Poslovni broj: Us I-1600/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja PĐ iz [adresa], Gorlitz, Spremberger 6, zastupanog po opunomoćenicima Imonu Choudhuryju i Ivani Špehar Janković, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhuryju i Ivana Špehar Janković u Zagrebu, Labinska 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijske postaje Trogir, Put Muline 1, Trogir, radi otkaza kratkotrajnog boravka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda, dana 10. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijske postaje Trogir, KLASA: UP/I-216-04/24-04/480, URBROJ: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024. godine, te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, te je tuženik tužan u roku od 60 dana donijeti novo rješenje sukladno primjedbama i stavovima suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.500,00 eura ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-04/480, URBROJ:511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da se u obrazloženju osporenog rješenja samo navodi da se sukladno odredbi članka 56. stavak 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20,114/22 i 151/22), strancu otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj jer je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. U preostalom dijelu obrazloženja rješenja da se prepisuje iskaz tužitelja te navode i citiraju odredbe Zakona o strancima. Slijedom navedenog da osporeno rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito stoga što je izreka proturječna razlozima rješenja, odnosno što nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a pojedini navedeni razlozi su nejasni i proturječni, te što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi u odnosu na sadržaj isprava; da je u potpunosti nejasno, jer u rješenju o istome nema niti jedne riječi, koja je "svrha" kratkotrajnog boravka" tužitelja, odnosno da je nejasno na koji način, i iz čega proizlazi, da tužitelj svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj, ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravda svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, kako zaključuje tuženik; da je nejasno da koko tuženik zaključuje da tužitelj namjerava turistički boraviti i kako je zaključio da tužitelj nije opravdao svrhu ulaska i boravka, jer osporeno rješenje nema obrazloženja o navedenome; da osim iskaza tužitelja koji nije ispitivan na relevantne okolnosti, pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje; da tužitelj iako je državljanin Ruske Federacije, ima dozvolu za boravak i rad u Europskoj Uniji, odnosno može se slobodno kretati i nastaniti u zemljama Europske Unije, što uključuje i zemlje Šengenskog režima (dakle i Republiku Hrvatsku); da odredba članka 55. stavak 1. Zakona o strancima navodi kako je kratkotrajni boravak onaj boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o šengenskim granicama, a da odredba članka 6. Zakonika o šengenskim granicama propisuje uvjete ulaska državljana trećih zemalja; da tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 6. Zakonika o šengenskim granicama; da tuženik niti ne navodi koji uvjet tužitelj nije ispunio i/ili opravdao iz Zakonika o šengenskim granicama. Slijedom navedenog da je osporeno rješenje nezakonito. Navodi da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja bio površan i ishitren, bez uzimanja u obzir ijedne okolnosti koju je tužitelj eventualno naveo. Predloženo je da se sasluša tužitelja. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 23. svibnja 2024. godine.

2. Opunomoćenik tužitelja je dana 06. prosinca 2024. godine sudu dostavio e- mail u kojem je predložio da se spisi ovog suda navedeni u istom mailu riješe u oglednom sporu, navodeći razloge i opravdanje za navedeni način rješavanja istih spisa.

Sud nije našao razloga da se označeni spisi riješe u oglednom sporu. Naime, člankom 108. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje, ZUS-a je propisano da ako je u pet ili više prvostupanjskih upravnih sporova predmet tužbe iste pravne i činjenične prirode da sud može rješenjem odlučiti koji će predmet riješiti u oglednom sporu, dok će u ostalim predmetima spor prekinuti. Navedena odredba ne obvezuje sud da rješava u oglednom sporu, pa sud u konkretnoj situaciji nije prihvatio prijedlog za rješavanje u oglednom sporu.

3. Tužba tužitelja dostavljena je tuženiku uz rješenje suda od 01. siječnja 2024. godine, kojim je sud tuženika pozvao da dostavi odgovor na tužbu te spis upravnog tijela koji se odnosi na ovu upravnu stvar. Tuženik nije dostavio odgovor na tužbu već samo upravni spis koji se odnosi na ovu upravnu stvar.

4. Osporenim rješenjem tuženika, tužitelju kao stranko državljaninu Rusije, s prebivalištem u [adresa], nositelju putne isprave broj 55 0266429, izdane u mjestu prebivališta, s rokom valjanosti od 06.08.2019. do 06.08.2029. godine, otkazuje se kratkotrajni boravak. Istodobno je određeno da mu se za dragovoljni odlazak određuje rok od jednog dana u kojem je dužan napustiti Republiku Hrvatsku, računajući od prvog dana od dana dostave istog rješenja. Određeno je da tužitelj može ponovo ući u Republiku Hrvatsku kada proteknu 3 mjeseca, računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske. Određeno je da je tužitelj prilikom napuštanja Republike Hrvatske dužan se prijaviti na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske, te je upozoren da u slučaju da ne izvrši rješenje da će se isti prisilno udaljiti u Njemačku.

5. Na ročištu od 10. prosinca 2024. godine zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i podneska od 06. prosinca 2024. godine, vezano za prijedlog opunomoćenika tužitelja iznijet u podnesku, da se predmeti navedeni u podnesku riješe u oglednom sporu. Opunomoćenik tuženika je iskazao da u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Otklonio je tužbeni navod da nije pravilno utvrđeno činjenično stanje odnosno da postoje proturječnosti, kao i navod da navedeni strani državljanin je imao pravo kao stranac boraviti u [adresa] u vezi s člankom 6. Šengenskog ugovora. Istakao je da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao s namjerom obavljanja poslova rada zaštitarske djelatnosti na jednom brodu koji je bio usidren u Trogiru, kako se navodi u rješenju. U odnosu na tužbeni navod da nisu uvažene zakonske odredbe koje se odnose na zaštitu od protjerivanja stranaca, opunomoćenik tuženika je iskazao da su strancu u postupku i kod uzimanja njegove izjave, pojašnjena prava u vezi sa navedenim, a da je strancu posebno izdana obavijest o postupku povrata u kojoj su mu predočena sva njegova prava odnosno mogućnost da se na isto pozove i da iskaže da pripada nekoj od ranjivih skupina, ali da stranac nije koristio navedenu mogućnost.

Sud je na ročištu odbio prijedlog i da se sasluša tužitelja jer je saslušanje ocijenio nepotrebnim, jer je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu se može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja tužitelja.

6. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 23.svibnja 2024.godine, te se pregledao cjelokupni spis. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/24-04/480, URBROJ: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024. godine, odnosno da li je tuženik zakonito proveo postupak otkaza kratkotrajnog boravka strancu i da li je osporeno rješenje zakonito.

9. Među strankama je sporno da li s obzirom na stanje spisa i spisu priložene isprava tuženik opravdano donio predmetno rješenje, te da li iz spisu priloženih isprava je tuženik pravilno utvrdio da tužitelj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi namjeravanu turističku svrhu i da je tužitelj u Republiku Hrvatsku došao s namjerom obavljanja poslova rada zaštitarske djelatnosti na jednom brodu koji je bio usidren u Trogiru.

10. Tuženik se u osporenom rješenju pozvao na odredbe Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20, 114/22 i 151/22, dalje: ZoS) i to: članak 56. stavak 1. točka. 1, točka 2. točka 3. točka 4, točka 5, članak 56. stavak 2., stavak 3, članak 184. stavak 1., 2. i 3.

Osporeno rješenje, KLASA: UP/I-216-04/24-04/480, URBROJ:511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024. godine tuženik je utemeljio na članku 56. stavak 1. točka 5. Zakona o strancima, uz obrazloženje da državljanin treće zemlje svoj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu.

11. Člankom 56. stavak 1. točka 2.ZoS-a, propisano je da će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka.

Člankom 56. stavak 1. točka 5. ZoS-a je propisano da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da njegov kratkotrajni boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.

Člankom 56. stavak 2. ZoS propisano je da se strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak rješenjem određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.

Člankom 184. stavak 1. ZoS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i kojem odlukom državnog tijela prestaje zakonit boravak donijeti rješenje o povratku, odnosno napuštanju EGP-a.

Člankom 184. stavak 2. ZoS-a, propisano je da će se rješenjem odrediti rok u kojem je državljanin treće zemlje dužan napustiti EGP, te prisilno udaljenje ako ne napusti EGP- u određenom roku.

Člankom 184. stavak 3. ZoS-a, propisano je da će se prilikom određivanja roka napuštanja EGP-a, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir i osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti duže od 30 dana.

12. U spisu kojeg je sudu dostavio tuženik (bez odgovora na tužbu), uz predmetno osporeno rješenje od 23. svibnja 2024. godine priložene su slijedeće isprave: - zapisnik o uzimanju izjave od navedenog stranog državljanina sačinjen 23. svibnja 2024. godine u prostorijama PP Trogir; - obrazac - obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći i obrazac - obavijest o postupku povratka.

13. Iz navedenog je zaključiti da je tuženik predmetno rješenje temeljio jedino na izjavi navedenog stranog državljanina danoj na zapisnik kod tuženika dana 23. svibnja 2024. godine. Drugih dokaza iz kojih bi bilo vidljivo da tužitelj svoj boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, nema priloženo u spisu kojeg je tuženik dostavio sudu.

14. U izjavi danoj na zapisnik kod tuženika tužitelj je među ostalim izjavio da je po dolasku u Trogir išao na jedan brod a da je u Trogir došao na poziv jedne zaštitarske tvrtke, radi dogovora za posao, ali s obzirom na kratki vremenski period koji je proveo na brodu da nije dogovorio uvjete rada; da je poradi rata u Čečeniji u Njemačku stigao sa obitelji 2014. godine, gdje i sada živi.

15. Iz navedene izjave tužitelja se ne može zaključiti da je on od strane policije zatečen u radu zaštitara na brodu, već je iz Izjave vidljivo da je na brodu bio radi dogovora oko uvjeta rada, te da nije postignut dogovor oko uvjeta rada. Iz navedene izjave bi se nadalje (u nedostatku drugih dokaza), također moglo zaključiti da je tužitelj htio dogovoriti uvjete rada, te u slučaju dogovora oko uvjeta rada eventualno i početak rada, koji se nije morao se desiti odmah, već se početak rada mogao desiti i naknadno. Dakle, iz navedene izjave se ne može zaključiti na koji način tužitelj svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu. Sud ne isključuje mogućnost da tuženik raspolaže i drugim dokazima tj. ispravama pribavljenim u provedenom postupku u vezi boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj, a kojima bi se dokazivalo da tužitelj svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu. Međutim, takve dokaze tuženik nije priložio spisu kojeg je dostavio Sudu. Sud odluku donosi temeljem stanja spisa. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da dokazima priloženim u spisu kojeg je tuženik dostavio sudu, se nije u potpunosti na jasan način dokazalo da je tužitelj u navedenoj situaciji svoj turistički boravak u Republici Hrvatskoj koristio protivno svrsi boravka.

16. Pored navedenog, tužitelj se u obrazloženju rješenja poziva na odredbu članka 184. stavak 3. ZoS-a kojom je među ostalim propisano da se rješenjem o napuštanju državljaninu treće zemlje određuje rok u kojem će to učiniti s time da taj rok ne može biti kraći od sedam niti duži od 30 dana.

Međutim, suprotno navedenoj odredbi u izreci osporenog rješenja određen je rok od jednog dana u kojem je tužitelj bio dužan napustiti Republiku Hrvatsku. S obzirom na navedeno osporeno rješenje ne može se ocijeniti zakonitim.

17. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tj. odlučiti kao u izreci presude.

18. U postupku nakon ove presude tuženik će s obzirom na izloženo stanje spisa provesti novi postupak te u novom rješenju otkloniti utvrđene nepravilnosti i iznijeti sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano. Tužitelju je priznat trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura koji se odnosi na trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu, za svaku radnu u iznosu po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %, ukupno 2.500,00 eura. Navedeni iznos troška je priznat jer su troškovi opravdani, a sve sukladno stavu 3. članka 144. ZUS-a i Tarifi, obzirom da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, pa je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 10. siječnja 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka čl. 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA

- opunomoćeniku tužitelja, Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhuryju i Ivana Špehar Janković u Zagrebu, Labinska 10,

- tuženiku, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir, Put Muline 1, Trogir,

- u spis.