Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj:  Pr-31/2024-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Mimi Mrvoš, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punom. Predrag Kralik, odvj. iz Bjelovara, protiv tužene Republika Hrvatska OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Leonarde Šenvald, odvj. vježbenica kod Predraga Kralika, odvj. iz Bjelovara i u odsutnosti zastupnika tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude 10. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska (OIB: 52634238587), Ministarstvo obrane da tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 1.505,01 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 455,00 eura od 15.12.2012. godine

- na iznos od 344,46 eura od 15.10.2013. godine

- na iznos od 194,88 eura od 15.11.2013. godine

- na iznos od 510,68 eura od 15.06.2014. godine

pa sve do isplate, u roku 8 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane zastupana po ODO u Karlovcu naknaditi tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.493,85 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. siječnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata i koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi, da je zaposlenik tuženog, Hrvatske kopnene vojske, temeljem rješenja od 23.10.2007. raspoređen u ustrojbenu cjelinu 3. korpus HKoV na dužnosti ciljač, ustrojbeni čin pozornik, mjesto službe Bjelovar te u tužbi potražuje naknadu za prekovremeni radi i terenski dodatak za vrijeme od 7.8.2011. do 1.6.2014. Obratio se tuženoj radi mirnog rješenja spora ali je tužena nije odgovorila na zahtjev i tužitelj je zadržao pravo da specificira tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te da je tuženik kao poslodavac tužitelja kao radniku u utuženom razdoblju isplatio sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaćen. Navodi da u odnosu na radno pravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali su se podzakonski akti doneseni na temelju zakona o službi u OS RH te da se u konkretnom slučaju mogu primjenjivati isključivo odredbe Zakona o službi u OS RH i odredbe podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona. Navodi da Vrhovni sud RH zauzeo je stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima. Tuženik navodi, da se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika kojom je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OS RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Navodi da je Odlukom bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom je bilo regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe uključujući i tužitelja imaju pravo te su tužitelju navedeni dodaci i isplaćeni.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka FR i TR, pribavljena je dokumentacija o radnom angažmanu tužitelja, a koja dokumentacija nije bila dovoljna za provođenje vještačenja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku iz tvrtke Ručević vještačenje d.o.o. iz Zagreba.

4. Iz iskaza tužitelja i svjedoka za rad na terenu je utvrđeno da je tužitelj osim radnog vremena od 8,00 do 16,00 sati, ponedjeljak – petak bio angažiran na terenu uglavnom nekoliko dana u kontinuitetu u službi stražarskog osiguranja uglavnom 7 dana, a godišnje je bilo prosječno 5 terena, te dežurstva unutarnje službe uključujući rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noći. Rad na terenu uglavnom se provodio radnim danom od 6,00 do 18,00 sati, a ponekad i duže jer je trebalo vratiti se natrag, spremiti sve potrebito za povratak i ostale obaveze iz rada, subotom od 8,00 do 16,00 sati i nedjeljom od 8,00 do 16,00 sati te je tužitelj obavljajući na terenu i tzv. specifične zadatke ostvarivao prekovremene sate, a o čemu tužena nije vodila precizne evidencije.

5. Vještak iz tvrtke Ručević vještačenje d.o.o. vještačio je prvotnim rješenjem od 19. prosinca 2019. naknadu za prekovremene sate rada na terenu te je vještak vratio sudu spis ustvrdivši da priložena dokumentacija nije dovoljna za provođenje vještačenja, a što proizlazi iz njegovog dopisa od 11. svibnja 2020. (list 131) te je sud zatražio dopunu dokumentacije i tužena sudu nije dostavila cjelokupnu dokumentaciju i stoga je vještak u daljnjem tijeku vještačenja koristio priložeću dokumentaciju u spisu a i cijenio provedene personalne dokaze, a sačinio je i dopunu nalaza radi izračuna plaće po utuženim osnovama i utuženom razdoblju i utvrdio iznos od 1.505,01 eura sa pojedinim iznosima i pripadajućom kamatom.

6. Cijeneći provedene dokaze a poglavito iskaze svjedoka i tužitelja o radu i brojem sati provedenih na terenu, ovi iskazi nisu bili precizni da bi iskazivali o danu, mjesecu i godini kada su bili na terenu, ali u nedostatku službene evidencije, odnosno da ista nije točno i potpuno vođena, valjalo je cijeniti i personalne dokaze o čemu postoji više pravomoćnih odluka jer tuženi kao poslodavac u obavezi je voditi radno pravnu dokumentaciju svojih zaposlenika. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su imali neposrednih saznanja o radu na terenu na kojem su bili zajedno sa tužiteljem, jasno i određeno opisujući mjesta na kojima se provodio teren, a tužitelj je tijekom postupka osporavao točnost podataka službene evidencije tužene, navodeći da nisu evidentirani prekovremeni sati za utuženo vrijeme, pa kako tužena tijekom postupka nije dostavila ručno vođene evidencije, kao i ostale evidencije o radu tužitelja (Knjiga dnevnih zapovjedi, Zapovjedi za teren i naloge tuženika), već je samo paušalno prigovorila dopuni vještačenja, to je sud na temelju izvedenih dokaza saslušanja svjedoka i tužitelja prihvatio da su ovi iskazi točni i da ih je valjalo prihvatiti i u postupku vještačenja. Da je tužena vodila manjkavu evidenciju, to upravo proizlazi iz uvida u dnevnu evidenciju radnog vremena za pojedine mjesece, a koje evidencije je potpisao tužitelj kao djelatnik i ovlaštena osoba tužene, ali je na poleđini iste tužitelj napisao "ne slažem se sa satnicom straže, terena….".

7. Kada se broj ostvarenih prekovremenih sati može utvrditi drugim dokaznim sredstvima osim evidencije tužene, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno i rezultata cjelokupnog postupka valjao uzeti odlučne činjenice dokazane i utvrditi da je tužitelj u radnom vremenu odradio na terenu i prihvatiti na najbliži mogući način stvarno radno vrijeme tužitelja i neisplaćenu naknadu dodataka na plaću za utuženo vrijeme.

8. Za odluku u tužbenom zahtjevu valjalo je primijeniti i relevantne zakonske propise i to:

- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 118/09. i 118/12. - dalje: Odluka/09), koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja do 31. svibnja 2014., prema kojoj tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodaci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate;

- prema Odluci/09 osnovna se plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osim dodaci za rad u smjeni i turnusu;

- Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12. i 55/13. - dalje: Pravilnik/08) koji je uređivao način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nije uređivao plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad;

- od 1. rujna 2011. do 25. lipnja 2013. bile su na snazi odredbe članka 14., članka 169. stavak 1., 2. i 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima;

- od 26. lipnja 2013. pa do kraja utuženog razdoblja primjenjuju se odredbe članka 135., članka 136., članka 137. i članka 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13., 75/15., 50/16. -dalje: ZSOS/13) koje propisuju da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće;

- prema odredbi članka 155. ZSOS/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. toga Zakona, s time da im do donošenja provedbenih propisa prema odredbi članka 200., konkretno do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014., pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02.

9. Stoga je sud udovoljio tužbenom zahtjevu i dosudio iznos od 1.505,01 eura sa pripadajućom kamatom na pojedine iznose.

10. Odlučujući o troškovima postupka utvrđeno je da je tužitelj u postupku bio zastupan u osobi odvjetnika te se njihov trošak utvrđivao prema radnjama u postupku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

10.1. Odredbom čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. sud je utvrdio troškove koji su bili nužni za ovaj postupak sukladno vrijednosti spora.

10.2. Tužitelj je u postupku imao troškove za zahtjev prijedloga za mirno rješenje spora (Tbr. 28), sastav tužbe (Tbr. 7/1), zastupanje na 5 ročišta (25.10.2016., 16.6.2021. i 22.3.2022., 6.12.2022. i 3.12.2024.) po (Tbr. 9), sastav četiri obrazložena podneska (Tbr. 8/1) (7.10.2016., 26.5.2020., 28.2.2022. i 27.7.2022.) za svaku radnju 250,00 eura sa PDV-om, sastav žalbe 312,50 eura, trošak vještačenja od 331,81 eura, trošak svjedoka u iznosu od 99,54 eura, odnosno ukupno 3.493,85 eura.

10.3. Tužitelji nisu priznati ostali zahtjevi za trošak koji se odnose na podneske jer isti nisu bili nužni za ovaj postupak ili ih je tužitelj mogao iznesti na zakazanoj raspravi za koju raspravu je u cijelosti priznat trošak.

11. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16 i 73/17) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

12. Slijedom iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu 10. siječnja 2025.

S u d a c

Mima Mrvoš

Uputa o pravnom lijeku

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 8 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 8 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 8 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Odvj. Predrag Kralik, Bjelovar

2. ODO u Karlovcu (P-DO-234/2016)