUR (od zatraženih 10.617,82 EUR do dosuđenih 7.097,71 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 916,71 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 8.9.2020. godine nastradala na Gradskom groblju Gornje Vrapče na način da se poskliznula zbog blatne i kliske površine, uslijed čega je pala i zadobila ozljedu. Ističe da se tužiteljica kretala stazom između grobova niz koju se slijevala blatna voda, dakle stradala je zbog neodržavanja ili nepropisnog održavanja groblja, što obuhvaća i pješačke staze na groblju, za što je odgovoran osiguranik tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja, koji je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Kako je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, to ista zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kao činjenice navodi da je zbog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah kao i da je postojala potreba za tuđom pomoći i njegom zbog čega svojim u tužbi postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud, imajući na umu rečene činjenice, težinu povreda i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu naknadu u iznosu od ukupno 10.617,82 EUR s kamatama od podnošenja tužbe, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U kasnijem tijeku postupka, a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica smanjuje svoj zahtjev na način da potražuje ukupno iznos od 7.299,75 EUR s pripadajućim kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, dok osporava odgovornost za štetu. Ističe da je u nadležnosti osiguranika tuženika održavanje glavnih cesta na groblju, ali ne i prostora između grobnica koje je u nadležnosti održavanja korisnika. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice jer iz fotografija proizlazi da se kretala uskim prolazom između grobova, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti zahtjev tužiteljice u cijelosti.

4. Odredbom čl. 193 ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a i kasnije do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

5. S obzirom da je tuženik podnesak tužiteljice od 05.10.2023., kojim ista doista smanjujući svoj tužbeni zahtjev djelomično povlači tužbu, zaprimio dana 25.03.2024., te se u prekluzivnom roku od 15 dana od saznanja za povlačenje istom protivio podneskom od 26.03.2024., to njegovo protivljenje povlačenju ima snagu veta, slijedom čega je sud raspravljao i donio konačnu odluku o zahtjevu iz tužbe.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u fotografije (list 6), medicinsku dokumentaciju (list 8-19), nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića (list 58), iskaze svjedoka VI i tužiteljice (list 71).

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

8. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja kao i činjenica da tuženik ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s osiguranikom Zagrebačkim holdingom d.o.o. Podružnica Gradska groblja, dok je sporno da li postoji odgovornost osiguranika tuženika, odnosno propust koji je u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, a sporno je i to da li je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede te u kojem obimu.

9. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja vezanog za propust osiguranika tuženika, u čijoj je nesporno nadležnosti održavanje staza na groblju na kojem se dogodio pad tužiteljice, kao i radi utvrđivanja načina nastanka samog štetnog događaja i svih ostalih okolnosti vezanih za osnov i visinu štete, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka SI, kao i dokaz očevidom na licu mjesta.

10. Iz iskaza svjedoka SI proizlazi da je bio prisutan kad se dogodio štetni događaj, odnosno tužiteljica i svjedok su se vraćali s djedovog groba prema izlazu. Tužiteljica je hodala ispred njega i na glavnom putu proklizala joj je noga te je došlo do pada. Razlog proklizavanja je to što se na glavni put slijevala kaljuža blata i to između dva groba koja su se nalazila sa strane. Tužiteljica je uslijed pada ozlijedila lijevo rame, svjedok ju je odveo kući jer je žurio na posao, no kasnije je potražila liječničku pomoć, odnosno otišla je liječniku istog dana. Štetni događaj se dogodio oko 18,00 sati, već je lagano padao mrak. Tužiteljica je nosila ravne cipele, hodala je ravno ispred sebe i nisu ništa pričali u tom trenutku, a fotografije na listu 6. i 7. spisa sačinio je svjedok idućeg dana nakon nezgode. Svjedok iskazuje da je i prije i nakon štetnog događaja uočio da dolazi do slijevanja vode na glavni put, kao i da se voda slijeva čitavim putem preko glavne ceste.

11. Tužiteljica saslušana kao stranka navodi da se predmetnog dana vraćala prema glavnom izlazu, hodala je po glavnom putu ispred svog sina, a bilo je oko 18,00 sati, vrijeme suho i vani lagani sumrak. Nije se vidjelo da je na jednom dijelu glavnog puta toliko blata, niti da je na tom dijelu toliko sklisko. Noga joj je upala u blato i zbog toga je pala i ozlijedila rame. Nosila je niske cipele i pažljivo hodala, međutim kasnije je utvrdila da je tamo stalno blatni nanos, pa čak i kada je suho vrijeme, jer se slijevanje ne stigne do kraja posušiti. Vratila se kući da se opere od blata, i iste večeri otišla je u Kliniku za traumatologiju. Prošla je dvije operacije ramena, jer je rame ne samo iščašeno, već su bile popucale i tetive. Usprkos operacijama zaostala joj je slaba pokretljivost lijevog ramena, ono ju stalno boli, oslabljena joj je snaga, ne može si ni počešljati kosu, ni izvaditi tanjure iz gornjih ormarića, odnosno uopće se ne može služiti rukom iznad razine ramena. Nakon nezgode bila joj je potpuno mobilizirana ruka, nije ništa mogla sama, pa su joj ukućani pružali pomoć oko kućanskih poslova, pa čak i odijevanja i pranja. Prije nezgode lijeva ruka joj je bila potpuno zdrava, imala je punu snagu i sve je s njom mogla. Prošla je fizikalne terapije, ali rečeno joj je da one baš ne koriste, odnosno da trajnog poboljšanja neće biti.

12. Sud je poklonio vjeru iskazima tužiteljice i svjedoka kao uvjerljivim, životnim i logičnim, pri čemu se navedeni iskazi podudaraju s opisom mjesta štetnog događaja iz tužbe te stanjem utvrđenim na očevidu.

13. Očevidom provedenim dana 10. srpnja 2024. na Gradskom groblju Gornje Vrapče tužiteljica je pokazala mjesto pada i način kretanja glavnom cestom unutar groblja prema glavnom ulazu. Sud je na uviđaju utvrdio da su na sredini glavne ceste unutar groblja postavljeni žlijebovi od betona koji su na mjestu pada prekinuti šahtom, a oko šahta je uzvišeni dio kroz koji se voda ne može saliti u šaht. Tužiteljica je navela, i svjedok potvrdio, da je područje oko šahta bilo puno vode i blata, te su pokazali pristup između dva prilazna groba koji je na kosini i voda se slijevala, ali nije imala kuda oteći. Sud je također utvrdio da je na mjestu pada i danas asfalt svijetlije boje iako je unazad deset dana od uviđaja bilo sunčano i suho vrijeme.

14. Konačno, uvidom u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je da je tužiteljica zadobila dislokaciju iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata ramenog pojasa, do čega je došlo padom.

15. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je u dovoljnoj mjeri dokazano da je do nastanka štetnog događaja došlo jer je tužiteljica, krećući se glavnom cestom unutar groblja prema glavnom ulazu u sklopu Gradskog groblja Gornje Vrapče, pala jer joj je noga upala u blatni nanos. Također sud nalazi utvrđenim da su betonski žlijebovi, koji su postavljeni po sredini glavne ceste unutar groblja, upravo na području oko šahta povišeni, zbog čega se slivne vode od padalina ne mogu kvalitetno sliti u šaht. Konačno sud nalazi utvrđenim i to da se tužiteljica, kao osoba koja je tada imala preko 60 godina, kretala uz adekvatni oprez, međutim zbog blatnog nanosa nije bilo vidljivo da se ispod noge nalazi neravnina.

16. Odredbom čl. 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20) propisano je da se komunalnom djelatnosti, kojom se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, među ostalim smatra i održavanje groblja i krematorija unutar groblja. Nadalje odredbom čl. 60. st. 8. istog zakona propisano je da u komunalnu infrastrukturu među ostalim spadaju i groblja i krematoriji, kao ograđeni prostori zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, prostori i zgrade za obavljanje ispraćaja i pokopa umrlih, pješačke staze te uređaji, predmeti i oprema na površinama groblja, sukladno propisima o grobljima.

17. S obzirom da je osiguranik tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Gradska groblja dakle nadležan za obavljanje komunalne djelatnosti povezane s grobljima i krematorijima, u što svakako spada uređivanje pješačkih staza na način da iste budu očišćene i prikladne za redovnu uporabu, to sud nalazi utvrđenom odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari, a koja se ogleda u propustu održavanja cesta između groblja suhima, odnosno, šahtova u takvom stanju da se u njih normalno odlijeva tekuća voda i da ne dolazi do skupljanja blata u rupama i ulegnućima.

18. Pritom se ističe da je sud očevidom utvrdio da se pad tužiteljice dogodio upravo na glavnoj cesti koja prolazi kroz sredinu groblja i vodi do ulaznih vrata, međutim, čak i da to nije tako, postojala bi odgovornost tuženika ukoliko su i prilazne ceste grobovima zbog propusta u održavanju opasne za redovnu uporabu.

19. Slijedom navedenog sud smatra da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici u cijelosti štetu nastalu propustom njegovog osiguranika.

20. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću. Iz istog proizlazi da je tužiteljica zadobila iščašenje lijevog ramena i prijelom nastavka lijeve lopatice.

21. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, te sekundarni strah i to jačeg intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta osam dana, te manjeg intenziteta narednih 28 dana. Nadalje, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta pet dana, srednjeg 15 dana, te manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 63 dana.

22. Vještak je utvrdio da kod tužiteljice postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti u obimu od 15% u kojem će obimu biti potrebno ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu, što se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena kod dužeg rada lijevom rukom te onemogućenim radom iznad razine ramenog zgloba. Također je utvrdio da je kod tužiteljice zaostala naruženost lakog stupnja zbog ožiljaka u području lijeve nadlaktice koji su vidljivi kada tužiteljica nosi odjeću bez rukava ili je u donjem rublju, a tužiteljici je bila potrebna i tuđa nestručna pomoć u trajanju od ukupno 150 sati.

23. Na tako sačinjen nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora niti primjedbi, a sud ga je u cijelosti prihvatio kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom, pregledom tužiteljice i pravilima medicinske znanosti.

24. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

25. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 6.600,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice, rođene 1959. godine, te je imao u vidu da će zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će joj svakako predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud je pritom cijenio i činjenicu da je kod tužiteljice zaostala i naruženost u vidu ožiljka od operacije, pa stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 6.600,00 EUR kao pravične novčane naknade.

26. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 150 sati. Tužiteljica je za jedan sat tuđe pomoći zatražila iznos naknade od 3,30 EUR, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 497,71 EUR u cijelosti.

27. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 6.600,00 EUR valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 497,71 EUR, što stoga iznosi 7.097,71 EUR, dok je u preostalom dijelu od zatraženih 10.617,82 EUR do dosuđenih 7.097,71 EUR zahtjev tužiteljica valjalo odbiti.

28. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljici je dosuđena kamata od dana podnošenja tužbe, tj. od 11.06.2021, a u smislu čl. 1103 ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete, odnosno ispuniti svoju obvezu.

29. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja tužbe, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već bila prestala. Naime, u smislu čl. 1086 ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze.

30. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

31. Temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, sastav podnesaka od 2.8.2021. i 13.9.2021. (tbr. 8/3) po 50 bodova, sastav podneska od 5.10.2023. (tbr. 8/1) 100 bodova, sastav podneska od 10.2.2023. (tbr. 8/4) 25 bodova, i zastupanje na ročištima 11.1.2023., 25.3.2024., 10.7.2024. i 9.12.2024. (tbr. 9/1) po 100 bodova, ukupno 725 bodova odnosno 1.450,00 EUR. Tužiteljica je sa svojim zahtjevom uspjela u sporu u omejru od 67%, dok je uspjeh tuženika 33%, pa nakon što se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačni uspjeh u sporu od 34%, u kojem omjeru je valjalo umanjiti priznati trošak tužiteljice i dosuditi joj iznos od 493,00 EUR, pri čemu zbog tuženikovog protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe nije bilo uvjeta raspravljati o konačno postavljenom (djelomično povučenom) zahtjevu, već o onom iz tužbe. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 123,25 EUR, trošak vještačenja od 199,08 EUR, trošak očevida od 49,48 EUR i razmjeran dio pristojbe na tužbu i presudu sukladno uspjehu u sporu od po 25,95 EUR, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 916,71 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a. Tužiteljici nije dosuđen trošak podnesaka od 15.6.2021., 24.6.2021., 26.11.2021., 6.5.2022. i 16.4.2024. jer isti nisu bili nužni za vođenje ove parnice.

32. Na tako utvrđeni trošak tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza tuženika na naknadu tog troška dospijeva s danom donošenja presude kao ovršne isprave, sve u smislu čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

U Zagrebu 10. siječnja 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 76,32 EUR 2. tuženiku