Posl.broj P-2212/2019 - 98

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja 1. DN, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. MN, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], ova pod 1. zastupana po tužitelju pod 2. temeljem Rješenja Centra za socijalnu skrb Kasa: UP/I-552-02/02-01/301 od 03. srpnja 2002., a tužitelj pod 2. po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika 1. RN, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. TN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Nikoli Perkoviću, odvjetniku u Splitu, radi iseljenja, na glavnoj raspravi održanoj dana 28. studenog 2024. u prisutnosti zamj. pun. tužitelja Anamarije Bokan odvj. u Splitu i pun. tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 10. siječnja 2025. god.

p r e s u d i o  j e :

I. Usvaja se tužbeni zahtjev u točki I. koji glasi:

" Nalaže se tuženicima od 1. do 4. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz stana koji se nalazi na drugom katu sjevernog krila zgrade anagrafske oznake [adresa], zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-1, te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljima pod 1. i 2."

II Odbija se tužbeni zahtjev u točki II. koji glasi:

" Nalaže se tuženicima od 1. do 4. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tužiteljima pod 1. i 2.:

- sveukupni iznos od 60.470,00 eur zajedno sa zateznom kamatom, tekući od 15. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena tekući na iznos od: 787,00 počevši od 15. lipnja 2019., 787,00 počevši od 15. srpnja 2019., 779,00 počevši od 15. kolovoza 2019., 779,00 počevši od 15. rujna 2019., 779,00 počevši od 15. listopada 2019., 794,00 počevši od 15. studenog 2019., 794,00 počevši od 15. prosinca 2019., 794,00 počevši od 15. siječnja 2020., 827,00 počevši od 15. veljače 2020., 827,00 počevši od 15. ožujka 2020., 827,00 počevši od 15. travnja 2020., 833,00 počevši od 15. svibnja 2020., 833,00 počevši od 15. lipnja 2020., 833,00 počevši od 15. srpnja 2020., 837,00 počevši od 15. kolovoza 2020.; 837,00 počevši od 15. rujna 2020.; 837,00 počevši od 15. listopada 2020.; 842,00 počevši od 15. studenog 2020.; 842,00 počevši od 15. prosinca 2020.; 842,00 počevši od 15. siječnja 2021.; 876,00 počevši od 15. veljače 2021.; 876,00 počevši od 15. ožujka 2021., 876,00 počevši od 15. travnja 2021., 886,00 počevši od 15. svibnja 2021., 886,00 počevši od 15. lipnja 2021., 886,00 počevši od 15. srpnja 2021., 912,00 počevši od 15. kolovoza 2021., 912,00 počevši od 15. rujna 2021., 912,00 počevši od 15. listopada 2021.; 940,00 počevši od 15. studenog 2021.; 940,00 počevši od 15. prosinca 2021.; 940,00 počevši od 15. siječnja 2022.; 972,00 počevši od 15. veljače 2022.; 972,00 počevši od 15. ožujka 2022., 972,00 počevši od 15. travnja 2022., 1.000,00 počevši od 15. svibnja 2022., 1.000,00 počevši od 15. lipnja 2022., 1.000,00 počevši od 15. srpnja 2022., 1.028,00 počevši od 15. kolovoza 2022., 1.028,00 počevši od 15. rujna 2022., 1.028,00 počevši od 15. listopada 2022., 1.061,00 počevši od 15. studenog 2022.; 1.061,00 počevši od 15. prosinca 2022.; 1.061,00 počevši od 15. siječnja 2023.; 1.099,00 počevši od 15. veljače 2023.; 1.099,00 počevši od 15. ožujka 2023., 1.099,00 počevši od 15. travnja 2023., 1.127,00 počevši od 15. svibnja 2023., 1.127,00 počevši od 15. lipnja 2023., 1.127,00 počevši od 15. srpnja 2023., 1.112,00 počevši od 15. kolovoza 2023., 1.112,00 počevši od 15. rujna 2023., 1.112,00 počevši od 15. listopada 2023., 1.112,00 počevši od 15. studenog 2023.; 1.112,00 počevši od 15. prosinca 2023.; 1.112,00 počevši od 15. siječnja 2024.; 1.112,00 počevši od 15. veljače 2024.; 1.112,00 počevši od 15. ožujka 2024., 1.112,00 počevši od 15. travnja 2024., 1.112,00 počevši od 15. svibnja 2024., 1.112,00 počevši od 15. lipnja 2024., 1.112,00 počevši od 15. srpnja 2024., 1.112,00 počevši od 15. kolovoza 2024.

- kao i ubuduće najamninu u iznosu od 1.112,00 eur, i to najkasnije 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec zajedno sa zateznom kamatom tekući do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena. "

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelji suvlasnici za po ½ dijela stana u zgradi na adresi [adresa], zemljišnoknjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška]. Split, stana pod rednim brojem l, koji se nalazi na drugom katu sjevernog krila zgrade, a sastoji se od Dvije sobe i sporednih prostorija. U predmetnom stanu kao zaštićeni najmoprimac stanuje tuženik pod l . sa tuženicima od 2. do 4. kao članovima obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca, a temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 01. kolovoza 201 1. Predmetni ugovor je sklopljen nakon smrti prednice tuženika pod 1. pok. NN koja je protiv tužitelja u ovom postupku ranije ishodovala pravomoćnu Presudu koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom pod poslovnim brojem 1 B 1759/97.

Tuženik pod 1. je jedini član i osnivač društva Palagruža d.o.o. koje je vlasnik poslovnog prostora, apartmana u Splitu na adresi [adresa], te se bavi djelatnošću iznajmljivanja predmetnog prostora turistima. U zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] je u tijeku povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za zgradu anagrafske oznake [adresa] pa isti apartman još nije evidentiran u zemljišnoj knjizi. Tuženik pod 1. je suvlasnik kuće u [adresa], a u naravi vlasnik posebnog dijela iste nekretnine koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice.

Tuženik pod l . je iza smrti svoje pok. majke NN temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ilije Šarića broj O-2833/11 od 27. listopada 2011 naslijedio veliki broj nekretnina između kojih i više čest.zgr. lako se u navedenom rješenju o nasljeđivanju pod točkom I. B) navodi kako je stan u [adresa] naslijeđen iza smrti pok. ĆN otuđen isti se u zemljišnoj knjizi još uvijek vodi na ime ĆN iako je od donošenja Rješenja o nasljeđivanju broj O2833/11 prošlo gotovo 8 godina.

Sukladno odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova (NN 68/1 8) danom stupanja na snagu tog zakona prestaje pravo na zaštićenu najamninu zaštićenom najmoprimcu ukoliko on na dan stupanja na snagu tog zakona ima u vlasništvu useljivu kući ili stan, a tuženik ad. 1. da je (su)vlasnik više useljivih nekretnina (stan u [adresa], kuća u [adresa]).

Razvidno je kako je tuženik pod l. svakako izgubio pravo na zaštićenu najamninu budući iz njegovog cjelokupnog imovinskog stanja proizlazi kako je isti u mogućnosti plaćati tržišnu najamninu koja bi za predmetni stan iznosila najmanje 3.000,00 kn mjesečno. Tuženik pod 1. tužiteljima plaća zaštićenu najamninu u iznosu od 352, 176 kn sukladno odredbi članka 28.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova.

Traži se iseljenje tuženika i plaćanje najamnine u visini tržišne najamnine od dana podnošenja tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu da je pred tim sudom između istih stranaka već voden parnični postupak radi iseljenja, a koji postupak je pravomoćno okončan u korist tuženika, pod brojem 11P-2094/03. U toj presudi koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu, broj:Gž-459/08-2, od 2.rujna 2008.g. jasno i nedvosmisleno proizlaze razlozi odbijanja tužbenog zahtjeva, a onaj osnovni se iscrpljuje u utvrđenju da ovdje tuženici, a tamo i majka tuženika D 1 IN nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan, koja okolnost bi bila razlog za raskid Ugovora o najmu stana, pa prema tome i za iseljenjem iz istog, a koje se okolnosti do danas nisu promijenile. Tuženici ad. 1. i 2. da imaju vrlo skromna primanja, male mirovine, koje bi jedva pokrile zatraženu tržišnu vrijednost najamnine.

3. Tužbeni zahtjev preciziran je podneskom od 29. 08.2024. god.

4. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, saslušana svjedokinja LN, tužitelj ad. 2. i tuženik ad. 1., provedeni očevidi i vještačenja po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina, pregledan spis II P-2094/03, te O-2833/11.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Prije svega za reći je da je ovaj postupak pokrenut 2019. god. u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova (dalje ZID ZNS), odnosno prije nego su Odlukom Ustavnog suda RH U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020 ukinuti članci 28.a, 28.b, 28.c, 28.d, 28.e, 28.f, 28.g, 28.h, 28.i, 28.j, 28.k, 28.l, 28.m i 28.n Zakona o najmu stanova (»Narodne novine« broj 91/96., 48/98., 66/98., 22/06. i 68/18.) i pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom, te je istom pokrenut i postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukinut članak 6. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova (»Narodne novine« broj 68/18.).

7. Naime, prije pokretanja ovog sudskog postupka tužitelj ad. 1. je dana 12. listopada 2018. god, uputio tuženicima dopis u kojem pozivajući se na odredbu čl. 6. ZID ZNS iz moli da isprazne stan od stvari i osoba i predaju mu ključeve u roku od 6 mjeseci. Ta je odredba naime propisivala da:

"Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje pravo najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske ako on, njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac dužan uzdržavati na dan stupanja na snagu ovoga Zakona na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću za stanovanje.

(2) Najmoprimac, odnosno zaštićeni podstanar iz stavka 1. ovoga članka dužan je predati stan vlasniku stana u roku od šest mjeseci od dana kada to vlasnik zatraži pisanim putem.

(3) Ako najmoprimac ne preda stan u roku iz stavka 2. ovoga članka, vlasnik stana može putem suda tražiti njegovo iseljenje. Ovaj sudski postupak je hitan."

8. Ukidanjem ove odredbe stanje je vraćeno na ranije odredbe ZNS, prema kojima su razlozi za otkaz ugovora o najmu, propisani u članku 19. ZNS, a člankom 21. ZNS kao poseban razlog određen je slučaj kada najmoprimac u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima dužan uzdržavati. Mogućnost i razlozi otkazivanja ugovora o najmu zaštićenom najmoprimcu uređeni su odredbom čl. 40. ZNS, prema kojoj najmodavac može zaštićenom najmoprimcu dati otkaz (pored razloga iz čl. 19. ZNS) i iz razloga propisanih u čl. 21. ZNS, ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a temeljem posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

8.1. Uvjeti za otkaz ugovora o najmu zaštićenom najmoprimcu moraju biti ispunjeni kumulativno, jer to proizlazi iz same odredbe čl. 40. st. 1. ZNS.

9. Prema citiranim odredbama dakle prije podnošenja tužbe upravljene na iseljenje ili predaju stana mora uslijediti pravno valjan otkaz ugovora o najmu stana, kako je to propisano odredbama ZNS, ali iako je u ovom slučaju otkaz ugovora o najmu stana prije podnošenja tužbe izostao, sud smatra da je izjava od 12.listopada 2018. god. (list 65 spisa) koju je tužitelj ad. 1. uputio tuženicima, u smislu odredbe tada važećeg čl. 6. ZID ZNS istog zamijenila, tako da u tom smislu ne postoje procesne zapreke raspravljanju o tužbenom zahtjevu.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženika iz stana koji oni koriste kao zaštićeni najmoprimci na temelju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odnosno Presude koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

11. Pred ovim sudom vodio se postupak II P-2094/03 u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja MN za useljenjem (istih) tuženika iz predmetnog stana, a koja je potvrđena Presudom Županijskog suda u Varaždinu Gž-459/08 od 02.09.2008.Kako je navedeno u drugostupanjskoj odluci, sama činjenica da je tužitelju osobno potreban stan kojeg je suvlasnik za stanovanje s članovima njegove obitelji u konkretnim okolnostima nije dostatno da bi se u smislu zakonskih razloga za otkaz ugovora o najmu stana zaštićenom najmoprimcu i članovima njegove obitelji otkazao ugovor i naložilo iseljenje.

12. Zakonom o najmu stanova propisano je u odredbi čl. 31. st. 2.između ostalog da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji:

- u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost,

- ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan,

13. Tužitelji upravo tvrde da tuženici imaju drugih useljivih nekretnina u svom vlasništvu.

14. Svjedokinja LN navela je da živi u zgradi od 6 katova adrese [adresa], a na 3. ili 4. katu živi o je prof. ĆN sa suprugom i punicom , te su umrle najprije punica, pa supruga, te je prof. ĆN jedno vrijeme živi sam. Kada je on umro a ima tome 15 možda i više godina, da se došla u njegov žalovati obitelji koja je tada tu bila pristupna i tada da je upoznala RN i njegovu suprugu. Nakon smrti prof. ĆN jedno vrijeme nije nitko stanovao u stanu. Povremeno da bi vidjela da dođe kćer ili sin gosp. RN. Nakon nekog vremena uselio je u stan jedan gospodin, ne zna mu ime nije sigurna ni da li je on podstanar, nisu razgovarali vezano za njegovo useljenje. Inače da se radi o dvosobnom stanu od 65 m2 što zna kao predstavnik stanara. Na sastanke stanara da pozove vlasnike stana, misli da je za ovaj stan kada su imali sastanak bila supruga gospodina RN.

14.1. Naime, tuženik ad. 1. je Rješenjem o nasljeđivanju iza svoje majke NN (ranije i same zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu) O-2833/11 javnog bilježnika Ilije Šarića naslijedio između ostalog nekretnine navedene u točki I B "nekretnine naslijeđene iza pok. NN Dragog pok. ON, brata ostaviteljice prema Rješenju o nasljeđivanju O-74/02 (osim otuđenih nekretnina; stana u [adresa] i čest. zem. [katastarska čestica] Z.U: 2378 k. o. [katastarska općina]).". Ovdje se očito potkrala greška u pisanju jer brat tužiteljice se ne preziva NN već ĆN i to nije sporno.

14.2. Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ĆN umrlog **.**.2001. god., Općinskog suda u Splitu O-74/02 nasljednicama njegovih nekretnina i to stana u [adresa], u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te nekretnina u k. o. [katastarska općina] temeljem Rješenja Općinskog suda u Makarskoj O-77/70 iza pok. ŽN ud. ON i rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza iste proglašene su njegove sestre NN za ½ dijela i PN za ½ dijela.

14.3. Prema izvatku iz zemljišne knjige stan na 4. katu od 65 m2 na adresi [adresa] (opet pogreška u pisanju kućnog broja u rješenju o nasljeđivanju) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], još je 2019. (izvadak list 27) uknjižen na Borić Dragog za cijelo. No, ovdje treba voditi računa da se nasljednikom postaje u času smrti ostavitelja, te Rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratorni karakter.

14.4. U svom iskazu na ročištu od 19. siječnja 2024. u pogledu stana u [adresa] u [adresa] tuženika ad. 1. je naveo da ima u vlasništvu 1/6 u stanu u [adresa], da su iza smrti majčinog brata, naslijedile ga njegova majka i njihova sestra. On da ima još dvije sestre tako da su on i one naslijedile majčinu polovicu na ovome stanu. U stanu sada živi jedan gospodin kao podstanar, obzirom se oni među sobom nisu uspjeli dogovoriti stan je propadao tako da on plaća jedan minimalan iznos najamnine i troškove. On da njemu plaća najamninu koju da prima i za sestre, i za majčinu sestru iz Podgore odnosno njene nasljednike.

14.4.1. Međutim u svom iskazu tuženik ad. 1. rekao je jednu nazovimo to "netočnost", a to je da su majku NN naslijedile i njegove sestre, što nije točno jer je po Rješenju o nasljeđivanju O-2833/11, on jedini majčin nasljednik, što ej navedeno u točki 14.1. obrazloženja.

14.5. Tuženik ad. 1. je dakle suvlasnik ½ stana zajedno sa tetom, majčinom sestrom PN, kojoj kako je rekao šalje novac za njen dio najamnine (barem dok je bio podstanar u stanu). Isto tako tuženici su mogli živjeti u stanu i teti plaćati najamninu za njen dio. Naime, stan je podoban za stanovanje što se sud uvjerio na očevidu, a vidljivo je i iz fotografija koje je vještak i procjenitelj nekretnina, ZN fotografirao na očevidu i priložio svom nalazu i mišljenju. Vještak dao procjenu tržišne vrijednosti ovog stana u iznosu od 200.000,oo Eura.

15. Nije nadalje sporno da je tuženik ad. 1. osnivač i jedini član trgovačkog društva "Palagruža" a proizlazi i iz izvatka iz registra trgovačkih društava.

15.1. Prema podacima pribavljenim od Hrvatske turističke zajednice od 19.01.2024. u sustavu E-visitor nisu evidentirani tuženici ali jest društvo "Palagruža" d.o.o. koja posjeduje rješenje za iznajmljivanje od 08.07.2010. iz skupine "Kampovi i druge vrste objekta za smještaj" na adresi [adresa], a zadnji turisti su evidentirani u 2019. god. kada je ostvario 157 noćenja (list 203 spisa). No prema podacima koje je Hrvatska turistička zajednica dostavila 17.01.2024. proizlazi da se u sustavu E-visitor vodi i tuženik ad. 1, samo ne za nekretnine u Splitu, već u Podgori, objekt na adresi [adresa], objekt u domaćinstvu, koji se iznajmljivao i 2019. kao i sljedećih godina sve do izdavanja podataka. (list 194 spisa). Svakako kako je tužba podnesena 2019. god. to bi po mišljenju suda bili relevantni podaci do tada, a osim toga poznato je da je 2020. god. uslijedila pandemija, te se barem sljedeće dvije godine smanjio broj noćenja.

15.2. Uz tužbu je dostavljen ispis internetskog oglasa za iznajmljivanje "Apartmana Sisarić" od 30 m2 u Splitu na adresi [adresa].

15.3. Tužitelj ad. 2. u vezi prostora u Palmotićevoj 6 u svom iskazu naveo je da je društvo Palagruža je 90-tih godina imalo prodavaonicu u Zvonimirovoj koja je jako dobro poslovala dok nisu došli veliki trgovački centri pa se kasnije ta prodavaonica ugasila. Društvo Palagruža bilo je dobilo od Grada jedan mali prostor u Palmotićevoj 6 što je prije bio gradski prostor i Palagruža ga je koristila kao skladište dok je imala dućan, kasnije je prostor prenamijenjen u apartman koji se jedno vrijeme iznajmljivao a misli da danas u njemu živi TN, tužena pod 3. Stanje vezano za [adresa], da mu je poznato jer živi u [adresa] pa često prođe preko [adresa], a upravo u tom istom ulazu ima prijatelja iz djetinjstva od kojeg je informiran o tome.

15.4. Tuženik ad. 1. naveo je da kćer TN je i dalje prijavljena na adresi u [adresa] ali ona ima 43 godine i jasno da želi biti sama i samostalna tako da ona tijekom zime boravi u apartmanu u Palmotićevoj 6, a ljeti s njima u stanu jer tada se ovaj poslovni prostor iznajmljuje. Vlasnik apartmana je poduzeće Palagruža d.o.o., a kojeg da je on vlasnik. Taj poslovni prostor u Palmotićevoj 6 i da je prostor od 24 m2, koji je jednom davno bio slikarski atelier, a kasnije dok je radio dućan Palagruža da ga je koristio kao skladište. Kada je dućan zatvoren da bi si osigurali neke prihode prenamijenili su ga u apartman koji se ljeti iznajmljuje turistima. To da je jedina nekretnina društva "Palagruža".

15.5. Dakle, nesporno je da tuženici, bez obzira što je formalni vlasnik tog "poslovnog prostora" društvo "Palagruža" d.o.o. koje je i uknjiženo (list 110/111) a kojeg je pak vlasnik tuženik ad. 1. imaju u vlasništvu apartman koji se iznajmljuje turistima (makar samo u sezoni) i koji i jest apartman što se sud uvjerio na očevidu, odnosno bio bi podoban za stanovanje dvije osobe. Tržišnu vrijednost vještak procjenitelj je procijenio na 73.000,00 Eura.

16. Kako je navedeno u točki 15.1. tuženik ad. 1. registriran je kao iznajmljivač objekta u Podgori na adresi [adresa].

16.1. U svom iskazu tuženik ad. 1. naveo je da u Podgori ima staru obiteljsku kuću od oca, neetažiranu, a otac je imao 4 braće i 3 sestre te da on ima u vlasništvu ¼ idealnog dijela., a njegov rođak ima ¾. U toj kući ne iznajmljuje ništa, niti da je ikada, jer je neuvjetna za iznajmljivanje. Njegov rođak da tu primi jednu svoju prijateljicu iz Njemačke kada dođe. Kako kuća nije etažirana nisu se ni dogovorili o konkretnoj podijeli.

16.2. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ON, preminulog 1986. god., O-265/86 Općinskog suda u Splitu, razvidno je da je isti imao u vlasništvu udjele na brojnim nekretninama u k. o. [katastarska općina], a od toga su tri označene kao čest. zgr. i to: čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], a prema rješenju o nasljeđivanju ostavitelj je na svima bio upisan "za cijelo". Pok. ĐN naslijedili su: supruga, sada pok. NN za ¼ dijela, a kako je već ranije navedeno nju je za cijelo naslijedio tuženik ad.1, zatim tuženik ad. 1. za ¼ dijela, te KN za ¼ i UN za ¼ dijela. No ovo rješenje je kasnije (datum se ne vidi, list 114/115) na prijedlog nasljednika preinačeno i to tako da su ŠN, UN i KN svoje nasljedne dijelove ustupili majci NN.

16.3. Tuženik ad. 1.upitan pri davanju iskaza je još neke nekretnine naslijedio iz smrti majke ili smrti oca, odgovorio je da je njegova majka je iza smrti brata ĆN naslijedila pola kuće u [adresa], a drugu polovinu je naslijedila njena sestra BN. Majčin dio opet se dijela na njih troje djece. Drugo da ništa nije naslijedio iza majke. Što se tiče ove kuće dogovorili su se s rođacima da je njihov gornji kat, a sestre i on su dobili prizemlje i to prizemlje preko ljeta iznajmljuju. Ova kuća nije na rivi u Podgori, to je ona kuća koja se ne iznajmljuje a ova je na drugom mjestu. Što se tiče najamnine za ovaj prostor iznajmljuje se za nekih 40-50 Eur na noć a sav prihod dijele on i sestre.

16.4. Ponovno će se napomenuti da je tuženik ad. 1. jedini i isključivi nasljednik iza pok. oca i majke, sestrama po rješenju o nasljeđivanju nije pripalo nasljedstvo, a ukoliko su se oni drugačije dogovorili i postupali to je interni dogovor brata sa sestrama i njegova dobra volja da im ili da je dio najamnine ili da podijele vlasništvo nekretnina među sobom, ali svakako ta bratska gesta ne smije utjecati na odluku u ovom sporu niti umanjiti pitanje vlasništva nekretnina koje zapravo ima tuženik ad.1. jer isto svakako nema veza sa tužiteljima.

16.5. Pregledana su Rješenja o nasljeđivanju i za pok. ŽN ud. ON O- 77/70 od 20.07.1970. koju su naslijedili ČN, sin, BN kći i JN, kći, dok se kći EN svog dijela odrekla u korist brata ĆN. U ovom Rješenju o nasljeđivanju uvrštena je i čest. zem. [katastarska čestica] ZU 2378 k. o. [katastarska općina], pravo korištenja u svrhu izgradnje porodnične stambene zgrade. Rješenjem o nasljeđivanju O-77/70 od 15.01.1999. za neke druge nekretnine utvrđeni su nasljednici pok. ŽN ud. ON, sin GN za 3/5,kči NN za 1/5i kći PN za 1/5 dijela. Na kraju, pok. DNŠ rješenjem o nasljeđivanju O-67/96 Općinskog suda u Makarskoj naslijedile su sestre AN za 2/3 dijela i PN za 1/3 dijela. (sve ovo list 116-123 spisa).

16.6. NN i BN upisane u posjedovnom listu k. o. [katastarska općina] kao posjednice čest. zem. [katastarska čestica] zv. "Obrve" u naravi stambena zgrada, [adresa]. U zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] na čest. zem. [katastarska čestica] "Obrve" upisano je društveno vlasništvo sa 1970. god. upisanim pravom korištenja u svrhu izgradnje stambene obiteljske zgrade na ime GN pok. ON, a s tim da je upisana kao dvorište 156 m2, stambena zgrada, [adresa], 96 m2. To je upravo "ova kuća na drugom mjestu" u Podgori, gdje tuženik ad. 1. i sestre imaju prizemlje, kako on kaže, nakon što su se podijelili sa rođacima koji su dobili kat kuće.

16.7. Na očevidu dana 17.06.2024. je utvrđeno da se prizemlje sastoji od tri apartmana. Prvi apartman zapadno se sastoji od sobe, kuhinje i kupatila i pripadajuće terace. Drugi apartman se sastoji od sobe, kuhinje, kupatila, i pripadajuće terace i treći apartman se sastoji isto od sobe, kuhinje, kupatila i pripadajuće terase sa sjeverne i južne strane. Prema nalazu i mišljenju vještaka Slavena Runje tržišna vrijednost zapadnog apartmana iznosi 71.500,00 Eura, srednjeg 48.000,00 Eura, a istočnog 71.000,00 Eura.

16.8. Tuženik ad. 1. je očito prizemlje podijelio sa sestrama tako da svakom pripada pojedan apartman, koje kako sam kaže u iskazu iznajmljuju. Svakako radi se o apartmanima koji su namješteni, u funkciji, u kojima je moguć svakodnevni život, sve uz minimalna uređenja u vidu sređivanja i redovnog održavanja apartmana.

17. Dakle, već sada je jasno da tuženik ad. 1. ima u vlasništvu apartman u [adresa], u kojem mogu živjeti dvije osobe, zatim (barem jedan) apartman u [adresa] ([adresa]) u kojem mogu živjeti dvije osobe, te stan u [adresa] ([adresa]) koji iako nije uknjižen na njega, uknjižen je na njegovog pravnog prednika čiji je u konačnici on (uslijed susljednih smrti iza pok. majke) sunasljednik (sa tetkom PN BN ili sada njenim nasljednicima) za ½ dijela prava vlasništva.

18. K tome još tuženik ad. 1. je suvlasnik stare stojne kuće na rivi u Podgori za ¼ dijela. O njoj je iskazao kao o kući koja se ne iznajmljuje. Na očevidu je utvrđeno da se radi o kući katnosti prizemlje plus 2 kata. Prizemlje se sastoji od hodnika, sobe i kuhinje. Na 1. kat se pristupa unutrašnjim drvenim stepeništem. Prvi kat se sastoji od hodnika, sobe, wc-a, kupatila i zasebne sobe. Na 2. kat se pristupa unutrašnjim drvenim stepeništem, a sastoji se od 1 sobe, kuhinje, druge sobe, kupatila i malog balkona. Prema vještaku izgrađena je prije 1968. Očito se radi o neetažiranom objektu i nepodijeljenoj suvlasničkoj zajednici, iako izgledom održavanom objektu, koji bi u unutrašnjosti trebao manje zahvate. No, svakako ovaj objekt ne bi zadovoljavao kriterije useljivog objekta u vlasništvu tuženika jer je vlasništvo samo ¼ naime tuženika ad. 1., iako je stanovanje teoretski moguće.

19. Iz naprijed navedenog zaključuje se da je tuženik ad. 1. vlasnik apartmana u Splitu i apartmana (barem jednog) u Podgori, koji su namješteni za stanovanje, imaju struju i vodu, kuhinju, spavaonice i sanitarni čvor, klima uređaj, te su uređeni kao i svaka druga kuća odnosno stan u kojem se stanuje, odnosno u kojem je moguće cjelogodišnje stanovanje. Pored toga stan u [adresa] u [adresa] je svakako stan u punom smislu te riječi gdje bi doduše tuženici morali plaćati suvlasnici odgovarajući iznos najma za udio na koji je uknjižena, ukoliko bi se odlučili za takvo rješenje stambenog problema. S druge strane uz dva odgovarajuća stambena prostora stan u [adresa] mogu nastaviti iznajmljivati kao i do sada i ostvarivati prihod kojim donekle mogu financirati životne potrebe uz svoja primanja i mirovine koje primaju. Svakako da tuženici iznajmljuju turistički i po turističkim iznosima najamnine dvije nekretnine, a treću (za ½ dijela) cjelogodišnje po tržišnoj najamnini, dok sami za svoj smještaj u tužiteljevoj nekretnini plaćaju zaštićenu najamninu ,prema iskazu tužitelja 160 ,00 kuna – sada dakle 21,24 Eura mjesečno, pravi je nonsens.

20. Prema navodu tuženika ad. 1. apartman u Podgori iznajmljuje se za 40-50 Eura na noć, a stan u [adresa] za 300 Eura mjesečno od čega ga pripada 150,00 Eura, a za koliko se ljeti turistima iznajmljuje apartman u [adresa] nije naveo u iskazu. Naveo je da prima mirovinu 400Eur, a supruga 240Eur, poduzeće Palagruža nema prometa, kćer TN zaposlena je i ostvaruje primanja od možda 600-700 Eur, sin da se odjavio sa adrese [adresa], ne zna kada, od kada je dobio Kanadsko državljanstvo.

21. S druge strane tužitelj ad. 2. je naveo da je odbio zaključiti s gđom NN predmetni ugovor jer je taj ugovor prije svega nametnut od strane države a osim toga da je 15 godina sa suprugom i dvoje djece bio podstanar i taj stan mu je trebao. Jedno vrijeme da su živjeli u trosobnom stanu u vlasništvu njegove majke. Majka da je imala svoju sobu u stanu, sestra DN da je osoba s posebnim potrebama je morala imati svoju sobu, a u trećoj sobi da su bili on supruga i dvoje djece, pa su zbog toga otišli u podstanarstvo, a kada je mama umrla 2014. preuredili su ovaj stan tako da sestra dobije svoju sobu s kupatilom, pa da su ponovno uselili on i obitelj u isti ponovno 2017.

22. Svrha zaštićene najamnine i zaštićenog najmoprimca ima izraženu socijalnu zaštitnu funkciju odnosno smisao je zaštićene najamnine rješavanje stambenog problema na privilegirani način za one najmoprimce čije imovno stanje ne omogućava rješavanje stambenog problema na drugi način (kupnjom ili izgradnjom stana odnosno kuće, najam sa slobodno ugovorenom najamninom), a u konkretnom slučaju tuženici u vlasništvu imaju useljive nekretnine, koje iznajmljuju turistima, dok kuću koju ne iznajmljuju u Podgori (zbog ne riješene situacije suvlasništva s rođakom) koriste ljeti povremeno za ljetovanje kako je iskazao tuženik ad. 1. Zapravo situacija je obratna, tužitelji nemaju uvjetne stambene prilike i čitav život ih po iskazu tužitelja ad. 2. nemaju, već žive u zajednici sa sad pok. majkom tužitelja i sestrom, tužiteljicom ad. 1.

23. Prilikom tumačenja odredba članka 31. stavka 2. točke 2. ZNS potrebno je imati na umu da pojam useljive kuće ili stana u smislu navedene odredbe, ne treba tumačiti kao realnu mogućnost vlasnika da u toj kući ili stanu zadovoljava svoje stambene potrebe. Postavljanje kriterija vlasništva useljive kuće ili stana kao zapreke za pravo na zaštićenu najamninu, u smislu navedene odredbe, rezultat je stajališta da vlasništvo useljive kuće ili stana daje pouzdanu osnovu za zaključak o solidnom imovinskom stanju najmoprimca koji u takvoj situaciji ne bi imao pravo na zaštićenu najamninu, a imajući na umu da je smisao zaštićene najamnine rješavanje stambenog problema samo za one najmoprimce čije imovinsko stanje ne omogućuje rješavanje njihovih stambenih problema na neki drugi način, npr. kupnjom ili izgradnjom stambenog prostora odnosno putem najma sa slobodno ugovorenom najamninom (ovakvo je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Rev x- 191/2013-2 od 27. lipnja 2013).

24. Ustavni sud u Odluci broj U-384/2011 od 30. siječanja 2018. ("Narodne novine", broj 27/18) ocjenjuje pored utvrđenja da stranka ima pravo na zaključenje ugovora o najmu, treba utvrditi ispunjava li stranka i ostale zakonske pretpostavke iz članka 7. stavka 2. ZNS za utvrđenje prava na zaštićenu najamninu slijedom čega je u svakom konkretnom slučaju potrebno, uz utvrđenje postojanja nekretnine u vlasništvu najmoprimca, utvrditi i platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Moguće utvrđenje sudova da nekretnina u vlasništvu najmoprimca nije podobna za stanovanje najmoprimca ne isključuje i procjenu vrijednosti nekretnine na tržištu odnosno utjecaj te vrijednosti na ukupno materijalno stanje najmoprimca koje je mjerodavno kod procjene "platne mogućnosti obiteljskog domaćinstva najmoprimca" odnosno kod procjene sudova je ili najmoprimac u mogućnosti plaćati slobodno ugovorenu odnosno ekonomsku najamninu najmodavcu.

24.1. Iz tog razloga je sud uz pomoć vještaka za procjenu nekretnina izvršio procjene tržišne vrijednosti nekretnina u vlasništvu odnosno suvlasništvu tužitelja i TD "Palagruža" u isključivom vlasništvu tuženika ad. 1., a koje su vrijednosti navedene u točkama 14.5., 15.5. i16.1. obrazloženja.

25. Tuženici pod 3. i 4. su odrasla djeca tuženika ad. 1. i 2., te sam, tuženik ad. 1. navodi da njegov sin, tuženik ad. 4. više nema prijavljeno prebivalište u predmetnom stanu, a od kada je dobio kanadsko državljanstvo što upućuje na neminovan zaključak da isti živi i očito radi u Kandi, već 10-15 godina po navodu tuženikla ad. 1., odnosno da bi mu svakako prestao status zaštićenog najmoprimca. Za tuženu ad. 3. tuženik ad.1. je naveo da je zaposlena, da ostvaruje primanja i da preko zime živi u apartmanu u [adresa], jer je u dobi od 43 godina i da želi privatnost, što je logično i razumljivo i očekivano da se želi odvojiti od roditelja, pa isto tako i vrijeme da sama sebi organizira život, a ako joj već roditelji mogu osigurati smještaj (stan/apartman), tim bolje. Tužitelj ad. 2. i sam ima dvoje djece, ali očito da im ne može riješiti stambeno pitanje iako su i oni vjerojatno u dobi kada teže osamostaljenju ili su se već osamostalili, jer iako ima stan u vlasništvu u istom eto, žive zaštićeni najmoprimci.

25.1. Tuženici ad. 1. i 2 ostvaruju mirovine, nevelike, ali ipak imaju svoja primanja, što sve proizlazi iz njihovih, pribavljenih platnih podataka odnosno Potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave ispostave Split. Dakle, tuženik ad. 4. živi u [adresa], tužena ad. 3. u apartmanu u [adresa] može živjeti tijekom cijele godine, tuženici ad. 1. i 2. imaju adekvatan stambeni prostor u Podgori u jednom od tri apartmana koja bi sva tri po nasljeđivanu pripala tuženiku ad. 1. s tim da je on dva očito dao svojim sestrama. Pored svojih mirovina još im ostaje prihod oz iznajmljivanja ½ stana u [adresa] u [adresa], što je dobrodošao dodatak mirovini.

26. Obzirom na sve navedeno i kako sud smatra stanje u potpunosti raspravljenim i utvrđenim tužbeni zahtjev iz točke I. se ukazuje osnovanim.

27. Točkom II. tužitelji traže isplatu razlike između zaštićene i tržišne najamnine za razdoblje od 15. lipnja 2019.( podnošenja tužbe) do isplate, a tužbeni zahtjev u tom pogledu je uređen podneskom od 29.kolovozta 2024. god., sukladno vještvu vještaka Slavena Runje. Naime vještak je procjembenim elaboratom od 08.03.2024. god. izračunao visinu tržišne najamnine za predmetni stan za razdoblje od podnošenja ove tužbe.

28. Tužitelji su u predmetu P-3399/18 podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske za isplatu razlike između zaštićene i tržišne najamnine za razdoblje od kolovoza 2000. do kolovoza 2005. god., te je presudom od 22. studenog 2018. god. usvojen tužbeni zahtjev, a ista je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena Presudom Županijskog suda u Zadru Gž-244/2019 od 15. veljače 2021. god.

29. Sud smatra da bi za tužbeni zahtjev iz točke II bila pasivno legitimirana Republika Hrvatska, koju su uostalom tužitelji ranijom tužbom i tužili.

29. 1. Naime, postoji protupravnost u postupanju Republike Hrvatske po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i da takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija) zajamčenog prava vlasništva.

29.1.1. Prilikom uređivanja odnosa iz područja stanovanja, institut stanarskog prava zamijenio institutom građanskog prava - najmom, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, pri čemu je posebnu zaštitu predvidio upravo za ranije nositelje stanarskog prava, pa je tako pravni položaj istih uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine (NN 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV).

29.1.2. Prema čl. 30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

29.1.3. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju se Konvenciju Republika Hrvatska obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

29.1.4. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelj konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav), odredbom čl.30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.). Naime, prema članku 134. Ustava RH, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi da su iznad zakona. Budući da je Konvencija sa Protokolom 1, ratificirana dana 5. studenog 1997., to je ista sa tim danom postala dio unutarnjeg pravnog poretka RH. Nastavno tome, odluke ESLJP-a kojima je utvrđena povreda Konvencije i pridružujućih Protokola, su obvezatne za sve sudove u RH i djeluju prema svima, a ne samo prema podnositelju zahtjeva pred ESLJP-om. Iz navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju RH po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva.

29.1.5. Zbog navedenog sud smatra da bi Republika Hrvatska, a ne tuženici, bila u obvezi tužiteljima, kao vlasnicima stana u kojem žive zaštićeni najmoprimci, naknaditi imovinsku štetu koju je pretrpio uslijed činjenice da su u spornom razdoblju bili onemogućeni naplatiti najamninu za svoju nekretninu/stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nisu dužni dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmili jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.)

29.1.6. Obzirom na navedeno odbijen je tužbeni zahtjev u točki II.

30. Za napomenuti je da je tužbeni zahtjev u točki I. usmjeren na iseljenje sud usvojio i u odnosu na tuženika ad. 4. za kojeg je utvrđeno da ne živi u predmetnom stanu, ali isti je u presudi I.P-1759/97 koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u točki 3. naveden kao član obiteljskog domaćinstva najmoprimca, pa sud smatra da pitanje iseljenja treba riješiti u odnosu na sve članove obiteljskog domaćinstva najmoprimca.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Sud smatra da je tužitelj uspio sa 50% tužbenog zahtjeva, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 10. siječnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika