REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-900/22-38

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ljubomiru Vukoviću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupanog po punomoćniku GH, dipl. iur., po generalnoj punomoći Su-50/12, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 10. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB:84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, platiti tužitelju JH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 2.722,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 134,10 eura od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 133,69 eura od 15. travnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 134,20 eura od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 134,14 eura od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 134,42 eura od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 137,89 eura od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

- iznos od 137,71 eura od 15. rujna 2019. godine do isplate,

- iznos od 137,09 eura od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- iznos od 136,71 eura od 15. studenog 2019. godine do isplate,

- iznos od 136,87 eura od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

- iznos od 136,75 eura od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 137,46 eura od 15. veljače 2020. godine do isplate,

- iznos od 135,62 eura od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- iznos od 134,68 eura od 15. travnja 2020. godine do isplate,,

- iznos od 135,47 eura od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 135,45 eura od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 136,01 eura od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

- iznos od 139,01 eura od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

- iznos od 137,97 eura od 15. rujna 2020. godine do isplate te na

- iznos od 137,34 eura od 15. listopada 2020. godine do isplate,

kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.818,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2025. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 15. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. godine naloženo tuženiku HH da plati tužiteljici UH iznos od 21.781,00 eura sa kamatom koju Zagrebačka banka d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja tekućom na iznos od 18.600,00 DEM od 02. veljače 1985. godine do 31. prosinca 2001. godine u DEM, na iznos od 9.510,00 DEM od 01. siječnja 2002. godine do isplate u eurima, na iznos od 22.000,00 DEM od 01. srpnja 1985. godine od 31. prosinca 2001. godine u DEM, na iznos od 11.248,42 eura od 01. siječnja 2002. godine do isplate u eurima, na iznos od 1.000,00 DEM od 24. srpnja 1986. godine do 31. prosinca 2001. godine u DEM, na iznos od 511,29 eura od 01. siječnja 2002. godine do isplate u eurima, na iznos od 1.000,00 DEM od 06. kolovoza 1986. godine do 31. prosinca 2001. godine u DEM i na iznos od 511,29 eura od 01. siječnja 2002. godine do isplate u eurima, sve u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate, a uz to je naloženo tuženiku HH naknaditi tužiteljici UH parnični trošak u iznosu od 21.351,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2004. godine do isplate. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da HH nije ispunio navedenu obvezu iz predmetne pravomoćne i ovršne presude pa je UH naslovnom sudu podnijela prijedlog za ovrhu na mirovini HH, a sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine odredio ovrhu pljenidbom iznosa mirovine do 1/3 koju ovršeniku HH isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te je ujedno rješenjem o ovrsi određen i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.020,00 kuna, s time da je dana 24. svibnja 2007. godine sud donio rješenje o prijenosu kojim je naložio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da provede rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine na način da novčani iznos za koji je određena ovrha isplaćuje ovrhovoditelju UH do potpunog namirenja. Isto tako punomoćnik tužitelja je ističući da je UH preminula dana **.**.2019., a njezinim nasljednikom je u cijelosti proglašen tužitelj, koji je dakle naslijedio i potraživanje iz ovršnog postupka poslovni broj Ovrpl-690/07, naglasio da je tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje uredno provodio predmetnu ovrhu do ožujka 2019. godine kada je prestao ustezati iznose mirovine od tužiteljevog dužnika HH, s time da je u razdoblju kada se ovrha provodila, odnosno u razdoblju od 01. lipnja 2007. godine do 28. veljače 2019. godine ukupno ustegnut iznos od 161.179,40 kuna, kojim iznosom je prema evidenciji tuženika tražbina namirena u cijelosti. Naprotiv tuženik je pogrešno obračunao i utvrdio da je tražbina u cijelosti namirena, jer sama glavnica tražbine iz rješenja o ovrsi na dan 28. veljače 2019. godine kada je tuženik prestao ustezati mirovinu iznosi 161.754,70 kuna, a ukupno je ustegnut iznos od 161.179,40 kuna, pa je očigledno da je tuženik propustio ustegnuti zatezne kamate, parnične troškove i ovršne troškove, s time da je dana **.**.2020. preminuo HH, koji nije ostavio nikakvu imovinu, niti nije proveden ostavinski postupak, pa je tužitelj izgubio mogućnost naplatiti svoju tražbinu. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je ističući da je tuženik sukladno odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima uzrokovao tužitelju štetu time što je neosnovano prestao provoditi ovrhu na mirovini dužnika HH, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 2.722,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog 15-og u mjesecu do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu navodeći da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer nije dokazao da je u ovršnom postupku bio aktivan, da je aktivno poduzimao radnje radi naplate svoje tražbine a naročito kad je tuženik kao ovršenikov dužnik prestao s obustavom na mirovini. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo da tužitelj nije dokazao koje je to obroke tuženik propustio obustaviti i isplatiti tužitelju prema predmetnom rješenju o ovrsi, a niti je dokazao da je tražio nastavak postupka u odnosu na tražbinu koja je ostala nepodmirena nakon ožujka 2019. godine i to naročito u dijelu u kojem se zahtijeva naplata kamata koju Zagrebačka banke d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja tekućom na iznose navedene u rješenju o ovrsi. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je tuženik kao ovršenikov dužnik uredno provodio ovrhu do ožujka 2019. godine kada je prestao ustezati iznose mirovine tužiteljevog dužnika. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući prigovor doprinosa nastanku štete, odnosno prigovor isključive odgovornosti tužitelja nastanku štete, jer je dužnost tužitelja voditi računa o naplati tražbine i poduzimati radnje radi što uspješnijeg provođenja prisilnog postupka naplate, kao i prigovor zastare potraživanja te prigovor pogrešne pasivne legitimacije, predložio tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku presude naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. godine s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (stranica 6-10 spisa), u presliku rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine (stranica 11-14 i 99-102 spisa), u presliku rješenja o prijenosu poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine (stranica 15 i 103 spisa), u presliku rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj O-6650/19, UPP/OS-38/19 od 04. studenog 2019. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 16-18 spisa), u presliku rješenja javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, Vukovićeva 11, poslovni broj O-6656/20, UPP/OS-73/20 od 09. studenog 2020. godine s potvrdom pravomoćnosti (stranica 19 spisa), u presliku rješenja poslovni broj Ovr-2057/21 od 01. srpnja 2021. godine (stranica 20-23 spisa), u presliku dopisa od 30. svibnja 2019. godine (stranica 36 spisa), u presliku podneska od 30. lipnja 2019. godine u predmetu poslovni broj Ovrpl-690/07 (stranica 37 spisa), u presliku podneska od 22. listopada 2019. godine (stranica 38 spisa), u presliku dopisa od 18. prosinca 2019. godine (stranica 39 spisa), u presliku dopisa tuženika od 04. prosinca 2019. godine (stranica 40 spisa), u presliku podneska od 13. siječnja 2020. godine i podneska od 20. siječnja 2020. godine (stranica 41-43 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda broj Su-1680/19 od 22. siječnja 2020. godine (stranica 44-45 spisa), u presliku zapisnika poslovni broj Ovrpl-690/07 od 07. srpnja 2020. godine (stranica 46-47 spisa), u presliku rješenja poslovni broj Ovrpl- 690/07 od 07. srpnja 2020. godine (stranica 48-50 spisa), u presliku rješenja poslovni broj Ovrpl-690/07 od 14. siječnja 2021. godine (stranica 51-53 spisa), u presliku podneska datiranog 14. travnja 2021. godine u predmetu poslovni broj Ovrpl-690/07 (stranica 54-55 spisa), u presliku podneska od 27. travnja 2021. godine u predmetu poslovni broj Ovrpl-690/07 (stranica 56-57 spisa), u presliku podneska datiranog 08. lipnja 2021. godine u predmetu poslovni broj Ovrpl-690/07 (stranica 58 spisa), u presliku rješenja poslovni broj Ovr-2057/21 od 01. srpnja 2021. godine (stranica 59- 61 spisa), u presliku potvrda o isplaćenoj mirovini za korisnika HH (stranica 75 spisa), u presliku banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (stranica 76- 85 spisa), u presliku podataka o mjesečnim uplatama ustega (stranica 95-98 spisa), u presliku podataka Zagrebačke banke d.d. o visini kamatnih stopa na a vista štedne uloge u DEM za građane za razdoblje od 2.2.1985. godine do 28.2.2002. godine (stranica 118-121 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 125-135 spisa) te u usmeno očitovanje sudskog vještaka Darka Prpića (stranica 149 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, činjenica da je pravomoćnom i ovršnom presudom naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P- 4226/93 od 19. studenog 2004. godine naloženo u tom postupku tuženiku HH platiti u tom postupku tužiteljici UH iznos od 21.781,00 eura s pripadajućim kamatama te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 21.351,20 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 19. studenog 2004. godine do isplate, kao i činjenica da je rješenje o ovrsi naslovnog suda poslovni broj Ovrpl- 690/07 od 12. travnja 2007. godine, koje se temelji na ovršnoj ispravi, pravomoćnoj i ovršnoj presudi naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. godine, određena ovrha pljednidbom iznosa mirovine do 1/3 koju ovršeniku HH isplaćuje HZMO, radi naplate potraživanja iz ovršne isprave uključujući i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.020,00 kuna te je rješenjem o prijenosu poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine naloženo ovršenikovom dužniku, u ovom postupku tuženiku provedba predmetnog rješenja o ovrsi na način da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati ovrhovoditelju UH do potpunog namirenja, a što je razvidno i iz dostavljene dokumentacije, preslike pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. godine (stranica 6-10 spisa), preslike rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine (stranica 11-14 i 99-102 spisa) i preslike rješenja o prijenosu poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine (stranica 15 i 103 spisa). Isto tako nesporna je činjenica da je tuženik kao ovršenikov dužnik postupao po predmetnom rješenju o prijenosu u razdoblju od 01. lipnja 2007. godine do 31. kolovoza 2019. godine, u kojem razdoblju je ukupno ustegnuo od mirovine dužnika HH iznos od 161.179,40 kuna, čime je prema evidenciji tuženika, ovršenikovog dužnika, tražbina ovrhovoditelja namirena, a što je razvidno i iz preslike dopisa tuženika od 04. prosinca 2019. godine (stranica 40 spisa). Nastavno nesporna je činjenica da je ovrhovoditelj UH preminula dana **.**.2019. te je nasljednikom iste proglašen tužitelj, a ujedno je preminuo i ovršenik HH i to dana 05. listopada 2020. godine, s time da se ostavinski postupak iza istog nije provodio, jer je ostavio samo pokretnine, a osobe pozvane na nasljedstvo nisu zahtijevale provođenje ostavinskog postupka, što proizlazi i iz preslike pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, poslovni broj O-6650/19, UPP/OS-38/19 od 04. studenog 2019. godine (stranica 16-18 spisa) te preslike pravomoćnog rješenja javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba, Vukovićeva 11, poslovni broj O-6656/20, UPP/OS-73/20 od 09. studenog 2020. godine (stranica 19 spisa). Naprotiv sporna je pasivna legitimacija i visina tužbenog zahtjeva, a sporno je i pitanje pravnog interesa tužitelja za vođenjem ovog postupka, s time da je ujedno sporna odgovornosti za nastanak štete, kao i prigovor zastare potraživanja.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 30. siječnja 2024. godine preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića, s time da se punomoćnik tuženika upustio u raspravljanje po tako preinačenoj tužbi, a da se prije toga nije protivio preinaci, pa se sukladno odredbi članka 190. stavka 4. ZPP-a smatra da je pristao na preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.

7. Nastavno u odnosu na prigovor pogrešne pasivne legitimacije, kao i sporno pitanje pravnog interesa tužitelja za vođenjem ovog parničnog postupka, jer prema navodima punomoćnika tuženika tužitelj nije dokazao da je aktivno sudjelovao u ovršnom postupku radi naplate tražbine, a time ujedno i spornu odgovornost za nastanak štete, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je tuženik, ovršenikov dužnik u razdoblju od 14. veljače 2019. godine do 05. listopada 2020. godine, točnije za mirovine isplaćene u razdoblju od veljače 2019. godine do rujna 2020. godine, jer je ovršenik HH preminuo **.**.2020., prestao postupati po rješenju o prijenosu naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine, kojim je naložena provedba rješenja o ovrsi Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine, pogrešno smatrajući da je ustegom iznosa od 161.179,40 kuna predmetno potraživanje u cijelosti namireno (stranica 40 spisa), treba naglasiti da osim što je prednica tužitelja, pokojna UH zahtijevala nastavak ovrhe (stranica 37-38 spisa), tužitelj, nasljednik iza pokojne UH, nakon što je preuzeo predmetni ovršni postupak također je zahtijevao nastavak ovrhe, da bi nakon što je preminuo ovršenik HH, a isti je preminuo dana **.**.2020. i nakon što je obavljena rekonstrukcija spisa poslovni broj Ovrpl- 690/07, jer je isti bio škartiran (stranica 36 spisa), podneskom od 14. travnja 2021. godine zatražio isplatu protiv tuženiku, koju je sud rješenjem poslovni broj Ovr- 2057/21 od 01. srpnja 2021. godine odbacio kao nedopušten (stranica 59-61 spisa), rezultira time da suprotno navodima punomoćnika tuženika tužitelj u svakom slučaju ima pravni interes za vođenjem ovog parničnog postupka. Isto tako nije osnovan niti prigovor pogrešne pasivne legitimacije, kao i prigovor odgovornosti tužitelja za nastalu štetu, jer upravo iz razloga što tuženik, ovršenikov dužnik vezano za isplate mirovina ovršeniku HH u razdoblju od 14. veljače 2019. godine do 05. listopada 2020. godine neosnovano nije postupao po rješenju o prijenosu poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine, nije provodio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine, pogrešno smatrajući da je ustegom mirovina ovršenika HH u iznosu od 161.179,40 kuna potraživanje u cijelosti podmireno, s time da se iza pokojnog HH nije provodio ostavinski postupak (stranica 19 spisa), ukazuje da je tuženik, koji je pasivno legitimiran sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) u svezi s odredbom članka 1062. stavka 1. ZOO-a odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire Darka Prpića (stranica 125-135 spisa) proizlazi da potraživanje temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93, temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl- 689/07 na dan 05. listopada 2020. godine, što je datum smrti dužnika, iznosi 15.054,81 eura i to potraživanje za glavnicu iznosi 15.053,04 eura, a potraživanje za zatezne kamate iznosi 1,77 eura, s time da je dan posljednje ovrhe na mirovini HH **.**.2019., za mirovinu koja se odnosi na siječanj 2019. godine. Naime sudski vještak je ističući da ukupno izvršene ustege na mirovini ovršenika HH iznose 161.179,44 kuna, što iznosi 21.640,96 eura primjenom srednjeg tečaja Zagrebačke banke d.d. na dan uplate, naglasio da su sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima ustegama na mirovini ovršenika HH i uplatama ovrhovoditelju od 15. lipnja 2007. godine do 15. travnja 2010. godine ukupno u iznosu od 38.503,91 kuna podmireni troškovi i pripadajuće zatezne kamate, a daljnjim ustegama mirovine i uplatama ovrhovoditelju od 15. travnja 2010. godine pa nadalje podmiruju se zatezne kamate na glavnicu i glavnica potraživanja, s time da ukupno glavnica iznosi 21.781,00 eura, a ukupno zatezne kamate obračunate na glavnicu iznose 9.630,71 eura, odnosno sveukupno glavnica i zatezne kamate iznose 31.411,71 eura, pa su utegama na mirovini i uplatama ovrhovoditelju u razdoblju od 15. travnja 2010. godine do 13. veljače 2019. godine ukupno u iznosu od 16.356,90 eura podmireni djelomično glavnica i pripadajuće zatezne kamate, pri čemu glavnica iznosi 15.053,04 eura (razlika glavnice od 21.781,00 eura umanjena za uplaćeni iznos od 6.727,96 eura), a zatezne kamate iznose 1,77 eura (razlika zatezne kamate od 9.630,71 eura umanjena za uplaćeni iznos od 9.828,94 eura). S obzirom da u razdoblju od 14. veljače 2019. godine do 05. listopada 2020. godine tuženik nije provodio ovrhe mirovina, pa kada bi se uzelo da bi ovrha i uplata ovrhovoditelju bila 15-ti dan u tekućem mjesecu, sudski vještak je naglasio da zakonski iznos ustege koji je tuženik trebao ovršiti s mirovine iznosi 20.341,85 kuna, što iznosi 2.722,58 eura primjenom srednjeg tečaja Zagrebačke banke d.d. na 15-ti dan u tekućem mjesecu.

9. Stranke su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Prpića na način da punomoćnik tužitelja nije imao nikakvih prigovora, za razliku od punomoćnika tuženika, koji je prigovorio nalazu i mišljenju navodeći da je sudski vještak u razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 15. listopada 2020. godine pogrešno utvrdio iznos ustegnutih iznosa, jer su u tom razdoblju ustegnuti mjesečni iznosi trebali biti manji od iskazanih u nalazu, a samim time je i manji iznos kamata, s time da je sudski vještak u navedenom razdoblju koristio i pogrešan tečaj eura prilikom prebacivanja eura u kune do kojeg je trebalo doći po fiksnom tečaju koji vrijedi u trenutku sastavljanja predmetnog nalaza, a ujedno iz nalaza nije razvidno da li je sudski vještak u tom razdoblju uzeo u obzir obveznu visinu moguće ustege od strane tuženika.

10. Sudski vještak se usmeno očitovao na iznesene prigovore na ročištu 13. prosinca 2024. godine (stranica 149 spisa) navodeći da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja, istaknuo da je u razdoblju od 01. veljače 2019. godine do 30. rujna 2020. godine izračunao iznos ustege u visini od 1/4 mirovine koju je tuženik isplaćivao svom osiguraniku HH, a koji iznos ustege je primjenjivao i tuženik u prethodnim vremenskim periodima. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je u nalazu koristio srednji tečaj Zagrebačke banke d.d., odnosno HNB-a na dan uplate odnosno ustege koju je izvršavao tuženik, a s obzirom da je obveza osiguranika prema tužitelju bila u DEM i u eurima za obveze glavnice je primjenjivao tečajeve na dan kada je izvršeno plaćanje, dok za obračune parničnih troškova nije obračunavao preračunavanje ustegnutih iznosa u kunama u eure.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Prpića, kao i usmeno očitovanje, jer je izrađen sukladno dobivenom zadatku, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan i obrazložen. Naime sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da je u razdoblju od 14. veljače 2019. godine do 05. listopada 2020. godine, točnije za mirovine isplaćene u razdoblju od veljače 2019. godine do rujna 2020. godine, jer je ovršenik HH preminuo **.**.2020., tuženik kao ovršenikov dužnik trebao ustegnuti od mirovine HH ukupan iznos od 2.722,58 eura i to na način da je u tom vremenskom razdoblju ustezao zakonski iznos mjesečne ustege, odnosno 1/4 mjesečnog iznosa mirovine, koji zakonski omjer je primjenjivao u ustegama mirovine tuženik u ranijem razdoblju od 01. rujna 2017. godine do 28. veljače 2019. godine, dok je u razdoblju od 01. lipnja 2007. godine do 31. kolovoza 2017. godine ustezao zakonski iznos od 1/3 mirovine HH, s time da je ujedno sudski vještak ispravno primjenjivao tečaj eura i to srednji tečaj Zagrebačke banke d.d., odnosno tečaj HNB-a na dan uplate odnosno ustege koju je izvršavao tuženik, a ne fiksni tečaj eura koji je u primjeni od 01. siječnja 2023. godine, što je neosnovano isticao punomoćnik tuženika. Isto tako treba naglasiti da je od strane tuženika, ovršenikovog dužnika, sve ustegnute iznose mirovina HH sudski vještak vezano uz potraživanje utvrđeno ovršnom ispravom, pravomoćnom i ovršnom presudom naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. godine, temeljem koje je izdano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-689/07 od 12. travnja 2007. godine, a time i rješenje o prijenosu poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine, ispravno uračunavao primjenom odredbe članka 172. ZOO-a sukladno kojem se najprije podmiruju troškovi, zatim zatezne kamate te glavnica potraživanja. Konačno treba naglasiti da iako je punomoćnik tuženika nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka ostao kod iznesenih prigovora nije istaknuo nikakve daljnje dokazne prijedloge.

12. Nastavno u odnosu na prigovor zastare potraživanja, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka, sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 14. veljače 2019. godine do 05. listopada 2020. godine, odnosno na mirovine isplaćene u tom razdoblju ovršeniku HH, tuženik, ovršenikov dužnik neosnovano prestao postupati po rješenju o prijenosu naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007 godine, kojim je naložena provedba rješenja o ovrsi Ovrpl-690/07 od 12. travnja 2007. godine, a tužitelj, nasljednik iza pokojne UH, koji je rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ovrpl-690/07 od 07. srpnja 2020. godine (stranica 48-50 spisa) pozvan na preuzimanje postupka, osim što je zahtijevao nastavak ovrhe, ujedno je nakon smrti ovršenika HH, koji je preminuo dana **.**.2020., podneskom od 14. travnja 2021. godine predložio naplatu preostalog potraživanja od tuženika, koji prijedlog je sud rješenjem poslovni broj Ovr-2057/21 od 01. srpnja 2021. godine odbacio kao nedopušten (stranica 59-61 spisa), tužbu u predmetnom postupku podnio dana 16. veljače 2022. godine. to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 230. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 241. ZOO-a utvrdio da je prigovor zastare potraživanja neosnovan.

13. Imajući na umu da tuženik kao ovršenikov dužnik vezano za isplate mirovna ovršeniku HH u razdoblju od 14. veljače 2019. godine do 05. listopada 2020. godine, što je datum smrti ovršenika HH, neosnovano nije postupao po rješenju o prijenosu poslovni broj Ovrpl-690/07 od 24. svibnja 2007. godine, jer je pogrešno smatrao da je ukupnom ustegom mirovine ovršenika HH u iznosu od 161.179,44 kuna, što predstavlja iznos od 21.640,96 eura, u cijelosti podmireno potraživanje utvrđeno predmetnom ovršnom ispravom, presudom naslovnog suda poslovni broj P-3114/93 i P-4226/93 od 19. studenog 2004. godine, a što rezultira time da je sukladno odredbi članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1062. stavka 1. ZOO-a tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, nasljedniku iza pokojne UH, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1062. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 183. stavka 1. ZOO-a tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.722,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog 15-og u mjesecu do isplate usvojio kao osnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

14. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.818,53 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 16. veljače 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 29. ožujka 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. travnja 2022. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 30. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 19. ožujka 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 13. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 300,00 eura (Tbr. 46.), troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 10. siječnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

15. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 22. prosinca 2022. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja predložio da sud pozove tuženika na dostavu tražene dokumentacije uz izricanje novčane kazne, što je bilo nepotrebno, usmjereno na nepotrebno povećanje troškova postupka, pa je tužitelj dužan sam snositi trošak sastava tog podneska. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

16. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer osim što je tuženik izgubio u predmetnom parničnom postupku, ujedno je sukladno odredbi članka 152. ZPP-a dužan sam snositi zatraženi trošak za usmeno očitovanje sudskog vještaka financijske struke, s obzirom da je sudski vještak usmenim očitovanjem ostajući kod nalaza i mišljenja otklonio osnovanost iznesenih prigovora tuženika. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

17. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno za razdoblje od 15. ožujka 2019. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

.

U Zagrebu, dana 10. siječnja 2024. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,68 eura

2. Tuženiku

U Zagrebu, dana 10. siječnja 2025. godine