REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-64/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužiteljice HČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]/2, po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv prvotuženika VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. Šibenik i drugotuženika WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. zastupanog po punomoćniku Slavku Baotiću odvjetniku iz Županje, nakon održane i zaključene glavne rasprave 29. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi naknade štete, a presude javno objavljene 10. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. i drugotuženiku WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. da solidarno tužiteljici HČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]/2, isplate iznos od 3.562,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatama počevši od 26. studenog 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 307,63 EUR-a.

III. Nalaže se prvotuženiku VODICE DOM GRADNJA d.o.o. OIB:92093408760 A. Starčevića 21. i tuženiku WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. da solidarno tužiteljici HČ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]/2. naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.342,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako se dana 5. listopada 2021. u mjestu Dražice kod Ražnja, Šibensko-kninska županija, dogodila nezgoda kada je tužiteljica sa svojim suprugom, nogostupom uz more prolazila pored stambene građevine u izgradnji na br. 2.B. kč. br. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo EČ i HČI, da bi na tužiteljicu pala željezna ograda kojom je bilo ograđeno gradilište i to tako da je vrh ograde pao tužiteljici na desnu nogu. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda najprije upućena u Opću bolnicu Šibensko-kninsku, a po tome prevezena u Opću bolnicu dr. Josip Benčević gdje je nastavila liječenje. Prije podizanja tužbe tužiteljica je zatražila nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Dragutina Križanović, koji je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do nastupa teške tjelesne ozljede, kao i da je mehanizam nastanka ozljede moguć od pada metalne ograde. Liječnik vještak utvrdio je da je kod tužiteljice došlo do prijeloma glavice V-zastopaljne kosti desnog stopala, zbog čega je tužiteljici ordinirana gipsana udlaga, te hod uz pomoć štaka, te uporaba medikamenata za bolove. Nakon skidanja gipsane udlage kod tužiteljice je i dalje ostao hematom te otok desnog stopala, a ista nije u mogućnosti uslijed nastalih posljedica obavljati dotadašnje poslove, uključujući i vožnja automobila, počevši od dana nezgode pa do danas. I-tuženik osiguran je kod II-tuženika policom osiguranja od odgovornosti. Prije podizanja tužbe tužiteljica se obratila tuženima za pokušaj mirnog rješenja ove pravne stvari, u čemu se nije uspjelo te stoga tužiteljica temeljem odredbe čl. 52. stav 2. ZPP i čl. 1100. ZOO podiže tužbu. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahjtev podneskom od 27. lipnja 2024. s obzirom na nalaz i mišljenje tužiteljica specificira svoje potraživanje te smatra da joj na ime pravične novčane naknade pripada ukupno iznos od 3.869,88 EUR i to

- za pretrpljene bolove jakog intenziteta (2x98,21)……………196,42EUR

- za pretrpljene bolove srednjeg intenziteta (7x58,40)…………408,80EUR

- za pretrpljene bolove lakog intenziteta (30x18,58)……………557,40EUR

- za pretrpljeni strah jakog intenziteta (1x98,21)………………..98,21EUR - za pretrpljeni strah srednjeg intenziteta (3x58,40)…………..175,20EUR

- za pretrpljeni strah lakog intenziteta (20x18,58)……….…..371,60EUR

- za umanjenje životne i radne aktivnosti…………………1.000,00 EUR

- za tuđu njegu i pomoć (120h x 6,64)……………………..796,80EUR

- za trošak dopremanja automobila iz Dražica do [adresa] po drugoj osobi……………………. 265,45EUR

2. U odgovoru na tužbu prvootuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Ističe se i prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu. Navodi kako iz tužbe i dokaza uz tužbu uopće ne proizlazi kako bi postojala bilo kakva odgovornost prvotuženika za štetu, odnosno da ne postoje niti materijalni niti personalni dokazi da je tužiteljica zadobila ozljede baš padom ograde koju bi navodno postavio prvotuženik. Nadalje, nitko od djelatnika tuženika nije vidio niti čuo da bi se dogodila opisana ili druga nezgoda toga dana. Tuženik je u cijelosti osigurao gradilište na zakonom propisan način. Nadalje dodaje da ne stoji tvrdnja iz izjave tužiteljičina supruga da bi navodno djelatnici tuženika vidjeli predmetnu nezgodu i odbili pomoći tužiteljici.

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik navodi kako čini nespornim da je tužiteljeva strana komunicirala s drugotuženikom u izvansudskom postupku, ali je zbog nedokazanih činjenica, zahtjev za naknadu štete odbijen. Isto tako je riješeno od strane drugostupanjske komisije jer su se prigovornim navodima ponavljale sporne okolnosti i nedokazane činjenice kojim bi na bilo koji način prvotuženik, a onda i drugotuženik kao osiguratelj, bili odgovorni za moguće ozljede na koje se poziva historijat tužbe. Prema informacijama koje je osiguranik i ovdje prvotuženik dao drugotuženiku, nije došlo do padanja zaštitne ograde. I sama tužiteljica se poziva na radnike koji su po njenim riječima samo promatrali kako se ona ozljedila. Navodi kako bi bilo nelogično bi bilo tko gledao nastradavanje treće osobe i to na gradilištu na kojem se nalazi promatrači, a da ne bi pružili pomoć unesrećenoj, ovdje tužiteljici. Osim protivljenja tužbenom zahtjevu za neimovinsku štetu, drugotuženik ukazuje i na neutemeljenost tražbine za imovinska traženja, posebice prijevoz vozila. Prijevozno sredstvo je svakako moralo se dovesti u mjesto prebivališta, a ne prihvaća se navod da suprug tužiteljice koji ima vozačku dozvolu, to nije mogao napraviti. Svakako se predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neutemeljenog

U odnosu na končano postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja tuženik je naveo Iako je broj dana malo veći od stručnog prosjeka, prihvaća se dio mišljenje vještaka koji se odnosi na trajanje bolova i straha, kao i na smanjenje životnih aktivnosti. Ovaj tuženik smatra da nije ekonomično dokazivati kraće trajanje ove vrste posljedica, odnosno manji postotak aktivnosti. Međutim, tuđa njega i pomoć je neumjereno visoko određeno. Sudski vještak smatra da je tužiteljica trebala tuđu pomoć i to četiri sata kroz dvadeset dana po stradavanju, a onda kasnije još dva sata u dodatnih dvadeset dana. Ovo se ne može prihvatiti i tu drugotuženik prigovara. Zaključak nije izveden unutar pravne struke koja zastupa tuženika, već je utemeljen na medicinskoj potpori i vještacima koji kao vanjski suradnici rade objektivno za tuženika. Realna potreba za tuđom pomoći je bila dva sata dnevno u deset dana po stradavanju. Tuženik je na pripremnom ročištu iznio svoje stavove, prije svega protivljenje čitanju ovjerenih izjava navodnih očevidaca nesreće. Ona se nije dogodila na opisani način, a što će potvrditi i zaposlenici prvotuženika koji su došli na mjesto nesreće odmah po stradavanju tužiteljice. Ograda je bila uredno postavljena i na svojem mjestu. Saslušavati supruga tužiteljice je već dopušteno, ali ovaj iskaz ne može se smatrati objektivnim zbog istih interesa kao što ima i tužiteljica. Tuženik je primio i novouređeni tužbeni zahtjev tužiteljice. On je previsoko i nerealno postavljen. Traženje cijene sata rada za tuđu pomoć u iznosu od 6,64 je nepoznato sudskoj praksi. Stavovi suda su da se ovaj vid štete može utvrđivati na novčani iznos od 4,00 eura po jednom satu. Ne priznaje se nit račun prijevoza vozila tužiteljice. Ona je imala supruga koji je vozač i zasigurno se mogao izbjeći ovaj način vraćanja vozila u Slavoniju.

4. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu, a koji prigovor je sud odbio rješenjem na pripremnom ročištu od 10. lipnja 2024. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije, evidentno je da je kod tužiteljici došlo do teške tjelesne ozljede i da tužiteljici temeljem čl. 52. stav. 2. Zakona o parničnom postupku pripada pravo podići tužbu u mjestu prebivanja pred mjesnim sudom, kako je i postupila, tako da je ovaj prigovor odbijen kao neosnovan. Naime, prema čl. 52. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" , 91/1992 , 112/1999

, 129/2000

, 88/2001

, 117/2003 , 88/2005

, 2/2007 , 96/2008 , 84/2008 , 123/2008 , 57/2011 , 25/2013 , 89/2014

, 70/2019 , 80/2022 , 114/2

, 155/2023 , dalje u tekstu: ZPP ) ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. ovog članka i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku pročitao izvješće o postupanju MUP PU Šibensko-kninske PP Šibenik s ispostavom Primošten od 6. prosinca 2021., izjavu KČ od 22. prosinca 2021., medicinsku dokumentaciju na listu 13-17 spisa, nalaz vještaka Dr. Dragutina Križanovića, Odštetni zahtjev na listu 22 spisa, Očitovanje Wiener osiguranja od 10. siječnja 2021., Očitovanje Wiener osiguranja od 20. prosinca 2021., policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00057847, kaznenu prijavu podnesenu ODO Šibenik od 9. ožujka 2022., rješenje o odbačaju kaznene prijave Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-154/2022 od 25. ožujka 2022., medicinski kartom tužiteljice, pribavljen je i pročitan spis Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-154/2022, pribavljena i pročitana je dokumentacija zaprimljena od MUP PU Šibensko-kninske PP Šibenik s ispostavom Primošten na listu 193 – 209 spisa, izvršio uvid u fotografije na listu 11 spisa,13, 14, 221-224 spisa, proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, svjedoka AČ, TČ i FČ, te proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. MČ

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno naknade štetu koju je pretrpjela kada joj se dana 5. listopada 2021. dogodila nezgoda na način da je pala željezna ograda kojom je bilo ograđeno gradilište i to tako da je vrh ograde pao tužiteljici na desnu nogu. Nesporno je u ovom postupku da je prvotuženik Vodice dom gradnja d.o.o. bio izvođač radova na gradilištu gdje se nalazila ograda za koju tužiteljica tvrdi da joj je pala na nogu. Nesporno je da je tužiteljica zadobila ozljede 5. listopada 2021. Sporno je u ovom postupku da li je tužiteljici šteta nastala na opisani način, tj. da li je do štetnog događaja došlo na način da joj je pala ograda na nogu, pa je time sporna i osnova, tj. odgovornost prvotuženika i drugotuženika kao osiguravatelja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti.

8. Od Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku zatražen je spis broj: KP-DO- 154/2022 te je isti pročitan. U navedenom predmetu doneseno je rješenje broj:

KP-DO-154/2022 od 25. ožujka 2022. kojim je temeljem čl. 206. st. 5. u svezi s čl. 4. i 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava protiv NČ i trgovačkog društva Vodice Dom gradnja d.o.o. zbog kaznenog djela iz čl. 222. st.1 , 2. i 3 u svezi st. 1. i čl. 215. st. 3. i 1. Kaznenog zakona. U obrazloženju navedenog rješenja navedeno je kako obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja nije moguće sa sigurnošću zaključiti kako je oštećena DČ predmetnu ozljedu zadobila upravo padom predmetne ograde, na način kako opisuju ona i suprug.

9. Iz iskaza svjedoka AČ proizlazi kako je on dana 5. listopada 2021. u mjestu Dražice u prijepodnevnim satima zajedno sa tužiteljicom, svojom suprugom šetao pse i kada su došli do objekta u izgradnji koji je bio zaštićen metalnom ogradom, u jednom trenutku ta ograda pada na desnu nogu supruge i ona plače od bolova, ostavlja suprugu na tom mjestu jer nije mogla hodati i odlazi nedaleko do njihove vile, ostavlja pse i uzima auto kako bi suprugu odvezao na hitni prijem. Do njegovog dolaska ponovno do supruge radnici na radilištu su podigli ogradu i učvrstili je s kamenjem. Kontaktirao je izvođača radova na način da mi se javila tajnica i zamolio ju da mu se javi odgovorna osoba, međutim isti se nije ni javio. Rekao je da mu se javi u roku od 2-3 sata jer u protivnom će sve prijaviti policiji. Radnike koji su bili na gradilištu zamolio je da učvrste ogradu zbog jakog vjetra, a ima iskustva u tome jer je i sam građevinac. Njegova supruga je bila udaljena od ograde manje od 2 metra, a ograda je visoka 2m i kako je supruga u tom trenutku vodila brigu o psima ograda joj je pada na stopalo. Zbog poslovnih obveza on u Ražanj dolazi svojim automobilom, a supruga svojim tako da je on morao u [adresa] vratiti svoj automobil i suprugu a po njezin automobil su došli sin i zet. Na liječničke preglede je ispočetka vozio suprugu on, a kasnije i taxi služba i ponekad netko od djece. Nakon ozljede tužiteljica nije mogla hodati pa ni obavljati kućanske poslove, ići na posao i pomoći joj oko odijevanja. Pomagali su joj svi ukućani i čistačica koju angažiramo jednom tjedno, a tada je dolazila i više puta. Ogradu je opisao da je 2x2 metra, ima nogare, i to jednu cijev s tim da nogari nisu imali utege i dijelovi ograde su bili osigurani kamenjem i naslonjeni jednim na druge, a ne i povezani. Inače ih ne treba povezivati ako su na utezima, a s obzirom da nisu bili trebalo ih je povezati. Nije pao samo jedan element ograde nego je vjetar srušio više elemenata koji je srušio ogradu. Ističe da su neki elementi ograde imali utege, a neki nisu. Kretali su se sredinom ulice, a na tom dijelu je cesta široka 3,5m do 4m, a oni su bili od ograde 1,5m do 1,60m, možda i do 2m, dovoljno blizu da kad ograda padne da padne na nogu. Šetali smo se oko 9 do 10 sati prijepodne. Platio je gorivo i cestarinu za automobil kojim su se vozili njegov sin i zet kako bi sin mogao dovesti automobil natrag u [adresa] a istima je platio naknadu s obzirom da su zaposleni i morali su uzeti slobodan dan kako bi prevezli automobil u [adresa]. Ne sjeća se koliku naknadu im je dao. Kada se vratio s automobilom do mjesta nesreće, ograda je bila dignuta i on je radnicima objašnjavao da moraju elemente povezati kada nemaju utege, a nakon toga mi je netko s gradilišta opsovao i on je sam otišao sa suprugom u Šibensku bolnicu.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista 5. listopad 2021. šetala pse sa suprugom i puhalo je jako jugo, povodac sa psom je držala u desnoj ruci i u jednom trenutku je vidjela da ograda pada, povukla je psa, a očito i napravila pokret tijelom i izmakla se, međutim ograda joj je pala na desno stopalo. Nakon što je njezin suprug otišao po automobil, ona je nekako uspjela spuziti do mora koje je od mjesta pada udaljeno 2-3m i to na stražnjici i uz pomoć ruku, a radnici koji su sve to vidjeli nisu došli pomoći. Jedan ju je samo pitao jeli je jako udarilo. Nakon nezgode automobil nije mogla voziti oko 2,5 mjeseca, nije ga ona vratila u [adresa] nego sin i zet i zbog oteknuća noge nije mogla nositi drugu obuću osim širih čizama a nakon toga japanke. Više ne može nositi cipele s visokom potpeticom, a inače prije nezgode nosila je visoke potpetice i imala puno cipela na visoku petu. Ne može se očitovati o visini naknade koju je njen suprug dao sinu i zetu za prijevoz automobila do [adresa] u smislu cestarine i gorive, te kako je suprug rekao te njima osobno naknadu jer taj dan nisu radili. Bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć po ozljeđivanju, nije se mogla sama istuširati, a i za sve drugo joj je bila potrebna pomoć. Tužiteljica pojašnjava da su se u poslijepodnevnim satima javili policiji samo iz razloga što su ostavili dovoljno vremena izvođaču da im se javi i da upozore što sve treba napraviti da ograda ne bi pala i na druge ljude posebice djecu. Kako se izvođač nije javio, prijavili su događaj policiji upravo iz razloga da se nekome ne ponovi što i njoj.

11. Iz iskaza svjedoka TČ proizlazi kako on 5. listopada 2021. nije bio tu, on je došao idući dan na mjesto gdje se nalazi ograda, gdje se navodno dogodio štetni događaj, 10 minuta nego što je došla policija. Ogradu je zatekao kako je u istom stanju, kako stoji i kako je sve u redu. Napominje kako je ograda bila dodatno zavezana. Tada a policija pitala tko je odgovoran na ovom gradilištu i što je bilo s ogradom, da su oni došli jer je ograda na nekoga pala, a meni je to tada bio prvi glas o tome. Tada je sišao FČ, te je on s njima obavio razgovor. U vezi ograde naveo je da je ista bila stavljena u original stope koje su betonske, širine 80 x 20 cm otprilike, od aluminija i jedan ram je težak 5 do 6 kg. Ne zna da li je taj dan kada se dogodila nesreća puhao vjetar, ali ograda je postavljena na način da i kada puše jugo ista ne može nikako pasti prema cesti, već bi eventualno pala prema kući. Postolje je bilo isto, nitko nije ništa micao niti popravljao. Nitko nije bio na gradilištu od dana kada je on otišao s gradilišta do idućeg dana kada se vratio. Tvrtka je 5. listopada radila na gradilištu i radnici su se nalazili na gradilištu i svi radnici govore hrvatski jezik. On je taj dan bio u Vodicama ili Murteru, a došao je 6.10. između 9,00 i 10,00 sati ujutro. Imaju zaposlenu tajnicu, a njega osobno nije zvala niti mu je prenijela informacije o navedenom događaju. O ogradi navodi da je ista aluminijska, 2,5 m širine i oko 2 m visine sa sitnom žicom a betonski stupovi su bili položeni na podlogu, nisu bili ukopani u zemlju, niti su bili vezani betonom.

12. Iz iskaza svjedoka FČ proizlazi kako se on taj dan 5.listopada 2021. nalazio na gradilištu, bio je na katu i oko 10,00 sati došao je neki čovjek sa autom. Izašao je iz auta i pitao je jel možemo sići dolje. On mu je rekao da će sići kada završi povezivanje, bio je neugodan derao se i vikao da će tužiti jer je ograda pala i ženi mu slomila nogu. Kada je sišao dolje i vidio je da ograda stoji kako je inače i stajala, na gradilištu je bilo 4 radnika, te i ostali radnici su se čudili što on hoće. Nitko mu od radnika nije u razgovoru spominjao neki pad ograde. Kada je pogledao prema dole vidio je da neka žena sjedi u autu. Zna da je taj dan puhao vjetar. Nikada se nije dogodilo da bi ograda pala zbog vjetra. Ograda je bila učvršćena u betonskim nosačima te dodatno sa željeznim tiplama učvršćena u stijenu, a bila je zavezana žicom a ta žica je bila povezana sa spomenutom željeznom tiplom (tondin). Kada je došao i vidio ogradu, navodi da ista nije micana, sve je stajalo isto. Koliko je njemu poznato nitko od radnika nije komunicirao s gospodinom koji je došao, te kako su svi stupovi od ograde bili stavljeni u betonske nosače, ni jedan nije bio fiksiran kamenjem. Dodao je kako je policajac došao idući dan, te su on i TČ dali izjavu, on je s policajcem otišao do ograde te i policajac komentirao da mu nije jasno da je to uopće palo. Svjedoku su se predočile fotografije priložene sudskom spisu na listu 221 i 222, i isti je naveo da je to takva ograda i nosači su takvi, originalni za tu ogradu.

13. Medicinski vještak dr. MČ u svom nalazu i mišljenju navodi da iz spisa proizlazi da je tužiteljica nastradala na način da joj je teški predmet pao na stopalo. Nakon ozljeđivanja pregledana je u kirurškoj ambulanti Bolnice u Šibeniku gdje su utvrđene ozljede: Prijelom glavice pete kosti donožja desnog stopala. RTG snimke pokazale su prijelom glavice pete kosti donožja i postavljena je imobilizacija desnog stopala. Propisane su štake za rasteretni hod, bez opterećenja desnog stopala, te preporučena kontrola traumatologa. Redovito je potom kontrolirana kod traumatologa i radiologa. Na prvoj kontroli 13.10.2021 prefiksira se imobilizacija i preporuči dalje hod sa štakama uz opterećenje do granice boli, analgetike te kontrolu za 9 dana. Na kontroli 22.10.2021 opisuje se poboljšanje i ukloni imobilizacija. Tužiteljica se 23.11.2021 javila na kontrolu ortopedu koji opisuje diskretnu otečenost stopala te bolnost u području glavice pete kosti donožja. RTG snimka je pokazala prijelom u fazi zarastanja, bez dodatnih komplikacija ili pomaka ulomaka. Preporuči se udobna obuća, oblozi, analgetici te kontrola za 6 tjedana. Tužiteljica se više nije javljala na pregled zbog predmetne ozljede te se liječenje tužiteljice može smatrati završenim krajem studenog 2021. Dana 25.6.2024 pregledao sam tužiteljicu i iz razgovora saznao da trpi povremene bolove u stopalu pri dužem stajanju, dužem hodanju, uspinjanju uz stepenice, te pri promjeni klimatskih uvjeta okoline. Tužiteljica više ne može nositi cipele s visokom potpeticom jer se bol tada pojačava. Nema umanjenja funkcije zglobova stopala. Peta kost donožja stopala (metatarzalna kost) služi kao oslonac na vanjski dio stopala, sudjeluje u formiranju svoda stopala, nema dinamičku funkciju osim amortizacije pritiska kod hoda i stajanja na jednom mjestu. Navedene ozljede koje je tužiteljica zadobila na opisani način mogu se uzročno-posljedično povezati s predmetnim ozljeđivanjem padom teškog tereta na stopalo. U mišljenju vještak navodi kako je tijekom liječenja nakon ozljeđivanja u predmetnom događaju koji je tužiteljica doživjela 5.10.2021.g, utvrđene su gore navedene ozljede koje se kvalificiraju kao obična teška tjelesna ozljeda. Tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 30 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada tereta na stopalo, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 24 sata, potom strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana, te slabog intenziteta kroz 20 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije na koje je upozorena. Zbog potrebe mirovanja i tijekom nošenja imobilizacije te neposredno po skidanju imobilizacije bila joj je potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 20 dana, te 2 sata dnevno kroz 20 dana. Pomoć se odnosi na pribavljanje živežnih namirnica, vožnju automobilom, obavljanje uobičajenih fizičkih poslova u kućanstvu i obitelji, odlaske na kontrolne preglede, održavanje higijene. Tužiteljica je 17 dana bila imobiliziranog stopala, hodala sa štakama te se nije mogla poslužiti. Temeljem navedenog i nakon pregleda, mišljenja sam da se kod tužiteljice, zbog povremenih bolova pri opterećenju stopala i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline kada trpi bolove u području vanjske strane stopala, radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u visini od 3% (tri posto). Tužiteljica svakodnevno ulaže pojačane napore pri oslanjanju na desno stopalo pri fizičkim naporima, stajanju, hodanju na duže relacije, pri uspinjanju uz stepenice i sl. 14. Prvotuženik je u odnosu na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka iznio primjedbe u podnesku od 31. srpnja 2024. navodeći kako nije jasno kako je vještak došao do prethodno navedenih zaključaka obzirom da iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da se radilo o tako teškoj ozljedi i toliko intenzivnim bolovima da tužiteljica nije mogla funkcionirati bez analgetika. Nadalje, tuženik prigovara i postotku utvrđene visine trajnog umanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 3% smatrajući da je taj postotak neosnovano visok te da nije u skladu s težinom ozljeda i stvarnim stranjem oštećenika. Također, tuženik navodi da je nalaz i mišljenje vještaka nedovoljno utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, objektivnim parametrima te orijentacijskom kriteriju Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete. Iz svih navedenih razloga, tuženik smatra da nalaz i mišljenje vještaka dr. MČ nisu utemeljeni na činjeničnom stanju i stoga prigovara istom.

15. Stalni sudski vještak dr. MČ, saslušan na raspravi gdje je dao nalaz i mišljenje i odgovorio na primjedbe pvotuženika naveo je kako se radi o kvalifikaciji ozljede koja je prijelom pete kosti donožja stopala definira kao običnu tešku tjelesnu ozljedu. Tuženik se upušta u jačinu bolova pojedine osobe, a bolovi su subjektivna kategorija te nitko ne može cijeniti subjektivni odjeća boli druge osobe. Zato postoje vještaci da procijene da li je bol i ostali vidovi štete mogu trajati toliko koliko je opisano u med. dokumentaciji. Tužiteljica se liječila relativno kratko, tj. mjesec i pol dana, a nema sumnje da su tegobe toliko trajale, tj. nema preuveličavanja bolova od strane tužiteljice. Tužiteljica trpi bol pri osloncu na stopalu, pri hodu uz stepenice, ljestve, vožnji bicikla, dužem stajanju, propinjanju na prste, te minimalno pojačane napore u visini od 3% da u svakom trenutku i pri svakom koraku savlada tu bol i izbjegne opterećenje koje uzrokuje tu bol. Nadalje, u periodu od mjesec i pol dana nije mogla upravljati automobilom prvih tri tjedna nošenja gipsane čizme, a kasnije još uvijek zbog kontinuiranih bolova. I sada kada upravlja automobilom ona papučicu gasa i kočnice pritišće na način da izbjegne bol u stopalu. Stoga nema razloga za promjenu bilo kojeg vida štete. U odnosu na primjedbe drugotuženika koje se odnose na tuđu pomoć i njegu naveo je kako tuđa pomoć kroz 4 sata dnevno je bila potrebna dok je tužiteljica nosila gipsanu čizmu i morala hodati sa štakama bez opterećenja stopala i nije mogla obavljati svoje kućne obveze, održavati higijenu bez pomoći druge osobe. Nakon skidanje i imobilizacije još uvijek je koristila štake i zbog bolova u stopalu nije mogla obavljati obveze pa joj je bila potrebna pomoć dr. osobe sada 2 sata dnevno kroz sljedećih 20-tak dana. Uvidom u zdravstveni karton od 23.2.2006. do 14.6.2024. utvrdio je dana 21.6.2021 tužiteljica se javila dr. opće med zbog bolova u stopalu zbog čega je bila upućena na pregled kod ortopeda u bolnicu Sv. Duh. Deset dana ranije 16.6. je učinjena rengenska slika oba stopala. Tužiteljica danas izjavljuje da je bila planirana operacija H na palcu desnog stopala, što predstavlja deformitet koji se inače ortopedski rješava. Od dana 13.10,.2021. vode se podatci o predmetnoj nesreći uvidom u zdravstveni karton nisam pronašao traumu niti jednog stopala do datuma nesreće 5.10.2021. Bolest stopala tužiteljice u vidu deformititeta palca ne uzrokuje bol u području pete kosti donožja stopala, te nije mogao uzeti u obzir kod procijene bolova. Nije se mogao očitovati zašto ranije nije kvalificirana težina ozljede i napisana crvena prijava policiji jer se tužiteljica o javila isti dan na pregled u Šibensku bolnicu gdje je utvrđena ozljeda u vezi prijeloma pomoću RTG aparata, te je imobilizirana, a ne znam razloge zašto ozljeda nije možda kvalificirana kao teška. Kod tužiteljice je verificirana ozljeda u vidu prijeloma jer se žalila na bol nakon što je na stopalo pao težak predmet. Uvidom u prvi nalaz opisuje se oteklina desnog stopala, krvni podljev i bol pri pritisku stopala u području pete kosti.

16. Iz iskaza svjedoka TČ proizlazi kako je tvrtka je 5. listopada radila na gradilištu i radnici su se nalazili na gradilištu. Međutim, tuženik nije predložio kao svjedoke niti naveo imena radnika koji su zaista bili na gradilištu kako bi se isti ispitali kao svjedoci i opovrgnuli ili potvrdili navode tužiteljice i tuženika. Naime, svjedok TČ se dana kada se nesreća dogodila nije niti nalazio na mjestu događaja, te nema neposredna saznanja o nesreći. Dok svjedok FČ također nema neposredna saznanja o događaju niti je očevidac istog. Međutim, u svom iskazu isti je potvrdio kako je svjedok AČ došao oko 10,00 sati sa suprugom koja se nalazila u automobilu i naveo kako se dogodila nesreća i da je ograda pala supruzi na nogu.

Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, kao i svjedoka AČ koji je očevidac samog događaja, ovaj sud smatra iste istinitima i uvjerljivima te su isti u suglasnosti sa ostalim dokazima u spisu, a prvenstveno s zapisnikom o kaznenoj prijavi, a tužiteljica je isti dan otišla na pregled u Šibensku bolnicu gdje je utvrđena ozljeda u vezi prijeloma pomoću RTG aparata, te je imobilizirana. Naime iz nalaza Opće bolnice Šibenik od 5. listopada 2021. u istom je također navedeno da pacijentica dolazi zbog pada željezne ograde na desno stopalo. Nadalje, u nalazi i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. MČ navedeno je kako navedene ozljede koje je tužiteljica zadobila na opisani način mogu se uzročno-posljedično povezati s predmetnim ozljeđivanjem padom teškog tereta na stopalo. Stoga uzimajući u obzir navedeno, ovaj sud smatra da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo upravo na način kako je ista navela. Nije logično ni životno da bi tužiteljica za navedeni događaj podnosila kaznenu prijavu i izlagala se postupku navodeći lažne činjenice, kao niti njezin suprug AČ. Činjenica da je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku odbacilo kaznenu prijavu uz navedeno obrazloženje, nije niti može biti presudno za ovaj parnični postupak i utvrđivanje odgovornosti tuženika. Naime, iz kaznenog spisa dostavljenog od Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku i uvidom u rješenje o odbačaju kaznene prijave broj: Kp-Do-154/2022 od 25. ožujka 2022. vidljivo je kako je navedena odluka zakonita i donesena sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku i ovlasti državnog odvjetništva i odnosi se samo na odluku o podnesenoj kaznenoj prijavi za prijavljena kaznena djela, ista je donesena na temelju navoda iz prijave, kao i na temelju provedenih izvida od strane policije. Tijekom toga postupka nisu provedene dokazne radnje.

Naime, ovaj sud nije vezan za navedenu odluku u pogledu građanskopravne odgovornosti, koja ima širi apsekt od kaznene odgovornosti, te u ovom postupku su se posebno provodili dokazi radi utvrđivanja spornih činjenica predmetnog štetnog događaja, te kako je već navedeno saslušana je tužiteljica, predloženi svjedoci, provedeno je medicinsko vještačenje te je izvršen uvid u sve isprave u spisu, te ovaj sud na temelju svih izvedenih dokaza, ocjene svakog pojedinačno te svih zajedno je donio zaključak kako se štetni događaj dana 5. listopada 2021. dogodio upravo na način kako je tužiteljica navela u tužbi, te da je za isti odgovoran prvotuženik, a drugotuženik kao osiguravatelj. Navodi tuženika iz odgovora na tužbu i tijekom postupka kako tužiteljica niti suprug nisu fotografirali ogradu u situaciji kako je pala, nije nikakav indikator da se predmetni štetni događaj nije dogodio na način kako je opisala tužiteljica. Naime, stav je ovog suda da činjenica da događaj nije fotografiran ne upućuje na ništa, štoviše, nije životno da bi u takvoj situaciji ugroze zdravlja i nesreće tužiteljica imala razloga razmišljati unaprijed o potrebi dokazivanja načina nastanka nesreće i fotografiranja nesreće, već bi prvenstveno u toj situaciji svakome bila briga za zdravlje, sigurnost i saniranje posljedica.

Nadalje, iskaz svjedoka i tužiteljice je u suglasnosti i sa iskazom FČ u dijelu kada je naveo da je suprug tužiteljice došao na gradilište oko 10,00 sati i govorio da je ograda pala i ženi mu slomila nogu. Nadalje iz iskaza svjedoka FČ isti je potvrdio da je taj dan puhao vjetar, što je u skladu sa iskazom tužiteljice i svjedoka AČ. Stoga svi ti indikatori zajedno, kao i fotografije ograde na listu 201 spisa koje su dio policijskog spisa i prikazuju predmetnu ogradu, kao i fotografije na listu 221 224 spisa koje prikazuju ogradu istu ogradi koja je pala na tužiteljicu ukazuju da je moguće da dođe do pada navedene ograde na način kako je tužiteljica navela.

17. Kako Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/2005 , 41/2008 , 125/2011 , 78/2015 , 29/2018 , 126/2021 , 114/2022 , 156/2022 , 14 5/2023

, 155/2023 u daljnjem tekstu ZOO) i to u čl. 1063., 1064. i 1067. st. 1. do 4. govori o opasnoj stvari i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu u vezi s njima (po objektivnom kriteriju). Naime, ZOO ne određuje pojam opasne stvari. Prema tome, ono što se smatra opasnom stvari se određuje u svakom slučaju posebno s obzirom na određene elemente, tj. takve stvari, a kojoj po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih zbog toga valja nadzirati povećanom pozornošću.

18. Sud smatra kako postoji odgovornost tuženika za pretrpljenu štetu na strani tužiteljice jer ograda na gradilištu predstavlja opasnu stvar. Naime, odredba čl.1063. ZOO propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno s opasnom djelatnošću se smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Šteta je tužiteljici nastala zbog pada ograde uslijed vjetra. Opasna stvar je ona čiji položaj ili uporaba, čije svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Zaštitnu ogradu na gradilištu bilo je potrebno nadgledati, te nadzirati ukoliko postoji mogućnost da bi ista uslijed vjetra ili drugih uzroka mogla pasti na prolaznike. Nadalje, pad ograde na osobe koje bi se našle u blizini obzirom na posljedice koje mogu proizaći u takvim okolnostima je opasan, a konkretna nesreća je upravo dokaz toga.

19. Stoga se pitanje odgovornosti za nastali štetni događaj u konkretnom slučaju ima raspraviti i ocijeniti u skladu s odredbama koje reguliraju pitanje odgovornosti za štetu od opasne stvari (objektivna odgovornost) i okolnostima koje dovode do eventualnog (potpunog ili djelomičnog) oslobođenja od odgovornosti imatelja takve opasne stvari, a što on mora dokazati. Šteta koja je predmet tužbenog zahtjeva nastala je kao posljedica pada ograde na nogu tužiteljice kada je ista nastradala i zadobila ozljede.

20. Kada je u pitanju odgovornost po načelu uzročnosti oštećenik je dužan dokazati da se šteta dogodila u vezi sa opasnom djelatnošću odnosno opasnom stvari. Tužiteljica je dokazala da se povrijedila na način da joj je ograda pala na nogu i da joj je zbog toga narušeno zdravlje. Ograda se nalazi na gradilištu i vlasništvo je prvotuženika. Time je dokazala sve elemente potrebne za uspostavljanje odgovornosti tuženika. U toj je situaciji teret dokaza da se šteta nije dogodila u vezi s opasnom stvari na štetniku, a tuženik predloženim dokazima ovu predmnjevu nije uspio oboriti.

21. Jednako tako tuženik nije uspio dokazati razloge za oslobođenje ili ograničenje odgovornosti iz odredbe čl. 1067. ZOO, a niti je dokazao da bi šteta nastala radnjom treće osobe ili zbog više sile. Tuženik nije dokazao da je šteta nastala od nekog nepredvidivog uzroka, koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti niti izbjeći. Nije uspio dokazati da bi šteta nastala ni radnjom tužiteljice kao oštećenika ili na drugi način. Naime, iako u odgovoru na tužbu drugotuženik navodi kako će tijekom postupka biti saslušani zaposlenici prvotuženika, tj. radnici koji su neposredno vidjeli predmetni događa, isti nisu predloženi kao svjedoci niti su saslušani u ovom postupku.

22. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. MČ tužiteljica je trpila bolove jakog intenziteta do 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta trajanja do 7 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 30 dana, te bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera – ulaze u pojačane napore. Prema Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete ( Vrhovni sud Republike Hrvatske 29.11.2002.g. i izmjenama Orijentacijskih kriterija od 05. 03. 2020. i 15. 06. 2020. - u daljnjem tekstu Orijentacijski kriteriji) te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja ovaj sud smatra da tužiteljica po tom vidu nematerijalne štete ima pravo na ukupan iznos od 900,00 EUR.

22.1. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku pada tereta na stopalo, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 24 sata, potom strah srednjeg intenziteta kroz 3 dana, te slabog intenziteta kroz 20 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije na koje je upozorena. . Prema Orijentacijskim kriterijima ovaj sud smatra da tužiteljici po tom vidu nematerijalne štete ima pravo na ukupan iznos od 600,00 EUR.

22.2. Temeljem navedenog i nakon pregleda, mišljenja sam da se kod tužiteljice, zbog povremenih bolova pri opterećenju stopala i pri promjeni klimatskih uvjeta okoline kada trpi bolove u području vanjske strane stopala, radi o trajnom umanjenju opće životne aktivnosti u visini od 3% (tri posto), pa joj stoga za ovaj vid štete pripada 1.000,00 EUR.

Tužiteljici je dakle na ime neimovinske štete na ime pretrpljenih bolova, straha i umanjenja opće životne aktivnosti dosuđen iznos naknade od 2.500,00 EUR. 23. U odnosu na naknadu materijalne štete prema nalazu i mišljenu vještaka zbog potrebe mirovanja i tijekom nošenja imobilizacije te neposredno po skidanju imobilizacije bila joj je potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 20 dana, te 2 sata dnevno kroz 20 dana. Pomoć se odnosi na pribavljanje živežnih namirnica, vožnju automobilom, obavljanje uobičajenih fizičkih poslova u kućanstvu i obitelji, odlaske na kontrolne preglede, održavanje higijene. Tužiteljica je 17 dana bila imobiliziranog stopala, hodala sa štakama te se nije mogla poslužiti. Stoga joj za ovaj vid štete pripada iznos od 796,80 EUR-a. Pravni okvir za određivanje visine naknade za tuđu pomoć i njegu postavio je još Vrhovni sud Republike Hrvatske na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/92) održane 15. lipnja 1992. Na navedenoj sjednici zauzeto je pravno shvaćanje po kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i onda kad mu je ta pomoć i njega pružena besplatno (npr. od strane članova njegove obitelji). Ta naknada se određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Prilikom određivanja cijene sata tuđe pomoći i njege, kao kriterije za odmjeravanje visine ovaj sud je uzeo u obzir neto zaradu osobe koja je u dotičnom mjestu sposobna pružiti takvu uslugu, uobičajenu cijenu u vrijeme pružanja usluge, okolnosti konkretnog slučaja, a posebice utvrđenja tijekom postupka da su tužiteljici pomoć pružali članovi obitelji, kao i osoba (spremačica) koja je dolazila češće nego uobičajeno i koja je za to primala naknadu, a visina iste je određena temeljem članka 223. ZPP-a.

24. Tužiteljici je dosuđen i iznos od 265,45 EUR na ime troška otpremanja automobila iz Dražica do [adresa], budući da iz iskaza tužiteljice, kao i svjedoka AČ proizlazi kako je po automobil morao doći iz [adresa] tužiteljičin sin i zet, a visina iste je određena temeljem članka 223. ZPP-a.

25. Tužitelj je konačno postavio zahtjev u iznosu od 3.869,88 EUR, a dosuđen je iznos od 3.562,25 EUR, dakle razlika je 307,63 EUR-a, za koji iznos je tužiteljica odbijena. Naime, tužiteljica je zahtjev za naknadu na ime pretrpljenih bolova i straha previsoko postavila, a uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda.

26. Nesporno je u ovom postupku da je drugotuženik osiguravatelj prvotuženika, što proizlazi i iz police osiguranja od odgovornosti, te da za predmetni štetni događaj solidarno odgovaraju tužiteljici. Naime, čl. 921. ZOO određeno je da ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Solidarnost dužnika regulira ZOO u svom čl. 43. st. 1 u kojem je navedeno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

27. Činjenica da je obveza osiguratelja na isplatu osigurnine akcesorne prirode, odnosno da postoji samo ako postoji odgovornost za štetu osiguranika. Međutim, iako nije izrijekom zakonom (ili ugovorom) ta pasivna solidarnost osiguratelja ,

propisana priklanjajući se stavu da do pasivne solidarnosti može doći i kada je

,

ona utemeljena na namjeri stranaka, ili na običajima u prometu, ili na prirodi posla sudska praksa je polazeći od prirode posla zauzela stav da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj solidarno odgovara s osiguranom osobom za štetu, ali najviše do iznosa svoje obveze. Solidarna odgovornost osiguratelja proizlazi iz jamstvenog karaktera osiguranja od odgovornosti izjednačenog s tzv. solidarnim jamstvom. Prema pravilima o solidarnom jamstvu sadržanima u čl. 111. st. 3. ZOO određeno je da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. U skladu s navedenim stajalištem o jamstvenom karakteru osiguranja od odgovornosti, razvijena je i ostala relevantna sudska praksa i to primjerice presuda VSRH, Rev- 2193/1991 od 23. prosinca 1991. prema kojoj: „Sklapanjem ugovora o osiguranju od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama, štetnik se ne oslobađa od odgovornosti za štetu, već trećim osobama odgovara solidarno s osigurateljem“ Prema tome, pravni položaj osiguratelja od odgovornosti, kao pasivnog solidarnog dužnika, prispodobljen je pravnom položaju solidarnog jamca.

28. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a u svezi sa čl. 1103 ZOO prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva. Uvidom u zahtjev tužitelja koji se nalazi na listu22 spisa spisa utvrđeno je da je isti podnesen 26. studenog 2021. godine, od kojeg datuma je i određen tijek zakonskih zateznih kamata.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak

- sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištima od 29. studenog 2024, 19. rujna 2024. i 10. lipnja 2024. po 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, dakle ukupno 600,00 EUR

- trošak sastava obrazloženog podneska od 20. kolovoza 2024., 14. kolovoza 2024., 27. lipnja 2024., 12. lipnja 2024., i 2. svibnja 2022. po 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, dakle ukupno 1.000,00 EUR

- sastav odštetnog zahtjeva od po Tbr. 7. toč. 1. Tarife 200,00 EUR-a

- ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife 100,00 EUR-a,

- trošak obavijesti stranci, pribava dokumentacije i konferencija sa strankom po 100 EUR, ukupno 300 EUR

- PDV- 600,00 EUR-a.

- trošak pristojbe na tužbu 42,47 EUR-a

- Priznat je i trošak plaćenog predujma za vještačenje - trošak medicinskog vještačenja dr. MČ – 300,00 EUR

Tužiteljici je dakle priznat trošak od ukupno 3.342,47 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 17. lipnja 2024. budući da isti nije obrazloženi podnesak, već se samo odnosi na osobu vještaka. Nije priznat niti trošak medicinskog vještačenja provedenog izvan sudskog postupka, budući da isti trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Trošak pristojbe na presudu u iznosu od 42,47 EUR-a nije priznat budući da isti nije niti plaćen. Tužiteljici je trošak priznat kao u cijelosti uspjeh u sporu, uzimajući u obzir čl. 1 čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojem sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

30. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu, 10. siječnja 2025.

Sudac

Miranda Gavrić Jularić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana objave presude, na Županijski sud putem ovog suda.

DNA

1.Tužiteljica po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda

2.Prvotuženik po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Burić i Koudela d.o.o. Šibenik

3. Drugotuženik WIENER OSIGURANJE d.d. OIB: 52848403362 iz Zagreba, Slovenska 24. po punomoćniku Slavku Baotiću odvjetniku iz Županje